Saturday, March 18, 2017

NEKAD BILO

       
Ivanjske i petrovske lile od tanke kore spremne su za večernje paljenje.

        Primjer kako uporedna lingvistika svjedoči da su svi narodi nekad bili jedan narod sa jednim jezikom: iako su ovdje riječi afričkih naroda i plemena, lako im je prepoznati značenja. Iz nekih riječi može se odgonetnuti značenje imena antičkog naroda Lelegeza, značenje imena slovenskih i keltskih bogova, značenje riječi "lila" i značenje imena cvijeta "ljiljan".

Egipat: “VATRA,” Chrom, Grom, Krom
“SUNCE,” Ra, Re
“OKO,” Iri, Bal


Jolofs: “VATRA,” Safara
“DAN,” Lelegh

Mandigoes: “SUNCE,” Teelee
“DAN,” Teelee

Jalunkan: “SUNCE,” Telle

Kanga: “SUNCE,” Jiro

Wawu: “SUNCE,” Jirri

Affadeh: “SUNCE,” Zu

Madagaskar: “VATRA,” Lelaffu
“MJESEC,” Woelau, Volān, Bo, Bolan, Volan

Kossa: “VATRA,” Umlilo
“SUNCE,” Lélanga
“DAN,” Imine

Caffres: “VATRA,” Lilo
“SUNCE,” Lelanga

Coronas: “SUNCE,” Soröbh
“DAN,” Sorökŏa

Hottentots: “SUNCE,” Sore, Sorre, Sorrè, Sorri, Surrie
“MJESEC,” Tohâ

Saldannä Bay: “SUNCE,” Sore
………………………….
Literatura:
Arthur James Johnes, Philological proofs of the original unity and recent origin of the Human Race, London, Samuel Clarke, 1843, p. 84-87

VOLO, BESI, VOLHI I BESARABIJA

Bal (Val), akadski bog Sunca (2600-2400 st. ere).
      Ovdje ćemo pokazati zašto riječi VOLITI (VOLJETI, VOLETI) i VO (< VOL) imaju isti korijen.
         Riječ VOLITI naizgled je sinonim riječi LJUBITI, ali VOLITI i LJUBITI nisu istog značenja, jer VOLITI je emotivno stanje, a LJUBITI je tjelesna veza. Riječ VOLITI postojala je od početka svijeta i njeno najstarije značenje je ŽELJA, KRETANJE, SNAGA, SILA, MOĆ, ENERGIJA. VOLITI je VIS savršenstva, jer Bog VOLI i Bog je prvi VOLO i izvor prave VOLE, tj. VOLJENJA (kao Ljubo ljubljenja).
         Riječ VOLITI izvedena je od drevne riječi VOL od koje je izvedena je i riječ VOLJA. Latinsko VŎLO znači ŽELJA, ali znači i BRZO KRETANJE. Latinsko VŎLO znači isto kao i latinsko i srbsko VῙS što bukvalno znači SNAGA, SILA, MOĆ.

Latinski VŎLO = ŽELJA, POŽELJAN
Latinski VŎLO = BRZO KRETANJE
Latinski VŎLO = VIS = SNAGA, SILA, MOĆ, ENERGIJA
Volo na keltskom gundestrupskom kotlu.
         VOLO je SUNCE. SUNCE sve jednako VOLI, Ono je ŽELJA svega živog na zemlji, ono se BRZO KREĆE, ono je VIS, SNAGA, SILA, MOĆ, ENERGIJA. Pošto u proljeće Sunce prolazi kroz sazviježđe koje liči na VOLU (junca), sazviježđe proljetnog Sunca VOLE dobilo je ime VOLO.
Iznad nozdrva vole obilježena je krajnja tačka Sunca na južnom nebu na dan zimske kratkodnevnice. Sunčevim  kolovratom označena je krajnja tačka Sunca na sjevernom nebu na dan ljetne dugodnevnice.
Početak proljeća nakon biblijskog potopa 2626. godine.
         Pogledajmo mapu neba i zodijački znak i mjesto Sunca na prvi dan proljeća neposredno po završetku velikog biblijskog potopa 2626. g. st. ere: tada je počinjalo proljeće kad Sunce uđe u znak VŎLE. Već oko 6500 godina VŎLO (SUNCE PROLJEĆA) prolazi u proljeće kroz zodijački znak VŎLE (poslije su ime VOLO preokrenuli u ime Bik, Taurus).
Sunce iznad rogova bika na piktografu lijevo (Lascaux Cave, France) i na stećku (Lovreč, Bekavci, Imotski).
 
Sunce je volan vremena. Ono je srce, razum i duša svijeta.
         Sunce UPRAVLJA VREMENOM, a upavljač auta je VOLAN. Latinsko VOLᾹNS znači LETENJE i BRZO KRETANJE i nikako ne može biti od francuskog VOLANT, za koje kažu da je od latinskog VOLARE. Lingvisti priznaju da ne znaju porijeklo latinskog VOLARE, a to je upravo riječ VOLAN koja je starija od latinskog VOLARE. SUNCE je VOLAN, jer je ono UPRAVLJAČ VREMENA i GODIŠNJIH DOBA. Kanariski (Kannada) jezik je druidski jezik južne Indije i ogranak je sanskrita. Kanarisko WOḶANKE (1) znači i KONTROLA i kako VOLANOM kontrolišemo auto, tako Sunce VOLAN kontroliše vrijeme. Obratimo pažnju i na sljedeće riječi kanariskog (Kannada) jezika:

• WOḶ = DOBRO, VRSNO, ODLIČNO, SAVRŠENO (2)
• WOḶA = UNUTRAŠNJI, DUŠEVNI, DRŽATI (3)
• WOLANDA = VELIKODUŠAN, LJUBAZAN, MILOSTIV (4)

• WOḶḶA-KOḶḶU = TREPERITI, TALASATI, OSCILIRATI, KRETNJA (5)

• WOLAPU, WOLAMPU, WOLAPE = ČISTOTA (6)

• WOLAVU = VOLJETI, LJUBAV (7)

• WOLI, WOLIYU = BLAGONAKLON, ŠARMANTAN, CIJENJEN, ŽELJEN, IZABRAN (8)

• WOLUME = LJUBAZNOST, VOLJENJE, LJUBAV, UŽIVANJE, USHIĆENJE (9)

• WOLE = SRCE, MJESTO VATRE, SJATI (10)

• WOLEDÁDU, WOLÁDU = KRETATI TREPERITI, TALASATI, VIBRIRATI (11)

• WOḶITU = DOBAR, ODLIČAN (12)

• WOḶPU = DOBAR, PRAVI, ODLIČAN (13)

• WOḶḶÁSAM = LIJEP, KRŠAN, ZGODAN (14)

• WOḶḶÉ = DOBAR, IZVRSTAN, PRAVI, SAVRŠEN (15)
Kanarisko W jednako je latinskom V i grčkom B. I pogledajmo keltsko (gaelik) BOLANTA = DOBAR, ODLIČAN, SAVRŠEN (16). Kelti su imali glas V jer imena mnogih plemena počinjala su sa V kao nrp. VOLKAE, VOLUNTI, VOLKIJANI i mnogi drugi. Dakle je i današnje BOLANTA u starini bilo VOLANTA. Nije li slovenski bog VOLOS bio i bog poezije? Da, jesta, a na gaeliku PJESNIK, UMJETNIK, STVARALAC je BOL (17).

Grčko VOLVÓS (βολβός) = GOMOLJ, LOPTICA (Sunce je loptica).
Grčko VÓLOS (Βóλoς) = BACITI (svaki bačeni predmet leti: Sunce leti).
Talijansko VOLO je LET: Sunce VOLO leti nebom.
Znak ljetnog solsticija: uzdignuto Sunce u desnoj i uzdignuti krst u lijevoj ruci na piktografu (Tanum, Sweden) i na stećku (Raška Gora, Mostar). Latinsko VŎLA znaci DLAN (Francis Edward Jackson Valpy, An Etymological Dictionary of the Latin Language, London, Baldwin and Co.; and G. B. Whittaker, 1828, p. 519).
        Badaga jezik (Kannada Bagada) je dijalekt dravidskog kannada jezika (južna Indija, region Nilgiri Hills, Tamil Nadu). Na bagada jeziku VOLLE (18) znači DOBAR. Na drugom kanariskom dijalektu zvanom kurumba (Kannada Kurumba, Tamil-Kannada) plemena Kuruba VOLLE (19) takođe znači DOBAR. Riječ VOLLE (20) i na dravidskom jeziku Kóta znači DOBAR.
Sve prethodno nabrojane riječi sa korijenom VOL- (WOL-) imenuje najljepše pojmove, a sve to najljepše su atributi Sunca: Sunce je VOLO, tj. VOLITELJ SVIJETA.
Valačija i Besarabija, zemlje Besa.
Zastava Besarabije
         A sad prelazimo na drugi dio priče, priče o tračkom plemenu Satre i njihovim BESIMA, o VOLHIMA, WALHIMA i VLASIMA; o BESARABIJI, WALACIJI i VOLONIJI.
Volhonija
         Govoreći o tračkom plemenu Satre i Besima kao njihovom ogranku, Herodot piše:
         "Satre pak, koliko je meni poznato, nisu nikad priznavali ničiju vlast, nego su jedini od Tračana koji i danas žive slobodno. Žive, naime, na visokim planinama, koje su obrasle gustim šumama i pokrivene su snijegom, i odlični su ratnici. To su oni isti koji su osnovali Dionisijevo proročište. To proročište nalazi se na najvišim planinama i u njemu sveštenicku službu vrši satrejski rod Besi, a vrhovni sveštenici obavljaju dvosmislena proročanstva, kao i ona u Delfima, i ni u čemu se ne razlikuje od ovoga." (21)
Bes, sveštenik-astrolog
        Srbsko BESEDA je složenica: BES-EDA (ek.), BES-IDA (ik.). Riječ BES znači VATRA, riječ EDA je korijen u sanskritskom VEDA ( वेद ) što znači SVETO ZNANJE. Skandinavsko EDDA je OBJAVA, PRIČA, PISANJE. I gle: sanskritsko VOLAKA ( वोलक ) znači PISAC. Od riječi VOLAKA (koja znači PISANJE) potiče staroslovensko VOLH.
         Sa tračkog Balkana širili su se Besi preko Dunava i Dacijom preko Karpata ka Rusiji i Poljskoj. Današnja Rumunija postala je zemlja VALAČIJA, istočno je BESARABIJA, sjeverno ka Poljskoj pružala se VOLONIJA.
         Sanskritsko VALHATE ( वल्हते ), VALH ( वल्ह् ) znači ODLIČAN, SAVRŠEN. Odatle je postalo ime VALH sto je metatezom AL dalo VLAH.
VOLH je ODLIČAN i SAVRŠEN te ja kao takav VOLŠEBAN, tj. ČAROBAN, MAGIČAN.
         Slovenski VOLHI su pisci BESEDA (molitvi) i oni su krvni i staleški potomci tračkih BESA: VALH = VOLH. VOLH je vjest PISAR, PISAC i SVEŠTENIK VOLE (SUNCA).

Toponim BESESARABIA sastoji se ot tri riječi: BES-SAR-RAB:

1. tračko BES = VATRA
2. keltsko SER = ZVIJEZDE (22)

3. keltsko RABH = STRAŽAR, ČUVAR (23)

         BES-SAR-RABH > BESARAB = VATRE ZVIJEZDA ČUVAR = ČUVAR VATRE ZVIJEZDA.
………………………………..
(1) Rev. W. Reeve, A Dictionary, Canarese and English, Revised, Corrected and Enlarged by Daniel Sanderson, Wesleyan Mission Press, Bangalore, 1858, p. 211.
(2) Ib. p. 210.
(3) Ib.
(4) Ib. p. 209.
(5) Ib.
(6) Ib.
(7) Ib.
(8) Ib.
(9) Ib. p. 210.
(10) Ib.
(11) Ib.
(12) Ib. p. 211.
(13) Ib.
(14) Ib.
(15) Ib.

(16) Norman Macleod, A Dictionary of the Gaelik language, Glasgow and London, W. R. M’Phun & Son, 1866, p. 78.
(17) Edward Dwelly, Faclair gaidhlig: a Gaelic dictionary, specially designed for beginners, Volume 1, Published by: Herne Bay: E. Macdonald & Co., 1902-, p. 108.
(18) Sir William Wilson, Hunter A Comparative Dictionary of the Languages of India and High Asia: With a Dissertation, London, Trübner & Co., 1868, p.174)
(19) Ib.
(20) Ib.
(21) Herodot, VII, 111.
(22) William Richards, A pocket dictionary, Welsh-English - Geiriadur llogell, Cymraeg a Saesoneg, Publisher Wrexham : R. Hughes ; London : Simpkin, Marshall,
1861, p. 248.

(23) Neil M’Alpine, A Pronouncing Gaelik Dictionary, Second Edition, Published by Stirling & Kenney, Edinburgh, 1833, p. 205.


BRIONI

Brioni

         Govore strani i domaći državni istoričari novijeg i savremenog doba da su u jadranskom primorju živjeli Iliri koji su, kažu, bili preci današnjih Šiptara. Nije istina, lažu!
Ko su bili Iliri pokazaće i ime ostrva BRIONI. To su ona čuvena Titova ostrva u Jadranu kod Istre. Zašto su ostrva nazvana BRIONI i čija je to riječ? Pogledajmo: keltsko (gaelik) BRIONN znači LJEPOTA. (1)
 
         Oblik BRIONN (BRION) je nominativ jednine, a BRIONNI, tj. BRIONI su oblik množine, jer je to grupa LIJEPIH ostrva. To je keltska (tračka) riječ, jer Kelti su Cimbri (Cimerijani) i istog su porijekla kao i Talijani: od Talmaza!
 
         I cijelo vrijeme govorim i godinama pišem da Ilira kao posebnog naroda nije bilo, već su to domorodačka plemena Tračana koji su potomci Talmaza zvanog Tilmak, Tilmik, Tilmek, Tulmez, Tiroš, Taur. On bješe sin Togarmin (Thorgamin, Torhgamin), unuk Gomerov, praunuk Jafetov, čukununuk Nojev. Tračani i Cimerijani bili su jedan narod (vidi: Strabo, I,3,21; XIII,1,8).
 
         I čujte, Srbi i počujte Hrvati i Bošnjaci: vaši istoričari tuđe su sluge i dušmani su vaši, jer vam kriju istinu o genezi vašeg istinitog porijekla. Jeste u 6. vijeku bila invazija Slovena, jesu se ratničke grupe Slovena nastanjivale na Balkanu sve do početka 9. vijeka, ali većinskom dijelu tih Slovena originalni korijeni su sa Balkana.
.................................
         (1) Edward Dwelly, Faclair gaidhlig: a Gaelic dictionary, specially designed for beginners, Volume 1, Published by: Herne Bay: E. Macdonald & Co, 1902-, p. 124.

KLESAREVA ZABAVA

 Nišan sa kvadratom (foto: Hidajet Keleštura).
 

         Na jednom ne baš starom nišanu na greblju u Gornjim Vracima kod Zenice je prikaz kvadrata sa dijagonalom ukrašenom resastim kićankama. Dijagonale ne ide direktno pravcem između suprotnih uglova, nego je malo pomjerena od direktnog pravca, a zašto, vidjećemo kasnije. Dijagonala ima 13 resastih kićanki koje dijele dijagonalu na 14 dijelova. Zašto 14? Pogledajmo:


         a) d = 14 mjernih jedinica
         b) a = 9,899494937 mjernih jedinica
         c) √9,899494937 = 3,146346284 ≈ Pi = Pi sa dvije tačne decimale
 
Rezultat je približan i to je razlog zašto klesar nije stavio dijagonalu tačno po sredini, nego je dijagonalu malo pomjerio. Time je rekao da rezultat sa brojem 14 nije potpuno tačan, nego je malo pomjeren. Za tačan rezultat evo brojeva:
 
         a) 3,14159² = 9,869587728
         b) 9,869587728² = 97,40876192
         c) 97,40876192 x 2 = 194,8175238
         d) √194,8175238 = 13,95770482 ≈ 14
 
Da bi rezultat bio 100% tačan u više decimala broja Pi, dužina dijagonale treba da bude 13,95770482 mjernih jedinica, ali pošto se na prostom crtežu to ne može u tačnoj razmjeri prikazati, kao prvi najtačniji cijeli broj je broj 14.

        Očito je da se majstor pri radu zabavljao, nadajući se da će, možda, nekad neko da odgonetne smisao njegovih poruka. I razmišljam: da je od svog početka islam bio tipa ISIS-a, i danas bi svi Arapi listom živjeli pod šatorima pored svojih kamila, koza i ovaca, a svijet bi bio mnogo siromašniji u nauci, filozofiji, umjetnosti i kulturi uopšte.

        Sloboda ljudske svijesti i kreativnosti ljudskog razuma od Boga su dati čovjeku, te ne mogu biti zabranjeni ni religijom ni državnim zakonima, a sve što je pokušavalo i sto pokušava da to učini bilo je i biće pobijeđeno ili kroz prirodu od Boga ili od ljudi oružjem.
.......................

Tuesday, March 14, 2017

DALMACIJA

 
         Sva oblast od Jadrana do Save i Drine u starini zvala se Dalmacija. Ime je dobila po Tilmazu, sinu Togarminom, unuku Gomerovom, praunuku Jafetovom, čukununuku Nojevom (Tilmaz je poznat i pod imenima Tilmak, Tilmik, Tiros, Tauri):
 
        TILMAZ > TILMAZIJA > TALMAZIJA > DALMAZIJA > DALMACIJA

         Smiješno je tvrdnja državni lingvista da je ime Dalmacije izvedeno od imena plemena Dalmata, a ime plemena od šiptarske riječi "djelmt" što znači "ovca". (1)
 
         Keltsko (gaelik) DALMA znači PONOS (2), a DALMACHD ima sljedeca značenja: PONOS, SMJELOST, DRSKOST, ODLUCNOST. (3)
 
         Svi naši i svi strani lingvisti ćutanjem prikrivaju istinu da je ime DALMACIJA izvedena od keltskog-tračkog DALMA. Zašto sakrivaju? Sakrivaju zbog podržavanja vatikanske jezuitske laži da su današnji Šiptari porijeklom Iliri koji si živjeli i na prostorima drevne Dalmacije. Ćute i Srbi, ćute i Hrvati, ćute i Bosnjaci, ćute i Crnogorci i ćutaće svi do sudnjeg dana, jer većini današnjih Srba, i većini današnjih Hrvata, i većini današnjih Bošnjaka i većini današnjih Crnogoraca na prestolu istine njihovog srca ustoličena je njihova vlastita ideološka vjersko-nacionalna istorijska laž.
 
        Istina o keltsko-tračkom porijeklu imena DALMACIJA objavljena je prije dvije i po godine u jednom od Vidušinih ogleda zbirke "Perunovi zapisi", ali niko od gore navedenih nije o tome javno napisao ni jednu jedinu riječ. Neće to učiniti ni sada ni sljedeći put; a ni vi sa moje FB-liste, ni vi koji me pratite nećete to dijeliti, jer i u većini vas umjesto istine caruju mnoge vaše laži (svi mogu da se istinom bore za Istinu - ali malo ko smije).
 
