NARODNA IMENA MJESECI

         Teže je jednu laž suzbijati, nego deset novih istina otrkriti. Tako je i sa tkz. "srbskim narodnim nazivima mjeseci", koji se već nekoliko godina nameće narodu preko beogradskih lažova, budaletina i nikogovića.

         Srbi kao narod nikad nisu imali ujednačena imena mjeseci, jer geografska podneblja na kojima su Srbi živjeli nisu bila vremenski ujednačena, a nazivi mjeseci uglavnom su ovisili od vremenskih uslova i vrste sezonskih poslova (npr. vremenski usl...ovi u primorskoj Hercegovini i planinskoj Bosni nisu isti, bilo je područja gdje uopšte nije gajena vinova loza i kako će se u tom području neki mjesec zvati grozdober?

 

         Ako se već žele ustanoviti neki srbski narodni nazivi mjeseci, onda to moraju biti nazivi koji opisuju istovremene opstevažeće prirodne pojave u svim područjima u kojima Srbi žive.

Evo narodni nazivi mjeseci pa izaberite nazive iz svog sela i recite Srbima da su to "stari srbski nazivi mjeseci", kao što to rade neki beogradski lažovi:

Januar: prosinec, sečenj (sečanj, sečenj, sječanj, sječen, siječanj, sičan), koložeg, (koložek), golemi mesec,; bogojavljenski, svetojovanski, jovanjštak, “oko Jovana dne”, “oko svetog Save”.

Februar: sečen (sečan, sečko, sečka), veliki sečko, ljutij, veljača, (aveljača, oveljača, velijača, velje), unor; sretenjski.

Mart: brazen (bresen, brezanj), ožujak, suhi, sušac, mali sečko, letnik, lažak, derikoža; blagoveštenski.

April: cveten (cvetanj), travanj, mali travanj, brzosok, duben, biljar, lažitrava; đurđevski.

Maj: travanj (traven), veliki travanj, svibanj, cvetanj (cvijetanj, kvetel), crvenik, čerešnjar (črešnjar, čerešnjar); carski.

Jun: čerešnjar (crešnjar, trešnjar), izok, cerven, crvenik, žitvar, lipanj (ljepanj), lipstak; petrovski.

Jul: črven (crvenc), srpanj (srpan), zar, žarkij, lepec (lipec), biljar, žetvar; ilinjski, svetoilinski, ilijnštak (ilijštak, ilijinštak).

Avgust: ruin, srpen (srpanj, serpen), kolovov (kolovos), gumnik; makaven, gospođinski, velikogospođinski, gopodinštak, “oko Velike Gospe”; prabraždenski.

Septembar: rujan (rujen), vresen (bresenj), grozdober, gruden; miholjski, miholjitak, malogospođinski, “oko Male Gospe”, bugurojčin.

Oktobar: listopad, pazdernik, rzijen; lejčin mesec, mitrov, mitrovski, mitrovštak, “oko Mitrova dne”, lučinski, lučinštak.

Novembar: gruden, student (studeni), listopad, pazdernik; mratinji, mratinjski, mratinstak, svetoanrejski, aranđelovski, “oko Aranđelova dne”.

Decembar: student (studeni), prosinac, prosinec, gulemjut mesec; nikoljštak, “oko svetog Nikole”, bužukjov, božićnji, “oko Božića”, koledar.

........................................  

Literatura: Nenad Đ. Janković, Astronomija u predanjima, običajima i umotvorinama Srba, Srpska akademija nauka, Beograd, 1951, str. 163-164.

PELAŠKI BOG DOMATROS

 Lijevo na slici je tamga pelaškog boga Domatrosa (Dodona):                  
DOM-ATROS = DOM VATRE. Desno je bog ATAR (ATRO), zoroastranski bog vatre.

ZAŠTO PROPADAMO

 

         Ovaj srednjevijekovni stećak nalazi se u Zvorniku (nađoh na jednoj staroj ruskoj karti da piše Izvornik). Na stećku su triskeli kao sveti simboli vjere ondašnjih Srba, a mnogi Srbi danas, "zahvaljujući" idiotima crkve, triskel smatraju satanističkim simbolom.

 

         I govore da smo danas učeniji od ljudi srednjeg vijeka. Ne! Danas mi samo više znamo o fizičkim zakonima i zakonitostima prirode, i to nas je pogordilo i udaljilo od duhovne suštine svijeta, udaljilo od ...korijena duha predaka i Tvorca koji je postavio i utvrdio fizičke zakone i zakonitosti. Jedno smo dobili, dvoje smo izgubili. To nije kulturni ni civilizacijski napredak, nego nazadovanje i to je jedan od glavnih razloga opšteg zlog stanja današnjice, jer bez veze sa korijenom prvo se suše grane (ljudi), a onda i stablo (narod).

VARIJACIJE NA TEMU "OG"

MOĆ

OG = OGANJ
MOG > MOK > MOĆ

 

SUNCE JE OG

 OG JE OGANJ

 ŠUMA JE LUG

 LUG JE OGREV

 

OG = OGANJ (TOPLINA)

OGED > OŽED > ŽED > ŽEDAN = STANJE DEHIDRACIJE UZROKOVANO TOPLINOM (OGOM) NEKOG VANJSKOG IZVORA ILI TOPLINOM TIJELA.

O
OG
OGN
OGAN
OGANJ

 

SVAR = TOPLOTA
OG = OGANJ

SVAROG = TOPLOTA OGNJA

Б = BUK = ZNAK

SKUP ZNAKOVA = BUKVAR

Б-OГ = БOГ

OG > OGO > OKO 

OG, OGANJ I OGNJIŠTE

        Pretpostavljaju da srbska riječ “oganj” vuče korijen od staroslovenskog “ognь”, a danas govore da je nastalo od sanskritskog “agni” što znači “oganj”. Ali, to nije tačno, jer je srbsko “oganj” starije od sanskritskog “agni”.

        Korijen riječi “oganj” je “og“. Šta je “og”? “Og” je “oganj”. Pogledajmo to u imenu sbrskog prehrišćanskog boga Svaroga: Svar-og! Praslovensko  “svar, svariti”  znači “izložiti nešto jakoj toploti”. Sanskritsko “svar” znači  “nebo, sunce, svjetlost”. Kad kažemo da nešto treba “svariti” znači da ga treba izložiti toploti ognja. Sunce je i nebeska toplota (svar), svjetlost i oganj  (og): Svar-og > Svarog, što znači “nebeski oganj, sjaj i toplota”.

        U riječi “krug” dvije su proste riječi: kr-ug. Riječ “kr” je skraćeni oblik riječi “kriv, savijen” (možda u starini i punoznačna riječ), dok je “u” u riječi “ug” nastalo kasnijim prelazom “o” iz riječi “og”. Dakle je najstariji oblik riječi “krug” glasio “krog”.

         O riječi “krug”  Đura Daničić kaže: “Riječ je praslavenska (krongъ)…” (1)

Daničić, niti bilo ko drugi, nigdje nije mogao naći zapisanu praslovensku riječ “krong”, već ju je sam izmislio sa glasom “n” između sloga “o-g”.

        Petar Skok kaže: “krûg m (Vuk), sveslav. i praslav. (*krpgz), bez paralele u baltičkim jezicima,…” (2)

Skok pretpostavlja da je praslovenko “krpgz” dalo današnje “krug”. Očito je da se ovdje radi o štamparskim greškama gdje je umjesto “p” moralo stajati “o”, a umjesto “z” tvrdi poluglas ”ъ” i tako je cijela riječ glasila “krogъ”, kako i danas glasi u slovenačkom jeziku. U slovenačkom jeziku riječ “krog” ostala je nepromijenjena: krog je krug.

        Pogledajmo po Skoku razvojni put riječi “krugla (krigla)”:

        “krugla f (hrv.-kajk., rukopis 15. v.) ‘nekakav sud’ = ‘krugla’ (ŽK) ‘zemljani sud za ocat’, slov. ‘krugla’ pored ‘krogla, -lja’. Od stvnjem. ‘crugela, nvnjem’. ‘Krügel’, madž. ‘koroglya’. Ovamo još krugla f (rukopis 16. v., Aleksandrida) ‘kugla, lopta’ < unakrštenje njem. ‘Kugel’ i domaće ‘krug’ (v.). Noviji germanizam , hrv. gradova ‘krigl’ (sa /) pored ‘krigla’. (3)

Riječ “krugla” (krigla) izvedena je od starijeg oblika  “krogla”. Isti je slučaj i sa riječju “kugla: kogla > kugla.

        Ogma (Ogmios,Ogmius, Ogom) bio je keltski bog. Pridaju mu značenje boga poezije, govora učitelja koji je izumio ogamsko pismo. Bog Ogmios kod keltskih Gala je jedan od trojice keltske Trijade bogova: Teutha De Danann. Ogmios je prvi i najveći u ovoj Trijadi. U toj Trijadi s njim se pojavljuju bogovi Lug i Dagda.

        Keltsko “og” znači “mlad”. Mlad čovjek je pun snage i tad je najjači. Sunce je vječno mlado. U junu je Sunce najjače. Keltsko ime juna je “oghmios”, a “strahovit, žestok” je “ogluidh” i kao takav keltski bog Ogmios (Ogma) poistovjećuje se sa grčkim Herkulesom. Ogma je imao epitet “Grianainech” što znači  “sunčani, šampionova svjetlost”, a neki tvrde da je bio poznat i pod imenom Cermait, bog svjetla i svjetila, bog koji je ljudima na služenju.

        I sad pogledajmo: Cermait – Kermait – Germait. Rusi zovu Herkulesa Gerkul, a Tračani su imali boga Germana. Brigijsko-tračko “germa” znači toplota (germa se i danas koristi za stvaranje toplote koja izaziva vrenje tijesta). Dakle je trački German istovjetan keltskom Cermaitu, a Cermait je istovjetan Ogmi.

        Biblija kaže: “Bog je oganj koji spaljuje.” (5. Moj. 4, 25)

“Og” je korijen riječi “oganj”, a takođe je i korijen imena  Ogma (Ogmios, Ogmius, Ogom). Riječ “og” dio je riječi “krog”, tj. “krug”. Šta je dakle riječ “og”? To je oganj ognjevitog Sunca koje je vječno mlado, a ognjište je Sunčevo stanište, Božije stanište. Zato su drevni narodi, među kojima i Srbi, svetili oganj i ognjište

        I u nekim sanskritkim riječima nalazimo  “og”: “bhoga” znači “savijanje”, “bhogin” je  “savijen”, dok  “ogha” znači “tok, brzo vrijeme, množina”. “Og” je “oganj” i plamenovi ognja nikad ne idu pravolinijski, nego se savijaju tamo-amo. Sunce se krivom linijom diže od istoka i savija nebeskom putanjom ka zapadu.

        Oganj se manifestuje u tri vidljiva oblika:

        1. svjetlost (žuta boja),

        2. toplota (crvena boja),
        3. lug (zelena boja)

 

Svjetlost je vid i znanje, toplota stvara i održava život, a lug je pokretač vatre (drveće sačinjava lug), a lug je i transformisana vatra (pepeo). U oba slučaja lug je izvor, čuvar i zaštitnik vatre. Ove tri manifestacije ognja simbolično su prenesene na Božiju Trijadu (Trojstvo).

        Sanskritsko “ogha” znači “tok, brzo vrijeme, množina”.  Svako trijada je množina: vedsko Trojstvo: Trimurti (Tridevi),  keltsko Trojstvo: Tautha De Danann, slovenska Trojstvo: Triglav i hrišćansko Trojstvo: Sveta Trojica.

……………………………………

(1)   Đura Daničić, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio V, JAZU, Zagreb, 1898 – 1903, str. 663)

(2)   Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga , JAZU, Zagreb, 1971, str. 213
(3)   Ib. str. 214

GURA, GUKA I KUKA

        “GURA f (Vuk), bez paralela u ostalim slavinama, hrv.-srp. regionalno, ‘gybbus; sinonimi: grba, germanizam puklja (v.)’. Odatle:  pridjev na -av gurav ‘gybbosus, grbav, pukIjav’, hipokoristik guro m (Vuk), denominal guriti se, -im (Vuk, subjekt čeljade, od zime) (г-) ‘kupiti se, krčiti se, grbiti se’ .” (1)

Sunčeva putanja (ekliptika) je savijena, kriva linija: gura (grba, guka).

Guja ide savijajući se.

Kolo na lijevoj strani ima šest , a na desnoj dvanaest gulja (gobelja).

        Sve riječi izvedene od korijena gu- označavaju nešto savijeno, krivo: gura, gurav, gulja (savijeni dio drvenog kola), gužva, gubica, guvno, gudalo, guber, guja, gujavka, gusjena, guza, gurac (kurac, krivak).  
        Sanskritsko savijen (kriv) je bhuja (bhuj) i ovdje je jasno da je nastalo to od srbskog guj, dok je od srbskog guta izvedeno sanskritsko kuttila,  kuttati ( kutt)  i znači savijen, kriv (srbsko g dalo je sanskritsko k).

Figurine tripoljsko-kukuteni kulture sa jednim od vinčanskh slova G: guda, guzica (sfera).

       Sanskritsko guda znači sfera, kugla, guzica i jednim od oblika vinčanskog slova G (kasnije svrstano u latinicno pismo) obilježena je guda (guzica) ženskih figurina tripoljsko-             -kukuteni kulture (3700/3600-2800. godine p. n. e.)

        Od riječi gura preko oblika  gurva, gurava postale su riječi kurva, kurava (ona koja se često savija i u koju svako gura).

Riječi gura i guka su sunonimi:

        “GUKA… ‘1° činiti guke, 2° grčiti se, u guku svijati (Kosmet) (pod-, г-)«. S umetnutim n i (prema grčkom izgovoru) s prijelazom k > g: gûnga (Kosmet) ‘sinonim: guka’, pridjev na -av gûngav ‘sinonim: grbav’.” (2)

Od riječi guka postala je riječ čuka (povijeni vrh brda: Čukarica).

Ruke na kukovima.

        Riječ kuk (dio tijela) postala je od riječi guk (krivina, savijeno).

Kugla

        Od korijena gu- prvo je nastala riječ gúgla  ou kojoj je pri izgovoru g prešlo u k, te je postala riječ kugla.

Kuka

        Korijen gu- dao je riječ guka od koje je postala riječ kuka, jer je kuka samo jedna guka (grba). Jedna od varijanti slova G u vinčanskom pismu napisan u obliku kuke (tkz. ćirilićna varijanta), a tako je pisano i u feničanskom, etrurskom i aramejskom, samarijskom i kasnije u grčkom (slika ispod).

Slovo G je u obliku kuke.

        Zašto sve ovo pričamo i pokazujemo? Ovo je uvod u sljedeću temu o značenju i porijekla riječi oganj i ognjište.

..............................
(1) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga i srpskoga jezika, Jazu, Zagreb, 1971
(2) Ib.

SRBSKI GODIŠNJI KALENDAR SA POČETKA HRIŠĆANSKE ERE

 

         Srbski narodni kalendar bio je solarni sa 365 dana u godini. Nazivi mjeseci zavisili su od kraja do kraja i glavnih zanimanja ljudi u tim podnebljima. Mnoge prehrišćanske praznike crkva je zamijenila crkvenim praznicima u čast stvarnih ili izmišljenih likova hrišćanstva. Ipak je glavna šema kola prehrišćanskog kalendara i nakon dvije hiljade godina jasno prepoznatljiva.

 

         Srbska kalendarska godina počinjala je rođenjem Mladog Koleda, Boga Svarožića Božića na zimski solsticij (zimska kratkodnevnica i prvi dan zime) 25. decembra početkom hrišćanske ere. I idemo od tog dana i prvog mjeseca nekadašnjeg srbskog kalendara (svi datumi su po julijanskom kalendaru):

 

- BOŽIĆ je 25. decembra u vrijeme zimske kratkodnevnice, rođenje Mladog Koleda, boga Sunca Svarožića Božića. Tu je i rođenje Isusa Hrista i to je bio prvi dan Sunčevog kola godine.

