Tuesday, January 24, 2017

NATPIS NA STEĆKU

Prvi članak objavljen je 1871. godine u "Glasniku srpskog učenog društva".
Drugi članak objavljen je 1895. godine u njemačkom izdanju "Glasnika Zemaljskog muzeja BiH" (Wissenschaftliche Mitthellungen aus Bosnien und der Hercegovina. Herausgegeben vom Bosnisch-Hercegovinischen Landesmuseum in Sarajevo, Redigirt von Dr Moriz Hoernes, Dritter Band. Wien, 1895, Seite 444-445).
 
         Eto, to je istorija! Šta ćemo sad? Na istom kamenu iste znakove jedan vidi ovako, drugi onako. Prvi znak im različit, drugi znak im različit. Prvom 739, a "najvjerovatnije" 6739. godina, drugom 631. tj. 6139. godina.
 
         Ko je u pravu, ko griješi, ko laže? Ono u čemu se svojim sumnjama slažu je da spomenik nije iz vremena prije Ćirila i Metodija i da Srbi nisu imali ćirilicu prije njih. Pošto su službenici države i svojih crkava, moguće je da oba namjerno lažu.
 
         Ovo je samo jedan primjer koliko malo treba da se pokaže istina, ali niko ne želi da se zna istina, jer dovoljno je bilo da se natpis pažljivo isčita i treći put i da se ispita sadržaj groba.
 
 
         Lično mislim da je tačno datiranje 739. godina, jer je prepis stariji i prekopirao ga je učitelj pravoslavac, a drugi je iz kasnijeg vremena procitan od rimokatolika i njemačkog podanika, te na ono naopako S mogao i sam na licu mjesta ustrugati poprečnu crticu da bi se dobio kakav-takav znak za broj 6000. Skraćenica "Gospodnjeg" napisana je pisanim ćirilicnim slovom G, koje je zapravo stilizovano G glagoljice.

CRKVU SVETOG PETRA U RASU ZIDAO APOSTOL TIT?

 
U centralnom dijelu arhitektosnkog plana Petrove crkve u Rasu (originalni, a ne dograđivani dio) naziru se konture solarnog božanstva (idola).

KĆER HERCEGA STJEPANA


DERVNI UNIVERZALNI SIMBOL

  Zovite najpoznatije teologe svetosavske SPC da vam objasne kakav je ovo hrišćanski krst na stećku krstači kod Uboškog, opština Ljubinje.

IZ ISTINITE ISTORIJE SRBA

"Da Stevan nije bio ograničenog uma, danas bi srpska država merodavna bila u redu jevropskih velikih sila."

Profesor Vitković despota Stefana naziva glupim! Volim stil ovog istoričara: tako je bilo i tačka!

DOSELJAVANJA NIJE BILO, ALI JE BILA INVAZIJA

        Deretićievsko-fejsbukvanska istorija da se definisati sljedećom narodnom poslovicom:
"Jebem te, tehniko, kad te volovi vuku!"

TIN JOŠ TINJA

Vatra tinja.
 
         "TINJATI, -nja impf. (Vuk, subjekt vatra) 'slabo gorjeti, prestajati gorjeti' prema pf. stmjati se (subjekt vatra). Od iste je osnove tin/ас, gen. -njca m = slov. tînjec 'Glimmer'." (1)
 
Tin (Tina, Tinia) na bronzanom etrurskom ogledalu.
 
         Kad se drva zgore, kad nestane plamena i ostane samo žera, tada vatra TINJA. Srbsko TINJATI potiče iz rasenskog (etrurskog), jer je izvedena od riječi TIN. To je ime rasenskog vrhovnog boga: TIN ili TINA, koji je Rasenima bio kao Zevs Grcima ili Jupiter Rimljanima (vidi sliku).
 

         TINJATI kazuje da vatra SLABO SJA, SLABO GORI, a TIN (TINA, TINIA) znači JAKO SJA, JAKO GORI.
 
         Skok kaže da je DINJA "sveslavenska riječ iz praslavenskog doba, bez paralela u baltičkim i ostalim indoevropskim jezicima" (2), ali ne zna odakle potiče riječ DINJA. Srbsko DINJA (kao vatra) izvedeno je od TIN (TINJA).
 
         Muško vlastito ime DINKO (osim u rodu) istog je značenja kao i žensko DINKA koje je isto imenu TINKA: svijetla, sjajna, vatrena, žarna, žarka.
 
         Nekad su lampe služile kao izvor SVJETLOSTI. U lampama je gorjelo ulje, te je u dalmatinskom primorju posuda za ulje TINAC.
 