         Nadahnuti duhom jezuitskog svetosavlja i pod srbskim imenima i prezimenima krstare Fejsbukom jezuitski plaćenici i njihovi simpatizeri sve čineći da uguše i ućutkaju istorijsku istinu koju Viduša pronalazi i objavljuje. I nažalost, većina Srba ima njihovu podršku (već rekoh i zašto).
................................
         (1) Petar Skok, P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, st. 377.
         (2) Neil M'Alpine, A pronouncing Gaelic dictionary, Second edition, Edinburgh, 1883, pg. 98.
         (3) Ib.

DUKLJA

 
Keltsko (gaelik) DU (1) = ZEMLJA, POKRAJINA, REGIJA, OBLAST, STANIŠTE.
Keltsko (gaelik) DUGH (od DU) (2) = ZEMLJA, POKRAJINA, REGIJA, OBLAST, STANIŠTE:

          a) DU > DUGH > DUKH > DUK
          b) DUK-LIA > DUKLJA
         c) DUC = DUK = BRDO, BRIJEG, GORA (3)
 
DUKLJA je ZEMLJA, POKRAJINA, REGIJA, BREGOVITA OBLAST, STANIŠTE CIMBRA (SIMBRA ili KELTA) DUKLJANA (u poljskoj Galiciji postoji keltski grad DUKLA).
..............................
         (1) R. A. Armstrong, A. M.Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825, p. 214.
         (2) Ibid.
         (3) Ibid. p. 214.

ZETA

 
 
         Zeta je rijeka u Crnoj Gori duga 86 km. Nastaje od voda koje poniru u Nikšićkom polju i izbijaju kod Glave tj. Slapa Zete, odakle teku do ušća u Moraču kod Duklje (nekadašnjeg grada kod Podgorice). Šta znači i odakle potiče ime ZETA?
         Zeta je u dijelu područja koje stari istoričari nazivaju Ilirijom, a njene stanovnike zvali su Ilirima. Ime ZETA je erturskog (rasenskog) porijekla. Korijen ZET- nasto je od starijeg SET- (SETH-) i nalazimo ga u imenu etrurskog boga vatre pod imenom SETHLANS (odgovara rimskom bogu Vulkanu i grčkom Hefestu). Ime SETHLANS sastoji se od dvije riječi: SETH-LANS. U irskom gaeliku SET (neki pišu SETH) znači RUPA, PONOR (1,2)
         Rijeka ZETA izvire iz RUPE PONORA što znači da je ime rijeke nastalo od etrurskog SETH preko keltskog (gaelika) SETH (SET): SET(H) > SETA > ZETA.
         I na ovom primjeru potvrđuje se da su Etrurci (Raseni) i Kelti (Gali) trački narod i da su Tračani i Iliri bili jedan narod u pokrajinama i zemljama raznih imena širom Evrope i dijelom Azije.
........................................
         (1) Sir William Betham, Etruria-celtica: Etruscan Literature and Antiquities Investigated, Volume 2, Dublin, Printed by Dixon Hardy and Sons, 1842, p. 47.
(2) Edward O'Reilly, An Irish-English Dictionary, Dublin, James Duffy, 1864, p. 455

VJERSKI FANATIZAM NEMA DUŠU

 
 
 
        Posljednji solarni motivi na stećcima stupovima muslimana i na krstu pravoslavaca iz prve  polovine 20. vijeka u Gornjim Vracima kod Zenice svjedoci su posljednjeg vremena tolerantnog komšijskog suživota ljudi ovog kraja  (foto: Hidajet Keleštura).
 
         Ako pogledamo današnje ukrase na nadgrobnicima krstjanskih potomaka sve tri vjere, vidjećemo duhovno i intelektualno siromaštvo motiva.
         Jedini motivi na nagrobnicima današnjih pravoslavaca, muslimana i katolika su njihovi zvanični vjerski simboli uz njihove državne simbole. Kod pravoslavaca je krst sa dvoglavim orlom, kod muslimana nišan sa zvijezdom i polumjesecom i kod katolika krst sa šahovnicom.
         Još od ranog djetinjstva razum ljudi sve je više podčnjavan vjerskoj ideološko-političkoj indoktrinaciji i vjerski fanatizam pretvaran je u mržnju i takav rastao je na sve što nije njegove vjere. Vjerski fanatik gubi i dušu i razum postajući bezumna krvoločna zvijer i oružje zlih vjerskih manipulatora.
         Ne čudite se zlu koje se desilo u zadnjim ratovima i molite Jednog Boga Stvoritelja da novog rata ne bude, jer na svim stranama oko vas sve je više fanatizovanih vjernika bez duše.

STEĆAK U GORNJIM VRACIMA

 
Stećak u Ruićima, Gornja Vraca, Zenica (foto: Hidajet Keleštura).
 
         U dosadasnjoj literaturi neevidentiran stećak u obliku piramidalnog stupa, visine oko 1 m, nedatiran (najvjerovatnije 17-18 vijek). Na njemu su motivi cvijeta, ovozemaljskog Sunčevog i nebeskog drveta života upisanog u list Svetovidove lipe (na piramidalnom vrhu horizontalne iznad cik-cak bordure). Dva ravnokraka O-krsta simboli su Sunčevog vremena: manji krst je vrijeme proljeća, a veći vrijeme ljeta.

GENEZA MRŽNJE I ZLOČINA

Krstjanski stećak i muslimanski nišani na istom greblju.
 
         Sve vjere propovijedaju da je jedan Bog i to je tačno. Ali zašto se pripadnici različitih vjera ne trpe, zašto se izbjegavaju, mrze i ratuju jedni na druge? To je zato što ljudi ne vjeruju u jednog Boga, nego vjeruju u lažnog boga i lažne bogove.
         Sve ljude Tvorac je stvorio i stvara jednakima, ali ljudima nevidljiva fizička i onostrana metafizička bića, koja su se svojom silom nametnula ljudima kao Bog i bogovi, čine ljude različitima i te različitosti mrze se i preko ljudi međusobno se bore.
         Religija je metafizička sila koja porobljava čovjeka tako što lažni bog ili lažni bogovi preko svog medija, oličenog u religijskom autoritetu, mijenja karakterne osobine čovjekove duše, mijenja čovjekov razum i porobljava slobodnu volju čovjeka i ubijajući mu osjećanja za istinu, pravdu, ljubav, sažaljenje i milost. U religijama nema slobodne volje, nego bespogovorno ropsko služenje religijskom autoritetu lažnog Boga ili lažanih bogova.
         Kad silom prilika čovjek promijeni svoju religiju, u njemu i potomstvu njegovom dugo ostaju tragovi duha prethodne religije koju duh nove religije sili da napusti dušu konvertite. Ta borba duhova javlja se kroz nemirnu savjest koja muči tog čovjeka i stvara u njemu nemir. Nemir se ispoljava kroz bijes i mržnju na sve što ga kroz savjest podsjeća na prvu religiju. To je narod davno uočio na konvertitima i ovjekovječio u izreci: "Poturica gori od Turčina."
         Promjena religije na balkanskim prostorima uzrokovala je najveća krvoprolića kroz zločine i genocide, a najviše nad onima koji su ostali u istorijski najstarijoj vjeri. Da bi konvertit umirio nemirnu savjesti, njemu se sugeriše da treba da uništi izvorište svojih muka, da treba uništiti sve nosioce stare vjere i da iskorijeni staru vjeru. Tu konvertit pada u najveću opasnost: od silnog bijesa i mržnje gubi razum, pada u vjersko ludilo nove vjere postajući krvoločna zvijer u ljudskom obliku.
         A šta će biti sa čovjekom koji izgubi svoju dušu, znaće onda kad stane pred jednog Boga, Boga koji čovjeka ne prisiljava na ropsko služenje, ne naređuje čovjeku da čini zlo i ubija u Njegovo ime, nego je dao čovjeku slobodnu volju da sam bira hoće li služiti dobru ili zlu. A šta je dobro definisano je vrlo kratko:
         "Ljubi Gospoda Boga svog svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svom misli svojom. Ovo je prva i najveća zapovest. A druga je kao i ova: ljubi bližnjeg svog kao samog sebe. O ovima dvjema zapovijestima visi sav zakon i proroci."
 I eto u citatu jedine ispravne i jedine spasonosne vjere u jednog Boga i svakom pobožnom čovjeku to je dovoljno, a sve što razdvaja i širi mržnju i zlo među ljudima, to nije od Boga.

Monday, March 13, 2017

PETROGLIFI U SELU ŽLJEB NA TARI

 
        Mi smi dio drevne istorije svijeta, ali preči su nam Nemanja i Sava od te istorije. Naš svetosavsko-slovenski moto je "Sve za laž, laž ni za šta!"
 
         Petroglif kao antropomorfna simbolika sunca godine (Jennings Petroglyph, Seton Hall University Museum of Anthropology and Archaeology, South Orange, New Jersey) i zoomorfni prikaz Sunca godine na petroglifima u selo Žljeb na Tari nedaleko od Bajine Bašte.
 
   Znak Ր na pećinskom crtežu (Cueva del Pirutano, Spain) i na našim rednjevijekovnim stećcima (Novo Selo, Kupres; Bišće polje, Mukoša, Mostar).
 
Petroglifi sa znakom Ր (Žljeb, Bajina Bašta) i petroglif prekolumbovskih američkih Indijanaca (Coso Range, Little Lake, California).
 
 Sanskritsko PERU je SVJETLOST, VATRA, SUNCE. Simbol Ր je simbol VATRE (sumersko PER, PAR, feničansko P i egipatski hijeroglif S). Na ovoj slici je znak Ր na indijanskom petroglifu (Toro Muerto, Peru) i na stećku oko krsta (Zeleno polje, Rogatica).
 
     Plameno pero na glavi antropomorfnog Sunca na indijanskim petroglifima (Wolfman Panel, Butler Wash, BLM Lands, San Juan County, Utah), na spomeniku despota Stefana Lazarevića (Crkvine, selo Markovac kod Mladenovca), na stećcima (Šivolje, Šelec, Kalinovik; Vukovsko, Jeljan, Kupres) i na petroglifu u selu Žljeb na Tari kod Bajine Bašte (u dnu lijevo).

"ORFEJEV GROB" U RATAJAMA KOD MILJEVINE

Orfejevo svetilište u Ratajama kod Miljevine.

        Na vrh sela Rataje, na području naselja Miljevina (opšina Foča, Bosna i Hercegovina), na istaknutom i uzvišenom platou prečnika oko 30 m, nalazi se usamljena krečnjačka stijena, koja je kao veliki plast sijena vertikalno usađena u relativno ravan teren. To je ostatak tračkog Orfejevog svetilišta iz sredine 2. milenija stare ere.
        “Lokalitet se spominje u literaturi pod imenom ‘Brdo’, a narod u kraju naziva ga  ‘Pećina’.  Za stijenu sa ćelijom u literaturi se sreću razni termini kao što su: ćelija, turbe-tekija, isposnica, grobnica.
            Stijena sa izdubljenom ćelijom i grobnicom u njoj je glavni i centralni dio cijelog kompleksa. Stijena je visoka 6,2(4) m. Širina joj je različita, od 4,2 m na istoku, 4,3 m na sjeveru, 6,1 m na zapadu i 3,7 m na jugu, a obim joj iznosi 16,4 m.” (1)
        U mjerama drevnih hramova upisivana su tajna simbolična značenje, a do otkrivanja smisla tih značenja dolazmo na tri načina koji su kodirani u mjerama egipatske Velike piramide:
        1. geometrijom
        2. mjerama vremena i dužine: 1dan = 2,466586266 cm
        3. mjerama vremena i zapremine: 1 dan = 0,015006828 litara
U rješavanju zagonetki drevnih sakralnih objekata prvo polazimo od stan-dardnih mističnih brojeva kao ključeva koji otvaraju kodirane zagonetke mjera. Kao prvi uzećemo jedan od najpoznatijih mističnih brojeva: broj 4320, a drugi broj je najstarija mjera ekvatorskog obima Zemlje: 40.000 km.
        a)  40.000 : 4320 = 9,259259259
        b)  9,259259259 : 2 = 4,62962963
I pogledajmo: ako bi se kretao brzinom od  4,62962963 km/sek. jedan objekat bi za 24 sata (1 dan) prešao 40.000 km dužine Zemljinog ekvatora.

