Friday, March 3, 2017

O STAROSTI STEĆAKA

       
Srednjovijekovni slavenski ratnik sa kopljem.
 
 
Izgled koplja kao dokaz datiranja srednjevijekovnog stećka (Gračanica, Visoko). Isto takvo koplje prikazano je u Perunovoj ruci na kamenu uzidanom u zid crkve u Žrnovnici kod Splita, a jedan primjerak takvog koplja nalazi se u Vojnom muzeju u Beogradu.
 
        Koliko su stećci stari, odnosno od kad se klešu i podižu, vrlo je teško pitanje. Retrospektivnu genezu stećaka možemo pratiti od početka 20. i kraja 19. vijeka pa 12. vijeka jer su ili datirani ili su na njima ukrasni motivi oružja čija je vizuelna forma bila karakteristika određenog doba. Pod nekim stećcima nađeni su grobovi sa dijelovima odjeće i nakitom. Tako po natpisima, izgledu oružja, odjeće i nakita datiraju neke stećke srednjeg vijeka.
 
Šljem na stećku (Koper-Vrelo  Sitno, Makarska) i šljem na tračkom konjaniku postavlja pitanje o starosti nekih stećaka.
 
        Ali, pod nekim stećcima nema grobova, jer su se pokojnici spaljivali i humke sa stećcima podizane su samo na urnama sa pepelom. O tome i Homer u Ilijadi govori:
 
         "Nebeski oblačnik Zeus progovori tad Apolonu:
         'Deder, mili mi Febe, iznesi Sarpedona divnog
         Sad iz strijela i kiv sa njega očisti crnu,
         Pa ga odnesi dalje i okupaj tada u r'jeci
         Te ga ambrosijom namaž', obuci u haljine vječne,
         Snu ga i Smrti, dvoma bliznadma, ostavi onda,
         Pratiocima hitrim, a oboje brzoće njega
         Pren'jeti na polje rodno u široku likijsku zemlju;
         Tu će ga braća sahranit i rođaci i hum će grobni
         Nasut i metnuti stećak, jer čast je mrtvima takva'."

                                (Homer, Iliada, 16,665-675, prevod: T. Maretić)
 
         Da li su arheolozi pod nekim stećkom našli urnu sa pepelom, o tome se ništa ne zna, a i da su našli, državni cenzori spriječili bi da se to objavi, a to bi učinili i danas. Na jednom stećku kod Stoca je natpis sa 739. god. (po drugom tumaču to 631. god.), ali se tumači slažu da je to greška pisara, što je zaista moguće.


Sumerski piktografski znak Ր znači PAR i isti je znakovima na stećku (Zeleno polje, Rogatica). Keltsko (gaelik) PARAS znači NEBO. Srpsko PARA je VODA NEBA. Sanskritsko PERU je VATRA, SUNCE.
          Na nekim stećcima nema ukrasnih motiva, a na nekima su motivi čiju upotrebnu nalazimo u vremenu sumerske i egipatske civilizacije (jedan primjer na slici iznad). Šta ćemo sa njima?

HIJEROGLIF I SIMBOL NA STEĆKU


         Znak prvog hijeroglifa znači "vrh bilo čega, čelni dio". Drugi znači "otvaranje godine, nova godina." U vrhu krsta na stećku isti je znak. Krst sa ovim znakom u vrhu je krst ljetnog solsticija, prvog dana ljeta na Vidovdan.

SMIJAVICE NA STEĆCIMA

Šeril Kol (Cheryl Cole)

         Kod nekh osoba pri osmjehu jave se karakteristične rupice na obrazima kao kod pjevačice Šeril Kol (Cheryl Cole) i to narod naziva smijavicama.

Na obrazima su smijavice.


 


 
        Zanimljivo je da se smijavice javljaju i na stećcima na likovima krstjanskih prehrišćanskih bogova sunca: gornji dio druge fotografije je sa stećka u Zvorniku, a u donjem dijelu je stećak na planini Visočici (južno od Bjelašnice). I ovo je jedan od dokaza da su stećci srpska baština.

