THE EARTH IS NOT FLAT

The mean size of the Earth with a circumference of 40,000 km is given here..

ZEMLJA NIJE RAVNA

Ovdje je uzeta srednja veličina Zemlja sa krugom obima 40.000 km.

BUDISTIČKO-HINDUISTIČKE MUDRE U CRKVI I NJIHOVA ZNAČENJE

 

Slika 1. Buda i znak Majura mudre.

Na freskama i ikonama vidimo čudne i svim vjer-nicima nerazumljive znakove prstima, znakove koje sveštenstvo tumači narodu proizvljnim tumačenji-ma bez dokaza ko je i kad to osmislio i kanonski blagoslovio u ikonografiji Crkve. Ne, o tome nigdje ništa nećete čuti ni naći, jer su to tajni znakovi ha-zarskih vavilonskih Velikih magova u arhijerejskom vrhu Crkve, magova koji su osnovali judaizam, bu-dizam i hinduizam.

Laganje sveštenika o smislu tih znakova prolazilo je sve do našeg vremena i pojave Interneta, vremena u kojem je omogućen slobodni pristup mnogim informacijama i opšte znanje se naglo umnožilo. Tako se saznalo da su ovi znakovi prstima nisu osmišljeni od ljudi Crkve, nego u hinduizmu i bu-dizmu, u religijama koje su preko pet vijekova starije od hrišćanstva i zovu se MUDRE.

Ovi znakovi prstima imaju magijsku moć i tajni ezo-terijski zadatak unutar vrha Crkve. U tim znakovima su tajna uputstva vrhu crkvenih masona u kom smijeru treba da djeluju u svojoj eparhiji, u svojoj mitropoliji ili u patrijaršiji. Evo sa MUDRE znače:

"Mudra, riječ koja ima mnogo značenja, karakteriše se kao gestikulacija, mistični položaj ruku, kao pečat ili takođe kao simbol. Ovi simbolični položaji prstiju ili tijela mogu aktivno predstavljati određena stanja ili procese svijesti, ali uporni položaji također mogu, naprotiv, dovesti do stanja svijesti koja oz-načavaju." [1]

Dakle: mudre magijsko dejstvo, jer često uporno dr-žanje prstiju u znaku neke mudre može preokrenuti svijest iz stvarnosti u stanje koje mudra označava, baš kao hipnoza u kojoj hipnotisana osoba nije svjesna realnosti ni svojih postupaka. Mislim i da crkveno "osjenjivanje" tim znakom ima isti uticaj.

U crkvenoj ikonografiji najčešća mudra je MAJURA mudra (Mayura) kod koje se dodiruju domali prst i palac, a ostali ostali prsti su ispravljeni (Slika 2) [2]. Zvanično tvrde da to upućuje na paunov vrat, paunovu glavu, na pijetla, dobar ili loš znak, ukrasni znak na čelu, čelo, rijeku, svetu temu i rasprava o vjerskim tekstovima, ali pravo ezoterijsko značenje je u imenima mudri, jer su po pravom značenju i dobile svoja imena. I gle: jedno od sanskritskih ime-na za PAUN glasi NAGĀVĀSA, sa bukvalnim zna-čenjem ONO ŠTO BORAVI NA DRVETU [3] i vele da je to paun. Paun jeste ptica koja boravi i na drvetu, ali i druge ptice borave na drvetu i zašto bi se to odnosilo samo na pauna? Nije to paun, nego nešto drugo i to drugo otkriće nam pomenuto san-skritsko ime pauna, ime NAGĀVĀSA.