 

- PRVI MJESEC trajao je 30 dana: počinjao je 25. decembra, a završavao 23. januara. Prvi mjesec je trajao 30 dana.

 

- DRUGI MJESEC počinjao je 24. januara, a završavao 22. februara. Drugi mjesec imao je 30 dana.

 

- TREĆI MJESEC počinjao je 23. februara, završavao je 24. marta i on je imao 30 dana.

 

- ČETVRTI MJESEC počinjao je na proljetnu ravnodnevnicu 25. marta. Tog dana je crkveni praznik Blagovijesti. Mjesec je imao 30 dana i zadnji dan tog mjeseca 23. aprila bio je praznik Jurjevdan (Đurđevdan).

 

- PETI MJESEC sa 31 dan trajanja počinjao je 24. aprila i trajao je do 24. maja.

 

- ŠESTI MJESEC je počinjao 25. maja sa praznikom Treće obretanje glave Sv. Jovana Krstitelja. Mjesec je imao 30 dana. Zadnjim danom ovog mjeseca 23. juna navršavalo se pola godina od Božića: 181 dan.

 

- SEDMI MJESEC počinjao je ljetnom dugodnevnicom i prvim danom ljeta na ondašnji Vidovdan 24. juna i padao je na praznik Rođenje Sv. Jovana Krstitelja - Ivanjdan. Mjesec je trajao 31 dan i završavao se 24. jula.

 

- OSMI MJSEC počinjao je 25. jula. Trajao je 31 dan i završavao se 24. avgusta.

 

- DEVETI MJESEC je počinjao 25. avgusta i sa 31 danom trajanja završavao se 24. septembra.

 

- DESETI MJESEC pocinjao je 25. septembra. Imao je 31 dan i završavao se 25. oktobra.

 

- JEDANAESTI MJESEC je počinjao 26. oktobra na Mitrovdan i sa 30 dana trajanja završavao se 24. novembra.

 

- DVANAESTI MJESEC počinjao je 25. novembra i sa 30 dana trajanja završavao se 24. decembra na Badnji dan.

 

         Zbog Zemljine precesije u protekle dvije hiljade godina kalendarska mjesta početaka godišnjih doba su se postepeno pomjerala sa ondašnjih na današnje datume, a praznici su ostali na datumima onog vremena.

VERA, NADA, LJUBAV I MAJKA IM SOFIJA

Mart je treći mjesec po redu, a datum 14. je svjetski Dan Pi.

         Danas je 30. septembar (17. sept. julij.) i crkveni je praznik: Svete velikomučenice Vera, Nada i Ljubav i majka im Sofija. Crkva kaže da su one u vrijeme rimskog cara Adrijana (vladao 117-138. god.) stradale za vjeru u Hrista i kao velikomučenicama odrediše im u kalendaru 267. dan od dana proslave Božića.

         Pokazaćemo zašto 267. dan od Božića crkva slavi ove velikomučenice simboličnih imena: Vera, Nada, Ljubav i majka im Sofija (Mudrost).

        Od Božića 7. januara (25. decembra julij.) do polovine dana 30. septembra je 266,5 dana. Godina ima 365,242 dana:

 

365,242 - 266,5 = 98,742

Matematička konstanta je broj Pi = 3,14159...

 

98,742 : 3,14159 = 31,43058133 ≈ 10Pi

 

Da vidimo šta dobijemo ako 10Pi (31,4159) pomnožimo sa Pi (3,15159):

 

31,4159 x 3,14159 = 98,69587728 dana

 

Od 365,242 dana godine oduzmimo 98,69587728 dana i da vidimo rezultat:

 

365,242 - 98,69587728 = 266,5461227 dana = broj dana od Božića do 30. septembra u 13 časova, 6 minuta i 25 sekundi. To je vrijeme kad na 30. septembar (17. sept. julij) Sunce nad Rimom, u kojem je bio (izgleda i ostao) centar crkve, dostigne svoju najvišu tačku na zenitu. To je tkz. sunčano podne (solar noon, en.)

