SV. TRIFUN, SV. VALENTIN I GLUPI NAROD

  

 

Sveti Trifun na mramornom reljefu (39 x 33,5 cm, 1-2. vijek, sarmatski period, Rostovo region, Tanais; Državni muzej Ermitaž, Petrograd, Rusija, Inv. br. TH—304.

     U sarmatskoj teritoriji, u kojoj su dominirali Alani, nađena je na mramornoj ploči urađena reljefna slika kopljanika u oklopu sa frigijskom kapom. Ovo nije votivna (zavjetna) ploča, ovo je reljefna ikona, ku-mir, ili, kako je u Bibliji u prevodu Daničić-Kara-džić prevedeno, “lik rezani”. Ispod konjanika je natpis grčkim slovima:

             ΤΡΥΦΩΝ ΑΝΔ ΡΟ ΜΕΝΟ ΥΑΝΕ ΘΗΚΑ

     Natpis jeste grčkim pismom, ali jezik nije grčki, nego starosrpski, jer je ikona nađena u sarmatskoj oblasti na prostoru Alana, starih Srba.

    U imenu TRIFON je galsko TRIF sa značenjem BAL, BAL, BEL, tj. SUNCE [1], a to isto znači i gal-sko TRIP [2]. Srpsko ikavsko TRIF je ekavsko TREF sa značenjem UDARITI, POGODITI, SUS-RESTI [3]. TRIFON je u narodnoj poslovici ”Tripun tripa, snijeg sipa.” Ekavski je TREPA, TREPĆE, ikavski je TRIPA, TRIPĆE.

     Srpsko ikavsko TRIP je u engleskom TRIP sa značenjem PUTOVANJE, IZLET, jer SUSRET u PU-TOVANJU je SRETANJE, starosrpski SRETENIJE. TRIFUN je KOPLJANIK i on kopljem PROBIJA, a grčko TRIPAO (τρὔπάω) znači PROBITI [4], jer je svako PUTOVANJE probijanje prostora. TREPNU-TI, ikavski TRIPNUTI, znači POKRENUTI očni ka-pak. Dakle ime TRIFON, TRIFUN ili TRIPUN znači KREČUĆI, PUTUJUĆI; PROBOJNI, KOPLJANIK i to je SUNCE koje se nezaustavljivo probija s juga ka sjeveru, iz zime ka proljeću i ljetu.

     Dan Sv. Trifuna je 1. februara julijanskog (14. februara greg.), a sutradan 2. (15.) februara  je SRETENIJE, 40. dan od Božića i, po narodnom vjerovanju, tog dana SUSREĆU se i tuku zima i ljeto. Samim tim što narod ima jedan smisao Sv. Trifuna, a crkva drugi, znači da je u različitosti neki razlog, ali o tome ćemo nakon dešifrovanja cijelog natpisa na ikoni.

    Druga riječ u natpisu je iza ΤΡΥΦΩΝ je AND, koje je postanjem od starog AN. Sumersko AN znači VISOKO, NEBO [5]. Galsko AN znači TOP-LINA, ŽAR, JAR [6]. Galsko  AND  je TOK, PRO-TOK; PUTOVATI, MARŠIRATI; VELIK [7].

     Treća riječ  u natpisu je galsko RO sa znače-njem VOĐA [8]. Tako ΑΝΔ + PO znači ANDRO i to je ANDRO, muško vlastito ime sa značenjem ŽARKI VOĐA.

     Četvrta riječ u natpis je riječ MENO koja u galskom znači PRAVAC, PUT [9].

     Peta riječ glasi ΥΑΝΕ sa galskim JAN u osnovi, značenjem isto francuskom OISEAU [10] i to je PTICA; SOKO [11].

     Zadnje riječ je TᴴEKA (ΘΗΚΑ). Od osnove TᴴEK (ΘΗΚ) postalo je galsko TEC (čitaj: TEK) sa značenjem DIVAN, KRASAN [12], zatim velško TEC (čitaj: TEK) u velškom TECÂAD sa značenjem PO-KAZIVATI PRAVEDNOST I LJEPOTU [13], u TEC-ÂU znači POSTAJATI DOBAR, ČINITI PRAVDU [14]. U velškom TECÂAD znači PRAVEDAN, LIJEP, KRASAN [15], ali TEC u TECH znači LAGATI, VREBATI, PRAVITI ZASJEDU [16], jer je februarsko vrijeme nepredvidivo i naglo promjenljivo: zna biti toplo, ali naglo prevrne u hladni snježnu olujnu i vreba plijen kao soko.

 I da zaključimo šta piše u natpisu ispod Trifuna:

ΤΡΥΦΩΝ ΑΝΔ ΡΟ ΜΕΝΟ ΥΑΝΕ ΘΗΚΑ =

= KOPLJANK JARNI VOĐA PUTA SOKOLA KRASNOG.

     Ko je crkveni Sveti Trifun:

     “Ko je bio sveti Trifun? Ubio ga je Decije, ili tako legenda kaže. U dokumentima o ranom razvoju rimske crkve u Rimu nema znakova interesovanja za ovog frigijskog sveca. Vrlo je vjerovatno da je Trifunovo obožavanje migriralo na zapad u svjetlu njegove popularnosti kao čudotvorca na istoku. Najveći Trifunov značaj može se približno datirati u vrijeme vlade Justinijana. Crkvu Svetog Trifuna podignutu je u Ulici rode u Carigradu Prokopije i nju ubraja u crkve i svetinje koje je taj car sagradio." [17]

     Imperator Decije vladao je sredinom 3. vijeka, a Justinijan sredinom 6. vijeka. Zašto je Justinijan sagradio crkvu u ast Sv. Trifuna baš u ulici nazvanoj Ulica rode? Zato jer su rode glasnici proljeća.

    Kakve veze ima Sv. TRIFUN sa katoličkim Sv. VALENTINOM? Pogledajmo:

     VALEN + TIN > VALENTIN

U VALENTIN je VAL što je sinonim nazivu BAL, tj. BEL i to je SUNCE, a TIN je isto što i TAN sa značenjem VATRA [18], dakle ime VALENTIN znači SUNCE VATRE, tj. TOPLOTE.

     I Valentin je ubijen sredinom 3. vijeka kao i Trifun. Pravoslavna crkva slavi Sv. Trifuna 1. febru-ara julijianskog, a to je 4. februar gregorijanskog kad katolička crkva slavi Sv. Valentina, dakle je to isto. Naravno da se iza likova crkvenog Trifuna i crkvenog Valentina krije  prehrišćanski Trifun, vrije-me sredine zime, sunce sredine zime.