Riječ NAGĀVĀSA je složenica sastavljane od rije-či: NAGA + VASA. Sanskritsko NAGA je ZMIJA [4], VASA je BORAVIŠTE; STANJE [5]. Po tome NA-GĀVĀSA znači BORAVIŠTE ZMIJE, STANJE ZMI-JE, jer to je ONO ŠTO BORAVI NA DRVETU, BI-BLIJSKA ZMIJA, ĐAVO, SATANA koji je sa drveta prevario Evu u rajskom vrtu (Slika 3). I ne samo to, nego je i Mojsije na drvenu motku postavio bron-zanu zmiju da bi se pogledom u nju liječili bolesni od ujeda zmija (Brojevi,21,8-9). Znak te ZMIJE je MAJURA MUDRA, za crkvene laike tkz. "Isusov blagoslov". Iz Pavlove Poslanice Galaćanima (glava 3, stih 13), evo četiri prevoda za razmišljanje:

1. "Hristos je nas iskupio od kletve zakonske pos-tavši za nas kletva, jer je pisano: proklet svaki koji visi na drvetu ..." (Prevod: Daničić-Karadžić)

2. "Krist je platio da nas oslobodi prokletstva za-kona, postajući time on sam prokletstvo za nas, bu-dući da je pisano: Proklet onaj koji je o drvo obje-šen." (Prevod: Tomislav Dretar)

3. "Krist nas otkupi od prokletstva Zakona, postavši za nas prokletstvom - jer pisano je: Proklet je tko god visi na drvetu " (Prevod: Jeruzalemska Biblija)

4. "Krist nas je otkupio od prokletstva zakona, jer je za nas postao prokletstvo; jer je pisano: 'Proklet svaki, koji visi na drvetu'." (Prevod: Ivan Šarić)

U navedenim stihovima Novog zavjeta govori se o Jahvinoj naredbi za mrtvo tijelo krivca po zakonu osuđenog na vješanje: 

"Ko zgriješi tako da zasluži smrt, te bude osuđen na smrt i objesiš ga na drvo, neka ne prenoći tijelo njegovo na drvetu, nego ga isti dan pogrebi, jer je proklet pred Bogom ko je obješen." (Ponovljeni za-koni, 21, 22-23).

Po rimskom zakonu Pilat nije našao krivicu na Isusu (Jovan 19,6), ali su judejski prvosveštenici i književ-nici rekli Pilatu da je Isus kriv po judejskom zakonu i kažu Pilatu:

"Odgovoriše mu Jevreji: mi imamo zakon i po našem zakonu mora umrijeti, jer tvrdi za sebe da je sin Božiji." (Jovan 19, 7)

Po rimskom zakonu Isus nije zgriješio i nije zaslužio da bude osuđen na smrt. Judejski prvosveštenici tvrde da je Isus kriv po njihovom zakonu, jer je za sebe tvrdio da je sin Boziji, ali i za Adama judejski Stari zavjet tvrdi da je i on bio sin Božiji:

"Jer ko je nad oblacima ravan Gospodu? Ko će se izjednačiti s Gospodom među sinovima Božijim?" (Psalm 89,6)

"Rekoh: bogovi ste, i sinovi Višnjega svi, ali ćete kao ljudi pomrijeti, i kao svaki knez pašćete." (Psalm 82,7)

"Rekao sam: Vi ste bogolika bića i svi vi sinovi Sve-višnjeg, ali ćete umrijeti kao ljudi i pasti kao jedan od prinčeva.” (Tanakh/Tanach, Psalm 82,6-7)

 "Ali ja sam ustoličio svog kralja na Sionu, svetoj gori mojoj. Ja ću reći o odredbi; Gospod mi reče: 'Ti si moj sin; ovaj dan te rodih. Išti u mene, i daću ti narode u našljedstvo, i krajeve zemaljske tebi u po-sjed'.” (Tanakh/Tanach, Psalm 2,7-8)

U prethodnom citatu govori se o judejskom Mesiji. Nemoguće je da u ono vrijeme judejski prvosveš-tenici i književnici nisu znali šta piše u njihovim sve-tim spisima? U Novom zavjetu piše da ih je Isus podsjetio na to:

"Ne stoji li napisano u zakonu vašemu: 'Ja re-koh: bogovi ste'?" (Jovan 10,34)

 Judejski prvosveštenici i književnici slagali su Pi-latu da je Isus kriv po njihovom zakonu, dakle Isus nije bio kriv ni po rimskom ni po judejskom zakonu i nevin je osuđen na smrt raspećem. Raspeće nije isto što i vješanje. Pošto Isu nije bio kriv po zakonu i nije bio na obješen, samim tim nije ni proklet. Po Božijoj i ljudskoj pravdi nevino osuđen ne može biti proklet pred Bogom. Evo ko je proklet: 

"Tada reče Gospod Bog zmiji: kad si to učinila, da si prokleta mimo svako živinče i mimo sve zvijeri polj-ske; na trbuhu da se vučeš i prah da jedeš do svojega vijeka." (Postanje, 3,14)

Ako neki "Bog" traži da se zbog nečije krivice ubije nevina osoba i da ta osoba pred Bogom bude pro-kleta, onda to nije Bog, to je demon i vođa demona, to je ONAJ ŠTO BORAVI NA DRVETU i koji sa crk-venih mozaika, freski i ikona pokazuje svoj "blago-slov" u vidu MAJURA MUDRE sa značenjem ON-AJ ŠTO BORAVI NA DRVETU, NAGĀVĀSA, tj. ZMIJA, ĐAVO.

Znakovi prstima mogu biti tajne poruke među voj-nicima i članovima tajnog društva. Tako frimasoni koriste svoje znakove prstima, svoje mudre kojima kazuju svoje poruke. Evo primjer globalnog ilumi-natskog djelovanja na svijest ljudi od 2020-2022. kroz poruku KARTARIMUKHA mudre (kada se do-mali, mali i palac sastave, a kažiprst i srednji prst ostanu ispruženi (Slika 4).

Sanskritsko KARTARIMUKHA je od dvije riječi: KARTARI + MUKHA. KARTARĪ je ZADNJI DIO STRIJELE SA PERIMA, USMJERIVAČ PRAVCA, DRŽAČ PRAVCA KA CILJU   [6]. MUKHA je VRH;  USTA; GLAVA, VOĐA. Tako KARTARIMUKHA zna-či SMIJER VRHA, PRAVAC VRHA [7]. Evo šta je pravac ka cilju KARTARIMUKHA mudre:

"Odvajanje od muškarca i žene, pobuna, iluzija, laž, krađa, smrt, treptaj oka, različitost, svađa, nesloga, aneksioznost uzrokovana moranjem da spavaš sam, greška, padanje, otuđenje, suze." [8] 

To je svima poznato stanje ljudi modernog vremena, naročito od 2020. i njihove "pandemije" koju su vrh-ovi judaizma, Crkve, budizma, hinduizma i islama podupirali svim silama. KARTARIMUKHA mudra opominje vrh religijskih vođa i njihove masone na zadatak da u narodu izazivaju sva stanja navedena u značenju ove mudre. Od početka hristijanizaci-je čovjek, porodica, ljudi, narodi i čovječanstvo pro-laze kroz ta čemerna stanja, jer crkveni Isus kaže:

"Ne mislite da sam ja došao da donesem mir na zemlju; nisam došao da donesem mir nego mač. Jer sam došao da rastavim čovjeka od oca njegovog i kćer od matere njezine i snahu od svekrve njezine: i neprijatelji čovjeku (postaće) do-maći njegovi.Koji ljubi oca ili mater više nego mene, nije mene dostojan; i koji ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. I koji ne uzme krsta svojega i ne pođe za mnom, nije mene dosto-jan. Koji čuva dušu svoju, izgubiće je; a koji izgubi dušu svoju mene radi, naći će je." (Matej 10,34-39)

Tu je rečeno opravdanje gubljenja ljubavi prema i najrođenijima i opravdanje ćinjenja svakog zla radi crkvenog Isusa. Šta biva sa onim koji čineći zlo toliko zaglibi u zlo da izgubi svoju dušu? Može li se takav iskreno pokajati? Ne može, jer nema dušu, osim da glumeći slaže da se kaje, ali Crkvi je važno da je on vjerno izvršio zadatak za interes Crkve, baš njih briga za izgubljenu dušu zločinca. 

Na drugom mjestu Isus kaže:

"Mislite li da sam ja došao da dam mir na zemlju? Ne, kažem vam, nego razdor." (Luka 12,51)

"Ja sam došao da bacim oganj na zemlju; i kako bi mi se htjelo da se već zapalio!" (Luka 12,49) 

Krajnji cilj vrha Crkve je da peko crkvenog Isusa istrijebi slobodoljubivu bijelu rasu i da istrijebi i svo slobodoumno čovječanstvo radi komunističkog car-stva izmaštanog biblijskog Mesije iza kojeg se krije vavilonska hazarsko-cionistički bankarska elita. 

Hriščanstvo je magijska ideologja koja indoktrina-cijom i magijom ubija božansko u čovjeku, kao što to čine i judaizam i hinduizam i budizam i komu-nizam. Zadatak vrha Crkve i ostalih pomenutih re-ligija-ideologija bio je i ostao da stvaraju zlo koje i znak tog zla je KARTARIMUKHA mudra. 

Najkontraverznija mudra u crkvi je GLAVA JELENA ili MRIGAŠIRŠA mudra, koju zbog sličosti neki br-kaju i zamjenjuju sa APANA mudrom (Slika 5).

Slika 5.  Glava jelena (Mrigashirsha mudra) je lijevo, a desno je Apana mudra (Ingrid Ramm-Bonwitt, Mudrās, As māos como simbolo do Cosmos; Editora Pensamento, Sāo Paulo, 1987, p. 47, 230).

Ovako javno za narod tumače značenje MRIGA-ŠIRŠA mudre:

"Žene, jagodice, točak, granice koje se ne mogu preći, strah od zakona, borba, haljina, vjerski znak na čelu, tj. tri horizontalne linije koje sljedbenici Šive nose na čelu, lutnja, masaža stopala, glava jelena, svo imanje, datum, sastanak, hram ljubavi, vagine, šetnja, hodanje okolo, putovanje, hodati, ovdje, sad, zovi voljenu osobu." [9]

U nevedenim značenjima MRIGAŠIRŠA mudre nai-zgled nema ništa okultno, ništa magijsko, jer je okultno magijsko značenje mudri ukriveno u njiho-vom imenu, ovdje u riječima MRIGA + ŠIRŠA.

Sanskritsko MRIGA ili MṚGA ima sljedeća zna-čenja: šumska životinja, jelen; zvijer; zodijački znak JARAC; nominativ od DEMON ili VṚTRA u liku JELENA kojeg je ubio Indra [10]. VṚTRA je DEMON MRAKA [11], BOGATSTVO [12]. Ovaj VṚTRA (ili Vritra) u Vedama je NEBESKA ZMIJA pod san-skritskim imenom AHI [13]. On je AHRIMAN, zli duh u zoroastrizmu i zurvanizmu, gospodar tame i haosa, izvor ljudskog stradanja i patnje.

Sanskritsko ŚĪRṢA u MRIGAŠIRŠA je GLAVA, LO-BANJA [14] (eno lobanje ispod krsta sa Isusovim raspećem). Lobanja je SIMBOL TAME I SMR-TI. Tako prsti u znaku MRIGAŠIRŠA mudre znači  NEBESKA ZMIJA SMRTI. 

Uz hazarsko-cionističku bankarsku elitu vođe Crkve i vođe već pomenutih veliki svjetski religija i ko-munizma su vrh Iluminata koji rade na praktičnom uvođenju vlasti komunističkog Novog svjetskog po-retka, iluminatskog Doba Razuma, vavilonskih Veli-kih magova planiranog biblijskog Carstva "Mesije". To niko od ljudi neće moći spriječiti, jer je narod uz njih, s njima i radi za njih.

..............................
[1] Ingrid Ramm-Bonwitt, Mudrās, As māos como simbolo do Cosmos; Editora Pensamento, Sāo Paulo, 1987, p. 7.
[2] Ib. p. 34.
[3]  Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 525. 
[4] Ib. [5] Ib. p. 947.
[6] Ib. p. 257.
[7] Ib. p. 819.
[8] Ingrid Ramm-Bonwitt, Ib. p. 34.
[9] Ib. p. 47.
[10] Monier Monier-Williams, Ib. p. 828.
[11] Ib. p. 1007.
[12] Ib.
[13] Ib. p. 125.
[14] Ib. p. 1078.

TRAJANJE DUHA KRSTJANSTVA

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Sunce i kalendari, Staro greblje, Mošćanica, Zenica, BiH.

I tako stvarno stanje na terenu svjedoči da gradnja i podizanje stećaka kod pravoslavaca prestaje kra-jem druge polovine 19. vijeka, kod muslimana 90-tih godina 20. vijeka, a kod katolika mnogo ranije nego li kod pravoslavaca. Sve što zvanična istorija piše o tome je njihova ideološka laž i prevara naroda.

I ništa više nije ono što je nekad bilo. Tradicionalni duh ljudi i duh potomaka bivših krstjana je nestao i kod katolika i kod pravoslavaca i kod muslimana. Masonske vođe u sve tri religije trude se svim si-lama i svim metodama da te razlike sve više pro-dubljuju i vjerski radikalizam i vjerska mržnja u sve više rastu.

Nestankom krstjanskog duha u potomcima krstjana i Bog se iselio sa Balkana i zemlja će protjerati svoje stanovnike.

VENETI SU ILIRI, TJ. SLAVENI

 

"Vendi, Veneti ili Slaveni, koji su, kada su prvi put postali poznati u Evropi, nastanjeni su na grani-cama Italije prema Tirolu i Kranjska, koja se pos-tepeno širila u Raetiju, ili zemlju Grisoniju, u Švabiji, i moguće u u Francuskoj. Ova rasa trenutno zau-zima čitav prostor između gore navedenih zemalja i istočne obale Jadranskog mora, s jedne strane, i Baltičkog mora s druge strane. Upravo su potomci starih Slavena prodrli na Kamčatku, naselili Aleut-ske otoke, a možda i prešli na sjevernoamerički kontinent. Stanovništvo Rusije, dijela Turske i vla-darske kuće Austrije, gotovo isključivo čine Slaveni.

Car Karlo IV na početku svoje vladavine, unosi hi-tne zakone u čuvenoj Z l a t n o j b u l i, (poglavlje 23) koji obavezuje sve elektore da uče slavenski jezik, očigledno želeći da ga učini glavnim. Besmrtni Josip II, lično, preuzimajući vlasti smatrao je is-pravnim da predloži svojim ministrima pitanje da li bi slovenski ili njemački trebao biti glavni jezik nje-govog carstva. Odlučili su se u korist drugog.

Ime kojem moderni narodi ove rase daju prvenstvo je S l a v e n i, S l o v e n i, što će reći s l a v n i.

Svi istoričari se slažu da su Slaveni, Veneti ili Sar-mati, prvobitno živjeli na obali Tanaisa, Palus Mæ-otidiji i Cimerijskog Bosfora, zemlje koje su ležale istočno od Ilirije i Dalmacije." [1]

"Fizičke osobine rasprostranjenog naroda poznatog po imenima Slaveni, Vendi ili Veneti, Geti, Jazigezi, Anti i Srbi, umnogome variraju prema klimi oblasti koje naseljavaju njeni različiti ogranci. Rusi i Česi, ili Boemi, su niski i zdepasti; dok su Iliri, Hrvati visoki ili stasitog rasta i dobro proporcionalni. Kvaliteti vo-de imaju snažan uticaj na ličnu ljepotu i oblik; tako i klima, hrana i fizičke ili moralne navike naroda.