 

         Dana 14. marta je svjetski Pi Day (Dan Pi) jer je mart treći mjesec, a 14. je datum tog mjeseca. Skupa sastavljeni mjesec i datum daju 3,14 (Pi). Tog dana Sunce se kreće istom linijom neba  kao i 30. septembra: 

 

a) 14. mart: -02° 34' 56.7"

b) 30. septembar: -02° 45' 13.2"

 

         I tako vidimo da je crkva i te kako upućena u astronomska zbivanja i pretvara ih u tajna svetačka imena, umjesto da naukom kaže narodu da se Bog kroz vrijeme prirode projavljuje i na  ovaj i drugim načinima. Vera, Nada, Ljubav i Sofija je Bog!

CRKVA JE GOSPODARILA ZNANJEM I NEZNANJEM LJUDI

 

         Ovdje ćemo pokazati 64. pravilo Peto-sestog (Trulskog) sabora kojim se zabranjuje svjetovnim (nesvešteničkim) licima da budu učitelji:

 

        “Ne smije svjetovnjak pred narodom držati govore ili učiti, i time uzimati na sebe učiteljsko dostojanstvo, negi ima se pokoravati ustanovi, koju je Gospod predao, i slušati one, koji su blagodat učiteljske riječi dobili i od njih se božanstvenome poučavati. Jer u jednoj je crkvi različite udove s...tvorio Bog po riječi apostola (I Kor. 12, 27) koju riječ tumačeći Grigorije bogoslov pokazuje kako to treba razumijevati: ‘Ovaj, braćo, red počitujmo, ovaj red čuvajmo: ovaj neka bude uvo, a onaj jezik; ovaj pak ruka, a onaj sto drugo; ovaj neka uči, a onaj neka se uči.’ I malo za tijem: ‘Pa koji se uči, neka se uči u poslušnosti; koji razdaje, neka razdaje radosno; koji služi, neka služi usrdno; da ne budemo svi jezik, što je najbrže; ni svi apostoli; ni svi proroci; ni svi da razjašnjujemo.’ I poslije opet: ‘zašto da se pastirem činiš, kad si ovca? zašto se prikazuješ glavom, kad si noga? zašto se usiljavaš da budeš vojvodom, kad si u red vojnika uvršćen?’ I na drugom mjestu: ‘Premudrost zapovijeda: ne budi brz na riječi (Ekl. 5, 1); ne pružaj se sa bogatim, kad si ubog; ne traži da si mudriji od mudrih.’ (Prič. 23, 4). A koji se zateče, da prestupi ovo pravilo, neka se za četrdeset dana odluči.” (Nikodim Milaš, Pravila pravoslavne Crkve s tumačenjima, Knjiga I, fototipsko izdanje, Istina – izdavačka ustanova Eparhije dalmatinske, Beograd – Šibenik, 2004, Pravila Svetog sestog vaseljenskog sabora, Trulskoga, Pravilo 64, str. 548)

 

         Ovu zabranu crkvena lica tumače samo kao zabranu učenja po pitanju vjere i crkvenih stvari, što nije tačno, jer za svo vrijeme feudalizma javnih svjetovnih škola i svjetovnih učitelja nikad nije bilo, već su po manastirima postojale samo crkvene škole sa crkvenim (svesteničkim) učiteljima, koji su učili samo svoje probrano sveštenstvo i bogate privilegovane feudalce.

 

         Govore nam da je Sveti Sava bio veliki, najzazlužniji prosvjetitelj Srba i današnje škole slave ga kao velikog srbskog prosvjetitelja. Čime, gdje i kako je Sveti Sava prosvijetlio Srbe kao narod? Gdje su bile te škole Savinog prosvjetiteljstva? Bile su tamo gdje već rekosmo: u pojedinim manastirima gdje su znanju učena samo odabrana, privilegovana sveštena lica i privilegovani feudalci. 'ebo vas Sava!