     A sad budimo pažljivi i pratimo!

     Praznik SRETENJE GOSPODNJE zvanično je ustanovljen i unesen u crkveni kalendar oko 550. god. u vrijeme cara Justinijana.

     U prirodnom astronomskom kalendaru postoji fenomen nazvan precesija ekvinocija. To je kad se u danu proljetne ravnodnevice jedna tačka na Ze-mljinom ekvatoru nakon pune godine opet pra-volinijski poravna sa pravcem Sunca. Tada Sunce iz južnog zimskog neba prelazi na sjeverno proljetno nebo, prestaje zima i nastaje proljeće. To je po sunčanom (tropskom) kalendaru i to je gregorijanski kalendar.

     Ali, da bi se ona tačka na Zemljinom ekvatoru poravnala i za zvijezdama prema kojima je bila poravnata prethodne godine na dan ravnodnevice, potrebno je da prođe još 11 minuta i 14 sekundi (11,23333333'). To je po zvjezdanom ili sideralnom kalendaru i to je julijanski calendar.

     Ovih 11,23333333 minuta je godišnja razlika između početka proljeća po sunčanom, tropskom ili gregorijanskom i početka proljeća po zvjezdanom, sideralnom ili julijjanskom kalendaru.

     Zbog pomenute godišnje razlike od 11,23333333 minuta u dužni tropske i sideralne godine u juli-janskom kalendaru na svakih navršenih 128 godina ravnodnevica, kratkodnevica i dugodnevica deša-vaju dan ranije, već što je to bilo prethodnih 128 godina. 

      Prvi dan zime u vrijeme Isusovog rođenja bio je 25. decembra julijanskog zvezdanog kalendara, a crkva je ustanovila svoj praznik Sretenje Gospodnje 550 godina kasnije. Da vidimo koliko se krat-kodnevica na prvi dan zime pomjerila za tih 550 godina? Evo: 550 godina po 11,23333333 minuta je 6178,333332 minuta = 102,9722222 časova = 4,290509258 dana = 5. dan od 25. decembra = 20. decembar julijanskog kalendara.  

   Kad je u vrijeme Isusovog rođenja bio prvi dan proljeća, tj. ravnodnevica? Crkva je prvi dan pro-ljeća u to vrijeme obilježila praznikom Blagovijesti: 23. aprila julijanskog kalendara. Pošto se za 550 godina prvi dan zime pomjerio na 5. dan nižeg datuma, isto tako je pomjeren i prvi dan proljeća: sa 23. aprila na 18. april.

     Hajde sad da nađemo sredinu između 20. decembra na prvi dan zime 550. i 18. aprila na prvi dan proljeća te godine. Sredina pada tačno na 45. dan i to je 2. februar julijanskog i praznik SRE-TENJE, a dan prije su TRIFUN i VALENTIN.

      Da bi u narodu ukinula praćenje prehrišćanskog kalendara sa starovjeračkim svecem, crkva je izmislila svog Valentina, svog Trifuna i svoje “Sre-tenje Gospodanje” i smjestila ih u kalendar u iste dane srpskog starovjeračkog Trifuna i srpskog sta-rovjeračkog Sretenija.  i zaledila ih u kalendaru kao nepokretne praznike (kao i sve ostale nepokretne kalendarske praznike).

     I malo po malo zaboravio je narod da prati Sunce i prvi dan zime i da Trifundan i Sretenije ravna po Suncu, ali je ostalo narodno sjećanje da “Tripun tripa, snijeg sipa” i da je SRETENJE sredina zime i dan u kojem se susreću i tuku zima i ljeto.

    Crkva slavi Sv. Valentina od 4. vijeka, a Sv. Trifuna od 6. vijeka i sad logično pitanje: zašto je crkva izmislila dva sveca iste simbolike i istog da-tuma? To je radi već tada u vrhu crkvene maso-nerije planiranog raskola, koji je zvanično proveden 1054., jer što su razlike u vjeri veće, raskol u narodu je veći i mržnja u podijeljenom narodu sve veća. 

Granica raskola 1054. planski je pukla je po sred balkanskih Srba i svjedoci smo te mržnje svake godine i oko dana Sv.Trifuna i Sv. Valentina.

..............................
     [1] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 445.
     [2] Ib.
     [3] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III; JAZU, Zagreb, 1971, str. 496.
   [4] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon; Oxford: The Clarendom Press, 1883, p. 1585.
  [5] Stephen Langdon, A Sumerian Grammar and Chrestomathy, Paris, Libraire Paul Geuthner, 1911, p. 203.
     [6] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Tome II, p. 49.
     [7] Ib. p. 52.
     [8] Ib. Tome III, p. 319.
     [9] Ib. p. 157.
     [10] Ib. p. 37.
     [11] Randle Cotgrave, A Dictionarie of the French and English tongues; London, Printed by Adam Islip, 1611.
     [12] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Tome III, p. 408.
     [13] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, The Second  Edition, Vol. I; Denbigh: Printed and published by Thomas Gee, 1832, p.  533.
     [14] Ib.
     [15] Ib.
     [16] Ib.
     [17] Robert E. A. Palmer, Studies of the Northern Campus Martius in Ancient Rome, The American Philosophical Society, Philadelphia, 1990, p. 56.
     [18] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Tome III, p. 419.

ZAŠTO JE GEOMETRIJA SVETA NAUKA

  

Zašto slobodni zidari (frimasoni) geometriju smatraju svetom naukom? Sanskritsko i srpsko "sveta" znači "bo-žanska", "čista", "bijela", jer ono što geometrija pokazuje kroz svoje mjere i slikom je istina, a istina je sveta, čista, bijela, Istina je Bog.

Kod masona vlada zakon tajne i mnoge istine o svijetu i čovjeku kod njih zu zaključane za javnost, mnoge istine koje masoni znaju borave u tami tajne kao Kovčeg zavjeta u Svetinji nad svetinjama  Solomonovog hrama (1. Kraljevima 8,12). Masoni govore da Gospod u tami boravi, što je polutačno, jer Bog i u svjetosti boravi, u minusu i u plusu, a masonska tama je njihova tajna koja radi kontrole čovjeka, ljudi, naroda i čovječanstva služi na korist samo vrhu masonske piramide zemaljske vlasti.

Krug i kvadrat su osnovne slike geometrije i njima su mnoge istine o razmjerenom zemaljskom vremenu: o dužini godine, o godišnjim dobima, o danima, satima i sekundama i o mjerama Zemlje. Polazni, bazni primjer toga pokazaćemo ovdje.

Krug je simbol nebesa i kosmosa, a centar kruga bilježi se tačkom. Iz te tačke u centru ishodi sav krug i ta tačka je simbol Stvaratelja svijeta, ili, kako masoni kažu, Velikog Arhitekte. Krug i tačka skupa su simboli Sunca, odnosno Boga koji je stvorio Sunce, simbol Boga Sunca, jer Bog je oganj (Ponovljeni zakon 4,24) i svjetlost svijeta (1. Jovanova 1,5). Krug je simbol nebeske besko-načnosti. 

Kvadrat je simbol materije, njene stabilnosti te kao takav simbol je Zemlje.

Polazni osnovni broj je broj jedan (1), a najpoznatiji brojevi geometrije su iracionalni beskonačni broj Pi (3,14159...) i beskonačni broj Fi (1,61803988...).

Obim kruga T je 3,14159 jedinica ili mjera i to je broj Pi (Slika 1). Prečnik kruga (d) je 1 (jedan), poluprečnik je 0,5 (½d). Sa tim mjerama površina kruga T iznosi 0,7853975 kvadratnih jedinica. Kvadrat ABCDA ima istu površinu kao i krug T i svaka stranica kvadrata duga je po 0,886226551 jedinica, tj. AB = 0,886226551.

A sad o mjerama Velike piramide (Slika 2):

- dužina Piramidine baze (AB) = 231,92867 m,
- visina Piramide (CD) = 147,6505019 m.

Jedna strana Piramidine baze duga je 231,92867 m, dvije strane zajedno imaju 463,85734 m. Ako bi sa nešto kretalo brzinom 463,85734 m/s, za 24 sata (1 dan) prešlo bi 40.077,27418 km i ovo je   dužina Zemljinog ekvatora.

A sad o mjerama biblijskog Solomonovog hrama, hrama u čijoj  najsvetijoj odaji bez prozora, u tami Svetinje nad svetinjama boravi Kovčeg zavjeta:

- visina portala = 120 jedinica (lakata),
- dužina hrama = 60 jedinica,
- visina hrama = 30 jedinica,
- širina hrama = 20 jedinica 

Rekli smo da je dužina Zemljinog ekvatora 40.077,27418 km.  Sad izdijelimo ovu mjeru sa svim mjerama Solomo-novog hrama:

40.077,27418 : 120 : 60 : 30 : 20 =  0,886226551 = dužina jedne strane kvadrata ABCDA: AB =  0,886226551. 

Visina Piramide je 147,6505019 m. Ako bi se nešto kretalo brzinom 147,6505019 m/s, za 24 sata (1 dan) prešlo bi 127,5700336 km i ovo je stoti dio dužine Zemljinog ekvatorskog prečnika.

Ako Piramidinu visinu izmnožimo sa brojevima Solomo-novog hrama, evo sta dobijemo:

147,6505019 x 120 x 60 x 30 x 20 = 6378,501682 km i ovo je dužina Zemljinog ekvatorskog poluprečnika ( 6378,501682 x 2 = 12.757,00336 km = ekvatorski prečnik Zemlje).

Sunčana, ili tropska godina ima 365,242 dana. Pošto jedan dan ima 24 sati, sat ima 60 minuta, minuta ima 60 sekundi, biva da jedna godina ima 31,556.908,8 sekundi. Sad ove sekunde izdijelimo sa brojevima Solomonovog hrama:

a) 31,556.908,8 : 120 : 60 : 30 : 20 = 7,30484 sekundi,
b) 7,30484 : 2 = 3,65242 sekundi (godina ima 365,242 dana).

Kraljeva odaja u Piramidi duga je 413,1316378 (inči), a godina ima 365, 242 (dana):

413,1316378 : 365,242 = 0,886226551 = AB (Slika 1).

Ovdje uopšte nije važno ko je gradio Piramidu niti ko je zapisao mjere Solomonovog hrama, nego je važno ko je osmislio broj Pi, ko je osmislio krug, kvadrat, dužinu godine, dužinu dana, dužinu sata, ko je osmislio brojeve Solomonovog hrama i ekvatorske mjere Zemlje i mjere Piramide i ko je sve to prenio na arhitektonske planove po kojem su stvorene Zemlja i izgrađena Piramida. To je Bog Stvoritelj, Veliki Arhitekta svijeta!

I ko god misli i ko god kaže da nauka nema veze sa vjerom, taj se grdno vara i svjesno grdno laže sebi i drugima. Veliku laž da vjera i nauka nemaju ništa zajedničko osmislili su neprijatelji Božiji i kreatori lažnih vjera, jer riječ "vjera" u svom izvornom i najstarijem smislu znači "tačnost i istina".

Geometrija zaista jeste Božija sveta nauka:

"Geometrija je postojala prije Stvaranja. Ona je suvječna s umom Božjim. Geometrija je dala Bogu model za stvaranje. Geometrija je Bog lično." (Johan Kepler, astronom)

NA STEĆKU JE ILIRSKI RAŠANIN (ETRURAC)

 

“Sterneck je smatrao da stećci pripadaju predrimskom vremenu a, kako se često nalaze na ilirskim gromilama ili u njihovoj neposrednoj blizini, da pripadaju vremenu kojem i ilirski tumulusi." (Šefik Bešlagić, Stećci - kultura i umjetnost; Sarajevo, Veselin Masleša, 1982, str. 70).  

(Foto: Aleksandra Bajić and Milan S. Dimitrijević, A pair of stećaks from Donja Zgošća;  Proceedings of the XII Serbian-Bulgarian Astronomical Conference (XII SBAC) Sokobanja, Serbia, September 25-29, 2020; Publ. Astron. Soc. “Rudjer Boskovi¢”, No 20, 2020, 139-153).

 

    Etrurci su za sebe govorili da su RASENI. Zna se da je RA jedno od najstarijih imena SUNCA. Sanskritsko RA (√rā) znači RADITI, STICATI; IMATI, DAVATI; VA-TRA, GRIJANJE; LJUBAV, UŽITAK; BRZINA; ZLA-TO; KRETANJE; SJAJ, BLJESAK [1]. Ovo RA je  osnova u srpskom RAČVE, RAKLJE, RAŠLJE, jer ove riječi označavaju ono mjesto na stablu iz kojeg ishode stupovi i razilaze se kao zrake iz Sunca.