        Uzmimo broj 4,62962963 kao simboličnu mjernu jedinicu dužine jedne stranice kvadrata ABCDA (slika na sljedećoj strani). Površina tog kvadrata je  21,43347051 kvadratnih mjernih jedinica, a krug iste tolike površine (krug T) ima prečnik dužine 5,223979832 mjernih jedinica. Obim kuga T je 16,4116028 mjernih jedinica. Koliki bijaše obim stijene? Obim stijene je 16,4 mjernih jedinici, tj. metar
        “Ćelija je uklasana u stijenu u obliku nepravilnog četverokutnika sa dužinom stranica S-J oko 2 m, Z-I od oko 2,5 m. U nju se ulazi sa južne strane, preko tri stube uklesane u živu stijenu. Donja stuba je visoka 15 (25) cm, srednja 42, a gornja 19 cm. Svi su iste dubine od 25 cm.” (2)
Imaju li ove mjere neku simboliku u prirodi? Provjerimo prvo za mjere ćelije: 2 x 2,5 = 5 m²  = površina kvadrata ABCDA. Jedna stranica obog kvadrata duga je 2,236067977 m = 223, 6067977 cm. Pošto je po jednom Piramidi-nom kodu 1 dan = 2,466586266 cm, ovih 223,6067977 cm iznosi 90,65435936 dana = 91. dan. Puno godišnje doba ima 91,3105 dana. Tako se dolazi do odgonetke da je ova četverokutna ćelija simbol godine sa četiri godišnja doba.  
        Imaju li stube (stepenice) neki smisao? Prvo da saberemo visinu: prva stepenica  na jednom kraju visoka je 25, a na drugom 15 cm, dakle je sred-nja visina je 20 cm. Skupa sa visinom druge od 42 i treće od 19 cm, to je ukupno 81 cm i neka sad to bude jedna stranica kvadrata ABCDA.
 
       Kvadrat sa stranicama dužine po 81 cm ima površinu 6561 cm², a krug T sa tolikom površinom imaće prečnik dužine 91,39875114 cm. Obim kruga T je 287,1374026 cm, a po Piramidinom kodu da je 1 dan = 2,466586266 cm, ovih 287,1374026 cm jednako je broju od 116,4108495 dana. Šta je simbolika ovih 116,4108495 dana? To je simbolika geometrijskog prečnika kruga godine:
 365,242 : 3,14159 = 116,2602377 dana. Za tačan broj od 116,2602377 dana dužina kvadrata ABCDA u centimetrima treba bi da bude 80,89520256 cm što je za samo 1,04797444 mm manje od 81 cm koliko su visoke sve tri  stepenice zajedno. Preciznije na kamenu nije moglo da se odradi.
“Orfejev grob” u živoj stijeni.

Prilaz ka ulazu uklesan je u živu stijenu (fotografija iz 2003. god.)
        Tri stepenice po 25 cm dubine (širine) daju 75 cm. I sad gledajmo: go-dina ima 365,242 dana i to je podijeljeno na 12 mjeseci po 30,43683333 dana = 75,07507508 cm = 75 cm i 0,7507508 mm.
        “Zapadna i istočna strana ćelije su ravno klesane, južna je ukošena, a sjeverna završava zaobljeno. Visina ćelije je 2,05 m. Svod je u vidu četvrtlopte i blago pada prema sjevernoj strani. Unutrašnji zidovi su grubo isklesani sa vidnim tragovima dlijeta i nedotjerani. Na njima je Z. Kajmako-vić konstatirao dva sloja žbuke  dobrog kvaliteta sa dosta vapna i malo pijeska. Donji sloj žbuke sadrži i primjesu slame, što upućuje na zaključak da je unutrašnjost ćelije pripremljena za oslikavanje, jer nisu zatečeni tragovi boje (Kajmaković, 1976, 5).” (3)
Na mjestu ovog svetilištu u neko svoje vrijeme crkva je podigla manastir. Naravno da su prvo sve srušili (osim stijene) i material iskoristili za zidanje manastira. Tragovi žbuke u ćeliji su od namjere crkvenih vlasti da to islikaju freskama i ćeliju predstave kao grob nekog svog sveca, ali ih je u tome nešto spriječilo. Poslije Turci ruše manastir i grade džamiju.
       Svod ćelije u vidu je četvrtlopte, dakle je zaobljen u vidu luka kao nebo.
Visina ćelije iznosi 2,05 m. To je sad dužina jedne stranice kvadrata ABCDA, a površina kvadrata je 4,2025 m². Sa tolikom površinom krug T ima prečnik od 2,313178269 m. I gle: dužina prve baze Velike piramide, koja ide po prirodnoj kamenoj podlozi, je 231,92867 m. To znači da je 2,313178269 m 100-ti dio dužine Piramidine baze. Da je visina ćelije samo za 5,413453 mm viša, razmjera bi bila 100% tačna.
 
        “Pod je kameni, od žive stijene. Na sjevernom zidu ćelije je klupa, visi-ne 0,4 m računajući od poda, debljine 0,6 m. Klupa na bočnoj, zapadnoj strani završava ovalno. Iznad klupe, u sjevernom zidu stijene, isklesana je plitka, trokutasta niša visine 1,4 m, širine 2,4 m, dubine 0,15 m.” (4)
        “Stijena sa izdubljenom ćelijom i grobnicom u njoj je glavni i centralni dio cijelog kompleksa. Stijena je visoka 6.2(4) m.” (5)
Uporedimo visine: stijena ima dvije mjerene visine: 6,2 i 6,4 m. Srednja visina je 630 cm (6,3 m), a visina niše je 140  cm (1,4 m):
       a) 630 : 140 = 4,5
       b) 4,5 x 2 = 9
       c) √9 = 3 
 

Grob sa nišom u znaku podnebesja.
        “Natpis, urezan istočno od nadsrešnice, je napisan ćiriličnim pismom, polukurzivom. Tumačen je na razne načine od strane autora M. Vege, Z. Kajmakovića, V. Palavestre i Đ. Jankovića.” (6)
        1.  Čitanje M. Vege: A SE PISA 1492. L[ET]A
RAD[O] ? (Radoja ili Radonja)
        2.  Čitanje Z. Kajmakovića: ASE GR RADOSLAVA A
D D A .... = ASE GR(OB) RADOSLAVA A
        3.  Čitanje V. Palavestre: A  SE PISA RADOSLA.
        4.  Čitanje Đ. Jankovića: A SE PISA RADOSLAV
Svi se slažu da je ime čovjeka RADOSLAV i da natpis potiče iz 14-15. vijeka, ali ono što je najvaznije jeste ova tvrdnji profesora Jankovića:
        “Na osnovu natpisa nije moguće  proceniti kada je ćelija uklesana, u 4-6. ili tek u 14. stoleću" (7)
Po čemu je moguće utvrditi da je ćelija uklesana u 4-6. ili tek u 14. vijeku, kad u ćeliji ama baš ništa osim kamena nije nađeno? Da li je pričanje mjestana argumentovani naučni dokaz:
        “Neposredno uz južnu stranu stijene su temelji 2 objekta. Podaci istraživača koji su vršili iskopavanja objektata, razlikuju se u detaljima, ali i u zaključcima, što je posljedica nedostataka povijesnih podataka i oslanjanje na narodnu tradiciju i kazivanja žitelja Rataja, još nedovoljne (Janković), ili nedovoljno stručne (Kajmaković, Palavestra)  istraženosti lokaliteta.
            Prvi je o ovom lokalitetu pisao J. Čokić (Čokić, 1889, 75-77).  Pored nekih netačnih podataka, važna su sljedeća njegova zapažanja:
 