 
         Englesko TINE znači ŽARAN, UŽAREN (3) i takođe potiče od rasenskog TIN.
 
Sanskritsko DINA ( दिन ) znači DAN. Glasovi T i D često se uzajamno mijenjaju: DIN -TIN, TIN - DIN. Da li je starije DIN ili je starije TIN, teško sa sigurnošću reći.
 
MILA-DIN > MILADIN, MILADINKA,
ŽIVA-DIN > ŽIVADIN, ŽIVADINKA,
VUK-A-TIN > VUKADIN, VUKADINKA
 
         Rasenski bog TIN još TINJA u jeziku Rašana.
................................
         (1) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973, str. 472.
         (2) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 406.
         (3) English etymology; or, A derivative dictionary of the English language, by George William Lemon, Printed for G. Roninson, London, 1783, p. 512.

"SURBANOVA KRUNA"

         Simbol na keramičkoj figurini boginje (13. vijek, Cirna, Nacionalni istorijski muzej u Bukureštu, Rumunija). G = On se spustio (Sunce na južnom nebu u jesen i zimu), On se vaznesao (Sunce na sjevernom nebu u proljece i ljeto). U dnu je znak na prvoj stranici Miroslavljevog jevanđelja
 
Isti simbol u perzijskom surbanizmu.
 
Isti simbol kod Sarmata i Kelta.
 
Na stećku.
 

        To je simbol zimskog i ljetnog solsticija, tj. simbol dana u kojem se susreću i smjenjuju jesen i zima i dana u kojem se susreću i smjenjuju proljeće i ljeto.

         "Simbol na mnogim crkvama u zapadnoj Engleskoj i smatra se da predstavlja Hrista u Njegovoj duhovnoj formi u hrićšćanskom kultu. Zajednički i isti Velki Bog starih zvjezdoznalaca do ovih dana." (1)

......................
         (1) Albert Churchward, The Arcana of Freemasonry, London: George Allen & Unwin LTD, 1915, p. 196, 224.

Thursday, January 19, 2017

KAD SE ANTIHRISTI DOČEPAJU VLASTI NAD CRKVOM

STEĆAK IZ SREDINE 18. VIJEKA

 
         Govore i lažu da su tkz. "bogumili" nestali u vrijeme otomanske okupacije, a stećke nalazimo širom srbskog prostora sve do 20. vijeka. Istina da to nisu monolitni sljemenjaci, ali jesu stupovi i krstače raznih veličina, ali su sa istim motivima koje srećemo na stećcima kroz cijeli srednji vijek.
           Evo stećak krstača iz sredine 18. vijeka na lokaciji Spasovine, Gornje Vrtoče, kod Drvara u Bosni. Datiran je julijanskim kalendarom ćirilićnim brojnim zn...akovima: 1750. godina. Jasno je da se radi o Srbinu pravoslavne vjere.
........................
         Izvor: Wissenschaftliche Mitthellungen aus Bosnien und der Hercegovina. Herausgegeben vom Bosnisch-Hercegovinischen Landesmuseum in Sarajevo, Redigirt von Dr Moriz Hoernes, Dritter Band. Wien, 1895, Seite 420.

NAJSTARIJI DATIRANI STEĆAK: 631. GODINA

 
         Na brdu Vidoštak kod Stoca u Hercegovini postoji stećak sa ćirilićnim natpisom i datiran je po kalendaru Septuaginte na 11. mart 6139. godine od postanja svijeta, a to je 631. godina julijanskog kalendara.
         Zvanično se tumači da je tu greška pisara i kao dokaz navode nepostojanje ćirilice kod Slovena u 7. vijeku, jer tvrdnja je da su ćirilicu za Slovene izmislili Ćirilo i Metodije tek u 9. vijeku. Tako jednostavno pobijaju dokaz svojom tvrdnjom da je to 7139. godina, odnosno 1631. godina julijanskog kalendara.
         Iako su Sloveni stigli na ovo područje oko sto godina ranije, zvanični istoričari pod pritiskom ideološke srbofobije svojih gazda ne žele da znaju da svi Srbi nisu Sloveni i da su kao starosjedioci Balkana i potomci ilirskih Kelto-Tračana baštinili ćirilicu uporedo sa Grcima, naročito od vremena hristijanizacije u apostolsko vrijeme 1. vijeka. Brojna vrijednost slova u natpisu jasno pokazuje 6139. godinu i greške nema, niti je pisar pogriješio.
         Ovo je u istoriji najstariji datirani zapis kalendarom Septuaginte, punih 60 godina prije nego što je ovim kalendarom 691. godine datiran Treći kanon 6. vaseljenskog (Trulskog) sabora.
......................
Izvor: Wissenschaftliche Mitthellungen aus Bosnien und der Hercegovina. Herausgegeben vom Bosnisch-Hercegovinischen Landesmuseum in Sarajevo, Redigirt von Dr Moriz Hoernes, Dritter Band. Wien, 1895, Seite 444-445.