DJEDOV ŠTAP

Štap krstjanskog djeda

         Kod dvovjernih krstjana starješina crkve zvao se djed i bio je u rangu patrijarha. Simbol njegove vlasti je karakteristični štap, batina ili bat. Na slikama vidimo djedov štap kao krstjanski motiv na stećcima krstu i stupu i na stećcima nišana kod prvih krstjana koji su zvanično prihvatili islam, ali se ni prve vjere nisu bili odrekli. To je bilo u vrijeme kad ni krstjani nisu bendali Bibliju ni muslimani Kuran, već su držali stara vjerovanja i običaje.

RUKA SA ŠEST PRSTIJU

Božja ruka blagoslova sa šest prstiju na posmrtnoj urni (Przeworsk, 3rd cent. BC - 5th cent. AD) i stećak u okolini Glamoča (tačna lokacija u izvoru nije navedena). Simbolični prikaz šestoprste ruke na urni pripada sjevernoj strani Sunčevog krsta, dakle vremenu proljeća i ljeta, dakle to isto znači i na stećku.

ZENICA JE KELTSKA RIJEČ

Očna zenica
 
        Na Bilinom polju 8. aprila 1203. god. održan je Bilinopoljski SABOR. Sazvan je zbog papinih optužbi protiv Kulina i dvovjernih bosanskih krstjana da su jeretici.
 
        Ime BILINO polje je ikavski oblik ekavskog BELINO polje. BILINI (BELINI, BELINUS, BELENUS, BELENOS, BEL, BELI MAWR) bio je keltski bog Sunca.
        BILINO polje je u centru današnje Zenice. Tu je bila livada sve do sedamdesetih godina prošlog vijeka kad je tu izgrađen stadion FK "Čelik".
 
         Dakle: SABOR je bio na BILINOM polju u ZENICI. ime ZENICA je od keltske (velške) riječi SENEDD (1) što znači SENAT, SINOD, SABIRANJE, SABOR:
 
                   SENNED > ZENED > ZENEDA > ZENETA > ZENITA > ZENICA
 
 
         ZENICA oka PRIKUPLJA i SABIRA svjetlost usmjeravajući je ka očnom živcu. ZENICA je mjesto SABIRANJA, mjesto SABORA.
.........................
         (1) Spurrell’s Welsh-English Dictionary, Tewlfth Edition, Edited by J. Bodvan Anwil, Tarmar-ten, W. Spurrell & Son, 1934, p. 339.

KELTI SU BILI SRBI


         Kelti (Cimerijani) bili su isto što i Tračani, a Srbi su od Tračana, dakle su Kelti bili Srbi. Pogledajmo keltske (velške) riječi:

         a) SÊR = ZVIJEZDE (1)
         b) BAN = UGLEDAN, VIĐEN, POSTOVAN, VISOK (2)


SER-BAN > SERBAN

Srbi, znači li vam išta riječ SERBAN? Šta znači ta riječ kod vaših Slovena?

         Pogledajmo i ove keltske (gaelik) riječi:

         a) SAR = HEROJ, JUNAK (3)
         b) BANN = BRANITELJ VRATA (4)
         c) BAN = SJAJAN, SVIJETAL, BIJEL (5)

SAR-BANN > SARBANN
SAR-BAN > SARBAN

Srbi, znače li vam išta riječi SARBANN i SARBAN? Šta znače te riječi kod vaših Slovena?
............................
         (1) William Richards, A pocket dictionary, Welsh-English - Geiriadur llogell, Cymraeg a Saesoneg, Publisher Wrexham : R. Hughes ; London : Simpkin, Marshall, 1861, p. 248.
         (2) Ib. p. 39.
         (3) Neil M’Alpine, A Pronouncing Gaelik Dictionary, Second Edition, Published by Stirling & Kenney, Edinburgh, 1833, p. 218.
         (4) Ib. p. 28.
          (5) Ib. p. 27.