     Od osnove RA izvedeno je i sanskritsko RAS (√ rās) sa značenjem HVALITI, VELIČATI, DAVATI, POŠTO-VATI, SLAVA [2]. Sanskritsko RAS takođe znači OSJEĆATI, VOLJETI [3], a sanskritsko RASYA je KRV [4]. Sanskritsko RÁSA je SRŽ, JEZGRO, SUŠTINA [5]. U srpskom RASA je FELA, VRSTA, ROD.

     Sanskritsko RĀSANA istog je značenje kao i  sanskritskom GHORÁR [6] sa značenjem ČASTAN, UZVIŠEN, POŠTOVAN [7], što je u francuskom i eng-leskom VENERABLE sa osnovom VEN od koje je izvedeno  VENETI:

     “Ven (sunce), Vena, mjesec, hindu riječ." [8]

Dakle su RAS i VEN istog značenja te su RASENI i VENETI jedan narod, jer su i RASENI i RAŠANI jedan narod. RASEN znači SUNCE, SJAJ, SLAVA i dokaz je srpsko PORAŽEN:

a) PO + RAS > PORAS > PORAS > PORAZ,
b) PO + RASEN > PORASEN > PORAŽEN > PORAŽEN.

Danas se nama čini da je PO prijedlog mjesta, ali nije, jer je to staro keltskog BO koje znači CRN, TAMAN [9]. Osnova BO ostala je u srpskom BOL.

    Sanskritsko RAŠANĀ znači ŠPAG, UŽE, TRAKA KAIŠ,  JEZIK; ZRAKA [10]. RAŠANA je od RĀŠ koje se drugačije čita RĀS [11], koje je izvedeno od RA [12], jer RA je SUNCE koje daje RASVJETU. I gle: u Bosni je krompir bio poznat i pod imenom RAŠAK [13] i lično sam od nekih starih viduških seljana slušao tu riječ sve do kraja 70-tih godina prošlog vijeka. Otkud ta riječ? Evo: krompir raste u gomolju, u hrpi, a sanskritsko RĀŚĺ znači baš to: GOMILA, HRPA, MNOŠTVO [14]:  RĀŚĺ su RAŠANI, RASENI ili VENETI:

     "Što se tiče samih Veneta, ne može se ne primijetiti da tri plemena ili naroda s ovim imenom susrećemo i u drugim dijelovima svijeta, osim onih u Italiji, to jest galskog plemena Veneta na obali Armorike; Venedi ili Veneti kod Tacita, sarmatsko ili slavonsko pleme na obalama Baltika i Heneti ili Eneti, čije se postojanje spominje u Paflagoniji u doba Homera (Ilijada, II, 85)." [15].  

     Latinsko ETRUSCUS je RASEN, latinsko ETRUSCI su  RASENI. Pored svojih mnogih značenja latinsko ET znači JOŠ DALJE, te uz RUSCI pokazuje ko su Raseni, jer latinsko ET može da znači ISTINA, STVARNO, ZAISTA [16]. Tako u ETNOS daje riječi značenje NAROD, u ETINOM znači ISTINITA riječ (“nom”, “noma”, “nomen” je “ime”, “riječ”). Latinsko RVSCVS  (RUSCUS) znači SJAJNOCRVEN [17]:

     ET + RUSCUS > ETRUSCUS = RASEN

Galsko UC (čitaj: UK) znači MJESTO [18], galsko RAS značenjem je isto galskom RES, RIS, ROS, RUS sa značenjemje SUNCE [19]. RES je u srpskom RESA, zraka; RIS je ljuta zvijer, ROS  je dalo “roza” > “ruža”; RUS je “crven”, “vatren”:

UK + RAS > UKRAS > UKRASEN > UKRAŠEN > UKRAŠEN = MJESTO SJAJA.

I to je to: UK + RASEN > UKRASEN > UKRAŠEN

Grci zovu Rasene Τυρσηνοί, kasnije Τυρρηνοί. Treba znati da je antičko grčko ipsilon (Υ, υ) čitano kao kratko  U, dakle TURSENOI i TUPPENOI. Da vidimo šta znače grčki nazivi Rasena:

a) Τυρσηνοί < Τυρ-σ-ηνοί = TUR-S- ENOI
b) Τυρρηνοί < Τυρ-ρ-ηνοί = TUR-R-ENOI

I prvo o riječi TUR (grčki: Τυρ).

     U vrijeme Rima i njihove vlasti na Balkanu grad PIROT u današnjoj Srbiji zvao se latinskim imenom TURES, TURRES ili TURA. Osnova PIR u PIROT znači VATRA, SJAJ, VESELJE. Na gčrkom VATRA je  πυρ (antičko PUR, današnje PIR), dakle to isto treba da znači i TUR u TURESENOI (Τυρσηνοί) i TURREENOI (Τυρρηνοί).

     VATRA je TOPLOTA, SJAJ, SVJETLOST, VID. Kakve je boje SIR? SIR je BIJEL ili ŽUT. Kod Turkotatara TUR znači SIR, džagatajski TURO [20]. Na grčkom  SIR je TURI (grčki: τυρί).

     Grcko τύρσις (TURSIS) je VIS, KULA. Sarmatska pokrajina TURA (TURANION, latiski TYRA). Po čemu je Tura dobila ime?

Sumersko TUR znači VELIK, VELIČANSTVEN [21]. Grčko τῠραννίς (TURANNIS) znači KRALJEVSKA VLAST, APSOLUTNA VLASTI; τύραννος (TURRAN-NOS) je GOSPODAR [22]. I kaže:

     “Ime za bika ili vladara u hebrejskom je nevazno, Šur, što u kaldejskom postaje Tur. Od Tur, u značenju bika, dolazi latinsko Taurus; i od iste riječi, u značenju vladara Turannus, što izvorno nije imalo nikakvo zlo značenje." [23]

Hebresko SUR je od S-UR u kojem UR znači VATRA, SJAJ [24]. Sanskritsko TUR je POTISAK NAPRIJED; NADMOĆ [25], srpsko TURPIJA je OŠTRINA, jer ima oštre linije kao Sunce zrake. KOTUR je kao TUR. Galsko TUR je TOK, KRETANJE, OKRETANJE; KRUG, TOČAK i značenjem je isto galskom TOR, TAR, TER, TIR sa izvornim smislom SUNCE [26]. Zato je TUROBAN ljut i strašan. TUR je TURUNDŽI boje kao narandža [27].   