Različite grane Slavena odlikuju se posebnim kara-kteristikama, što se može vidjeti na profilima koji čine prednji dio ovog sveska. Slaven je Sarmat, koji živi sjeverno od Karpatskih planina; Vendi su po-tomci drevnih Japoda; a Ilir je stanovnik Hrvatske." [2]

Ima i ova tvrdnja o teritoriji Ilira:

„Ova rasa ljudi je drevna i oni nastanjuju zemlju prema Joniji, uglavnom se kaže da su stekli veliku slavu. Oni se sada se uglavnom zovu Bošnjaci." [3]

Ali, ni Bosna nije cijela teritorija Ilira. Grad SAR-DIKA (današnja Sofija) zvala se i SERDIKA, jer su njeni osnivači SARDI poznati i pod imenom SERDI. Neki autori tvrde da su to Tračani, drugi opet vele da su Kelti, a to je isto što i KIMERI, na Balkanu poznati i kao Iliri:

"SARDIKA, ili SERDIKA, je bila glavni grad Istočne Ilirije. Geografi imaju različite poglede na oboje: i na ortografiju i na poziciju ovog mjesta. Ptolemi ga svrstava među mediteranske gradove Trakije; drugi ga lociraju u Dakiju, tj. Aurelijevu Dakiju na drugoj strani Dunava. Serdika je bila glavni grad druge Ili-rije; to je čuveni grad proširen od Trajana.” [4]

SERDIKA ili SARDIKA je grad tračanskih SERDA (Σέρδοι), plemena Tračana, što svjedoči Dio Kasius (Dio Cassius, L. LI. p. 462). [5]

“Sardika, ilirski grad, dačanskog naroda presto-nica.” [6]

Ko su tračanski SERDI ili SARDI po kojima je SERDIKA, tj. SARDIKA dobila ime? Pogledajmo: Sardetue, Sardetae, Saurdinoi, Sauardeni, Σίρβοι, Sirbi, Σέριοι, Σέρβοι, talijanski zvani Serbi. [7]

Kao saveznike Trojanaca Homer u "Ilijadi" spominje paflagonijske ENETE pod imenom Ένετοί [8]. Ime najranije spomenutih Ilira je VENETI, Herodotovi ENETI (Ένετοὺς) [9]. Tri vijeka nakon Herodota Ce-zar spominje keltske VENETE [10] sa njihovom ze-mljom Venecijom (Venetia) u Armorici, na jugo-zapadnoj obali današnje Francuske [11].

"Što se tiče samih Veneta, ne može se ne primijetiti da tri plemena ili naroda s ovim imenom susrećemo i u drugim dijelovima svijeta, osim onih u Italiji, to jest galskog plemena Veneta na obali Armorike; Venedi ili Veneti kod Tacita, sarmatsko ili slavonsko pleme na obalama Baltika i Heneti ili Eneti, čije se postojanje spominje u Paflagoniji u doba Homera (Ilijada, II, 85)." [12]

S kraja stare i početka nove ere ovako Strabon piše o Keltima i Venetima nastanjenih na vrhu Jadrana:

“Ovi Kelti pripadaju istoj rasi kao i transalpski Kelti. Što se tiče Veneta postoje dvije tradicije, neki go-vore da su oni kolonija onih Kelta istog imena koji žive uz ocean, drugi kažu da potiču od Veneta iz Paflagonije, koji su ovdje našli utočište kod Ante-nora nakon Trojanskog rata…” [13]

“Kada su Rimljani prodrli na istarsku obalu, utvrdili 60 su da su stanovnici obožavali boginju Izis, a otud ime koje su dali ovoj zemlji. Većina seljaka je sla-venskog porijekla, ali su primorski gradovi naseljeni Venećanima ili Italijanima. Bivši govor bio je na dalmatinskom ili ilirskom dijalektu, a kasnije na is-kvarenom talijanskom.” [14]

“Katari oko Emone imaju imena venetskog porijekla i mogli bi biti grupa Karna. Osim Latobića i Var-kijana, čija su imena keltska, stanovnici Kolapijani, Jasi, Breuci, Amantini i Skordići bili su Iliri.” [15]

“Mnogi autori, kao Appianus Alexandrinus, i Ph. Cluverius pod imenom Kelti uključuju Gale, Ger-mane, Spanijarde, Britone, Ilire, itd. ali je sigurno to da Polybius, Diodorus, Plutarch, Ptolemy, Strabo, Athenæus i Josefus ove narode koji su zauzeli Ga-liju zovu Keltima.” [16]

