SWAN, SVANE I LABUD

U engleskom jeziku SWAN je LABUD i da se ne zamaramo glupostima zapadnih "etimologa" i naših lupetala o etimološkom porijeklu riječi SWAN, evo najjasnijih primjera:

1. engleski: SWAN,...

2. holandski: ZWAAN,

3. islandski; SVANUR,

4. norveški; SVANE,

5. danski: SVANE,

6. švedski: SVAN,

7. baskijski: BELTXARGA

I evo svakome jasno: SVANUTI = SVANUĆE = SVJETLOST = BJELINA (baskijsko BELTXARGA):

"Kad ujutro beli dan osvanu,

momče leži, ni glavu ne diže,

a devojče sitan vezak veze..."

(Poslenička lir. nar. pjesma)

BELI DAN SVANE!

SVANUĆE

SVANUTI

SVANE

SVAN

VAN

- BEL (BIJEL, BIL) = SVET,

- SVETOVID = SVANTOVID

Sanskritsko LAVAṆ A je SO [1]. SO je BIJELA kao i LABUD. Da sanskritski korijen LAV- potiče od starijeg LAB koje je u presanskritskom vremenu bio korijen riječi LABUD i to svjedoči sanskritsko LAVANNA, jer osim što znači SO, znači i SJAJ, GRACIOZNOST, LJEPOTA, ŠARM. Sve su to epiteti koji opisuju bjelinu LABUDA.

U sanskritu SVAN je PJESMA. U sanskritskom SVAN neki nalaze etimološki korijen engleskom SWAN, ali labudovi nisu pjevači, zar ne? To je samo simbolika riječi SVAN.

Sanskritsko SVAN je PJESMA, jer Sunce iz noćne tame izlazi VAN u SVANUĆE i to je RADOST, to je PJESMA. SVAN je SVANUTO BIJELO SUNCE SVANUĆA.

VAN

SVAN

SVANE

SVANUTI

SVANUĆE

SWAN (en.) je LABUD. Riječ LABUD je od korijena LAB- i to još od starobiblijskih vremena znači BIJEL. Dokaz tome je starobiblijsko ime LABAN. Od korijena LAB- potiče i ime države LIBAN. Englesko LABEL (BIJELI ZNAK, ETIKETA) vuče porijeklo od korijenske osnove LAB.

Osnova u LAB je galsko LA sa značanejm DAN, SVJETLO; LIJEPO, GRACIOZNO [2]. Od LA je izvedeno srpsko LAMPA, starofrancuski LAMPE, latinski LAMPAS, grčki "λαμπάς, λάμπειν". Tu su srpki nazivi LASTA, LATICA, LASTIKA, itd. Jedno od drevnih imena Sunca je LA. Kod naroda Srednje ili Centralne Afrike riječ LA "La" znači VATRA [3], LATAA je SUNCE [4]. Irsko LA "La" znači DAN "dan" [5]. Sumersko LA-A je PUNOCA, MNOSTVO, IZOBILJE [6].

Staronjemačko ALBIZ, starocrkvenoslovensko LEBED [7], anglosaksonsko ELFET, ELFETU, ILFETU znače LABUD [8], bukvalno BIJELA PTICA, jer su LA, LE, AL, EL i IL, kao dreva imena SUNCA i VATRE, riječi istog značenja.

..............................

[1] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 898.

[2] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin,1759, p. 64.

[3] Arthur James Johnes, Philological proofs of the original unity and recent origin of the human race, Apendix A., London: Samuel Clarke, 1843, pp. 4-7.

[4] Ibid.

[5] Ibid.

[6] John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian Lexicon, Leipzig, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung, 1908, p. 215.

[7] Karl Brugmann, A Comparative Grammar of the Indogermanic Languages, Volume II; New York, Westermann & Co., 1891, p. 408.

[8] Joseph Bosworth, A Compendious Anglo-Saxon and English Dictionary; London: John Russell Smith, 1848, p. 266.