     Druga riječ u grčkom Τυρσηνοί (TURSENOI) i Τυρρηνοί (TURRENOI) je ηνοί (ENOI) i to su Homerovi Ένετοί [28] i Herodotovi Ένετοὺς [29], tj. ilirski VENETI. Osnova u ENOI (ηνοί) je EN (ἤν). Grčko ἤν znači EN, ENO, GLE, VIDI [30],  je stara riječ za φημί [31]. Grčko EN (ἠν) koje je značenjem jednako grčkom φάω [32] sasmislom SJATI [33]. Tako grčko TURESENOI (Τυρσηνοί) i TURRENOI (Τυρ-pηνοί), kao nazivi za Rasene, znače SUNCOSJAJNI, a Homerovi ENETOI  (Ένετοί) i Herodotovi ENETOUS (Ένετοὺς), kao nazivi za Venete, znače SJAJNI, SVIJETLI, TRAČNI.

   Galsko EN isto je što i DEN [33] koje je isto galskom DAN, DIN, AN, IN sa značenjem BAL, BEL; SUNCE [34]. DEN je osnova u ruskom ДÉНГИ (novac), u Makedoniji DENAR, kod Srba DINAR.

  Velško (galik ili galsko) EN znači NAČELO ŽIVOTA, SUŠTINA, ŽIVOT i to je SUNCE, BOG.

..............................    
     [1] Monier Monier Williams, A Sanskrit English Dic-tionary: Oxford University Press, Amen House, London, Glasgow, New York, Toronto, Melbourne,  Wellington, Bombay, Calcutta, Madras, Carachi, Kuala Lumpur, Cape Town, Ibadan, Nairobi, Accra, 1899,  p. 859.
     [2] Ib. p. 869.
     [3] Ib.
     [4] Ib. p. 871.
     [5] Ib. p. 869.
     [6] Ib. p. 879.
     [7] Ib. p. 370.
     [8] Dunlap, S. F. (Samuel Fales), The origin of ancient names of countries, cities, individuals, and gods; Cambridge, Metcalf and Company, 1856, p. 25.
     [9] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin,1759, p. 180.
     [10] Monier Monier Williams, Ib. p. 869.
     [11] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 879.
     [12] Ib.  
     [13] F. Ivekovic i Ivan Broz, Rjecnik hrvatskoga jezika; Zagreb, Štamparija K. Albrechta, 1901, str. 587.
     [14] Monier Monier Williams, Ib. p. 879.
     [15] William Smith, Dictionary of Greek and Roman Geography, Vol. II; Boston: Little, Brown and Co.,1870, p. 1272.
     [16] Oxford Latin Dictionary; Oxford University Press, Oxford, At The Clarendon Press, 1968, p. 623.
     [17] Ib. p. 1671.
     [18] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Tome III, p. 466.
     [19] Ib. Tome III, p. 297.
     [20] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III; JAZU, Zagreb, 1973, str. 530. 
     [21] Stephen Langdon, A Sumerian Grammar and Chrestomathy, Paris, Libraire Paul Geuthner, 1911, p. 249.
     [22] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon; Oxford: The Clarendom Press, 1883, p. 1590.
     [23] Alexander Hislop, The two Babylons; Third Edi-tion; Edinburgh: James Wood; London: Haulston and Wright, 1862, p. 47.
     [24]  Albert G. Mackey, An Encyclopædia of Free-masonry, Vol. II; : The Masonic History Company, Chicago, New York, London, 1921, p. 819.
     [25] Monier Monier Williams, Ib. p. 450.
     [26] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Tome III, p. 457-458.
     [27] Petar Skok, Ib. 527.
     [28] Homer, Ilijada; 2, 9.
     [29] Herodot, I; 196.
     [30] Henry George Liddell and Robert Scott, Ib. p. 652.
     [31] Ib.
     [32] Ib. p. 1665.
     [33] Ib. 1660.
     [34] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Tome II, p. 540.
     [35] Ib. p. 449.
     [36] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, The Second  Edition, Vol. II; Denbigh: Printed and published by Thomas Gee, 1832, p. 24.  

VIDOVDAN JE PRVI DAN LJETA

 

 

 

VIDOVDAN JE LJETNI SOLSTICIJ, PRVI DAN LJETA, DAN SA NAJDUŽIM VREMENOM OD IZLASKA DO ZALASKA SUNCA, DAN BELOG VIDA, DAN SVETOVIDA (sanskritsko "svet" znači "bel").

Vi koji drugačije tvrdite ne lažete meni, nego sebi lažete, drugima lažete i Bogu lažete.

FERSIPNEI I GERUN

 

  Kao i helenska Persefona i rasenska boginja FERSIPNEI provodi zimsko vrijeme u podzemnom svijetu, a s početka proljeća izlazi na ovaj svijet. Njeno pojavljivanje početkom proljeća bio je ZNAK buđenja prirode i sjetve iza koje je od ljeta slijedila žetva i ubiranje ostalih plodova. Pri kraju ljeta i u prvim jesenjim danima  FERSIPNEI se opet vraćala u podzemni svijet i tako svake godine.

    Na zidnoj slici u Orkovom grobu (Tomba dell’Orco, Tarquinia, Italy) FERSIPNEI je u društvu boga Februusa (Atisa), rasenskog boga podzemnog svijeta. Atis je metafora niskog Sunca, koje, po alegorijijskog priči egzoterije, svojim zalaskom s ovog svijeta silazi u podzemni svijet.

   Atis je simbol niskog Sunca noći, jeseni i zime, boginja FERSIPNEI je simbol sazviježđa Djevice (Virgo). 

   Pred jesen Sunce dolazi blizu Djevice, ulazi i prolazi kroz to sazviježđe idući prema prvom danu zime pa se zvijezde ne vide. Do proljeća Sunce se udalji i Djevica se rano zorom pojavljuje na istočnom nebu. Na prelazu između 9-8. v. st. ere ulogu Fer-sipnei imala je sjajna zvijezda Arkturus u sazviježđu Volar (Bootes), a od 8. vijeka uloga Persipnei prenosi se na zvijezde Djevice.

