AKO JE OVO HRISTOS, A KO JE SATANA

      Dvije hiljade godina hriscanstva nicim nije usrecilo svijet, niti je ista popravilo zivotnu muku obicnog čovjeka. Rob je cijelo vrijeme ostao rob, seljaci su pretvoreni u kulučare na feudalnim posjedima hriscanske vlastele i crkve. Crkva je zatvarala nejvernike i sumnjive vjernike, zatvarala ljude, zene i djecu u memljive podzemne tamnice medju pacove, vjesala, sakatila ljude na razne nacine, čerečila, spaljivala, sjekla glave, sakatila, kuvala ljude u kazanima.

      Ubijali su se medjusobno hriscanski carevi i narodi, ubijali očevi sinove, majke ubijale sinove, krvila se i istrijebljivala braca i rodjaci radi vlasti i gospodstva. U ovom ili onom obliku bilo je to i na istoku kod ortodoksnih i  na Zapadu kod rimokatolika, kao i kod od njih odvojenih anglikanaca i protestanata.

      Nehriscanski narodi sirom kugle zemaljske dozivjeli su genocide, a ostaci tih naroda su prisilno hristijanizovani. Tako je trajalo sve do Francuske revolucije od kad je crkva sa zastitnim feudalnim oligarsima pocela da gubi vladajuce pozicije u drzavama i narodima. 

Ko su zapravo hriscani, ciji su, ko im je Bog, Isus Hristos ili Satana?
      Pravoslavni obred krstenja ide ovako: "Sveštenik okreće oglašenog licem ka zapadu, kao ka onoj strani gde zalazi sunce i odakle se pojavljuje tama, jer đavo, koga treba da se odrekne, jeste tama, i njegova vladavina je u tami; zatim zapoveda oglašenom da podigne ruke, kao pred satanom koji se nalazi blizu njega, pa mu tri puta postavlja pitanje:
      "Odričeš li se satane, i svih dela njegovih, i svih anđela njegovih, i svakog služenja njemu, i sve gordosti njegove?" 
Na ovo oglašeni takođe tri puta odgovara: "Odričem se". 
Onda ga tri puta pita: "Jesi li se odrekao satane?", a ovaj odgovara:
"Odrekao sam se". 
Ovo trikratno odricanje oglašeni završava time što na traženje sveštenika: 
      "I duni i pljuni na njega" duva i pljuje na satanu, pokazujući time nemoć đavola, svedočeći o svome preziru prema njemu i svome odlučnom raskidu sa njim. Posle odricanja od satane oglašeni se sjedinjuje sa Hristom. On se radi toga okreće ka istoku, odakle nam je zasijala svetlost istinita, što prosvećuje i osvećuje svakog čoveka koji dolazi u svet, spušta ruke pokazujući time svoje smirenje i pokornost Bogu, i na tri puta ponovljeno pitanje sveštenika: 
      "Sjedinjuješ li se sa Hristom?" i "Jesi li se sjedinio sa Hristom?" odgovara: "Sjedinjujem se" i "Sjedinio sam se". 
Ovo sjedinjenje sa Hristom nije ništa drugo nego obećavanje vernosti Njemu: kao što vojnik prilikom stupanja u službu polaže zakletvu vernosti svome caru, tako i oglašeni, stupajući u savez sa Hristom u vidu zakletve tri puta izgovara Simvol vere. Potom ga sveštenik poziva da se pokloni Hristu, što on čini uz reči: 
      "Poklanjam se Ocu i Sinu i Svetome Duhu, Trojici Jednosuštnoj i Nerazdeljivoj". 
      AKO SU TAMNICE, VJESANJA, CERECENJA, SAKACENJA, SPALJIVANJE NA LOMACAMA, ODSIJECANJE GLAVA, SAKACENJA, KUVANJE U KAZANIMA, GENOCIDI, OCEUBISTVO I BRATOUBISTVO, ZAVJERENICKE SPLETKE I INTRIGE HRISTOVO DJELO KROZ HRISCANSKE CAREVE I KRALJEVE I NJIHOVE VOJNIKE, AKO JE TO HRISTOVO DJELO KROZ HRISCANSKE PAPE, KARDINALE, BISKUPE, SVECENIKE, REDOVNIKE I VJERNIKE, AKO JE TO HRISTOVO DJELO KROZ HRISCANSKE PATRIJARHE, EPISKOPE, SVESTENIKE, MONAHE I VJERNIKE, DA LI SMO SE IKAD KAO POBOZNI I RAZUMNI LJUDI ZAPITALI: PA KO JE TAJ SATANA I KOJA SU NJEGOVA ZLA DJELA ZA OVIH DVIJE HILJADE GODINA HRISCANSTVA?

SLOVEN I NESLOVEN

      Kaže apostol Jovan na početku svog Jevanđelja:

      “U početku bješe SLOVO, i SLOVO bješe u Boga, i Bog bješe SLOVO. Ono bješe u početku u Boga. Sve je kroz njega postalo, i bez njega ništa nije postalo što je postalo.” (Jovan, 1,1-3)

      U grčkim najstarijim spisima ovog Jevandjelja  piše da je to LOGOS. U staroslovenskim prevodima  LOGOS biva prevoden ka SLOVO, a Vuk to prevodi kao RIJEČ. Da li su RIJEČ i SLOVO pravilni duhovni termini?

      Pogledajmo ovo:

      “U početku bješe UM, i UM bješe u Boga i Bog bješe UM. On bješe u početku u Boga. Sve je kroz njega postalo, i bez njega ništa nije postalo što je postalo.”

Dakle: nije  Slovo, nije Riječ, nego UM. .

      UM nije fizička kategorija ovog svijeta, već metafizička duhovna kategorija. UM se fizički uobličava kroz SLOVO i RIJEČ. SLOVO je svjesni fizički artikulisani  ZVUČNI ili SLIKOVNI ZNAK.  Tako UM kao duhovna metafizička kategorija dobija svoju vidljivu misaonu formu u ovom fizičkom svijetu. Rg vedski molitveni glas  AUM upravo znači AZ UM, tj. JESAM UM.

 

Slovo M sa slovima R i I (1500-1300 st. ere).

 

       SLOVO  i MISAO su projavljivanje UMA iz onostranog u ovaj fizički svijet. Ovaj svijet je sačinjen od elektromagnetnih talasa raznih frekvencija. Svaka frekvencija ima svoje oscilacije: ^^^^^^^^^. Pogledjmo oblik slova M koje je znak glasa M: ^^. To su tri oscilacije: ˄˅˄. Tako vedsko AUM znači AZ UM, tj. JESAM UM  dobija potpunije objašnjenje: JESAM U M, gdje je ovo M simbol za MISAO, te je finalno značenje molitvene riječi AUM sljedeće: JESAM U MISLI. Ko je u MISLI? U MISLI je UM, u UMU je BOG.

      Da li slučajno riječ MISAO počinje glasom M, odnosno da li je slovo M slučajno oblika triju oscilacija? Ne, slučaja nema! UM (BOG) je TROJIČAN i IMA TRI GLAVE: OTAC,SVETI DUH I SIN (ČOVJEK)! OTAC je UM i  OD UMA ishodi ŽIVOTVORNI SVETI DUH koji se projavljuje kroz SINA. OTAC je emiter sile UMA, ŽIVOTVORNI SVETI DUH je prenosnik sile UMA,  a SIN preko ŽIVOTVORNOG SVETOG DUH prijemnik je sile UMA od OCA.

     Pobožan čovjek je preko Životvornog Svetog Duha u jednoj misli sa Bogom i sve dok je u jednoj misli sa Bogom, čovjek tvori pobožna djela dobra i on je BOGOM SLOVEN SIN koji SLOVI  SA BOGOM.  

      Pošto je čovjek od Boga dobio slobodnu volji, čovjek može i da ne bude preko Životvornog Svetog Duha u jednoj misli s Bogom, i tad je kreator svojih vlastitih misli i odstupnik je od Boga, a odstupnik od Boga je bezbožnik koji tvori bezbožna djela zla i on je BOGOM NESLOVEN, jer NE SLOVI SA BOGOM  i samim tim prestaje biti SIN, jer se odriče OCA. Sad dolazimo do sljedeće istine: OTAC je roditelj, a roditelj ne može tek tako da se odrekne svog djeteta i zove ga sebi kroz SINOVU SAVJEST. Ako se u SINU i savjest ugasi, OTAC je izgubio SINA. I zato budimo SLOVENI.
    UM je osmislio postojanje i smisao najmanje čestice i vaskolikog univerzuma. Um je Stvaralac i drvo života,  šema Stvaranja, program Stvaranja, vršilac Stvaranja i Duhom Svetim održava stvoreno po toj šemi. Kad NESLOVEN ČOVJEK bezbožnim djelom prekine jedu nit u šemi održavanja našeg stvorenog svijeta, tad će se lančano urušiti sav ovaj fizički svijet.

CRKVA JE IZDAVALA DOZVOLE ZA DRŽANJE ROBOVA

Crkva je izdavala, tj. prodavala pravo (dozvole) za kupovinu robova i određivala ekonomski status pojedinaca, tj. određivala ko može biti imućan, a ko ne može. (Nikodim Milaš, Pravila Pravoslavne Crkve s tumačenjima, Knjiga I,  Novi Sad, 1895, str. 608-609).

 

     U početku osnivanja hrišćanstva ovako se obećavalo narodu: "Nema više Jevrejina ni Grka, nema roba ni gospodara, nema muškoga roda ni ženskoga; jer ste svi jedno u Hristu Isusu." (Gal. 3,28)

 

      Ovo danas hrišćanski apologeti tumače riječima:  "Nije to rečeno u bukvalnom, nego u duhovnom smislu."

 

      Ko je prvi prihvatao hrišćanstvo? Prihvalatli su robovi Rimskog carstva, prihvatali porobljeni, obespravljeni i poniženi slojevi rimskog svijeta, oni koje su njih i njihovu djecu rimski gospodari prodavali kad su htjeli i kome su htjeli. Da li su oni ove riječi propovijednika hrišćanstva poniženi i obespravljeni shvatali u bukvalnom ili u duhovnom smislu?

      Šta su komunisti obećavali narodu? Obećavali su socijalnu pravdu i socijalnu jednakost! Da li je i komnističko obećavanje bilo u bukvalnom ili duhovnom značenju? I šta je bilo kad su komunisti preuzeli vlast? Bila je tiranijska diktatura i zlo, socijalna nepravda, progoni i ubistva sumnjivih neistomišljenika, ubistva protivnika i genocidni zločini istrijebljenja naroda!

     Šta je bilo kad su hrišćani zadobili državnu vlast? Bila je tiranijska diktatura i zlo, socijalna nepravda, progoni i ubistva sumnjivih neistomišljenika, ubistva protivnika i  genocidni zločini istrijebljenja naroda.

A šta je bilo istina, pitanje je sad (Apostolska pravila, Pravilo 60)?

 

Sedmi vaseljenski sabor: čudimo se zasto o ranoj srbskoj istoriji nema nikakvih podataka: nema ih jer je crkva spaljivala knjige u kojima je pisalo drugačije no što je  crkva htjela da bude i sve potencijalno što je moglo da da se protivi crkvenoj istoriji svijeta, sve je to svrstano u jeretičke knjige i spaljeno. Spaljivanje knjiga od strane crkve trajalo je vijekovima.

 

 

Šesti vaseljenski sabor: morala je biti samo jedna istina, istina vladajućih gospodari istine neba i zemlje, istina crkve. 

 

Šesti vaseljenski sabor zabranjuje narodu bilo kakvo crtanje. Nedavno na vijestima gledam vojnike ISIL-a kako đacima u školama oduzimaju i uništavaju bojice, jer "bogohulno je crtati ono što ti oči vide". 