I svi su govorili jednim jezikom:

“Jednosložni prvobitni jezik > aglutinativni: turanski > amalgamatski: jafetski ili iranski ili indoevropski > keltski: trački ili ilirski …" [17]

„Istina je da su Dalmatinci, Mizi, Tribali, pa čak Sarmati, koriste skoro isti jezik, ili ne mnogo različiti, tako da se međusobno razumiju bez teškoća." [18]

Veneti nose ime po Suncu:

“Ven (sunce), Vena, mjesec, hindu riječ." [19]

Nije to samo hindu riječ, nego riječ Veneta, Ilira, Tračana, Kelta ili Slovena, tj. Srba i svih evropskih naroda koji su hristijanizacijom i islamizacijom postali ovo sto su danas:

VEN > VENERA

Osnova VEN je u VENET, SLAVEN, SLOVEN ili VEND i sve je od galskog EN koje u ENEV znači DUŠA, DUH; RAZUM; OSJEĆANJA; NAČELO ŽI-VOTA; ŽIVOT; SRŽ, JEZGRO, SRCE [20]. VEN u galskom ENET znači SLAVA [21] i pod imenom ENETI Homer i Herodot pominju VENETE.

Vidite da istorija nije sakrivena, nego je problem u cenzorima iz vrha države i Crkve i to nije slučaj samo kod pravoslavaca, nego i kod katolika i bal-kanskih muslimana. Njihove vođe iz vrha njihovih religija i u politici skupa sa njihovim vjernicima preko laži, vjerske mržnje i pljuvanja na istinu u službi su Velikih vavilonskih magova koji pomoću njih i laži stvaraju "novu istinu" Novog svj. poretka.

..............................

[1-2] Frederic Shoberl, The World in miniature. Illyria and Dalmatia, Vol. II, Introduction xi-xviii; Lon-don: Printed for R. Ackermann, 1821.

[3]. B. G. Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae Byzantinae: Laonicus Chalcocondylas, De rebus Turcicis, L. X; Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1843, p. 530.

[4] (36) Abraham Rees, The Cyclopaedia; Vol. XXXI; London: Longman, Hurst, Rees, Orme, & Brown, 1819, p. 521.

[5] Johann Christoph Rasche, Lexicon universaerei numariae veterum et praecipuie Gracorum et Ro-manorum; Tomi Qvarty; Lipsiae, Libraria Gledi-tschia, 1790, p. 668.

[6] Ib..

[7] Matija Petar Katancic, Orbis Antiquus Ex Tabula Itineraria Quae Theodosii Imp. Et Peutingeri Audit. Ad Systema Geographiae Redactus Et Com-mentario Illustratus; Paris, I Continens Evropam; Budae, Sumtibys Tipographiae Regiae Universitatis Hungaricae, 1824, p. 237.

[8] Homer, Ilijada; 2, 9.

[9] Herodot, I; 196.

[10] Caesar, De Bello Gallico, Book III; 9.

[11] Ib., Book II; 34.

[12] William Smith, Dictionary of Greek and Roman Geography, Vol. II; Boston: Little, Brown and Co., 1870, p. 1272.

[13] Strabo, V, 1, 4.

[14] Frederic Shoberl, Ib. p. 48.

[15] John Wilkes, The Illyrians; Blackwell Publishers Ltd., Oxford, UK; Blackwell Publishers Inc., Cam-bridge, Massachusetts, USA, 1996, p. 218.

[16] The Southern Rewieu, Vol. 5, February & May 1830, Charleston, Printed and published by A. E. Miller, 1830, p. 367.

[17] David N. Livingstone, Adam's Ancestors: Race, Religion, and the Politics of Human Origins, Balti-more, The Johns Hopkins University Press, 2008, p. 103.

[18] B. G. Niebuhr, Ib. p. 530.

[19] Dunlap, S. F. (Samuel Fales), The origin of ancient names of countries, cities, individuals, and gods;Cambridge, Metcalf and Company, 1856, p. 25.

[20] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 542.