 

         Zar je to velika Savina zasluga za prosvjetljenje Srbskog naroda? Ako jeste, onda povratite Srbima to "veliko prosvjetiteljstvo" Svetog Save i biće vam da vaša djeca neće ići u školu, već će ići samo djeca svešteničke kaste i privilegovanih bogataša.

KAD SE LAŽE, LAŽ SE RAZOBLIČI KAD-TAD

 

         Iduće 2016. godine u jesen treba da se održi tkz. Osmi vaseljenski sabor i naravno sve odluke tog sabora biće dogmatski ozvaničene kao Božije istine, jer crkva tvrdi da se sve odluke na saborima donose Božijom voljom, tj. Svetim Duhom.

 

         Da se odluke na Vaseljenskim i ostalim pomjesnim saborima ne donose Božijom voljom preko Svetog Duha, već stranačkim demokratskim centralizmom glasovima većine, pokazaće nam sljedeći primjer.

 

         U 85. pravilu Apostolskih pravila, prvim pravilima crkve koja su prethodila pravilima Vaseljenskih sabora, nabrojane su kanonske knjige Svetog pisma među kojima su i Klimentove poslanice i Klimentove ustanove. Evo dijela tog 85. pravila:

 

        “Klimentove poslanice dvije; i ustanove, koje su mnom Klimentom za vas episkope u osam knjiga izdane, ali koje ne treba među svima rasprostirati, jer u njima ima tajanstvenoga…” (Nikodim Milaš, Pravila pravoslavne Crkve s tumačenjima, Knjiga I, fototipsko izdanje, Istina – izdavačka ustanova Eparhije dalmatinske, Beograd – Šibenik, 2004, Apostolska pravila, Pravilo 85, str. 163)

 

         I te dvije Klimentove poslanice i Klimentove ustanove u osam knjiga bile su sastavni dio Biblije vijekovima. Održan je Prvi (325. g.), održan Drugi, održan Treći i održan je Četvrti vaseljenski sabor (441. g.), a te Klimentove Poslanice i Klimentove ustanove niko nije izbacio iz kanonskih knjiga Svetog Pisma. Četiri Vaseljenska sabora su održana, a niko u Klimentovim poslanicama i Klimentovim ustanovama za sve te vijekove nije našao jeretičko učenje koje huli na Svetog Duha.

 

         A onda je 692. g. došao tkz. Peto-šesti (Trulski) Vaseljenski sabor koji te pomenute spise oglašava jeretičkim i izbacuje ih iz Biblije:

 

        “A pošto nam je u tim pravilima zapovijeđeno, da primamo Klimentom izdane ustanove, istih svetih apostola, u koje su odavna već inoverni na škodu crkve unijeli neke podmetnute i neblagočastive stvari, koje su nam uzvišenu ljepotu božanstvenih naredaba pomračili, to radi popravljanja i obezbjeđenja hrišćanske pastve iste ustanove razložito odbacismo, ne primajući ikojim načinom porode jeretičke laži i ne dopuštajući ih u čisto i savršeno apostolsko učenje.” (Nikodim Milaš, Pravila pravoslavne Crkve s tumačenjima, Knjiga I, fototipsko izdanje, Istina – izdavačka ustanova Eparhije dalmatinske, Beograd – Šibenik, 2004, Pravila Svetog sestog vaseljenskog sabora, Trulskoga, Pravilo 2, str. 431)

 

         Ako je Sveti Duh rukovodio sa četiri prethodna sabora i ako su odluke tih sabora donosene Svetim Duhom, koji je duh rukovodio ovim Peto-šestim (Trulskim) saborom te ovaj sabor odbacuje Klimentove ustanove? Je li se to Bog predomislio i mijenja svoje mišljenje od vremena do vremena, ili je to dokaz da odluke na saborima ne donosi Svetim Duhom, nego odluke donose ljudi glasanjem i nadglasavanjem? Naravno da se radilo i radi se o ljudskom glasanju i preglasavanju, čemu, kao i danas, prethodi lobiranje sa smjenjivanjem neistomišljenika i njihovim progonima, lobiranje podmićivanjem, prijetnjama i ucjenama, a ponekad i fizičkih obračuna bude