ZVORNIK

Zvornik
 
        Neko je nekad poturio priču u narod kako je Zvornik dobio ime po nekom velikom zvoniku crkve u tvrđavi na vrhu brda. Zvono sa zvonika čuje se daleko, a ljudska glupost još dalje.
 
         Ime ZVORNIK nastalo je od SVORNIK, a SVORNIK je od SVOR. Šta je SVOR? U Češkoj postoji naselje SVOR, a ime je dobilo po KAMENU, po STIJENI: češko SVOR (eng. mica schist, rus. слюдяные сланцы, njem. Glimmerschiefer) je KAMEN, STIJENA, u geološkom smislu
vrsta MINERALA. Češko "svoroný-kameň = krystalizované vápno, sádra," (1), tj. kristalizovani krečnjak, sedra ili SIGA. Pogledajmo ovaj citat sa Vikipedije:
 
         "Najstariji poznati stanovnici u zvorničkom kraju, prema istorijskim izvorima, bili su Skordisci, narod keltskog porijekla. Početkom 1. vijeka nove ere Balkansko poluostrvo ušlo je u sastav Rimskog carstva, kada je uspostavljena i rimska vlast i na ovim prostorima. Dokazano je da su Skordisci prihvatili rimsku vlast i da su joj kasnije pomagali u gašenju ustanka što su ih vodili Iliri protiv rimskog okupatora.
         Jedno od najbogatijih nalazišta do sada (rimskih) je selo Dardagani uz put Zvornik — Sapna. Godine 1960. u kamenolomu „Sige“ nađeni su tragovi ranijeg rimskog kamenoloma. Ovdje su nađeni komadi keramike, tri rimska sarkofaga, četri novčića i jedan kasnoantički grob iz 4. vijeka. Najvrijedni nalaz sa ovog mjesta je spomenik ." (Zvornik, Bикипeдиja, Cлoбoднa eнциклoпeдиja)
Kod Zvornika je kamenolom SIGE, a češko "svoroný-kameň" je SIGA. Češko SVORNOST = (eng. UNITY) = JEDINSTVO, SJEDINJENJE, SBORNOST, SABORNOST, ZBOR (to je proces postanka SIGE, a SIGA je SVOR). Simbolika čvrstine tog jedinstva u narodu je ZBOR. Dakle je i današnje srbsko ZBOR izvedeno od starijeg keltskog SVOR.
 
         Stari Zvornik bio je na STIJENI, a stijena je SVOR i tako je ime SVORNIK, grad Kelta Skordića, prelaskom bezvučnog S u zvučno Z, vremenom postao ZVORNIK.
.............................
         (1) Archiv pro lexikografii a dialektologii, Číslo I, V Praze, Nákladem České akademie císaře Františka Josefa pro vědi, slovesnost, a umění, 1896, st. 396.

Tuesday, February 28, 2017

STEĆAK U ZVORNIKU

        Nakon pojave knjige "Stećci, laž i bogumili" i njene argumentovane priče o pravoslavnim dvovjernim krstjanima, oborena je tvrdnja rimokatoličkih autora o postojanju bogumila, oborena je tvrdnja ortodoksnih autora da su krstjani bili pripadnici grko-ortodoksne crkve i oborena je tvrdnja bosnjačkih islamofila da su svi "bogumili" pod otomaskom okupacijom konvertirali u islam.
         I ne želeći priznati istinu (jer nisu od Istine), današnji rimokatolici, današnji grko-ortodoksi i današnji islamisti dovijaju se na razne načine i zaposlili su nove lažove i šarlatane simbologije ne bi li pred javnošću oborene svoje laži nekako pridigli i uspravili. Ali sve te njihove pokušaje lako je raskrinkati i, htjeli oni ili ne, moraće priznati sve ono o čemu knjiga "Stećci, laž i bogumili" piše.
 
Stećak u Zvorniku (foto: Nebojša Mićić).
 
