I ovako je u par riječi opisana knjiga "Stećci, laž i bogumili" na zvaničnom sajtu Izdavačke kuće "Pešić i sinovi":
"Opis: Knjiga se bavi tragovima rodne vere predaka do primitka hrišćanstva i obiluje mnoštvom podataka i materijalnih artefakata koji su preživeli do današnjeg vremena."
Da, ova knjiga vrvi od dokaza duhovnih i etnoloških tragova rodne vjere u srbskom dvovjernom pravoslavlju srednjeg vijeka i od srednjeg vijeka sve do danas i to je opštepoznata stvar kod Srba. Tu nema skoro ništa nepoznato da bi jedan Srbin radi toga kupio knjigu.
Poenta je u tome da elementi rodovjerja nisu osnovna tema knjige, nego sporedna koja proističe iz osnovne teme u kojoj se govori da u državi Stefana Nemanje nije bilo bogumila, da ih nije bilo u Bosni, ni zapadno ni južno od Bosne, nego su to bili dvovjerni krstjani, Srbi iste vjere kao i današnj Srbi.
I to je jedan od dokaza Izdavačevog ukrivanja pomenute knjige, jer ako se u javnom opisu knjige napiše da knjiga navodi podatke da u državi Stefana Nemanje nije bilo bogumila, a potencijalni kupac to pročita, upitaće se koga je onda Nemanja mačem isjekao, ognjem popalio, isakatio i u progonstvo otjerao i zašto je Nemanja to uradio? I možda ce potencijalni kupac kupiti knjigu!
Dakle se knjiga može cenzurisati klasičnom zabranom, a može i neprimijetno kao u ovom slučaju. I moto Izdavača o "misiji samosvesti, a ne samoljublja" zaista je tačan: u samoljublju čovjek se javno ponosi svojim djelima ma kakva djela bila, a u samosvijesti sve radi svjesno, planski i tajno da se Vlasi ne dosjete.
Ja nisam tkz. "inforatnik", ali prepoznajem metode kukavčijih jaja "inforatnika".
......................
Izvor citata: http://www.pesicisinovi.co.rs/index.php/pagebook?&idknj=6
No comments:
Post a Comment