   Ime FERSIPNEI je od dvije riječi: FER + SIPNEI. Galsko FER znači PLODNA, RODNA [1], a SIPA znači ZNAK, VRIJEME; DAVATI [2] te ime FER-SIPNEI znači ZNAK RAĐANJA ZNAK DAVANJA, ZNAK SIPANJA. 

 Lijevo od Fersipneje stoji u punoj ratnoj spremi troglavi bog GERUN. Iako je GERUN u ljudskim liku, po grčkoj mitologiji njemu je parnjak KER-BER, troglavi KER čuvar adske kapije. KERBER (grčki: Κέρβερος, latinski: CERBERUS je od KER (κερ) koje je osnova i grčkom KERAS (κέρας) sa značenjem ROG i postanjem je od tračanskog GER koje znači TOPLOTA, VATRA. 

   U srpskom PAS je KER, jer je LJUT, VATREN. Njegovi OČNJACI su ROGOVI ŠILJATI kao EK-SERI. Galsko CER, (čitaj: KER) znači CRVEN, KRVAV [3], a galsko BER je ŠILJAK, EKSER [4]:

CER + BER > CERBER = KERBER = KRVAVI ŠILJAK, KRVAVI ZUB, LJUTI ZUB.

  Šta je KRVAVI ŠILJAK, LJUTI ZUB? To je najdonja tačka Sunca u vremenu od polovine jeseni do polovine zime. Centralni  vrh tog ŠILJKA je zimski solsticij, najjužnija tačka Sunca na južnom nebu u prvom danu zime. Tri mjeseca od polovine jeseni do polovine zime su dani najvećeg stradanja od studeni i ta tri mjeseca su tri glave Kerbera i Geruna.

  Ime GERUN je po galskom GER sa značenjem BORBA, RAT [5], a galsko GERI znači ŽESTINA, BIJES [6]:

GERON = ŽESTOKI RAT, GORKI RAT, ČEMERNA BORBA.

Simbolika te BORBE je GERUN, ratnik svijeta smrti. Njegove TRI GLAVE su simboli TRI MJE-SECA ŽESTOKE BORBE SA ZIMOM od polovine jeseni do polovine zime.

    Rasenskom GERUNU odgovara i troglavi grčki GERION (Γηρυών), sin Vulkanov. HERKUL je ubio GERI-ONA. Grčko HERAKLES je takođe posta-njem od GER, jer od GER je srpsko ŽER, ŽERA, ŽERAVICA. HERKUL (ruski: Геркулес) je visoko i jako SUNCE proljeća i ljeta.

..............................
    [1] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin,
1759, p. 574.
    [2] Ib. Tome III, p. 359.
    [3] Ib. Tome II, p. 299.
    [4] Ib. p. 154-155.
    [5] Ib. p. 633.
    [6] Ib.

FEBRUAR

   Naziv FEBRUAR je po galskom FEVRER, FEWRER, FEUVRER, francuski FEVRIER sa značenjem FEB-RUAR [1]. Korijen je FEV, FEU ili FEW sa značenjem LJUT, OŠTAR, ŽESTOK. To je u  smislu srpskog izraza LJUTA ZIMA, ZUBATA ZIMA. Dalmatinsko FËBAR, FEBRA, u primorju i kod čakavaca znači GROZNICA, engleski FEVER, starofrancuski FEVRE [3], latinski FEBRIS, FEBRIO [4].

    Postanje naziva FEBRUAR vežu za latinsko FEB-RUA, FEBRUM, rimski februarski običaj prinošenja žrtve radi OČIŠĆENJA, ritual koji su Rimljani primili od Sabina [5]:

     “Posljednji mjesec rimske godine, februar, osvrće se na proteklu godinu i njene mrtve. Parentalia od 13. do 22. februara već je bila prilika da se pomenu.” [6]

PARENTALIJE su ZADUŠNICE [7]. Svake druge polo-vine februara i kod Srba su ZADUŠNICE, devet dana prije početka crkvenog Časnog (Velikog) posta, dakle je vrijeme rimskih PARENTALIJA ujedno i vrijeme srpskih ZADUŠNICA od polovine FEBRUARA. Pratimo dalje običaj Rimljana od polovine februara:

     “Februum znači sredstvo očišćenja i cijeli mjesec se smatrao nesrećnim i sumornog karaktera. Dana 15. februara padao je jedan od najzanimljivijih i sumornih od svih rimskih praznika, koji je, zahvaljujući svojoj nesretnoj asocijaciji na Julija Cezara, ujedno i jedan od najslavljenijih. Luperkalije su se slavile u pećini zvanoj Luperkal na Palatinskom brdu. Žrtvovanje koza i psa vršeno je istovremeno s prinosom svetog kolača koji su Vestalke pravile od prvih plodova prošlogodišnje žetve. Dva mladića visokog ranga iz dva Luperkalova kolegijuma umrljani su krvavim žrtvenim nožem. Krv su brisali vunom umočenom u mlijeko i mladići su izazivali smijeh. Zatim bi oblačili kože žrtvovanih koza i trčeći oko Palatina kožnim trakama žrtava tukli sve žene koje su sretali.” [8]

Luperkalijski običaj maskiranja u kože ovaca i koza po-stoji i kod Bugara, Srba i Hrvata i to su običaji uz POKLADE, sedam dana iza februarskih Zadušnica. Hristijanizacijom je zabranjeno prinošenje žrtava, ali i danas u nekim balkanskim krajevima mladići se mas-kiraju u ovčije i kozije kože, na glavu stavljaju maske sa ovčijim i kozijim rogovma i meću zvona oko vrata. Tako maskirani poigravajući i zvoneći idu kroz selo.

     Uticajem crkve POKLADE su ustaljene na zadnju nedjelju pred Časni post i ta zadnja nedjelja je BIJELA ili SIROPUSNA nedjelja, nedjelja OPRAŠTANJA, a rimske LUPERKALIJE su radi OČIŠĆENJA, dakle opet slič-nost.

     U Luperkalijama sredstvo očišćenja je FEBRUUM ili FEBRUA, one kožne trake žrtvovanih koza kojima su maskirani mladići trčeći oko Palatina tukli žene [9].  

  Kako Parentalije i Zadušnice povezati sa Luperkalijama i Pokladama kad su Parentalije i Zadušnice  vezane za smrt i tugu, a Luperkalije i Poklade sa igrom i smijehom? Lako, jer FEBRUUM je rasenski (etrurski) bog pod-zemlja, bog svijeta mrtvih:

  “Februus na rasenskom jeziku znači – podzemni.” [10]

   Da, to je Φεβροῦον τὸν καταχθόνιον [11], rasenski bog podzemnog svijeta.

  Po čemu su LUPERIKALIJE dobile ime, a po čemu su POKLADE dobile ime? Naziv LUPERKALIJE su po LUPUS, latinski naziv za VUK. Zvanični etimolozi tvrde da je latinsko LUPUS postalo od grčkog LUKOS (λύκος) [12], a jasno se vidi da korijen LUP i korijen LUK (λύκ) nisu isti i ono P u LUP nikako nije moglo postati od K u λύκος, dakle je njihova tvrdnja netačna.

     LatinskI LUPINUM bukvalno znači ŽESTINA, GOR- ČINA, ČEMER [13], LUPUS je VUK [14]. Galsko LU-PUA je ŠKORPION [15], jer je i njegov otrov ŽESTINA, GORČINA, ČEMER. Uz ovo ide i galsko LUPR sa značenjem VRUĆINA, KLJUČANJE [16], galsko LUPECO je PAKAO [17]. U navedenim riječima zajednička osnova je LUP i osnova je nazivu LUPA (to je ono  uveličavajuće staklo, povećalo). Zašto se zove LUPA? Zato jer pod pod pravim uglom prema Suncu u njenoj ŽIŽI stvara se VATRA (žiža i jeste VATRA).

     A grčko λύκος? U tom λύκος je srpska osnova LUK (povrće) i bilo crveni ili bijeli, oba su LJUTA, oba VATRENA i UJEDAJU kao i LUPUS. Sve riječi u prva dva pasusa iznad postanjem su od korijena LU koji u srpskom LUČ, LUČA znači VATRA, OGANJ.

     Dakle, LUPERKALIJE nisu nazvane po LUPUSU (vuku), nego po ŽESTINA I GORČINI VATRENOG PAKLA. Da dodamo i ovo da je galsko LUP smislom isto galskom LUB, LUBA [18], sa značenjem TRAKA, REMEN, OPASAČ, KAIŠ [19]. Više KAIŠEVA je FEBRUUM ili FEBRUA, jer se njome LUPA po ženama  i to je sredstvo za očišćenja na LUPERKALIJAMA. I sve navedeno jednim je smislom vezano.

    A ko je onaj spomenuti FEBRUUM, rasenski bog podzemnog svijeta?

     U galskom FEBRUUM osnova je FE, koja u galskom znači VATRA [20], dakle znači isto kao i LU u LUPA, LUPUS,  LUPERKALIJA. Od tog FE je već spomenuto dalmatinsko, tj. ilirsko FËBAR i FEBRA, te latinsko FEBRIS sa značenjem GROZNICA, jer groznica je VATRA koja sagara tijelo, kao što vatra u FENJERU sagara ulje.

     Pošto galsko LUP znači ŽESTINA, LJUTINA, VATRA i pošto galsko LUPECO znači PAKAO, zato latinsko LUPERKUS i FEBRUUS imaju ista značenja: VATRA; PAKAO. LUPERKUS i FEBRUUS su dva imena jednog rasenskog boga [21], boga podzemnog svijeta.

     Tako latinsko LUPERCALIA znači ZESTOKA VATRA (pakla) i tako se LUPERKALIJA i POKLADE vežu za PARENTALIJE i ZADUŠNICE.

     POKLADE su takođe keltska riječ: PO znači MJES-TO, ZEMLJA [22], CLAD (čitaj: KLAD) je RUPA, ROV, GROB [23]. Maskiranje o Pokladama je maštovita imitacija svijeta mrtvih, veseli sadržaji poklada su ruganje smrti, a lupanje zvona je tjeranje duhova tame i oglašavanje nepredovanje Sunca.

    Kao bog podzemnog svijeta rasenski FEBRUUS je ujedno i LUPUS, tj. VUK i evo ga ogrnut vučijom kožom na zidnoj slici u Orkovom grobu iz 4. v. st. ere: to je rasenski bog AITA (Tomba dell’Orco, Tarquinia, Italy).

     Rasensko AITA znači OTAC i galsko AITA [24] zna-či OTAC, jer su Raseni i Kelti isti rod, isti što i Tračani, odnosno Iliri. Baskijsko AITA takođe znači OTAC i najvjerovatnije su i oni porijeklom Raseni.

    Galsko AIT u AITA znači MOĆ, SNAGA; POMOĆ [25]. AITA je sabinski bog HIRPI, što znači HIROVITI, PLAHOVITI, ŽESTOKI, VATRENI. U sabinskom HIR-PI je srpsko HIR, sabinsko HIRPI ujedno znači VUK, jer VUK je HIROVIT: AITA je HIROVITA MOĆ.

     AITA je poznat i pod imenima SURI i SORANUS APLU (APOLO SORANUS). Neki ga nazivaju SURI, neki ŚURI, što u srpskom nije ni važno, jer SURI je ŽESTOK, HIROVIT; ŚURI očišćava, jer OŚURITI u srpskom znači SPURITI, SPALITI, OČISTITI. Galsko SOR značenjem je isto galskom OR, COR, GOR (u sr-pskom ORAO, KORA, GORA). Galsko SOR istog značenja kao galsko SAR, SER, SIR, SUR, SWR, SYR. Od SOR, preko oblika SORA, potiče srpsko ZORA, dakle latinizirano SORANUS je SUNCE ZORE, rasenski SORANO. To je nejako Sunce koje u toku noći boravi u podzemnom svijetu i sja mrtvima:

    “Sommano, ili Sorano, bio je bog otac, gospod niskih regiona, predstavnik smrti.” [26]

     Homer naziva Apolona FEBOMAI (Φέβομαι), što u grčkom tumače ne po grčkoj riječi sa korijenom FEB (Φέβ), nego po naslućivanju iz konteksta, te im Homerovo FEBOMAI (Φέβομαι) može da znači LET, LETJETI (jer se radi o krilatom bogu Apolonu), a može da im znači i STRAH [27] (jer se radi o žestokom bogu Apolonu).

