Monday, May 22, 2017

MEJDAN

        Kaže Skok ovako:
 
        “MEJDAN, gen. -ana m = mejdan gen. -äna (Kosmet) = megdan (17. v., Vuk) = mèdanmēdanj poťed mē(g)dan (Crmnica) = mendan (jedna potvrda) 1° trg, pijaca, 2° boj, bojište, 3° toponimi. Balkanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. > ar. maidan, mejdan 'trg, pijaca') iz terminologije rata i urbanizma: rum. maidan = meidan; »Bauplatz, freie Zeit«, bug. megdan = mejdan = medan, arb. meidan, ngr. μεϊντάνι. Hrv.-srp. varijanta meg- pored mej- je kao u beg (stariji oblik) prema današnjem tur. bey kao obratan govor. Upor. i mejtef pored mekteb (v.).” (1)
 
       Priču O MEGDANU od pomenutog Skokovog MEJ- od kojeg je izvedeno MEĐA:
 
        “MEĐA f (Vuk) = mêja (ŽK, čakavski i hrv.-kajk.) = meža (Slovinci u Istri, ovdje ondje pored meja), ie., baltoslav., sveslav. i praslav.,…” (2)
 
         I kaže Skok da je oblik MEJA indoevropsko, baltoslavensko, sveslavensko i praslavensko. Praslavena nije bilo kao naroda, dakle nije bilo ni praslavenskog jezika, već su bili istorijski stariji narodi od Slavena i ovo MEJA treba tražiti u njihovim jezicima.
 
 
         Pogledajmo: keltsko (velško) MEIDR = MJERA, OGRANIČENO, LINIJA (3). Ako je nešto MJERA, ako je OGRANIČENO, ako je LINIJA, to je MEĐA, jer je MEĐA GRANICA. Korijen u velškom MEIDIR je MEI- što je pri izgovoru potpuno isto srbskom MEJ-. Tako vidimo da to nije nikakav “praslavenski” korijen, nego korijen keltskog, odnosno tračkog, tj. Ilirskog jezika, jer su Kelti (Cimerijani), Tračani i Iliri bili isto i govorili su istim jezikom:
 
       “Mnogi autori, kao Appianus Alexandrinus, i Ph. Cluverius pod imenom Kelti uključuju Gale, Germane, Spanijarde, Britone, Ilire, itd. ali je sigurno to da Polybius, Diodorus, Plutarch, Ptolemy, Strabo, Athenæus and Josephus zovu ove narode koji su zauzeli Galiju, Keltima.” (4)
 
      “Cluverius u svojoj “Germania Antiqua,” objavljenoj 1616. dokazuje da Iliri, Germani, Gali, baskijska plemena i drevni Britoni, svi govore dijalekte jednog i istog jezika, koji je, računajući po njemu, bio keltski, i on iznosi sebi u prilog najimpozantniju naučnost.” (5)
 
        “Monosyllabic Primeval Language > Agglutinate: Turanian > Amalggamate: Japhetic or Iranian or Indoeuropean > Celtic: Thracian or Illirian…” (6)
 
        “Identitet Tračana i Ilira je dokazan od drevnih pisaca upućujući, neki raniji i neki kasniji, na jednan isti narod.” (7)
 
         Sjećamo se dječjih nestasluka, svađa i skoro bezazlenih dječijih dvoboja: kad dječak izaziva suparnika na mejdan, izme đu sebe i protivnika po zemlji povuče liniju i kaže mu: “Ako smiješ, stani nogom na moju stranu preko linije!” To je poziv za svojevrsni mejdan baš kao u epskoj narodnoj pjesmi:
 
"O Turčine, ago od Ribnika!;
Ja sam moga zamorio doru
Iz daleke zemlje putujući,
Pa ne mogu doru zaigrati,
Već ti oću stati na belegu,
Igraj vranca, pa udri na mene,;
S belege se ukloniti neću,
Junački ću tebe dočekati." (Ivo Senković i aga od Ribnika)
MEJDAN ili MEGDAN je OMEĐENI PROSTOR za DVOBOJ: keltski (velški) MEIDYN je BILJEG (8)
 
Velški MEIA = ZAUZETI TEREN (POPRIŠTE), KRETANJE U BORBU (9)
Starokeltski MEIDH = MJERA (10)
Starokeltsko AN = ISTINIT, PRAVI, ČIST, FER, GOSPODSKI, PLEMIĆKI (11)
 
MEIDH-AN > MEIDAN > MEJDAN (MEGDAN je kasnijeg postanja).
 
         Nema tu nikakvog turcizma, a to što se u perzijskom i arapskom nalazi riječ istog oblika i skoro istog značenja (maidan, mejdan = trg, pijaca), to je zbog toga što postoje iste riječi u raznim narodima, jer su neposredno nakon biblijskog potopa nekoliko vijekova u zemlji Senari svi narodi bili jedan narod sa jednim jezikom.
……………………….
         (1) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga II, JAZU, Zagreb, 1972, str. 400.
         (2) Ibid. str. 398.
         (3) W. Owen Pughe, Dictionary of the Welsh language, Second edition, Vol. 2, Denbigh, Published by Thomas Gee, 1832, pg. 336.
        (4) The Southern Rewieu, Vol. 5, February & May 1830, Charleston, Printed and published by A. E. Miller, 1830, pg. 367.
         (5) The New York Review, Vol. 1, New-York, Geoge Dearborn & CO, 1837, pg. 111.
          (6) David N. Livingstone, Adam's Ancestors: Race, Religion, and the Politics of Human Origins, Baltimore, The Johns Hopkins University Press, 2008, pg. 103.
        (7) The Edinburgh Magazine and Literary Miscellany, Vol. 15, August 1824, Edinburgh, Printed for Archibald Constable and Company, 1824, pg. 135.
       (8) William Richards, Welsh and English Dictionary (Geiriadur Cymraeg a Saeseneg), Caerfyrddin, Argraffwyd ac ar werth gan Evan Jones, 1832. pg. 207.
      (9) W. Owen Pughe, Dictionary of the Welsh language, Second edition, Vol. 2, Denbigh, Published by Thomas Gee, 1832, pg. 336.
      (10) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Specially Designed for Beginners and for Use in Schools, Vol. 2, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-. pg. 645.
      (11) Ibid. Vol. 1. pg. 30.

No comments: