Tuesday, February 28, 2017

STEĆAK U ZVORNIKU

        Nakon pojave knjige "Stećci, laž i bogumili" i njene argumentovane priče o pravoslavnim dvovjernim krstjanima, oborena je tvrdnja rimokatoličkih autora o postojanju bogumila, oborena je tvrdnja ortodoksnih autora da su krstjani bili pripadnici grko-ortodoksne crkve i oborena je tvrdnja bosnjačkih islamofila da su svi "bogumili" pod otomaskom okupacijom konvertirali u islam.
         I ne želeći priznati istinu (jer nisu od Istine), današnji rimokatolici, današnji grko-ortodoksi i današnji islamisti dovijaju se na razne načine i zaposlili su nove lažove i šarlatane simbologije ne bi li pred javnošću oborene svoje laži nekako pridigli i uspravili. Ali sve te njihove pokušaje lako je raskrinkati i, htjeli oni ili ne, moraće priznati sve ono o čemu knjiga "Stećci, laž i bogumili" piše.
 
Stećak u Zvorniku (foto: Nebojša Mićić).
 
         Ovdje ćemo navesti nekoliko primjera grko-ortodoksnih prenapinjanja da usprave svoju laž o tome da su krstjani bili i ostali ortodoksni hrišćani. Evo citata o simbolima na stećku u Zvorniku, koji je pred početak rata 1992. god. u zaseoku Marčetići kod sela Liplje našao profesor Rajko Avramović:
         "Предња страна споменика је над дужом страницом петоугла, а завршава се троугаоно под кровним површинама. На њеној доњој половини налази се рељефна композиција дрвета живота, која није ретка на стећцима. На крајевима грана дрвета стилизовани су цветови од две укрштене цртице, које би могле да представљају и крст Св. Андрије. Овај симбол се јавља на више места на споменику." (1)
         Zašto je ovaj stećak u formi petougla (pentagona). Zbog petke u krstjanskom kalendaru, zbog krstjanske nedjelje ("sedmice") od pet dana u kojoj je petak bio kao danas nedjelja: sveti neradni dan! Simbol petke je zvijezda petokraka u čijem je centru petougao, tj. pentagon. Klesar je stećak zamislio kao centar petke (petokrake).
 
 
         Autor gornjeg citata samo spominje drvo života, ne ulazeći u smisao simbola kojima je ono predstavljeno. Nije to rajsko drvo života hrišćanske teologije i hrišćanske ikonografije, nego je to kalendarsko Sunčevo godišnje drvo života.
         Drvo izrasta iz kosmičke prazemlje (stepenasta piramida) i grana se po godišnjiom dobima: četiri grane sa četiri spirale su četiri sunca u četiri godišnja doba: zima, proljeće, jesen i ljeto.
         U simbolu prazemlje je dan zimske kratkodnevnice na prvi dan zime o zimskom solsticiju. Na taj dan Sunce je u dnu južnog neba, dan je kratak, a noć vrlo duga. Simbol prazemlje označava kosmičku tamu iz koje je rođena svjetlost (mlado Sunce).
 
 
         Iznad simbola prazemlje su dvije grane sa spiralama: to su Sunčevo vrijeme jeseni (lijevo) i Sunčevo vrrijeme zime (desno).
         U sredini drveta su grane grane proljetne i jesenje ravnodnevnice na prvi dan proljeća (desna) i prvi dan jeseni (lijevo). Na njima su simboli Sunčevog cvijeta života, a iznad njih su grane proljeća i ljeta.
         Na na vrhu drveta je dan ljetne dugodnevnice na prvi dan ljeta o ljetnom solsticiju. To je dan kad je Sunce u svojoj najvećoj snazi i na najvišoj taki sjevernog neba. Simbol toga je nebeski cvijet života na vrhu drveta.
         Iznad glava bogova proljeća i ljeta je simbol ljetne dugodnevnice, simbol Vidovdana. To je dan u kojem se smjenjuju proljeće i ljeto: proljeće je jedna grana, ljeto druga, a cvijet života između njih je simbol Sunca u tom danu i nije to nikakav krst sv. Andrije.

Triskeli na stećku (foto: Nebojša Mićić).
 
        "На преостале три бочне стране су композиције геометријских и биљних мотива, од чега на две лозице са гроздовима, а на једној само лозице." (2)
Ovo je pravi primjer kad pred vjerskom zaglupljenošću vjernik blokira svoj razum, te kao takav  nema ni duhovne ni umne snage da prizna sebi i drugima šta vidi, a to je da su pored biljnih motiva na stećku prikazani i triskeli. Svako normalnog vida i normalng uma vidi te triskeli, te drevne mistične simbole koji su rabljeni od drevnih kultura sve do hrišćanstva. Čak i u srednjevijekovnoj hrišćanskoj ikonografiji ima triskela na freskama, a kod Srba srećemo ih na srednjevijekovnim stećcima, a na starom pravoslavnom trsteničkom greblju ima i jedan stećak sa triskelom iz druge polovine 19. vijeka.
         Geometrijski motivi romba su simboli neba, takođe poznati simboli od preistorijskih petroglifa do današnjih dana, dakle i prije hrišćanstva i u hrišćanstvu. 
 
 
        Gundestrupski kotao pravljen je na Balkanu i mnogi autori smatraju da su to mogli uraditi jedino vjesti kovači Skordići. Na kotlu su prikazani keltski bogovi i keltski ratnici u pantolama dokoljenkama. U istim pantolama su i dva lika sa stećka u Zvorniku.
         Teritorija Skordića je od Save pa Mačvom uz obe strane Drine ka rijekama Tari i Pivi. Tu u gornjem toku Drine u 12. vijeku između Srba i Vizantijaca bila je bitka koju Kinam opisuje kad spominje srbske dokoljenke. Srbi su porijeklom Kelti, a Kelti su bili isto što i Tračani. To zvanična jezuitska istorija i SPC, kao grko-ortodoksna i vatikanska institucija, ne žele da priznaju, te njen glasnogovornik za likove u dokoljenkama na zvorničkom stećku kaže:
         "Изнад дрвета живота представљена је композиција два војника који држе мачеве, један уз тело, а други пребачен преко рамена. Веома је занимљиво да су они приказани у кратким панталонама. Војници се на стећцима најчешће приказују у дугим панталонама, преко којих носе хаљетак утегнут у појасу. Ратници у кратким панталонама сматрају се делом келтске иконографије, а прича о томе одвела би нас у расправе о генези културе стећака, што није предмет овог рада." (3)
 
 
         Evo opisa Srba oko Drine iz spisa vizantijskog hroničara Ivana Kinama (1143 - 1200) koji kaže da su Srbi njegovog vremena bili obučeni u bijele dokoljenice (vidi: P. Srećković, Stanje i odnosi srpskih arhontija prema Ugarskoj i prema Vizantiji, u polovini 12. veka, Glasnik srpskog učenog društva, Knjiga 54, Rasprave i drugi članci, Beograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1883, str. 172).
         I šta je zaključak u vezi Kelta, Srba i dokoljenki? Zaključak je da su Srbi porijeklom Kelti, ali ortodoksni svetosavski vjernik ne želi o tome da govori i jednostavno preskače to pod izgovorom da to "nije predmet ovog rada". Njegov primjer  je samo jedan od mnogih primjera kako se laže Srbima.


Vrh stećka

        Vrh stećka u Zvorniku je na dvije vode sa simbolima Sunčeve godine vremena: četiri godišnja doba sa cvijetom života kao simbolom Vidovdana. Dakle su na stećku sve prehrišćanski solarni simboli srbske prehrišćanske vjere što svjedoči o dvovjerju Srba krstjana.

 ...............................
(1) Nebojša Mićić, Natpisi i zapisi 2, Beograd - Valjevo, 2016, 21-23.
(2) Ib.
(3) Ib.

SVETOVID (PERUN, PERUNKO)

 
         Na gornjoj strani ploče je vrijeme kad je Sunce na nebeskom prestolu na prvi dan ljeta o ljetnoj dugodnevnici (Vidovdan, ljetni solsticij).
        Svetovidov konj od Jurja (Jarila), boga proljetnog sunca, prilazi Svetovidu (Perunu), bogu ljetnog sunca. Svetovid (Perun) je veći od Jurja, jer u ljetno doba godine Sunce ima jaču snagu od Jurjevog proljetnog sunca.
        Svetovid (Perun) ima čelenku od sedam pera: centralno pero je Vidovdan, a po tri pera sa strana su tri mjeseca proljeća i tri mjeseca ljeta.
 
         Sanskritsko PERU ( पेरु ) ima sljedeća značenja: ŽEĐ, PITI, SPAS, SJEME, KLICA, DONOSILAC, VATRA, SUNCE.
.............................
         Izvor crteža: Matija Bijelić, Starobosanski natpisi u Premilovom polju, Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, Knjiga 3, Godina 2, Sarajevo, juli-septembar. 1890, str. 303.

KRSTJANI I NEKRSTJANI

Krstjanska prirodna sloga krsta i polumjeseca.
 
Nekrstjanski islamski polumjesec i ortodoksno-rimokatolicki nekrstjanski krst.
 
“Luna i krst, dva strašna simvola –
njihovo je na grobnice carstvo.”
                                   (P. P. Njegoš)

RAZJAŠNJENJE


Sanskritsko SVA ( स्व ) = ROD, ROĐAK, RODICA, PRIJATELJ
Sanskritsko STHIKA ( स्थिक ) = STRAŽNJICA

SVA-STHIKA > SVASTIKA = ŽENINA SESTRA = ROD, RODICA
Sanskrit SVASTIKA ( स्वस्तिक ) = PIJETAO, MISTIČNI KRST (krst u obliku simbola svastike).

Thursday, February 16, 2017

BESEDA

         Kod Srba i kod bivših Srba postoji riječ BESEDA (BESJEDA, BISIDA) sa današnjim značenjem GOVOR. Odakle potiče i kako je nastala riječ BESEDA?
 
         Sanskritsko VEDA znači ZNANJE, DOBROBIT, DOBITAK. Korijen riječi VEDA nije VED-, nego ED koje se nalazi u sanskritskom EDH ( एध् ) što znači ŠIRENJE, RAST, NAPREDAK, JAČANJE, BLAGOSLOV, ŽELJA ZA DOBROBIT I SREĆU. Osnovni korijen u riječi EDH je ED
( एद्i ) i znači imperativno GLE, VIDI:
 
• BES-ED > BESEDA
• BES-ED-NIK > BESEDNIK
 
Sanskritsko EDHATE ( एधते ) je duži oblik riječi EDH i takođe znači ŠIRENJE, RAST, NAPREDAK, JAČANJE, BLAGOSLOV, ŽELJA ZA DOBROBIT I SREĆU.
 
BES-EDATHE > BESEDATHI > BESEDATI > BESEDITI
 
Sanskritsko IDDᾹ ( इडा ) = GOVOR i ime boginje govora: BES-IDDA > BESIDA (ikavski).
 
A šta u riječi BESEDA znači BES? Daničić kaže da je u riječi BESJEDA korijen BHAS sa značenjem ZUJATI (1), ali nije tako! Tačno je da sanskritsko BHᾹS ( भास् ) znači GOVOR, ali znači još i SVJETLOST, SJAJ, SLAVA.
 
Da li je srbsko BES u riječi BESEDA postala od sanskritskog BHAS? Pogledajmo:
 
BHᾹS-EDA > BHᾹS-EDA
 
Vrlo je teško da ono dugo Ᾱ u riječi BHᾹS pređe u kratko E u riječi BES. Ima li nešto približnije? Ima! To je BEŠEDA iz narodnog govora i sanskritsko BHEṤA ( भेश ) što znači NAMJESNIK ZVIJEZDA:
 
BHEṤ-EDA > BHEṤEDA > BEŠEDA
 
Tako bi BEṤEDA značilo: NAMJESNIK ZVIJEZDA GOVORI
 
         Ko je mogao biti NAMJESNIK ZVIJEZDA? To je bio kralj i bio je car, jer su oni u drevna vremena ujedno bili i prvosveštenici, dakle predstavnici neba, Boga i bogova. Kasnije se to proširilo na sve vladare, sveštenike i uglednike, te su oni imali pravo pred narodom da BEṤJEDE.
 
         Sanskritsko भेश jedni čitaju BHEṤA, drugi BHEZA. Ovo BEZHA istog je značenja ime tračkih BESA: ΒΗΣΣOI = BESSOI (Βησσοὶ, Βέσσοι) (2).
 
         Zašto su BESI dobili ime NAMJESNICI ZVIJEZDA? Odgovor daje Herodot u svojoj Istoriji:
 
         "Satre pak, koliko je meni poznato, nisu nikad priznavali ničiju vlast, nego su jedini od Tračana koji i danas žive slobodno. Žive, naime, na visokim planinama, koje su obrasle gustim šumama i pokrivene su snijegom, i odlični su ratnici. To su oni isti koji su osnovali Dionisijevo proročište. To proročište nalazi se na najvišim planinama i u njemu sveštenicku službu vrši satrejski rod Besi, a vrhovni sveštenici obavljaju dvosmislena proročanstva, kao i ona u Delfima, i ni u čemu se ne razlikuje od ovoga." (3)
 
BESI su obavljali prvosvešteničku i svešteničku službu u Dionisijevom hramu i zato su bili NAMJESNICI ZVIJEZDA.
…………………………..
         (1) Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio I, obradio Đura Daničić, JAZU, Zagreb, 1880-1882. str. 240.
         (2) Herodotus, History, VII, 111; Strabo, Geography, VII, V
         (3) Herodot, VII, 111.

SRETENJE

 
         Danas 15. (2) februara SPC obilježava praznik Sretenje Gospodnje, a narod kaže jednostavno: Sretenje. Ovaj dan crkva je ustanovila na četrdeseti dan od pravoslavnog Božića kao uspomenu na donošenje malog Isusa u jerusalimski hram, gdje stari sveštenik Simeon prepoznaje Isusa kao Mesiju. U običnom narodu je drugačija priča, jer i dan-danas vjeruje se da je Sretenje dan kad se susreću zima i ljeto, a Isusa i hram niko od naroda prije nije spominjao. Otkud između crkve i naroda ovolika razlika u shvatanju smisla Sretenja?
 
         Sad i ovdje pokazaćemo očigledni primjer kako je crkva izmišljala praznike i kao duhovni virus kroz praznike vršila svoj prozelitizam u narodu zatirući tako stara vjerovanja i običaje naturajući svoje.
 
         Praznik Sretenje Gospodnje zvanično je ustanovljen i unesen u kalendar crkve oko 550. god. u vrijeme vizantijskog cara Justinijana Velikog.
 
         U prirodnom astronomskom kalendaru postoji tkz. precesija ekvinocija: to je kad se u danu proljetne ravnodnevnice jedna tačka na Zemljinom ekvatoru pravolinijski poravna sa pravcem Sunca. Tada Sunce iz južnog zimskog neba prelazi na sjeverno proljetno nebo: zima prestaje, a nastaje proljeće. To je po sunčanom (tropskom) kalendaru.
 
         Ali, da bi se ona tačka na Zemljinom ekvatoru poravnala i za zvijezdama prema kojima je bila prije godinu dana na ovaj dan i ovaj momenat, potrebno je da prođe još 11 minuta i 14 sekundi (11,23333333'). To je po zvjezdanom (sideralnom) kalendaru. Ovih 11,23333333 minuta je razlika između početka proljeća po sunčanom i početka proljeća po zvjezdanom kalendaru.
 
         Prvi dan zime u vrijeme Isusovog rođenja bio je 25. decembra julijanskog (zvezdanog kalendara), a crkva je ustanovila svoj praznik Sretenje Gospodnje 550 godina kasnije. Koliko se prvi dan zime pomjerio za to vrijeme? Evo: 550 godina po 11,23333333 minuta je 6178,333332 minuta = 102,9722222 časova = 4,290509258 dana = 5. dan od 25. decembra = 20. januar. julijanskog kalendara. Tog dana je u vrijeme 550. godine bio prvi dan zime.
 
         Kad je u vrijeme Isusovog rođenja bio prvi dan proljeća? Crkva je prvi dan proljeća u to vrijeme obilježila praznikom Blagovijesti: 23. aprila julijanskog kalendara. Pošto se za 550 godina prvi dan zime pomjerio na 5. dan nižeg datuma, isto tako je pomjeren i prvi dan proljeća: sa 23. aprila na 18. april.
 
         Hajde sad da nađemo sredinu između 20. januara na prvi dan zime 550. god. i 18. aprila na prvi dan proljeća 550. godine. Sredina je tačno na 45. danu sa obe strane: Sretenje je 45. dan od početka zime i 45. dan od početka proljeća. Zato je u narodu ostalo vjerovanje da se na Sretenje susreću zima i ljeto, a crkvi je trebalo 550 godina da čeka to prirodno zbivanje da bi taj pokretni prehrišćanski praznik ukinula i zamijenila svojim nepokretnim praznikom Sretenje Gospodnje.
 
 
         Pošto su današnji Srbi većinski porijeklom Kelti, trebalo bi da i današnji potomci Kelta na hrišćanskom Zapadu imaju svoj praznik Sretenje kao sredinu između zime i proljeća. I imaju ga: taj praznik Kelti su zvali Imbolc ili Imbolg day i u naše vrijeme pada na 1-2. februar gregorijanskog kalendra, a to je baš vrijeme sredine između prvog dana zime i prvog dana proljeća u naše vrijeme (zapadna crkva je to poklopila sa nekom njihovom sveticom Brigitom). Tog dana je i ono vremensko gatanje sa ježom i mrmotom (Hedgehog and Groundhog Day). U Beogradu su počeli da gataju sa medvjedom u Zoo-vrtu!
 
         Dakle je sve su izmišljanja i prekrajanja. Ako bismo ovoj priči dadali i drugu priču o onome da su mudraci sa istoka zatekli novorođenog Isusa u vitlejemskoj pećini, a potom kralj Irod šalje vojsku da pobiju svu djecu u Vitlejemu i oko Vitlejema, te je Josif sa Marijom i malim Isusom morao je da bježi u Egipat, sad je pitanje otkud Isus u jerusalimskom hramu na četrdeseti dan od rođenja?
Ne kaže nas narod zaludu: "U laži su kratke noge, a duga brada!"

BASNA

Bhāṣā
Pa. Pk. Bhāsā- f. ‘speech, language’ ; Wg. bāṣ ‘word’…” (1)

Bhāṣā
Pa. Pk. Bhāsā- f. ‘govor, jezik’ ; Wg. bāṣ ‘riječ’…”

Javanski BASA = JEZIK
Thelugu BHĀṢA ( భాష ) = JEZIK
Sinhala BHᾹṢᾹVA ( භාෂාව ) = JEZIK
Pendžabski BHᾹṤᾹ ( ਭਾਸ਼ਾ ) = JEZIK
Nepalski BHĀṢᾹ ( भाषा ) = JEZIK
Malajamski BHĀṢA ( ഭാഷ ) = JEZIK
Malajski BAHASA = JEZIK
Kanariski (Kannada) BHᾹṢE ( ಭಾಷೆ ) = JEZIK
Indonezijski BAHASA = JEZIK
Hindu BHᾹṢA ( भाषा ) = JEZIK
Gujurati BHĀṢᾹ ( ભાષા ) = JEZIK
Sanskritsko BHᾹSSᾹ ( भाषा ) znači GOVOR

Neko ce reći: “Kakve to ima veze sa Srbima?” Evo kakve:


        “basan, gen. basni f (Antun Dalmatin, 15. v., možda prema stcslav. basnb) = basna f (Kavanjin, Obradovíć, 17. v.) = basma f (Vuk, Milićević, Srbija, s asimilacijom b — n > b — m, upor. pjesma) ‘1° prvobitno: riječ, govor; 2° čarobna izreka, magija; 3° fabula, bajka’.” (2)

BASAN je BASNA, riječ sa tri značenja:

1. RIJEČ, GOVOR (najstarije znacenje)
2. ČAROBNA IZREKA, MAGIJA
3. FABULA, BAJKA

Srbsko BASNA izvedeno je od korijena BAS- kojeg vidimo u riječima svih na početku nabrojanih naroda.
…………………………….
         (1) R. L. Turner, A Comparative Dictionary of the Indo-Aryan Languages, Text, Volume I, Motilal Banarsidass Publisher, Delhi, 1999, pg. 540.
ISBN: 978-81-208-1661-9
         (2) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, st. 115.

BOJI TAURIĆI

Grčki BODI (βόδι) = VO (1)
Grčki BODIA (βόδια) = VOLOVI (2)
Grčko BOLIS (βóλìς) = STRIJELA, KOPLJE (3)

         VO ima oštre, šiljate rogove i njima BODE – strijela i koplje imaju oštre šiljate vrhove i njima BODU. Ono što je od VOLOVA na grčkom je označeno riječju BOÏKOS (BOJKOS) i to je grčko ime keltskog plemena BOJI (BOII).
 
 
         Zašto su BOJI imenom povezani sa VOLOVIMA? Zato što BOJI pripadaju CIMERIJANIMA ili CIMBRIMA, a CIMBRI su porijeklom od GOMEROVOG unuka TAURA (Tilmaza ili Tiroša), sina Togarminog.
 
         TAUR znači BIK, VO (grčki: TAUROS, staropruski TAURIS, latinski: TAURUS). Međutim, pozivajući se na riječ TAU, što znači PLANINA, neki tvrde da ime TAURI znači PLANINAC ili BRĐANIN, tj. BRIG (The Edinburgh encyclopaedia, 1830, p. 339; The Juvenile, 1853, p. 217). Ova riječ pojavljuje se u nekoliko jezika i jednostavno znači PLANINA (Charles ANTHON, LL.D., A Classical Dictionary: containing an account of the principal proper names mentioned in ancient authors, p. 1294). TOIRA na asirskom, TOR i TOURA na aramejskom znače PLANINA i LANAC PLANINA, a biblijski Galilejci pisali su tu riječ TAURAH, dok u turskom znači PLANINA i KULA. Ime planine TAURUS (Ταῦρος) bukvalno znači PLANINA i izvedena je od aramejskog TAURA. Dakle su BOJI ne samo KELTI nego su i BRIGI, a BRIGI su TRAČKI narod. Strabon kaže:
 
         "Iza rijeke Aksijus je grad Thesalonika, prije zvan Therma. Osnovao ga je Kasander i dao mu ime po svojoj ženi, kćerki Filipa Amintasa. U mali susjedni grad Chalastru poslao je Aeneju, Kiseja i još neke. Vjerovatno od ovog Kiseja je Ifidamas, pomenut kod Homera 'kojeg je pradjed Kisej podučavao,' kaže on 'u Trakiji' koja se sad zove Makedonija.
        Negdje u susjedstvu je planina Bermius, koja je prije bila u posjedu Briga, tračkog naroda, od kojih su neki prešli u Aziju gdje su se zvali drugim imenom Frižani (Frizi)."
(H. C. Hamilton, W. Falconer, Geography of Strabo, Volume I, Book VII, Chapter VII, Fragment 24-25, pg. 510, London, 1854)
 
BRIGI su trački narod, tj. TRAČANI su brigijski narod jer su TAUROVI (TIROSEVI) potomci. Po TAUROVOM djedu GOMERU poznati pod istorijskim imenima GIMRU, GIMIRI, GIMRI, CIMERIJANI, CIMBRI, KIMBRI, ZIMRI…KELTI.
 
         Grčko BOÏKOS (βoïκoς) = VOLOVAČI = BOJKE = BOJI (4). Sa Balkana raširili su se širom Evrope pod raznim imenima, a imena koja podsjećaju na pretka TAURA su TAURI, TAURINI, TURODI, TAURIĆI, TAURANTI, VOLKAE, VOLUNTI, VOKONTI, VOLOHIJANI, VOLHINIJANI, VELŠANI, VALHI, VLASI.
 
 
        “Tračani su, posle Inda, najveći narod na svijetu. Da su imali jednog poglavara i da su bili složni, oni bi, po mom mišljenju, bili nepobjedivi i najjači narod na svijetu. Ali oni su za to nesposobni i to se kod njih ne može da dogodi, pa su zato slabi. Imaju mnoga imena, prema različitim pokrajinama, a običaji su im svima skoro isti, sem Geta i Trauza i plemena koja stanuju iznad Krestonaca." (Herodot, Istorija, Knjiga V, član 3)
……………………..
         (1) Greek-English Concise Dictionary, By Michael Kambas, Second printing, Hippocrene Books, New York, 2006. p. 336.
         (2) Ib.
         (3) Schrevelius' Greek Lexicon: Translated Into English, with Many New Words, By Cornelis Schrevel, John Richardson Major, London, Baldwin and Cradock, 1831, p. 104.
         (4) Ib.

SAMBIR > SOMBOR


Grad SAMBIR u nekadašnjoj Bojki (Bijeloj Srbiji i Bijeloj Hrvatskoj) i SOMBOR u Vojvodini.

SAMBIR > SOMBOR

Monday, February 13, 2017

MOTANJE I OKRETANJE


ČUNJAK, MOTOVILO i MOSUR istog su znacenja. Otkud riječ ČUNJAK?

A) Keltsko (gaelik):
• CUM = DRŽATI, DRZAČ (1)
• CUMA (pravilnije CUNNA) = OBLIK, OKVIR (2)
• CUMAIL = DRŽANJE (3)
• CUNN = OKVIR, OBLIK (čun je i držač na vodi: čamac) (4)
• CUNNA = NAPRAVA,SPRAVA, ALATKA (5)
 
B) MOTOVILO: MOTOVILO < MOTATI + VITI
 
• MOT = KRUŽNI OKRET (UKRUG)
• VITI = NAVIJATI, NAVITI
 
C) MOSUR: MOT > MOT-UR
 
• MOT = OKRET UKRUG
• UR = NOV, TAZE (6)
• AS-ÙR = OPET, PONOVO (7)
 
        U gaeliku nema riječi MOT, ali postoji riječ MODH (8) sa značenjem RAD, POKRET. Da li je MODH nastalo od MOT ili je MOTH nastalo od MOT, to je ovdje nebitno. Sa korijenom MOT- je srbsko MOTIKA i to upućuje na RAD. U velškom postoji riječ MOD sa zanačenjem OKRET, KRUG, a velško MODUR je VLADAR, KRALJ, ali je i MOTOR (9).
 
         Etimolozi tvrde da je to sve izvedeno od latinskog MOTIO, što znači POKRET, KRETNJA. Keltsko-trački je mnogo stariji od latinskog. Srbsko MOTRITI znači neprekidnu radnju kretanja glavom i očima. MOT imamo i u srbskom KOMOTAN, SAMOTAN i obe riječi upućuju na KRETANJE.
 
         MOT jeste RAD, jeste KRETANJE, jeste OKRETANJE, ali je po zakonu fizike za svaki RAD, KRETANJE i OKRETANJE potrebna energija, sila, snaga, tj. MOĆ. Riječ MOĆ postala je od protosrbskog MOTJ, gdje je TJ meki dvoglas od kojeg je postalo Ć.
 
        Tako vidimo da je riječi MOT najstarije značenje SNAGA, SILA, MOĆ i to je u fizici ENERGIJA koju je stvorio i održava duboki nezemaljski Božji glas što na keltskom glasi MOTHAR (10). Glas je treperenje, vibracija, frekvencija. Duboki nezemaljski Božji glas je niska frekvencija. FREKVENCIJA je MOĆ KOJA POKREĆE SVE, a izvor FREKVENCIJE jeste BOG.
…………………………….
         (1) Neil M’Alpine, A Pronouncing Gaelik Dictionary, Second Edition, Published by Stirling & Kenney, Edinburgh, 1833, p. 95.
         (2) Ib.
         (3) Ib. p. 96.
         (4) Ib.
         (5) Ib.
         (6) Ib. p. 279.
         (7) Ib.
         (8) R. A. Armstrong, Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825, pg. 1017.
         (9) William Spurrell, A Gramar Of The Welsh Language, Charmarten - London, 1848, pg. 283.
         (10) Neil M’Alpine, A Pronouncing Gaelik Dictionary, Second Edition, Published by Stirling & Kenney, Edinburgh, 1833, p. 185.

KOVITLAC VITLA


VITLATI znači nešto okretati u krug, VRTITI ga.
Svakom čovjeku na glavi je SVRTAK.
Na rijeci je SVRTAK opasni KOVITLAC, jer se tu voda kružno VRTI.
 
SVETOVID (Sveto-VID) je i SVANTOVIT (Svanto-VIT). LJUDEVIT znači "vladar ljudi" (1), jer on okreće, tj. VITLA ljude po svojoj volji: ljude-VIT.
 
 
VITLO je MOTOVILO na bunaru (čekrk).
 
 
Latinsko VITA je ŽIVOT što znači da su VITLANJE i KOVITLAC VRTLOG (vrt-loga) ŽIVOTA.
.........................
         (1) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973, str. 599.

VINTANJE


         Od korijena VIN- nastalo je englesko WIND što znači VJETAR:
 
         -VIJENAC, gen. -nса m (Vuk), baltoslav., sveslav. i praslav. (stcslav.) епьсь, »στέφανος (upor. lično ime Stjepan), corona«. Deminutiv na -ič vjenčić. Izvedenica je na -ьс > -ас od primitivuma věn-, koji je očuvan u polj. wian, rus. ven = věnec, venók. (1)

VIJENAC = VENAC = VINAC = KRUNA = CORONA = SVJETLOST = SLAVA
 
         "Druga je SLAVA Suncu, a druga SLAVA Mjesecu, i druga je SLAVA zvijezdama; jer se zvijezda od zvijezde razlikuje u SLAVI.” (1.Kor.15,41)
 
1. Ijekavski: VIJENAC
2. ikavski: VINAC
3. ekavski: VENAC
 
 
         U engleskom WEND (IĆI, KRETATI S) i anglosaksonskom WENDAN (OKRETATI) osnova je VEN- kao i u srbskom VENAC.
 
         Imena keltskih (srbskih, kasnije nekih slavenskih) plemena sa korijenom VEN-: VENETI, VENDI, VENDILI, VENELLI, VENAMI, VENNONENSES.
 
         U engleskom WIND (OKRETATI, MOTATI, VRTITI) sa znacenjem VJETAR osnova je WIN- kao i u srbskom VINAC, VINTATI.
 
         Imena keltskih (srbskih, kasnije nekih slavenskih) plemena sa korijenom VIN-: VINEDELIĆI, VINDILI, VINDINATES.
 
VIJENAC = VINAC = VENAC = KRUNA = KORONA = SVJETLOST = SVITLOST = SVETLOST = SLAVA
..................................
         (1) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973, str. 591.

MOTAČ (vjeronauka)


MOT
MOTA 
MOTOR
MOTOVILO
 
MOT (srp.)
MOTIV (en.)
MOTUS (lat.)
 
 
OKO SEBE ZEMLJA MOTA
OKO SUNCA ZEMLJA MOTA
VJETAR MOTA OKO PLOTA
 
MOT
MOTA
MOTAČ
 
Pošto keltsko (gaelik) MOTHAR (1) znači DUBOKI, NEZEMALJSKI GLAS, jasno je ko je MOTHAR ili MOTAČ: BOG!
.........................
        (1) Neil M’Alpine, A Pronouncing Gaelik Dictionary, Second Edition, Published by Stirling & Kenney, Edinburgh, 1833, p. 185.

OD SVANUĆA DO VENCA SLAVE

Slak, ladole, slava.

SVAN
SVANE
SVANUĆE
SVANTOVIT
SVENTOVIT

SVANTOVIT = SVENTOVIT = SVETI VID = BELI VID

Kanarisko VANTU = OKRET, VRIJEME (1)
Kanarisko VANDU = JEDAN (2)
Kanarisko VANDYA = DIVAN, OBOŽAVAN, POŠTOVAN (3)
Kanarisko VANDITA = OBOŽAVAN, POŠTOVAN, SLAVAN (4)

Sanskritsko VANDA ( वन्द ) = CIJENJENA, POŠTOVANA, UZVIŠENA, SLAVNA.
Sanskritsko VĀNDRU ( वन्दारु ) = CIJENJENA, POŠTOVANA, UZVIŠENA, SLAVNA.
Sanskritsko VINDA ( विन्द ) = ODREĐENO VRIJEME DANA

        “Tudi prilika z a k o n s k o g a b l a g o s l o v a je r o č k a in ker je zemska boginja pod imenom Lada, Prija, Vana itd. Bila boginja ljubezni, toraj tudi zakona.” (5)
 
Boginja LADA je VANA. LADA je boginja ljubavi. Svaka ljubav GRLI, a boginja koja GRLI je GRLICA (boginja GRLICA javlja se od vinčanske kulture do Bogorodice koju ortodoksni hrišćani u njenom akatistu nazivaju GRLICOM).

LĀDDANA (sanskrit) = LIJEPA, ZGODNA, PRIJATNA
LĀDDANA (sanskrit) = KOJA MILUJE, PAZI, NJEGUJE, KOJA GAJI

LADA = boginja M-LADO-STI = LĀDDANA = DANA = DANICA = VIDA. Ona VOLI i sve BENDA, tj. POŠTUJE (tračka boginja BENDIS).
 
SVAN
SVANE
SVANUĆE
SVANTOVIT
SVENTOVIT
SVAN - VANA
Izlazi VAN! Idi VANKA!
 
Imena keltskih (srbskih, kasnije nekih slavenskih) sa korijenom VAN-: VANDI, VANDILI, VANGIONI, VANIENSEN, VANDALI.
 
VIJENAC, VINAC ili VENAC:
 
        - VIJENAC, gen. -пса m (Vuk), baltoslav., sveslav. i praslav. (stcslav.) епьсь, »στέφανος (upor. lično ime Stjepan), corona«. Deminutiv na -ič vjenčić. Izvedenica je na -ьс > -ас od primitivuma věn-, koji je očuvan u polj. wian, rus. ven = věnec, venók. (6)
 
1. Ijekavski: VIJENAC
2. ikavski: VINAC
3. ekavski: VENAC
 
Imena keltskih (srbskih, kasnije nekih slavenskih) plemena sa korijenom VIN-: VINEDELIĆI, VINDILI, VINDINATES.
 
Imena keltskih (srbskih, kasnije nekih slavenskih) plemena sa korijenom VEN-: VENETI, VENDI, VENDILI, VENELLI, VENAMI, VENNONENSES.
 
VIJENAC = VINAC = VENAC = KRUNA = KORONA = SVJETLOST = SVITLOST = SVETLOST = SLAVA
 
         "Druga je SLAVA Suncu, a druga SLAVA Mjesecu, i druga je SLAVA zvijezdama; jer se zvijezda od zvijezde razlikuje u SLAVI.” (1.Kor.15,41)
 
Slak
        -SLAK m (Dubrovnik, ŽK) »convolvulus arvensis«. Na -ovina slakovina. Na -ika slačika (Pounje, Bosna) »vrsta trave«. Na -ьс slačac, gen. -čca (Popović) »biljka Ackerwinde«. Pridjev na -ьп samo u toponomastici Slačno brdo (Stonsko primorje), poimeničen пг -ica slačnica (Ivanic-Kloštar) »gusjenica sphinx atropos«. Na -bka slaška (Smokvica, Korčula) »vrst žutinice«. Odatle je možda izvedenica slačkovina »vrsta trave« (Crna Gora, poslovica: gleda ka slačkovina uz plot}. Početno si- je nastalo zacijelo od svi- kao u slačilo (Grobnik, Kačje), slacina = slak (Daruvar) «= slakotina (Prnjavor, Bosna), od svlak, »exuvia serpentis«. To znači da je u grupi od tri suglasnika srednji, kao obično, ispao. To potvrđuje slovka f (Lika) »convolvulus arvensis«, na -ovina slavkovina (Bosna, Otok, Slavonija) »poponac«, gdje je v metatezom uklonjen iz iste grupe. Odatle potječu zacijelo s promjenom sufiksa slavac, gen. -vca m »convolvulus arvensis« i slavak, gen. -vka (Poljica) »biljka hieracium pilosella«, također slava (jedna potvrda u Petranovićevoj narodnoj pjesmi). (7)
 
LADOLEŽ = SLAK = SLATAK = SLASKA = SLATKOVINA = SLAKOTINA = SLAČKOVINA = SLAČICA = SLOVKA = SLAVAC = SLAVAK = SLAVA = SVJETLOST
...........................
         (1) Rev. W. Reeve, A Dictionary, Canarese and English, Revised, Corrected and Enlarged by Daniel Sanderson, Wesleyan Mission Press, Bangalore, 1858, p. 853.
         (2) Ib.
         (3) Ib.
         (4) Ib.
         (5) Novice gospodarske, obertnijske in národske, Sedemnajsti tečaj, V Ljubljani, Natisnil in založil Jozef Blažnik, 1859. str. 107.
         (6) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973, str. 591.
         (7) Ib. st. 278.

OD STVARANJA SVIJETA


         Debljina kulturnog sloja arhelološkog nalazišta Belo Brdo kod Vinče je 10,5 m. U tim slojevima hronološki je pokazano vrijeme od stvaranja svijeta do savremenog doba. Za svo to vrijeme Sunce se na prvi dan ljeta pomijeralo nebom od svoje početne tačke A do današnje tačke B:

A = stvaranje svijeta 12.000 g. st. ere (stvaranje Sunca 9632. g. st. ere),...
1 AD = 1. g. n. ere,
B = 2000 g. n. ere


Prepotopske kulture:

1. kultura Lepenskog vira: 9600. g. st. ere,
2. starčevačka: 5500-4500 g. st. ere,
3. bodrogkerestur: 4000-3700 g. st. ere,
4. kostolačka: 3200-2800 g. st. ere

Biblijski opsti potop: 2626. g. st. ere (potop je bio u vrijeme kostolačke kulture).

Vatinska kultura (bronzano doba): 1600-1300 g. st. ere.

Saturday, February 11, 2017

SVARICA

 
         Francuski istoričar i filolog Marie Henri d'Arbois de Jubainville (1827 – 1910) proučavao je keltske natpise Gala po kamenim spomenicima nekadašanje Galije. Na jednom od tih spomenika u francuskom gradu Dijon (potonji rimski Divon) našao je sljedeći zapis:

 D MANDVBLI M
DOVSONI • FIL
ET SVARICA VXS
 
Latinskim jezikom tu piše:

D(is) M(anubis) Mandub(il)li
Dousonni, fil(ii)
et Svarica uxs(or)
 
Latinsko “D(IS) M(ANUBIS)” bukvalno znači “DUH-BOGOVIMA”, ali na nadgrobnicima smisao toga odgovara srbskom izrazu “U SPOMEN”. Riječ MANDVBL tumače kao ime MANUBIL ili MANDUBILI sa prezimenom DOUSONNI:
 
U spomen
Mandubilu Dusoniju • djeca
i Svarica žena
 
Da li je smisao natpisa takav ili malo drugačiji, to ovdje nije ni važno. Ono sto je važno je srbsko ime spomenute žene: SVARICA. Iako je latinsko V = U, a U = V, te ime SVARICA može da se pročita i kao SUARICA, svom srbskom rodu od kojeg su postali potonji Slaveni to ime je poznato: SVARICA! Sanskritsko SVAR ( स्वर् ) je NEBO, SJAJ, SVJETLOST, SUNCE. danas se SVARICE zovu SV(J)ETLANE.
.........................
Literatura:
Mémoires l’Institut national de France, Académie des Inscriptions et belles-letress, Tome trente-cinquième, Paris, 1885, p. 21.