     Kažu Grci da je Homerovo FEBOMAI (Φέβομαι) poetska riječ koja potiče od korijena FEB kao i grčko FOB (Φόβ-ος) sa značenjem STRAH, TEROR [28]. Dakle, Homerovo FEBOMAI (Φέβομαι), sa osnovom FEB (Φέβ), nije grčka riječ, nego je iz Homerovog ori-ginala prevedena na grčko FOBOS (Φόβος) sa zna-čenjem STRAŠNI. Homerovo Φέβομαι  Άπόλλων [29] prevode Φοῖβος Άπόλλων, dok u srpskim prevodima kod Miloša N. Đurića piše FEBO APOLON, a kod Tome Maretića je FEB APOLON.

     Pošto grčko FOB (Φόβ) nema nikakve veze sa na-zivom FEB-RUAR, jer je i grčko FEVROMARIOS (Φεβρουάριος) izvedeno je od FEV, tj. FEB, a ne od grčkog FOB. Tako po njihovoj izvrnutoj logici biva da Grci uopšte nisu imali naziv za FEBRUAR sve dok Rimljani nisu izmislili svoj festival LUPERKALIJA sa trakama od koža žrtvovanih koza sa nazivom  FEBRUA ili FEBRUM, kojima su lupali po ženama. Gdje je tu logika? Tako njihova laž pred etimologijom postaje očigledna gluposti, kao što je glupost da je Homer bio Grk i da su Ahajci Grci.

     Galsko FE znači VATRA i ovo FE je u srpskom FELA (rod, vrsta), u srpskom FENJER, u FENIČANI, u FENIKS, FEN.  Sve počinje sa FE, jer galsko, dakle i tračansko i ilirsko FE znači VATRA; BAL, BEL, SUNCE [30]. Ovo FE  je u FERIJA, FERIJE (raspust, sloboda), u latinskom FESTUS, festival, slavlje. Od FEN je VEN (Sunce), VENA, VENAC, VENERA, VENETI. Veneti su ujedno i Iliri i Kelti i Tračani i zato njih ima i među Kel-tima na vise mjesta u Evropi, pa im je i jezik bio isti kao u tračanskom, ilirskom i sarmatskom:

     "Istina je da Dalmatinci, Mizi, Tribali, pa čak i Sarmati, koriste gotovo isti jezik ili ne mnogo drugačiji, tako da se bez poteškoća razumiju." [31]

    Na početku smo rekli da dalmatinsko FËBAR, FE-BRA u primorju i kod čakavaca znači GROZNICA, engleski FEVER, starofrancuski FEVRE, latinski FEBRIS, FEBRIO: groznica je VATRA.

     Galsko FEBH je značenjem isto galskom FEABH [32], koje znači VLAST, MOĆ, SNAGA [33]. Galsko RU, RUA sa značenjem PRAVAC [34] (ru > ruka). Tako latinsko FEBRUA znači  PUT VATRE, a  FEBRUM je VATRA SUNCA, jer galsko RUM znači isto kao i RAM, REM, RIM, ROM: BAL, BEL, SUNCE [35]:

     FEBH + RU > FEBHRU.

Galsko AR je SUNCE [36], dakle:

FEBH + RU + AR > FEBHRUAR > FEBRUAR = ŽES-TOKI PRAVAC SUNCA, VATRENI PUT SUNCA.

    U srpskim srednjovijekovnim dokumentima za FEBRUAR pišu ФЕРЬВАР i ФРЕВАР [37]. Galsko FER je NAPREDAN [38] i galsko FRE znači NAP-REDAK [39], dakle su srpsko ФЕР i ФРЕ sinonimi, a galsko VAR je BAL. BEL, SUNCE [40], u srpskom VAR je TOPLOTA, VRELINA. Tako srpsko srednjovijekovno ФЕРЬВАР i ФРЕВАР znače NAPREDAK TOPLOTE, NAPREDAK SUNCA.

    Toliko o istorijskom srpskom FEBRUARU kojeg današnji plitkoumni Srbi nazivaju SEČKO, a zašto se tako zove, ne znaju ni oni. Srbi su jedine budale u svijetu koji sami sebi zatiru istorijske, arheološke, lingvističke, i mitološke dokaze svog postojanja.

..............................
    [1] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 576-577.
    [2] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I; JAZU, Zagreb, 1971, str. 508.
    [3] Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language; Oxford: The Clarendon Press, New York: Macmillan & Co., 1893, p. 207.
    [4] Oxford Latin Dictionary; Oxford University Press,
Oxford, At The Clarendon Press, 1968, p.682, 683.
    [5] Ib. p. 683.
    [6] William Reginald Halliday, Lectures on the history of Roman religion, from Numa to Augustus; Liverpool, University Press of Liverpool Ltd.; London, Hodder and Stoughton Ltd., 1922, p. 58.
    [7] Oxford Latin Dictionary, Ib. p. 1296.
    [8] William Reginald Halliday, Ib. p. 58-59.
    [9] Ib.
    [10] John Lydus, On The Months, 4. 25. p.
    [11] Ib.
    [12] Francis Edward Jackson Valpy, An Etymological Dictionary of the Latin Language; London: Printed by A. G. Valpy, 1828, p. 240.
    [13] Oxford Latin Dictionary, Ib. 1051.
    [14] Ib.
    [15] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Tome III, p. 98.
    [16] Ib.
    [17] Ib.
    [18] Ib.
    [19] Ib. p. 96.
    [20] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Tome II, p. 521.
    [21] John Capmbell, Etruria Capta; Toronto: The Copp, Clark Company (Limited), Printers, 1886, p. 123.
    [22] Ib. Tome III, p. 266.
    [23] Ib. p. 323.
    [24] Ib. p. 30.
    [25] Ib.
    [26]  William Betham, Etruria – Celtica, Vol. II; Dublin: Philip Dixon Hardy and Sons; London: Richard Groombridge, 1842, p. 53.
    [27] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon; Oxford: The Clarendom Press, 1883, p. 1660.
    [28] Ib. p. 1683.
    [29] Homer, Iliad, I, 43.
    [30] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 571.
     [31] B. G. Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae Byzantinae: Laonicus Chalcocondylas, De rebus Turci-cis, L. X; Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1843, p. 530.
     [32] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Tome II, p. 572.
     [33] Ib. p. 571.
     [34] Ib. Tome III, p. 324.
     [35] Ib. p. 325.
     [36] Ib. p. 74.
     [37] Franc Miclosich, Monumenta Serbica, spectantia historiam Serbiae, Bosnae, Ragussi; Viennae, Apud Guilelmum Braumüller, 1858, p. 20, 105.
     [38] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Tome II, p. 574.
     [39] Ib. p. 594.
     [40] Ib. Tome III, Ib. p. 465.