         Ovdje ćemo navesti nekoliko primjera grko-ortodoksnih prenapinjanja da usprave svoju laž o tome da su krstjani bili i ostali ortodoksni hrišćani. Evo citata o simbolima na stećku u Zvorniku, koji je pred početak rata 1992. god. u zaseoku Marčetići kod sela Liplje našao profesor Rajko Avramović:
         "Предња страна споменика је над дужом страницом петоугла, а завршава се троугаоно под кровним површинама. На њеној доњој половини налази се рељефна композиција дрвета живота, која није ретка на стећцима. На крајевима грана дрвета стилизовани су цветови од две укрштене цртице, које би могле да представљају и крст Св. Андрије. Овај симбол се јавља на више места на споменику." (1)
         Zašto je ovaj stećak u formi petougla (pentagona). Zbog petke u krstjanskom kalendaru, zbog krstjanske nedjelje ("sedmice") od pet dana u kojoj je petak bio kao danas nedjelja: sveti neradni dan! Simbol petke je zvijezda petokraka u čijem je centru petougao, tj. pentagon. Klesar je stećak zamislio kao centar petke (petokrake).
 
 
         Autor gornjeg citata samo spominje drvo života, ne ulazeći u smisao simbola kojima je ono predstavljeno. Nije to rajsko drvo života hrišćanske teologije i hrišćanske ikonografije, nego je to kalendarsko Sunčevo godišnje drvo života.
         Drvo izrasta iz kosmičke prazemlje (stepenasta piramida) i grana se po godišnjiom dobima: četiri grane sa četiri spirale su četiri sunca u četiri godišnja doba: zima, proljeće, jesen i ljeto.
         U simbolu prazemlje je dan zimske kratkodnevnice na prvi dan zime o zimskom solsticiju. Na taj dan Sunce je u dnu južnog neba, dan je kratak, a noć vrlo duga. Simbol prazemlje označava kosmičku tamu iz koje je rođena svjetlost (mlado Sunce).
 
 
         Iznad simbola prazemlje su dvije grane sa spiralama: to su Sunčevo vrijeme jeseni (lijevo) i Sunčevo vrrijeme zime (desno).
         U sredini drveta su grane grane proljetne i jesenje ravnodnevnice na prvi dan proljeća (desna) i prvi dan jeseni (lijevo). Na njima su simboli Sunčevog cvijeta života, a iznad njih su grane proljeća i ljeta.
         Na na vrhu drveta je dan ljetne dugodnevnice na prvi dan ljeta o ljetnom solsticiju. To je dan kad je Sunce u svojoj najvećoj snazi i na najvišoj taki sjevernog neba. Simbol toga je nebeski cvijet života na vrhu drveta.
         Iznad glava bogova proljeća i ljeta je simbol ljetne dugodnevnice, simbol Vidovdana. To je dan u kojem se smjenjuju proljeće i ljeto: proljeće je jedna grana, ljeto druga, a cvijet života između njih je simbol Sunca u tom danu i nije to nikakav krst sv. Andrije.

Triskeli na stećku (foto: Nebojša Mićić).
 
        "На преостале три бочне стране су композиције геометријских и биљних мотива, од чега на две лозице са гроздовима, а на једној само лозице." (2)
Ovo je pravi primjer kad pred vjerskom zaglupljenošću vjernik blokira svoj razum, te kao takav  nema ni duhovne ni umne snage da prizna sebi i drugima šta vidi, a to je da su pored biljnih motiva na stećku prikazani i triskeli. Svako normalnog vida i normalng uma vidi te triskeli, te drevne mistične simbole koji su rabljeni od drevnih kultura sve do hrišćanstva. Čak i u srednjevijekovnoj hrišćanskoj ikonografiji ima triskela na freskama, a kod Srba srećemo ih na srednjevijekovnim stećcima, a na starom pravoslavnom trsteničkom greblju ima i jedan stećak sa triskelom iz druge polovine 19. vijeka.
         Geometrijski motivi romba su simboli neba, takođe poznati simboli od preistorijskih petroglifa do današnjih dana, dakle i prije hrišćanstva i u hrišćanstvu. 
 