Friday, February 10, 2017

SAUROMATI


Sanskritsko SURA ( सुर ) = SUNCE
Sanskritsko MATA ( मत ) = VJERA, POŠTIVANJE, STVORENI

SURAMATA = VJERNICI SUNCA
SURAMATA = POŠTIVAOCI SUNCA
SURAMATA = STVORENI OD SUNCA

Sankritsko SAURA ( सौर ) = SUNČANI
Sanskritsko MATA ( मत ) = VJERA, POŠTIVANJE, STVORENI

SAURAMATA = SUNČANA VJERA

INSUBRI I SUMBRI

 

ZUBLJA, SUPRA I SURBI


        “Vječna zublja vječne pomrčine
         nit dogori niti svjetlost gubi.”

                (Petar. P. Njegoš, Gorski vijenac)

ZUBLJA? Šta je ZUBLJA?

        - ZUBLJA f (Vuk, Crna Gora) »luč(a), palja cjepanica, baklja«. Nalazi se još u slov. zubel m »Flamme«. Deminutiv na -ica zûbljica (Vuk). Složenica zubljonoša (Stulić). Denominál na -ati izubijati, -am pf. (Lika) »iscijepati podebelu glavnju 'na zublje«. Miklošič uporeduje s lit. žiuburys »Licht, Fackel«, koje je bez etimologijske veze. Možda je zublja u prasrodstvu sa lit. žabas »grana, plot«, žaba »prut« i sa stisl. kafli' »cjepanica«, nvnjem. Kabel »zugerichtetes Holz zum Losen« (> internacionalno kabel}, ako se pretpostavi ie. nazalirani prijevoj perfektuma *gombh- od ie. korijena *gebh- »grana, komad drveta«. Petersson pretpostavlja srodstvo sa zvijezda (v.). (1)

Sanskritsko ZUBHRA ( शुभ्र ) = BIJEL, SVJETLOSAN, SJAJAN, BLISTAV, ZARK, JASAN, CIST, BISTAR, VEDAR, DIVAN, LIJEP.

ZUBHRA > ZUBRA > ZUPRA > SUPRA

Šta je SUPRA? SUPRA je VATRA, ŽAR koji TINJA. Riječ SUPRA nije zapisana ni u jednom rječniku srbskoga ili hrvatskoga jezika, iako jos postoji u jeziku svih bivših i sadašnjih žitelja srednje Bosne. Čekali su da riječ nestane u zaboravu kako se ne bi saznalo da je iz nje proizašlo jedno od drevnih imena Srba:

ŽAR VATRE = SUPRA > SUPRI > SUBRI = SURBI = SERBI = SEBRI = SRBI

Značenje riječi SUBRI imamo u sanskritskom SUBHRI koje znači BIJELI, SVIJETLI, LIJEPI, SJAJNI, BLJEŠTEĆI, SUNČANI, SUNCE. INSUBRI su bili JEDNI, UNUTRAŠNJI, SREDNJI SRBI među okolnim SUBRIMA.
………………………..
         (1) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973, str. 663-664.

JOŠ O IMENU SRBA


        “Наше је прво, колико нам наше мале силе и мајушно знање допушта, да кажемо шта значи име: Срб, Србин,Серб, Сербин, Сирб, Сирбин, Сјарб, Сјарбин, Сорб, Сорбин, Серс, Серсин, Сораб, Сорабин, Сербер, Сереб, Себр, Себрин, Серберин, Сурб, Сурбин Сарбин и т.д.” (1)
 
Nabrojanim imenima dodaćemo imena Subri, Cimbri, Cimerijani, Cimeri, Zimri…
 
         “Тако нам млогоуважни мученик, на пољу паметарских наука, Архим: Јован Раичъ наводи — у IIтом стр. 145. 160. Истор. раз. нар. Беч 1794 год. — једне писце, кои доводе Србе од Хуна Сабира, као једнога народа; друге од Сармата; треће од реке Сербице, која лежи између Тигра и Ефрата; четврте од Скита; пете од Серва, слугу; шесте чак и од римских опанака; па седме чак и од копилади; осме од Тулија Сервија; девете од Српа; десете и од Свраба, као тобож да су били сврабљиви за ратом и т.д….” (2)
 
        “Навод халдејских речи, serav, serapha, sarab, sarah, serah, незначе баш ни једна шугу и свраб, као што хоће г. Колар да им натури; него прва реч значи: жар, страст, љубав, силу, моћ снагу и т.д. којасе може лат речју flagrantija, -ае изјаснити. Друга реч serapha значи опет: жар, пожар, топлоту, разгор, или то што лат. реч incendium у добром смислу а не хрђавом, дакле опет: светлост, јасност, жар, силу ит.д. Даље реч sarab значи опет: жар, силу бујност, светлост, или то што латини зову aestus torridus жарки, горећи. Даље реч serah значи: узвишени светли, сјајни, дивни независни црвенорујни и т.д. лат: luxuriavit, splendebat; а даље surah значи: првенствујући, блистајући преузвишени, одкуда је и ser круна и sar, а код Евреја zar; цар, или прво лице на земљи. Од тог истог корена постале су и ове речи: sara кнегиња, госпођа, царица sarebit гвожђе, јакоћа и т.д. А од свију тих халдејских и еврејских речи постали су и Херувима и Серафима, као вршак светлости, силе, храбрости и т.д. Дакле све те и халдејске и еврејске речи не означавају свраб и шугу; но: силу, славу, господство, власт снагу, светлост, независност, красоту, цара, господара, и т.д. која се својства подпуно и односе на праве Србе.” (3)
 
        “Porijeklo drevnih Britanaca, poznatih u njihovom vlastitom jeziku pod imenom Cumri (Cymry), već je dugo predmet, ne samo diskusija, već i napornih suprotnosti među vlastitim piscima njihovog naroda. Zbog jasne sličnosti imena Cumri (Cymry), Cimeri (Cimmerii) i Cimbri (Cimbri) to je opravdano zaključiti da su narodi tako nazvani potekli iz istog staništa prvog raseljenja; svakako su potomci Jafeta i nije nemoguće da su oni od Gomera potekli.” (4)
 
        “…Cumri (Cymry), Cimbri i Cimeriani bili su originalno jedan isti narod.(5)
 
Ovi Cumri (Cymry) su današnji Velšani, poznati i pod imenom Valhi (Walhi, tj. Vlasi). U velškom jeziku SÊR (6) znači ZVIJEZDE, a BAN (7) znači UGLEDAN, VIĐEN, VRH, VRHUNAC, UZVIŠEN: SÊR + BAN > SÊRBAN. I eto imena drevnog Srbina!
 
         Porfirogenit je ime SRBI (Σέρβλoι) izvodio od latinske riječi SERVUS jer su, kaže, bili podanici i robovi grčkog cara. Ali je istina sasvim drugačija: velško SERW (SERV) (8) znači BLISTAV, SJAJAN, BLJEŠTEĆI i od toga je izvedeno grčko ΣÉPBΛOI (SERBLOI), tj. SRBI: BLISTAVI, SJAJNI, BLJEŠTEĆI.