 

Sesti vaseljenski sabor: samo je bilo dozvoljeno ono što gospodari istine dozvole. Ni svečane haljine niko oblačiti nije smio, već uvijek biti obučen kao da ćeš na oranje, u šumu po drva, ili u kovačnicu ići (tako je porobljenim Srbima  i pod Turcima bilo).

 

Pravilo Šestog vaseljenskog sabora.

 

      I rekoše pred "izbore": "Nema više Jevrejina ni Grka, nema roba ni gospodara, nema muškoga roda ni ženskoga; jer ste svi jedno u Hristu Isusu." (Gal. 3,28). Narodu se jedno priča pred izbore, a drugo kad se osvoji vlast: pred izbore govore da neće biti ni roba ni gospodara, a nakon izbora si ovca, noga, prosti vojnik i glupak.

      Šta je ostalo od onih riječi u početku pred "izbore? Ostalo je samo da nema muška ni ženska jer ste svi jedno u Isusu Hristu: kriminal, strašni zločini, pedofilija, vjenčanje muška sa muškim, ženska sa ženskim i razvrati svih drugih vrsta.  Ovca bio, noga bio, poslušnik vojnik bio, glupak bio i  ostao, glupi "vjerniče"!   

NEMANJA JE DESIN, A NIJE ZAVIDIN

      U srbskoj istorografiji zapetljava se i tamo gdje je sve jasno. Jedan od primjera te petljanije jest  navođenje vode na mlin crkvenog kulta Nemanjića tvrdnjom nekih istoričara da je Nemanja sin Zavidin i da je Nemanja time rođeni brat kneza Miroslava. Ja sam već pisao da Nemanja nikako nije mogao biti brat Miroslavov, jer je Miroslav bio ozenjen sestrom Kulina bana, a Kulin ban bio je ozenjen Nemanjinom sestrom. Takave bračne veze zabranjuje srbsko običajno pravo, a to zabranjuje i crkva, te je i po tim brakovima jasno da Nemanja i Miroslav nisu rođena braća.

      Evo još jedan dokaz da je Nemanja sin Desin, a ne Zavidin:     

      "Poslije toga knez Radoslav otputova caru Manojlu koji ga blagonaklono primi i dade mu cijelu zemlju da njome gospodari kako je ranije držao njegov otac. Poslije je knez Radoslav, vrativši se od cara, počeo da, zajedno sa svojom braćom, drži zemlju i njome gospodari. Potom ustaše neki zlikovci, koji su bili stari neprijatelji, i odmetnuše se od njega i dovedoše Desu, Uroševog sina, i njemu dadoše Zetu i Travuniju. a Radoslavu i njegovoj braći preosta Primorska oblast i grad Kotor do Skadra. Ali oni neprestano ne odustajahu da se bore i ratuju protiv Uroševog sina i protiv ostalih neprijatelja, sve dok zemlju koja se bila od njih odmetnula nijesu mogli ponovo zadobiti, i onu kojom vladahu junački odbraniti. I tako dalje." (Ljetopis Popa Dukljanina, Glava XLVII)

NEMANJA je sin DESIN, a Nemanjin sin je Stefana Prvovjenčani, Stefanov sin je Vladislav, a Vladislav svom sinu nadijeva ime svog pradjede: DESA (krv nije voda).

      Da li je Vladislav svom sinu dao ime DESA iz pukog slučaja? Ma ni govora! Dao mu je to ime po svom pradjedu Desi, jer je takav običaj kod potomaka vrlo čest. Zašto neki istoričari ovo zanemaruju? Zanemaruju zbog Dese koji je u Ljetopisu popa Dukljanina opisan kao član družine zlikovaca i da je pomoću družine zlikovaca došao na vlast, te nema smisla da u crkvenoj kultnoj istoriji Nemanjića stoji i to da "svetorodna loza" Nemanjića potiče od razbojnika.

JOŠ JEDAN SVETI KAMENI KRUG

      Neko je na Fejsbuk postavio ovu prvu sliku, te na vrhu brda vidim još jedan dio naše prećutno zabranjene istorije: kamenim krugom obilježeno svetilište (brdo HUM (HUMČINA), jugoistocno  od Mostara, južno od Blagaja kod sela Rotimlja u Istočnoj Hercegovini (koordinate vidljive na slici):

Pogled s juga.

Pogled sa sjeverne strane.

Na vrhu

Kordinate

Na istočnoj padini ovog brda ima desetak kamenih gromila, tumulusa (slike uvećaj klikom).

NISU LJILJANI, NEGO PERUNIKE

      Uvriježilo se mišljenje u narodu da su na grbovima prikazani ljiljani. Nije tačno, to je laž: nisu to nisu ljiljani, nego perunike. Po čemu to znamo? Znamo po onoj srednjoj latici cvijeta sto stoji uspravno. Ljiljan nema takvu laticu i sve latice ljiljana iste su visine i uvijek su povijene u istom smijeru na dole.

 

Ljiljani nemaju uspravnu laticu u sredini.

   

  

Ako laže koza, ne laže rog: perunike sa uspravnim laticama u sredini.

 

Perunike u Miroslavljevom jevanđelju.

Perunike na srbskom srednjevijekovnom novcu.

      Da su to ljiljani izmislili su rimokatolici 19. vijeka, a podržali ih ortodoksi iz jednog praktičnog crkvenog razloga: Biblija ne spominje peruniku, već samo spominje neke ljiljane, a crkvena propagandna ikonografija puna je Perunovih prehrišćankih perunika. I šta da rade, nego da lažu!

JIN I JANG SU SRBSKI JAN(KO) I JANA

     

       "Jin i Jang su dva osnovna pojma kineske filozofije. Prikazuju posebno i naizgled nespojive sile prirode, koje se nadopunjuju. Dvojnost je karakteristična za različite grane kineske nauke, kinesku filozofiju, čini temelje tradicionalne kineske medicine, kao i središnje načelo kineskih fizičkih vježba i borilačke vještine.
     Jin i Jang simbol je dvojnosti u prirodi kao što su na primjer: svjetlo i tama, muški i ženski princip, visoko i nisko, toplo i hladno.
       Jang je povezan s bijelim, muškim principom i usmjeren je prema vani, a crni Jin pak predstavlja žensko načelo koje je usmjereno je prema unutrašnjosti. " (Wikipedia)
       Kad god se pomene ovaj Jin i Jang simbol, danas se odmah pomisli da je to iskljucivo kineski simbol i da kulturno-istorijsko naslijeđe našeg podneblja nikakve veze sa tim nema. Ali nije tako. I naši preci u starini znali su za Jin i Jang i znali su sva značenje ovog simbola. Mi ne znamo kako su oni nazivali ovaj znak, ali mi ih možemo zvati JAN(KO) i JANA, jer to na sanskritu to znači ORIGINAL, PROIZVOĐAČ, ROĐENJE, MJESTO ROĐENJA, RASA, LJUDI. 
       JIN i JANG SU srbski JAN(KO) i JANA.

 

Jedan od najstarijih prikaza Jing Janga je na figurinama vinčanske kulture: suprotnost i jedinstvo tame i svjetla, mraka i vatre, noći i dana, minusa i plusa, hladnog i toplog, zla i dobra...

Jin i Jang tripoljske (kukuteni) kulture.

Jing i Jang kod Kelta.

Jing i Jang na štitovima rimskih legija u koje su regrutovani naši drevni sunarodnici širom od Rima pokorene Evrope.

     Zašto je ovaj simbol nestao iz naše kulturne baštine? Razlog mora biti u hrišcanskom učenju da je dualizam jeres i da bijelo nema nikakve veze sa crnim, odnosno da suprotnosti kao dobro i zlo ne ovise jedna o drugoj, jer Biblija kaže: "Kakvu zajednicu ima svjetlost sa tamom?" Međutim, na ovom zemaljskom svijetu bez ova dva suprotna principa izgubio bi se prirodni balans i ništa ne bi moglo postojati.