- da je ćelija znatno prije isklesana nego što je izgrađena džamija, koja je bila prigrađena uz stijenu;
- da "Muhamedovci, a osobito Ratajski bezi "kazuju da je u stijeni živio Vasilije Ostroški
- da pravoslavni žitelji Rataja i okolice vjeruju u isto kazivanje, uz što dodaju, da je prije uz pećinu bio manastir, koga su bezi razvalili, a od njegova kamena sagradili džamiju, te da je na stijeni bio natpis, koji su begovi uništili, i kojeg Čokić nije zapazio, kao ni ruševine manastira;
- uz članak je dat crtež iz kojeg se vidi slobodan ulaz u stijenu, džamija postavljena po podužnom osi S-J, te da su u periodu kad je crtež nastao, potkraj XIX stoljeća, zidovi džamije bili na pojedinim dijelovima visoki do krovišta, koje je već bilo uništeno. Na južnom i zapadnom zidu džamije vide se djelomično očuvani prozorski otvori. Prostor zapadno od stijene je znatno viši nego danas.
            Sljedeći podatak donosi Z. Kajmaković 1976. godine, koji nije vršio iskopavanja, već navodi svoja zapažanja. Sa južne strane se primjećuju temelji "nekog značajnijeg arhitektonskog objekta koji je bio dug najmanje 16 m. Na zapadnoj strani objekta je bio ulaz. Na tom mjestu je djelimično u živoj stijeni uklesan prag. Sjeverni zid zgrade, koji je prolazio neposredno kraj "Pećine" takođe se oslanjao na fundamente uklesane u kameno tle, a jedan vještački usjek iznad vrata na "Pećini" svjedoči da su tu postavljene drvene grede građevine." (8)
Sve govori da je u starini i mnogo, mnogo prije hrišćanstva i mnogo prije manastira i džamije na tom mjestu bilo tračko Orfejevo svetilište, jer tako su Tračani u živoj stijeni gradili svoje hramove.
         Ko je bio Orfej? U starijim verzijama mitova otac mu je bio Tračanin. Šta je bio Orfej? Pogledajmo:
        “Snaga Orfejeve muzike bila je čudotvorna. Dok je pevao, jata ptica kružila su iznad njegove glave, ribe su iskakale iz mora, reke su zaustavljale svoje tokove, stenje je podrhtavalo, drveće mu je prilazilo da ga zaštiti od sunca, a sve životinje su se sakupljale kraj njegovih nogu. Melodija Orfejeve lire prevela je i divlje hrastove iz Pijerije u Trakiju, gospodarila je vetrovima i topila je sneg na visokim planinama.” (9)
Orfeju se radovalo sve u prirodi! Orfej je života RADOST SLAVIO i zato mu je ime RADOSLAV i to je ime na zapisu ratajskog hrama. Da li je to bilo stvarno ime nekog srednjevijekovnog čovjeka ili je Proviđnjenjem udešeno da tu bude zapisano, mi to ne znamo, ali ime RADOSLAV odgovara opisu Orfeja. I šta uopšte znači ime ORFEJ (Ὀρφεύς) i odakle ime potiče?
       Jedni govore kako je to od grčkog “orphne (ορφνη) što znači “tama”, drugi kažu da je to od grčkog “orphanos (ὀρφανός)”  znači “siroče”. Nisu u pravu ni jedni ni drugi, jer ime ORFEJ nije grčko, već keltsko ime koje se sastoji se od dvije keltske (gaelik) riječi:
a)  OR = USTA, GLAS, ZVUK (10)
b)  ÒRAN = PJESMA, POEMA (11)
c)  ÒR = ZLATO (12)
d)  ÒR-BHANNACH  = ZLATNA TRAKA, ZLATNI TRAK (13)
Orfej ZVUK, GLAS, PJESMA (OR). Orfej je ZLATO (ÒR), tj on je ZLATNI PJEVAČ ili ÒR-BHANNACH, odnosno ZLATNI TRAK, tj. ZLATNI ZRAK: ORFEJ je SUNCE sa svojim ZRAKAMA. Od glasova BH postalo je  F, te je razvojni put riječi tekao ovim putem: ÒR-BHANNACH > ORFANNACH > ORFANACH > ORFAN > ORFEJ. Keltsko ÒR-BHANNACH (> ORFAN-NACH) oblikom je slično grčkom ORPHANOS (ὀρφανός)” i to je uzrokovalo pogrešno tumačenje etimologije i značenja imena ORFEJ. 