Sanskritsko SURA ( सुर ) = SUNCE
Sanskritsko SURABHI ( सुरभि ) = NAJBOLJI, ČUVEN, SLAVAN

Sanskritsko SAURA ( सौर ) = SUNČANI
Sanskritsko SAURABHA ( सौरभ ) = POTOMAK OD SURABHI

U sudaniskom jeziku ostrvljana Jave vrsta okruglog kolača zove se SERABI ili SURABI, a značenje ovih imena je isto: VELIK.


        “Napuštajući Tafru i idući uz kopno, nalazimo u unutrašnjosti Auchetæ u čijoj zemlji Hypanis počinje da raste, kao i Neure u čijoj oblasti izvire Boristena…” (9)

AUCHETÆ (grčki: Αùχἠ) = HVALISAVCI = ČUVENI, SLAVNI = SURABHI = SLAVNI = SLAVENI. SURABHI i SLAVENI su istog značenja: NAJBOLJI, ČUVENI, SLAVNI.
……………………………..
        (1) Miloš S. Milojević, Odlomci istorije Srba, Sveska I, Beograd, Državna štamparija, 1872, str. 10.
        (2) Ibid, str. 11.
        (3) Ibod, str. 13.
       (4) Rev. Peter Roberts, Sketch of the early history of the Cymry, London, Printed for E. Williams, 1803, p. 17-18.
        (5) Ibid, p. 36.
        (6) William Owen Pughe, Geriadur cymraeg a saesoneg: an abridgement of the Welsh and English dictionary, London, Printed for E. Williams, 1826, p. 340.
        (7) Ib. p. 52.
        8) William Richards, A pocket dictionary, Welsh-English - Geiriadur llogell, Cymraeg a Saesoneg, Publisher Wrexham : R. Hughes ; London : Simpkin, Marshall, 1861, p. 248.
       

        (9) The Natural Historyof Pliny, Translated by John Bostock and H. T. Riley, Volume I, Book IV, Chap. 26, p. 335.
 

BOG TANGARA I PUŠKA TANDŽARA

       

       Jakuti su Jefetovci i oni sebe zovu Sakha. Žive u ruskoj republici Jakutiji u Sibiru. Njihovo ime Sakha upućuje na Skite ili Sake, mada etnolozi i lingvisti tvrde da Jakuti pripadaju grupi turskih naroda. 
         Jakutski bog stvoritelj je TANGARA. Kod starih Bugara je TANGRA, kod Huna je TANGLI, kod Mongola TENGRI ili TENGERI. Kod drevnih Kineza zvao se TEIN ili TIANT. U modernom turskom uobičajeno ime za “bog” je TANRI (1).
         Kod Polinežana i novozelandskih Maora TANGAROA je bog okeana, a njegov sin je TINIRAU, bog svih riba (2). Kartaginjani su imali boginju TANIT.
Pogledajmo ove srbske riječi: TANASKO, TANKOSA, TANASIJA, TANA, TANJA, TANE, TANDRK, TANDARATI, TANJIR, TANJUR.
         Hajdemo do keltskog: velško TÂN je VATRA (3). I gle: jakutsko TANGARA, starobugarsko TANGRA, hunsko TANGLI, srbsko TANASKO, TANASIJA,TANA, TANJA, TANE, TANDRK, TANDARATI i velško) TÂN imaju isto korijensko značenje: VATRA, SVJETLOST, SUNCE.
         Jakutski bog je TANGARA, a kod Srba puška je TANDŽARA jer i ona PUCA, GRMI i SIJEVA ubijajući TANETOM.
         Englesko DANC (ples) je odsrbskog TANC, TANEC (kolo), jer je KOLO simbol SUNCA i SUNCE je KOLO, odnosno TÂN, tj. VATRA.
        Keltsko (gaelik) TÀNAISTE je titula za onog ko je član DINASTIJE, RATNIK, PRINC, VLADAR, dok TÀNAISTEACHD znači DINASTIJA (4). Etimolozi tvrde da je englesko DYNASTY, tj. DINASTIJA postalo od grčkog ΔΥΝÁΣΤΗΖ sa značenjem GOSPODAR (5) i od grčkog ΔΥΝÁΤÓΖ sa značenjem JAK, SILAN, MOĆAN (6). I tu etimolozi stanu, a to je tek na pola puta od tačnog objašnjenja jer su grčko ΔΥΝÁΣΤΗΖ i ΔΥΝÁΤÓΖ izvedeni od rasenskog, tj. etrurskog korijena TIN sto je ime rasenskog vrhovnog boga: TIN ili TINIA.
         Ime TIN znači isto kao srbsko TINJATI i kinesko TIANT (TEIN) i mongolsko TENGRI: VATRA, SJAJ. Odatle su izvedene riječi TENDŽERA (rumunski: TINGIRE, TINGIRICĂ) i TENEĆE (rumunski: TENECHIA = TINICHIÁ; bugarski: TENEKE = TENEKIA), a sve znači VATRA, SJAJ, SVJETLOST.
         Litvansko i latvijsko DIENA (dan) je od starijeg TIENA. Staroprusko DIENAN je od starijeg TIENAN (akuz.). Sanskritsko DINAM je od starijeg TINAM. Srbsko DAN je od starijeg TAN. Sve ove riječi znače SVJETLOST, SUNCE, OGANJ.
    
……………………….
         (1) Eclectic Magazine: Foreign Literature, Volume 12, edited by John Holmes Agnew, Walter Hilliard Bidwell, New - York, E. R. Pelton, Publisher, 1870, p. 176.
         (2) Encyclopedia of Ancient Deities, By Charles Russell Coulter and Patricia Turner, New Yor, Routledge Taylor & Francis Group, 2000, p. 492.
         (3) Spurrell’s Welsh-English Dictionary, Tewlfth Edition, Edited by J. Bodvan Anwil, Tarmarten, W. Spurrell & Son, 1934, p. 352.
         (4) R. A. Armstrong, Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825, p. 541.
         (5) Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language, Second edition, Oxford: The Clarendon Press, New York: Mccmillan & Co., 1893, pg p. 183.
         (6) Ibid.

 

Saturday, February 4, 2017

PISMO DIMITRIJA HOMATIJANA SV. SAVI

 
 
 
 
 
 
 
 
Stranice Pisma su u neparnim brojevima, jer su na parnim stranicima originali na grckom jeziku.
.................................
Literatura:
Georgije Ostrogovski, Pismo Dimitrija Homatijana sv. Savi i odlomak Homatijanovog pisma patrijarhu Germanu o Savinom posvećenju, Svetosavski zbornik, Knjiga 2, Srpska Kraljevska Akademija, Beograd, 1939, str. 89.