ISTORIJA VAVILONA DO POTOPA

        Berosus (Berossus) vavilonski pisac i sveštenik boga Bela Marduka, početkom trećeg vijeka stare eru piše u svom djelu “Vavilonika” o početku istorije Vavilona:
 
        “Prvi kralj bio je Aloros Vavilonski, Hajdejac sa kojim ništa nije povezano osim da je od božanstva lično bio izabran da bude pastir ljudima. Vladao je deset šarova, što je godinama 36.000 godina; jedan šar je 3600 godina, jedan ner je 600 godina i sos je 60 godina.” (1)
 
         Na prvi pogled vavilonsko (asirsko) “šar” je broj 3600 i tako ga bukvalno tumače ne shvatajući suštinu te riječi. Berosus navodi da je od stvaranja svijeta do Alorosa proteklo 259.200 godina, a od stvaranja do Potopa 691.200 godina. Dužina ovog vremena totalno je zbunila arheologe i istoričare, jer po svim arheološkim nalazima i istorijskim dokazima tolika dužina vremena je prosto nemoguća i ovo vrijeme ostalo je neriješena tajna istorije. I naš Miloš Milojević bukvalno je riječ “šar” ili “sar” shvatio kao broj od 3600 godina (2). Šta je vavilonsko “šar (sar)” saznaćemo iz sljedećih primjera:
 
      a) “šar = riječ sumnjivog značenja, vidi naročito riječ ‘sar’ ” (3),
      b) “sa-ar = šatâru ‘šarati’ (pisati), prodrijeti unutra, svjetlosno uzrastanje, prosvjetljenje” (4)
     
“Šar” znači šarati, tj. pisati. Pisanje se sastoji od slova, a svako slovo je znak, a svaki znak je šara ili šar. Tako broj 3600 godina kao jedan šar u sebi sadrži znak (šar) nečega, sadrži kod, šifru. U tom jednom šaru od 3600 godina po vavilonskom smislu riječi "šar" treba prodrijeti unutar tog broja da bismo riješili kodiranu poruku, a to se može postići samo onostranim, metafizičkim prosvjetljenjem.
Berosus kaže: 1 šar = 3600 godina. Godina ima 365,242 dana, a 3600 godina = 1,314.871,2 dana.
Sad idemo do kodova Velike piramide. Po jednom kodu dužina vremena može da bude predstavljena mjerama dužine i obratno: 1 dan = 2,466586266 cm:
 
         1,314.871,2 dana po 2,466586266 = 3,243.243,243 cm = 32.432,43243 m = 32,43243243 km = dužina svake strane kvadrata ABCDA.
 
Sa stranama dugim po 32,43243243 km površina kvadrata ABCDA je 1051,862674 km². Krug T ima istu toliku površinu, a prečnik kruga T je 36,59609655 km. Tako je 1 šar od 3600 godina pretvoren u geometriju po kodu Velike piramide i dobili smo prečnik kruga dužine 36,59609655 km = 36.596,09655 m = 3,659.609,655 cm.
 
         Rekli smo da je šar kodirani znak. Pošto je po Piramidinom kodu 1 dan = 2,466586266 cm, tako je 3,659.609,655 cm = 1 sar ili 3600 godina. Šta ćemo dobiti ako dužinu od 3,659.609,655 cm podijelimo sa 3600? Pogledajmo:
 
      3,659.609,655 : 3600 = 1016,558238 cm . Koliko je dana u ovih 1016,558238 cm? Izračunajmo:
 
      1016,558238 : 2,466586266 = 412,1316378 dana. I evo nas unutra u Velikoj piramidi: broj 412,1316378 je broj dužine Kraljeve odaje (u inčima). Broj 412,1316378 je kodni znak (šar) za pretvaranje onih 3600 i 36.000 godina u stvarno vrijeme:
 
      3600 godina = 1,314.871,2 dana
 
      1,314.871,2 : 412,1316378 = 3190,415584 dana = 8,735073141 godina.
 
