NEKAD BILO

       

Ivanjske i petrovske lile od tanke kore spremne su za večernje paljenje.

        Primjer kako uporedna lingvistika svjedoči da su svi narodi nekad bili jedan narod sa jednim jezikom: iako su ovdje riječi afričkih naroda i plemena, lako im je prepoznati značenja. Iz nekih riječi može se odgonetnuti značenje imena antičkog naroda Lelegeza, značenje imena slovenskih i keltskih bogova, značenje riječi "lila" i značenje imena cvijeta "ljiljan".

Egipat: “VATRA,” Chrom, Grom, Krom
“SUNCE,” Ra, Re
“OKO,” Iri, Bal

Jolofs: “VATRA,” Safara
“DAN,” Lelegh

Mandigoes: “SUNCE,” Teelee
“DAN,” Teelee

Jalunkan: “SUNCE,” Telle

Kanga: “SUNCE,” Jiro

Wawu: “SUNCE,” Jirri

Affadeh: “SUNCE,” Zu

Madagaskar: “VATRA,” Lelaffu
“MJESEC,” Woelau, Volān, Bo, Bolan, Volan

Kossa: “VATRA,” Umlilo
“SUNCE,” Lélanga
“DAN,” Imine

Caffres: “VATRA,” Lilo
“SUNCE,” Lelanga

Coronas: “SUNCE,” Soröbh
“DAN,” Sorökŏa

Hottentots: “SUNCE,” Sore, Sorre, Sorrè, Sorri, Surrie
“MJESEC,” Tohâ

Saldannä Bay: “SUNCE,” Sore
………………………….
Literatura:
Arthur James Johnes, Philological proofs of the original unity and recent origin of the Human Race, London, Samuel Clarke, 1843, p. 84-87

KLESAREVA ZABAVA

 Nišan sa kvadratom (foto: Hidajet Keleštura).

 

         Na jednom ne baš starom nišanu na greblju u Gornjim Vracima kod Zenice je prikaz kvadrata sa dijagonalom ukrašenom resastim kićankama. Dijagonale ne ide direktno pravcem između suprotnih uglova, nego je malo pomjerena od direktnog pravca, a zašto, vidjećemo kasnije. Dijagonala ima 13 resastih kićanki koje dijele dijagonalu na 14 dijelova. Zašto 14? Pogledajmo:

         a) d = 14 mjernih jedinica
         b) a = 9,899494937 mjernih jedinica
         c) √9,899494937 = 3,146346284 ≈ Pi = Pi sa dvije tačne decimale

 

Rezultat je približan i to je razlog zašto klesar nije stavio dijagonalu tačno po sredini, nego je dijagonalu malo pomjerio. Time je rekao da rezultat sa brojem 14 nije potpuno tačan, nego je malo pomjeren. Za tačan rezultat evo brojeva:

 

         a) 3,14159² = 9,869587728
         b) 9,869587728² = 97,40876192
         c) 97,40876192 x 2 = 194,8175238
         d) √194,8175238 = 13,95770482 ≈ 14

 

Da bi rezultat bio 100% tačan u više decimala broja Pi, dužina dijagonale treba da bude 13,95770482 mjernih jedinica, ali pošto se na prostom crtežu to ne može u tačnoj razmjeri prikazati, kao prvi najtačniji cijeli broj je broj 14.

        Očito je da se majstor pri radu zabavljao, nadajući se da će, možda, nekad neko da odgonetne smisao njegovih poruka. I razmišljam: da je od svog početka islam bio tipa ISIS-a, i danas bi svi Arapi listom živjeli pod šatorima pored svojih kamila, koza i ovaca, a svijet bi bio mnogo siromašniji u nauci, filozofiji, umjetnosti i kulturi uopšte.

        Sloboda ljudske svijesti i kreativnosti ljudskog razuma od Boga su dati čovjeku, te ne mogu biti zabranjeni ni religijom ni državnim zakonima, a sve što je pokušavalo i sto pokušava da to učini bilo je i biće pobijeđeno ili kroz prirodu od Boga ili od ljudi oružjem.
.......................

VJERSKI FANATIZAM NEMA DUŠU

 

 

 

        Posljednji solarni motivi na stećcima stupovima muslimana i na krstu pravoslavaca iz prve  polovine 20. vijeka u Gornjim Vracima kod Zenice svjedoci su posljednjeg vremena tolerantnog komšijskog suživota ljudi ovog kraja  (foto: Hidajet Keleštura).

 

         Ako pogledamo današnje ukrase na nadgrobnicima krstjanskih potomaka sve tri vjere, vidjećemo duhovno i intelektualno siromaštvo motiva.

         Jedini motivi na nagrobnicima današnjih pravoslavaca, muslimana i katolika su njihovi zvanični vjerski simboli uz njihove državne simbole. Kod pravoslavaca je krst sa dvoglavim orlom, kod muslimana nišan sa zvijezdom i polumjesecom i kod katolika krst sa šahovnicom.

         Još od ranog djetinjstva razum ljudi sve je više podčnjavan vjerskoj ideološko-političkoj indoktrinaciji i vjerski fanatizam pretvaran je u mržnju i takav rastao je na sve što nije njegove vjere. Vjerski fanatik gubi i dušu i razum postajući bezumna krvoločna zvijer i oružje zlih vjerskih manipulatora.

         Ne čudite se zlu koje se desilo u zadnjim ratovima i molite Jednog Boga Stvoritelja da novog rata ne bude, jer na svim stranama oko vas sve je više fanatizovanih vjernika bez duše.

STEĆAK U GORNJIM VRACIMA

 

Stećak u greblju Ruići, Gornja Vraca, Zenica, BiH (foto: Hidajet Keleštura).

 

         U došadasnjoj literaturi neevidentiran stećak u obliku piramidalnog stupa, visine oko 1 m, nedatiran (najvjerovatnije 17-18. vijek). Na njemu su ukrasi u vidu cvijeta tulipana i nebeskog drveta života upisanog u list Svetovidove lipe (na piramidalnom vrhu horizontalne iznad cik-cak bordure). Dva ravnokraka O-krsta simboli su vremena dva godišnja doba: manji krst je simbol proljeća, a veći ljeta.

PETROGLIFI U SELU ŽLJEB NA TARI

 

        Mi smi dio drevne istorije svijeta, ali preči su nam Nemanja i Sava od te istorije. Naš svetosavsko-slovenski moto je "Sve za laž, laž ni za šta!"

 

         Petroglif kao antropomorfna simbolika sunca godine (Jennings Petroglyph, Seton Hall University Museum of Anthropology and Archaeology, South Orange, New Jersey) i zoomorfni prikaz Sunca godine na petroglifima u selo Žljeb na Tari nedaleko od Bajine Bašte.

 

   Znak Ր na pećinskom crtežu (Cueva del Pirutano, Spain) i na našim rednjevijekovnim stećcima (Novo Selo, Kupres; Bišće polje, Mukoša, Mostar).

 

Petroglifi sa znakom Ր (Žljeb, Bajina Bašta) i petroglif prekolumbovskih američkih Indijanaca (Coso Range, Little Lake, California).

 

 Sanskritsko PERU je SVJETLOST, VATRA, SUNCE. Simbol Ր je simbol VATRE (sumersko PER, PAR, feničansko P i egipatski hijeroglif S). Na ovoj slici je znak Ր na indijanskom petroglifu (Toro Muerto, Peru) i na stećku oko krsta (Zeleno polje, Rogatica).

 

     Plameno pero na glavi antropomorfnog Sunca na indijanskim petroglifima (Wolfman Panel, Butler Wash, BLM Lands, San Juan County, Utah), na spomeniku despota Stefana Lazarevića (Crkvine, selo Markovac kod Mladenovca), na stećcima (Šivolje, Šelec, Kalinovik; Vukovsko, Jeljan, Kupres) i na petroglifu u selu Žljeb na Tari kod Bajine Bašte (u dnu lijevo).

O STAROSTI STEĆAKA

       

Srednjovijekovni slavenski ratnik sa kopljem.

 

 

Izgled koplja kao dokaz datiranja srednjevijekovnog stećka (Gračanica, Visoko). Isto takvo koplje prikazano je u Perunovoj ruci na kamenu uzidanom u zid crkve u Žrnovnici kod Splita, a jedan primjerak takvog koplja nalazi se u Vojnom muzeju u Beogradu.

 

        Koliko su stećci stari, odnosno od kad se klešu i podižu, vrlo je teško pitanje. Retrospektivnu genezu stećaka možemo pratiti od početka 20. i kraja 19. vijeka pa 12. vijeka jer su ili datirani ili su na njima ukrasni motivi oružja čija je vizuelna forma bila karakteristika određenog doba. Pod nekim stećcima nađeni su grobovi sa dijelovima odjeće i nakitom. Tako po natpisima, izgledu oružja, odjeće i nakita datiraju neke stećke srednjeg vijeka.

 

Šljem na stećku (Koper-Vrelo  Sitno, Makarska) i šljem na tračkom konjaniku postavlja pitanje o starosti nekih stećaka.

 

        Ali, pod nekim stećcima nema grobova, jer su se pokojnici spaljivali i humke sa stećcima podizane su samo na urnama sa pepelom. O tome i Homer u Ilijadi govori:

 

         "Nebeski oblačnik Zeus progovori tad Apolonu:
         'Deder, mili mi Febe, iznesi Sarpedona divnog
         Sad iz strijela i kiv sa njega očisti crnu,
         Pa ga odnesi dalje i okupaj tada u r'jeci
         Te ga ambrosijom namaž', obuci u haljine vječne,
         Snu ga i Smrti, dvoma bliznadma, ostavi onda,
         Pratiocima hitrim, a oboje brzoće njega
         Pren'jeti na polje rodno u široku likijsku zemlju;
         Tu će ga braća sahranit i rođaci i hum će grobni
         Nasut i metnuti stećak, jer čast je mrtvima takva'."
                                (Homer, Iliada, 16,665-675, prevod: T. Maretić)

 

         Da li su arheolozi pod nekim stećkom našli urnu sa pepelom, o tome se ništa ne zna, a i da su našli, državni cenzori spriječili bi da se to objavi, a to bi učinili i danas. Na jednom stećku kod Stoca je natpis sa 739. god. (po drugom tumaču to 631. god.), ali se tumači slažu da je to greška pisara, što je zaista moguće.



Sumerski piktografski znak Ր znači PAR i isti je znakovima na stećku (Zeleno polje, Rogatica). Keltsko (gaelik) PARAS znači NEBO. Srpsko PARA je VODA NEBA. Sanskritsko PERU je VATRA, SUNCE.

          Na nekim stećcima nema ukrasnih motiva, a na nekima su motivi čiju upotrebnu nalazimo u vremenu sumerske i egipatske civilizacije (jedan primjer na slici iznad). Šta ćemo sa njima?

HIJEROGLIF I SIMBOL NA STEĆKU

         Znak prvog hijeroglifa znači "vrh bilo čega, čelni dio". Drugi znači "otvaranje godine, nova godina." U vrhu krsta na stećku isti je znak. Krst sa ovim znakom u vrhu je krst ljetnog solsticija, prvog dana ljeta na Vidovdan.

SMIJAVICE NA STEĆCIMA

Šeril Kol (Cheryl Cole)

         Kod nekh osoba pri osmjehu jave se karakteristične rupice na obrazima kao kod pjevačice Šeril Kol (Cheryl Cole) i to narod naziva smijavicama.

Na obrazima su smijavice.

 

 

        Zanimljivo je da se smijavice javljaju i na stećcima na likovima krstjanskih prehrišćanskih bogova sunca: gornji dio druge fotografije je sa stećka u Zvorniku, a u donjem dijelu je stećak na planini Visočici (južno od Bjelašnice). I ovo je jedan od dokaza da su stećci srpska baština.

DJEDOV ŠTAP

Štap krstjanskog djeda

         Kod dvovjernih krstjana starješina crkve zvao se djed i bio je u rangu patrijarha. Simbol njegove vlasti je karakteristični štap, batina ili bat. Na slikama vidimo djedov štap kao krstjanski motiv na stećcima krstu i stupu i na stećcima nišana kod prvih krstjana koji su zvanično prihvatili islam, ali se ni prve vjere nisu bili odrekli. To je bilo u vrijeme kad ni krstjani nisu bendali Bibliju ni muslimani Kuran, već su držali stara vjerovanja i običaje.

RUKA SA ŠEST PRSTIJU

Božja ruka blagoslova sa šest prstiju na posmrtnoj urni (Przeworsk, 3rd cent. BC - 5th cent. AD) i stećak u okolini Glamoča (tačna lokacija u izvoru nije navedena). Simbolični prikaz šestoprste ruke na urni pripada sjevernoj strani Sunčevog krsta, dakle vremenu proljeća i ljeta, dakle to isto znači i na stećku.

ZENICA JE KELTSKA RIJEČ

Očna zenica

 

        Na Bilinom polju 8. aprila 1203. god. održan je Bilinopoljski SABOR. Sazvan je zbog papinih optužbi protiv Kulina i dvovjernih bosanskih krstjana da su jeretici.

 

        Ime BILINO polje je ikavski oblik ekavskog BELINO polje. BILINI (BELINI, BELINUS, BELENUS, BELENOS, BEL, BELI MAWR) bio je keltski bog Sunca.

        BILINO polje je u centru današnje Zenice. Tu je bila livada sve do sedamdesetih godina prošlog vijeka kad je tu izgrađen stadion FK "Čelik".

 

         Dakle: SABOR je bio na BILINOM polju u ZENICI. ime ZENICA je od keltske (velške) riječi SENEDD (1) što znači SENAT, SINOD, SABIRANJE, SABOR:

 

                   SENNED > ZENED > ZENEDA > ZENETA > ZENITA > ZENICA

 

 

         ZENICA oka PRIKUPLJA i SABIRA svjetlost usmjeravajući je ka očnom živcu. ZENICA je mjesto SABIRANJA, mjesto SABORA.

.........................
         (1) Spurrell’s Welsh-English Dictionary, Tewlfth Edition, Edited by J. Bodvan Anwil, Tarmar-ten, W. Spurrell & Son, 1934, p. 339.

KELTI SU BILI SRBI

         Kelti (Cimerijani) bili su isto što i Tračani, a Srbi su od Tračana, dakle su Kelti bili Srbi. Pogledajmo keltske (velške) riječi:

         a) SÊR = ZVIJEZDE (1)
         b) BAN = UGLEDAN, VIĐEN, POSTOVAN, VISOK (2)

SER-BAN > SERBAN

Srbi, znači li vam išta riječ SERBAN? Šta znači ta riječ kod vaših Slovena?

         Pogledajmo i ove keltske (gaelik) riječi:

         a) SAR = HEROJ, JUNAK (3)
         b) BANN = BRANITELJ VRATA (4)
         c) BAN = SJAJAN, SVIJETAL, BIJEL (5)

SAR-BANN > SARBANN
SAR-BAN > SARBAN

Srbi, znače li vam išta riječi SARBANN i SARBAN? Šta znače te riječi kod vaših Slovena?
............................
         (1) William Richards, A pocket dictionary, Welsh-English - Geiriadur llogell, Cymraeg a Saesoneg, Publisher Wrexham : R. Hughes ; London : Simpkin, Marshall, 1861, p. 248.
         (2) Ib. p. 39.
         (3) Neil M’Alpine, A Pronouncing Gaelik Dictionary, Second Edition, Published by Stirling & Kenney, Edinburgh, 1833, p. 218.
         (4) Ib. p. 28.
          (5) Ib. p. 27.

ZVORNIK

Zvornik

 

        Neko je nekad poturio priču u narod kako je Zvornik dobio ime po nekom velikom zvoniku crkve u tvrđavi na vrhu brda. Zvono sa zvonika čuje se daleko, a ljudska glupost još dalje.

 

         Ime ZVORNIK nastalo je od SVORNIK, a SVORNIK je od SVOR. Šta je SVOR? U Češkoj postoji naselje SVOR, a ime je dobilo po KAMENU, po STIJENI: češko SVOR (eng. mica schist, rus. слюдяные сланцы, njem. Glimmerschiefer) je KAMEN, STIJENA, u geološkom smislu
vrsta MINERALA. Češko "svoroný-kameň = krystalizované vápno, sádra," (1), tj. kristalizovani krečnjak, sedra ili SIGA. Pogledajmo ovaj citat sa Vikipedije:

 

         "Najstariji poznati stanovnici u zvorničkom kraju, prema istorijskim izvorima, bili su Skordisci, narod keltskog porijekla. Početkom 1. vijeka nove ere Balkansko poluostrvo ušlo je u sastav Rimskog carstva, kada je uspostavljena i rimska vlast i na ovim prostorima. Dokazano je da su Skordisci prihvatili rimsku vlast i da su joj kasnije pomagali u gašenju ustanka što su ih vodili Iliri protiv rimskog okupatora.

         Jedno od najbogatijih nalazišta do sada (rimskih) je selo Dardagani uz put Zvornik — Sapna. Godine 1960. u kamenolomu „Sige“ nađeni su tragovi ranijeg rimskog kamenoloma. Ovdje su nađeni komadi keramike, tri rimska sarkofaga, četri novčića i jedan kasnoantički grob iz 4. vijeka. Najvrijedni nalaz sa ovog mjesta je spomenik ." (Zvornik, Bикипeдиja, Cлoбoднa eнциклoпeдиja)

Kod Zvornika je kamenolom SIGE, a češko "svoroný-kameň" je SIGA. Češko SVORNOST = (eng. UNITY) = JEDINSTVO, SJEDINJENJE, SBORNOST, SABORNOST, ZBOR (to je proces postanka SIGE, a SIGA je SVOR). Simbolika čvrstine tog jedinstva u narodu je ZBOR. Dakle je i današnje srbsko ZBOR izvedeno od starijeg keltskog SVOR.

 

         Stari Zvornik bio je na STIJENI, a stijena je SVOR i tako je ime SVORNIK, grad Kelta Skordića, prelaskom bezvučnog S u zvučno Z, vremenom postao ZVORNIK.

.............................
         (1) Archiv pro lexikografii a dialektologii, Číslo I, V Praze, Nákladem České akademie císaře Františka Josefa pro vědi, slovesnost, a umění, 1896, st. 396.