Orfej na glavi ima šljem sa krestom i krilima. Takav šljem poslije imaju Hermes  i Merkur kao glasnici bogova. Sunce je glasnik Boga.
        ORFEJ je Sunce i njemu se sve na Zemlji raduje. Orfej je zaljubljen u Euridiku, ali je ona iznenada umrla je od ujela zmije. Ožalošćeni Orfej odluči da siđe u podzemni svijet i da izmoli da mu bogovi podzemlja vratie voljenu. Oduševljeni  Orfejevom muzikom bogovi podzemlja dozvoljavaju mu je da uzvede Euridiku na svjetlost dana, ali pod uslovom da je ni jednom ne pogleda prije nego što izađu. Ali, on se prevari i pogleda je i ona opet umre.
        Alegorijski smisao ove priče je sljedeći: pošto je Orfej Sunce, Euridika je zvijezda Danica. Podzemni svijet je noć. Sunce na zapadu odlazi u podzemni svijet (noć), a pred zoru Danica izlazi na svjetlost dana ispred Sunca. Kad i Sunce izađe,  ono “ugleda” Danicu i Danica nestaje sa vidika, tj. “umire” i Sunce ostaje samo.
        Po mitologiji žene su rastrgle Orjfeja, jer im je, po priči grčkih pedera, odmamljivao muževe. Grčki pederi nisu imali na umu simboliku žena u toj priči, nego su shvatili sve po svojoj izopačenoj prirodi.Evo o čemu se radi: radi se o ženskom menstrualnom ciklusu kao prvom kalendaru.
        Srednji menstrualni ciklus je 28 dana. Sama riječ “menstruacija” potiče od latinskog “mensis” što znači mjesec, jer je tkz. zvjezdani ili sideralni mjesec dužine 27,323 dana (vrijeme za koje Mjesec napravi pun krug oko Zemlje računajući punoću kruga po Mjesečevoj polaznoj i završnoj tački tog kruga u odnosu na zvijezde. Dužina punog kruga od 27,323 dana je 28. dan, dakle je Mjesecev ciklus iste dužine kao i menstrualni ciklus žena.
        Zbog istog ciklusa kao i kod Mjeseca, žene pripadaju Mjesecu i zato je Mjesec simbolika ženskog oplodnog principa, dok muškarci pripadaju Suncu kao muškom oplodnom principu. Odatle potiče priča o “ljubomori” žena na Orfeja (Sunce), a ne kao što priču tumače grčki pederi.
        Prateći svoje menstrualne cikluse žene drevnih vremena bile su prve koje su osmislile kalendar, a evo i kako: menstrualni ciklus je svakih 28. dana, a srednja dužina trajanja menzesa je 5 dana. Dakle je sredina 2,5 dana plus onih 28 dana do ciklusa ukupno je 30,5 dana. Dvanaest ovakvih ciklusa je dvanaest mjeseci u trajanju 366 dana, a kraj jedne Sunčeve godine je u 366. danu i za to vrijeme Sunce prodje kroz 12 zodijačkih znakova. Žene su prve izdijelije (raskomadale) godišnji krug Sunca na dvanaest mjeseci i dvanaest dijelova zodijaka i to je pretočeno u alegorijsku priču kako su žene raskomadale Orfeja.

Orfejski trački (brigijski) šljem sa Sunčevom krestom i krilima iz 4. vijeka st. ere  (Musée d’Art Classique de Mougins, Mougins, France).
        Keltsko (gaelik) OR znači USTA, GLAS, ZVUK. Kod Srba glasna pjesma se ORI: “Idem putem, pesma s' ori, sa mnom Mile ne govori.”       Govoreći o postanku riječi “pjesma” Skok navodi internacionalno “pèãn” (gr. παιάν) sa značenjem “hvalospjev, himna” (14). Od toga je srbsko i bugarsko vlastito ime PEJO.
      Jermeni su većinskim porijeklom od Briga Tračana: jermensko OR zna-či DAN (15). Srbsko ORA je vrijeme, ORO je KOLO, a vrijeme i kolo   pove-zani su sa Suncem: OR-PÈÃN > OR-PÈÃN > ORPEJAN = NEBESKI HVA-LOSPEV, NEBESKI HIMNOPEVAC (prve himne su pjesme u slavu Boga).

Niko od arheologa nije se sjetio da ispita i vrh stijene.
Izgled stijene sa sjevera.
       U srbskom ORAO je brigijsko (jermensko) OR (nebo). To je riječ koja se nalazi  u grčkom ORNYMI (ορνυμι,-vύω, f. orσω) što je sinonim grčkom ORO (opω,) (16) sa značenjem BUĐENJE, PODIZANJE, NAPREDAK. OR je NEBO, OR je VRIJEME proljeća i ljeta, OR je PÈÃN (himna) SUNCA.

Cvijeće u “Orfejevom grobu” u ćeliji svetilišta u Ratajama.

Vrata svetilišta okrenuta su ka južnom nebu umirućeg zimskog sunca.

“Orfejev grob” u tračkom svetilištu u selu Tatul (1700 -1500.god. st. ere, Bugarska.

“Orfejev grob” u Ratajama kod Miljevine (Bosna).

 
Orfejeva harfa: Adolf Wölfli, The Harp of St. Adolf-God. 1917, harfa (lira) i simbol ljetnog solsticija (Vidovdana) na dva srednjevijekovna stećka.

 Orfejeva harfa (lira) na petroglifima i stećcima prikaz je ljetnog solsticija na prvi dan ljeta (Vidovdan).
        Po univerzalnom drevnom simbolu Vidovdana, najdužeg dana na ljetni solsticij,  napravljena Orjejeva harfa (lira), po njemu su  latinična slovo U i V, prva slova riječi ur (uranak, svjetlost) i vid. Desni rog harfe je sunce proljeća, a lijevi je sunce ljeta. Prostor izmedju rogova je Orfejeva (Sunče-va) muzika prvog dana ljeta.
        I oblik harfe (lire) svjedoči da je Orfej Sunce proljeća i ljeta i zato mu se sva priroda raduje. Jermeni su većinskim porijeklom od Briga Tračana: jermensko OR znači DAN, dok jermensko AR-PI znači SUNCE (17). Da li je riječ “harfa” postala od brigijskog (jermenskog) “arpi”? Brigi su Tračani, Tračani su isto što i Cimerijani. To Strabo u svojoj “Geografiji” jasno tvrdi (Strabo,I,3,21; XIII,1,8). Zapadni lingvisti govore da ne znaju etimološko porijeklo riječi “harfa”, a talijansko i špansko “arpa”, te francusko “harpe” , oblikom su skoro isti jermenskom “ar-pi”.

Or-Bhannach znači “zlatni trak, zlatni zrak”. Od “trak” izvedeno je ime Tračana. Sunce je “trako” (vremenom izvedeno “drako, dragon”).
…………………………
        (1) Komisija/Povjereništvo za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine: Rataje, arheološko područje, Službeni glasnik BiH, broj 33/04, 2003. 
        (2)  Ib.
        (3) Ib. 
        (4) Ib.
        (5) Ib.
        (6) Ib.
        (7) Ib.
        (8) Ib.
        (9) Wikipedija, Slobodna enciklopedija: Orfej
        (10)  R. A. Armstrong, Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825, p. 434.
        (11) Ib. 
        (12) Ib.  
        (13) Ib.
        (14). P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga II, JAZU, Zagreb, 1972, st. 672.   
        (15) Arthur James Johnes,  Philological proofs of the original unity and recent origin of the Human Race, London, Samuel Clarke, 1843, p. 20. 
        (16) Henry R. Hamilton, A Greek-English Lexicon, Containing All the Words in General Use, London, Loockwood & Co, 1871, p. 195.
        (17) Arthur James Johnes,  Philological proofs of the original unity and recent origin of the Human Race, London, Samuel Clarke, 1843, p. 20.