Stećci nisu baština nemanjićkih grkoortodoksnih Sr-ba, nisu ni Bošnjaka muslimana niti rimokatoličkih Hrvata! Stećci su naslijedje srpskih starovjernih jazi-čnika i dvovjernih pravoslavnih krestjana, u Zako-niku cara Dušana tkz. "poluverci" (Član 9), od Save Nemanjića nazvanih "babuni" i "bogumili". Rimoka-tolička crkva naziva ih "patareni," po Apolonu, bogu Sunca iz likijske Patare u Maloj Aziji:
“PĂTĂRA (-orum) grad u Likiji, na istočnoj strani ušće Ksantosa sa prostranom lukom, hramom i pro-ročištem Apolona PATAREUSA.” [1]
"Patara, grad u Likiji, gdje se nalazilo slavno pro-ročište Apolona, izgleda da je svoje ime izveo iz istog korijena 'Patar'. (Herod. Knj. i, gl. 182.). Sam bog je ponekad nazivan 'Patareus, Hor. Od. Knj. iii, od. iv. stih 64.), što je riječ koja je potpuno jednaka njegovom drugom nazivu 'Thircus'.“ (Macrob. Sat-urn. Knj. i, gl. 9.)" [2]
Po bogu THIREUSU (Thyrèus) Grci i Rimljani pro-zvali su Rasene (Etrurce) TIRCIMA (grčki: Τυρσηνοί Tyrsēnoi, Τυρρηνοί, Tyrrhēnoi; latinski: Tyrrhēnī, Tyrr-hēnia).
"Monasi, nezadovoljni ovim preobražajem Baal-Moloha, ili boga Patara, u sveca, bogohulno su predstavili Patrika tvrdeći da je vatra koja je iz njega izlazila vjera u Sveto Trojstvo." [3]
Iznad citirani autor BOGA PATARA poistovjećuje sa biblijskim BAAL-MOLOHOM, feničanskim BALOM ili BELOM, BOGOM SUNCA.
"Kolosalna Memnonova statua u Tebi je Patora, ili proročki lik. Bila je Patara u Likiji; Petra u Ahaji slič-nog je značenja. Pethor i Pethora bijaše mjesto gdje je lažni prorok Balam boravio. Čini se da je to mjesto u Arabiji, kasnije poznato svetilište Alilat, od Rimljana nazvano Petra.
Πατηρ, Pater, kada se koristi u religijskim obraća-njima Grka i Rimljanja, ne znači Otac, Roditelj, već se odnosi na božanski uticaj božanstva zvanog Pa-tor. Ne samo bogovi, već hijerofanti u mnogim hramovima, posebno sveštenici koji su u obavljali proslave misterija, bili su Patari: dakle je to nesum-ljivo religijski termin uvezen iz Egipta." [4]
"PAT. Vrsta egipatskog žezla korištenog od starješi na ili glava porodica." [5]
BOG PATAR je držalac PATA, tj, ŽEZLA, BOG ljet-nog solsticija, BOG DUGODNEVICE, BOG VIDOV-DANA:
PAT > BAT > BATINA.
PATERICA je episkopsko žezlo (štap) na vrhu ima simbol Sunca u obliku spirale ili je sa dvije zmije ko-je su simboli sunca istoka i sunca zapada, proljeća i ljeta, a krst između njih simbol je prvog dana ljeta, simbol Vidovdana (krst je Svetovidov znak).
Sanskritsko PAṬARÁ je SVJETLOSNA ZRAKA, RE-HA, REA, REJA, RESA [6], englesko PATH je PUT, kanariskI PATA [7]; sanskritski PAṬ znači IĆI, KRE-TATI [8].
PAT + AR + REA > PATAREA = KREĆUĆEG SUNCA REJA.
PAT > PATLICA > PATLJICA = DRŽAČ, NOSAČ.
“Ar, ili Ari, znači vatro-Sunce, na grčkom Ar-es, u Fenikiji i Judeji to je Ar, ‘vatra’ (Iar)….” [9]
"Al je naravno El ili AR ili RA, Sunce." [10]
PAT + AR > PATAR = KREĆUĆE SUNCE.
PAT + AR - EN > PATAREN = SUNCOKREĆUĆI = SJAJNI.
“Patareni zvali su svoju crkvu apostolskom, a to će reći, da je (bar po tradiciji) njen osnivač bio jedan od apostola.” [11]
U ovoj temi nema PATA-KARTI, životvorno Sunce je pobjednik nad avramskim bogovima i zato oni ćute pred prikazima Sunca isplaženog jezika, jer njima to znači sljedeće:
"Hebrejska riječ - פטר, PATAR - ispravno znači RAS-CIJEPITI, OTVORITI, znači širom otvoriti usta, ras-tegnuti usta u podrugljivosti i preziru." [12]
U gornjem dijelu freske iz Arilja je Nemanja, a desno od njega je Grk Jefrem, predstavnik vizantijske Ortodoksne crkve. Ispod lijevo su Ortodoksni svestenici sa svetackim oreolima oko glava, a desno su krstjani dvovjerci, tkz. "bogumili" ili "patareni".
Pored glava arhijereja u desnom gornjem vrhu donje polovine freske jasno piše:
+ПОЛОВѢРNНЦН (u donjem dijelu N i H su napisani kao ligatura). To su poluverci 9. člana Dušanovog zakonika (slika ispod), desno).
Avramske religije su mlade religije, A BOG PATAR je iz vedske religije Arjana, najstarije duhovnosti postpotopskog svijeta:
"Prije pet hiljada godina, ili možda ranije, Arijevci, koji tada nisu govorili ni sanskrt, ni grčki, ni latinski, zvali su ga Dyu Patar, Otac Nebeski." [13]
Sanskritsko DYÚ (DY = DI) za DIV znači VATRA, SJAJ, BLJESAK, SVJETLOST, DAN, NEBESKI; gr-čki ZEVS, latinski JUPITER. [14]
Ima li iko od bivših i današnjih Srba da ne zna šta znači srbsko DIV? Naravno da nema i baš DIVOTA!
…………………….
[1] John Lempriere, Lempriere's Classical Dic-tionnary, abridged by E.H. Barker; London: Long-man, Brown, Green and Longmans, 1843, pg. 439.
[2] George Stanley Faber, A Dissertation on the Mysteries of the Cabiry, Vol. II; Oxford, The University Press, 1803, pg. 152.
[3] Ib. p. 400.
[4] Jacob Bryant, A Mythological, Etymological, and Historical Dictionary, London, 1793, pg. 332.
[5] William Ricketts Cooper, An Archaic Dictionary: Biographical, Historical, and Mythological, from the Egyptian, Assyrian and Etruscan monuments and papyri, London: Samuel Bagster and Sons, 1876, pg. 415.
[6] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dict-ionary, Oxford, At The Clarendon Press, 1956, pg. 579.
[7] William Reeve, A Dictionary Canarese and Eng-lish; Revised, Corrected and Enlarged by Daniel Sanderson, Bangalore: The Wesleyan Mission Press, 1858, pg. 626.
[8] Monier Monier-Williams, Ib. pg. 579.
[9] S. F. Dunlap, The Origin of Ancient Names of Countries, Cities, Individuals and Gods; Cambridge,
Metcalf and Company, 1856, p. 7.
[10] James George Roche Forlong, Rivers of Life, Vol. I; London: Bernard Quaritch, 1883, p. 16.
[11] Ćiro Truhelka, Testament gosta Radina, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Sveska XXIII, Ze-maljska štamparija, Sarajevo, 1911, str. 369.
[12] Albert Barnes, Notes on the Old Testament: Cri-tical, Illustraive, and Practical, The Book of Psalms, Vol. I; London: Blackie and Son, 1847–1885, pg. 196.
[13] Maks Müller, Lectures on the Origin and Growth of Religion, New York: Charles Scriber's Sons, 1879, pg. 209.
[14] Monier Monier-Williams, Ib. pg. 478, 499.
.jpg)
