Monday, January 9, 2017

DILJEM DILE

 
         Na Kosovu se čula riječ DȊLJE što znači DALJE (1). Na Viduši, selu kod Kaknja u Bosni, postoji toponim pod imenom DȊLJKA. Skok kaže:
 
        “…dîljka f (Vuk, 17. v.) 'puška'. Treba ipak istaći činjenicu, koju ističe Budmani, da se ova puška zove i divtija (Vuk) 'vrsta duge puške'...” (2)
 
         Beogradska srbska “elita” progoni domorodačke riječi iz srbskog jezika, odbacuje ih i zamjenjuje grčkim i slovenskim riječima, a drevne izvorne riječi domorodaca Balkana prepušta bivšim Srbima Hrvatima i Bošnjacima. Tako je i riječ DILJEM školskim sistemom izbačena iz književnog jezika Srba i prepuštena Hrvatima i Bošnjacima, tako da ce u nekoj budućoj analizi jezika biti da su jezikom Hrvati i Bošnjaci starosjedioci Balkana, a Srbi kao Sloveni došljaci na Balkan.
 
         Pogledajmo ove riječi srbskog jezika: RODILA, RADILA, SADILA, VADILA, itd. Kako su nastale ove riječi? Da li izvođenjem od korijenske riječi i nastavka ovim putem: ROD-ILA, RAD-ILA, SAD-ILA, VAD-ILA, GRADIILA? Ne, nastale su od dviju riječi: ROD-DILA, RAD-DILA, SAD-DILA, VAD-DILA, GRAD-DILA. To su postanjem složene riječi, a ne izvedenice.
 
        Keltsko (gaelik) DIL (3) znači 1°. RADAN, MARLJIV, ČESTIT, TRUDAN; 2°. OČUVANJE, ČUVANJE; 3°. REVNOSTAN. U svim značenjima keltsko DIL je TRAJNO RADNO DEJSTVO. To je semantička suština i engleske riječi DILEMA. To je suština i srbske riječi DILJEM.
 
         Keltsko (gaelik) DILE (4) znači ZEMLJA: ROD-DILE, RAD-DILE, SAD-DILE, VAD-DILE. Svaka prva riječ pokazuje vrstu posla, a druga se odnosi na zemlju. Dačkom PRIADILA (πpιαδίλα) odgovara napolitanskom (napuljskom) PRIADILA (πpιαδιλά) (5). Dačko PRIADILA je složenica: PRIA-DILA napolitanska riječ PRIADILA (πpιαδιλά) je složenica: PRIA-DILA (πpια-διλά). U obje riječi prva riječ PRIA nosilac je imena biljke, a DILA, kao druga riječ, označava njeno TRAJNO ZDRAVSTVENO DEJSTVO po keltskoj riječi DIL.
 
        Čemu sve ova priča? Priča nam kazuje istorodno porijeklo svih ovih jezika: keltsko, dačko, tračko, napolitansko i današnje srbsko iz istog su jezičkog korijena. Ako je jezički korijen isti, i narod je bio isti. Međutim, Srbi planski i organizovano rade na tome da sami sebi ponište lingvističke dokaze domorodačkog postojanja na Balkanu.
…………………………..
         (1) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 376.
         (2) Ib.
         (3) Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language, Second edition, Oxford: The Clarendon Press, New York: Mccmillan & Co., 1893, p. 158.
         (4) Neil M’Alpine, A Pronouncing Gaelik Dictionary, Second Edition, Published by Stirling & Kenney, Edinburgh, 1833, p.104.
         (5) Robert Elis, The Armenian origin of the Etruscans, London, Parker, Son and Bourn, 1861, p. 195-197.

No comments: