CRKVENI ISUS JE LAŽNI BOG I NJEGOVI SRBI NAROD LAŽI

Odem na Fejsbuk grupu "Stećci" koju vodi Kemal Čolak, gledam ima li šta novo i usput ispod jednog stećka iz Radimlje sa veoma naglašenim isplaženim jezikom upitam zašto mu je jezik isplažen? I? Kemal mi sakrije komentar i onemogući nove komentare. A ja skoro petnaest godina tvrdo vjerovao da je barem on među njima čovjek od istine i poštenja, zabo-ravljajući da je on musliman!

Ne iznenađuju me ni balkanski katolici ni muslimani, srpska istorija svjedoči o njima, nego su me izne-nadili Srbi pravoslavci kao Goran Komar iz Herceg Novog. Da nisam saznao o isplaženim jezicima drevnih srpskih bogova i božanstava Sunca, ne bih znao koliko su današnji Srbi mrzitelji istine i pravde, a ljubitelji laži. Svi obožavatelji lažnog Boga mrze mir, istinu i pravdu, a vole nemir, nepravdu i rat, vole laži i mnogo lažu! I nema sumnje da je crkveni Isus lažni Bog i zbog toga današnji Srbi mrze istinu i mnogo lažu. Da je crkveni Isus istiniti Isus i Srbi bi bili narod istine!

Kakvog je duha Bog nekog naroda, takvog je duha narod koji obožava svog Boga. Ako je Bog miro-tvorac, istinit i pravedan, takav je duhom i djelima njegov narod; ratoboran i nepravedan Bog, rato-boran i nepravedan narod; laživi Bog, laživi narod! Kako gore, tako dole!

BOG SHARDAN ISPLAŽENOG JEZIKA

Četiri oka, četiri sunca u četiri godišnja doba.

Negdje između 1400-1200. st. ere, najvjerovatnije nakon pada Troje, u vrijeme Ramzesa II Egipat je napadnut od saveza plemena sa sjevera, koje su Egipćani nazvali “narodi s mora”. Među njima su bili Sherdani ili Shardani:

“Taj Sardus, sin Herkulesa, vodio je sjajnog do-maćina iz Libije u Sardiniju, zauzima ostrvo i naziva ga svojim imenu, tvrdi i Isidor (Origines, xiv, 6. 39). Cp. Silius Italicus, xii, 359 sq.; Solinus, iv, 1. Glava Sardusa sa natpisom SARAD PATER (‘Otac Sar-dus’) javlja se na sardinijskom novcu. Vidi Perrot et Chipez, Histoire de l‘art dans l’antiquité, 4. p. 20. sq., Maltzan, Reise auf der Insel Sardinien, p. 114. Tamo je mjesto zvano Svetilište Oca Sardusa na obali Sardinije (Ptolemy, Geogr. iii, 3. p. 375 ed. Müller). Egipatski spomenici izvještavaju nas da su od vremena Ramzesa II kasniji egipatski kraljevi zadržali platu velikom broju stranih plaćenika zvanih Shardana. Za njih se kaže da su prvobitno bili za-robljenici Ramzesa II, a u natpisima ih često ozna-čavaju kao ‘ljudi s mora’. Kao što su prikazani na spomenicima, lako se prepoznaju po svojim oso-binama i po stilu njihove opreme: nose okrugle šti-tove, dugačke šiljaste mačeve i posebnu kacigu uk-rašenu polumjesecom i kuglom." [1]

SARAD ili SARDUS je SARDON, SERDON, SER-DAN. Njegovi prikazi u liku Herkulesa su na novcu iz tračanske SARDIKE ili SERDIKE (Sofije). On je BOG SUNCA tračanskih SERDA ili SARDA, tj. SR-BA, koji su po svom BOGU dobili ime. Poznat je i likijski grad SARD, SARDIS ili SARDES u Maloj Aziji.

Bog SHERDANA ili SHARTAN je BOG RATA, kao mnogo kasniji BELI VID i PERUN, dakle SUNCE PROLJEĆA I LJETA, SUNCE VREMENA POHODA U RATOVE.

................................

[1] Pausanias’s Description of the Greece, Vol. V; London: Macmillan and Co., Limited; New York: The Macmillan Company, 1898, pg. 320-321.

MIKENSKE BOGINJE ISPLAŽENOG JEZIKA

Mikenske boginje isplaženog jezika, pečena glina,1700-1100. st. ere, mikenska kultura)

Antropomorfni likovi Sunca, bogova Sunca i božan-stava sunca isplaženog jezika na idolima, amajli-jama i stećcima pripadaju srpskoj vedskoj duhov-nosti koja traje od prvih postpotopskih dana do 20. vijeka hrišćanske ere.