 
        Gundestrupski kotao pravljen je na Balkanu i mnogi autori smatraju da su to mogli uraditi jedino vjesti kovači Skordići. Na kotlu su prikazani keltski bogovi i keltski ratnici u pantolama dokoljenkama. U istim pantolama su i dva lika sa stećka u Zvorniku.
         Teritorija Skordića je od Save pa Mačvom uz obe strane Drine ka rijekama Tari i Pivi. Tu u gornjem toku Drine u 12. vijeku između Srba i Vizantijaca bila je bitka koju Kinam opisuje kad spominje srbske dokoljenke. Srbi su porijeklom Kelti, a Kelti su bili isto što i Tračani. To zvanična jezuitska istorija i SPC, kao grko-ortodoksna i vatikanska institucija, ne žele da priznaju, te njen glasnogovornik za likove u dokoljenkama na zvorničkom stećku kaže:
         "Изнад дрвета живота представљена је композиција два војника који држе мачеве, један уз тело, а други пребачен преко рамена. Веома је занимљиво да су они приказани у кратким панталонама. Војници се на стећцима најчешће приказују у дугим панталонама, преко којих носе хаљетак утегнут у појасу. Ратници у кратким панталонама сматрају се делом келтске иконографије, а прича о томе одвела би нас у расправе о генези културе стећака, што није предмет овог рада." (3)
 
 
         Evo opisa Srba oko Drine iz spisa vizantijskog hroničara Ivana Kinama (1143 - 1200) koji kaže da su Srbi njegovog vremena bili obučeni u bijele dokoljenice (vidi: P. Srećković, Stanje i odnosi srpskih arhontija prema Ugarskoj i prema Vizantiji, u polovini 12. veka, Glasnik srpskog učenog društva, Knjiga 54, Rasprave i drugi članci, Beograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1883, str. 172).
         I šta je zaključak u vezi Kelta, Srba i dokoljenki? Zaključak je da su Srbi porijeklom Kelti, ali ortodoksni svetosavski vjernik ne želi o tome da govori i jednostavno preskače to pod izgovorom da to "nije predmet ovog rada". Njegov primjer  je samo jedan od mnogih primjera kako se laže Srbima.


Vrh stećka

        Vrh stećka u Zvorniku je na dvije vode sa simbolima Sunčeve godine vremena: četiri godišnja doba sa cvijetom života kao simbolom Vidovdana. Dakle su na stećku sve prehrišćanski solarni simboli srbske prehrišćanske vjere što svjedoči o dvovjerju Srba krstjana.

 ...............................
(1) Nebojša Mićić, Natpisi i zapisi 2, Beograd - Valjevo, 2016, 21-23.
(2) Ib.
(3) Ib.

SVETOVID (PERUN, PERUNKO)

 
         Na gornjoj strani ploče je vrijeme kad je Sunce na nebeskom prestolu na prvi dan ljeta o ljetnoj dugodnevnici (Vidovdan, ljetni solsticij).
        Svetovidov konj od Jurja (Jarila), boga proljetnog sunca, prilazi Svetovidu (Perunu), bogu ljetnog sunca. Svetovid (Perun) je veći od Jurja, jer u ljetno doba godine Sunce ima jaču snagu od Jurjevog proljetnog sunca.
        Svetovid (Perun) ima čelenku od sedam pera: centralno pero je Vidovdan, a po tri pera sa strana su tri mjeseca proljeća i tri mjeseca ljeta.
 
         Sanskritsko PERU ( पेरु ) ima sljedeća značenja: ŽEĐ, PITI, SPAS, SJEME, KLICA, DONOSILAC, VATRA, SUNCE.
.............................
         Izvor crteža: Matija Bijelić, Starobosanski natpisi u Premilovom polju, Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, Knjiga 3, Godina 2, Sarajevo, juli-septembar. 1890, str. 303.