         Prvi vavilonski kralj Aloros vladao je 10 šarova: 10 x 8,735073141 = 87,35073141 godina vlasti kralja Alorosa. Nakon Alorosa Berosus po redu nabraja sljedećih devet kraljeva i ukupno vrijeme svih kraljeva bilježi u 432.000 godina = 157,784.544 dana:
 
      157,784.544 : 412,1316378 = 382.849,8701 dana = 1048,208777 godina trajanja vlasti deset vavilonskih kraljeva od prvog Alorusa do biblijskog potopa. Berosus takođe kaže da je od stvaranje svijeta do Alorusa proteklo 259.200 godina = 94,670.726,4 dana:
 
      94,670.726,4 : 412,1316378 = 229.709,9221 dana = 628,9252662 godina od stvaranja svijeta do Alorusa.
 
         Po Berosusu od stvaranja svijeta do Potopa je 691.200 godina = 252,455.270,4 dana:
 
       252,455.270,4 : 412,1316378 = 612.559,7922 dana = 1677,134043 godina (628,9252662 od stvaranja svijeta do Alorusa i od Alorusa do Potopa 1048,208777 godina).
 
         Tako nam Berosus, vavilonski pisac i sveštenik boga Bela Marduka, početkom trećeg vijeka stare ere po svojim izvorima otkriva da je od stvaranja svijeta do Potopa proteklo 1677,134043 godina. Po Bibliji Septuaginti proteklo je 2242 godine, po Bibliji Mazori je 1656 godina, a po Velikoj piramidi od stvaranja Adama do Potopa je 1656,882 godina. Dakle se Aloros, kao prvi prvi prepotopski vavilonski (sumerski) kralj, ustoličio oko 3600 prije hrišćanske ere.
…………………
        (1) History of Egypt, Chaldea, Syria, Babylonia, and Assyria, by G. Maspero, Volume III, Edited by A. H . Sayce, translated by M. L. McClure; The Grolier Society, London, 1901?-1906, p. 42-43.
         (2) M. Milojević, Odlomci iz istorije Srba, Sveska I, Državna štamparija u Beogradu, 1872, str. 61-62.
         (3) John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian Lexicon, Part I, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung, Leipzig, 1907. p. 310.
         (4) Ib. p. 283.

"ZEMLJA JE RAVNA PLOČA"

SPIRITUALNI LIDER I UČITELJ SLJEDBENIKA MODERNOG SVESRBSKOG INTELEKTUALNO-PROISLAMSKOG POKRETA "ZEMLJA JE RAVNA PLOČA"
 
 

Monday, January 9, 2017

LAŽI O "SRBSKOM" KALENDARU

 
Kalendar Septuaginte sa 5508 godina hronologije od postanja svijeta do hrišćanske ere (Zaharije Orfelin, Večiti kalendar, Beč, 1783, str. 288-289)
 
         Otkud 5503 godine od stvaranja do hrišćanske ere? To je po Julijusu Afrikanusu koji je proračnao da je od stvaranja svijeta do rođenja Isusa Hrista proteklo 5500 godina.
         Pošto je Isus rođen tri godine prije hrišćanske ere, na ovih 5500 godina dadali su 3 godine i to je 5503 godine od stvaranja do hrišćanske ere. Ovaj kalendar usvojila je Aleksandrijska (Koptska) crkva i poznat je u hronologiji kao aleksandrijska era.

         U vrijeme ustoličenja cara Diklecijana 284. godine po aleksandrijskom kalendaru Koptske crkve to je 5787. godina od stvaranja svijeta, odnosno 287. godina od Hristovog rođenja.
         Sirijska Antiohijska crkva bazično je računala po aleksandrijskoj eri sa malom razlikom: od stvaranja do hrišćanske ere brojali su 5492 godine. To je tkz. antiohijska era.
 
         Onda su 285. godine riješili da iz kalendara Kopske (Aleksandrijske) crkve izbace 10 godina i da tako ujednače kalendare, te su tako dobili kalendar koji od stvaranja do 285. godine broji 5777 godina.
 
 
         Konstantinopoljskoj eri pripada kalendar Grčke crkve po kojem je od stvaranja svijeta do Hristovog rođenja 5509 godina, a od stvaranja do početka hrišćanske ere 5508. godina. Bazna osnova ovog kalendara je hronologija Septuaginte, verzije Starog zavjeta prevedenog na grčki sredinom 3. vijeka stere ere, a najstariji zapis datiran ovim kalendarom je u Trećem pravilu Peto-šestog vaseljenskog sabora (Trulskog) iz 691. godine u kojem se spominje 6199. godina kao godina ovog Sabora. Kod Srba do sad najstarije datiranje ovim kalendarom je na jednom krstjanskom stećku u Radmilji kod Stoca: 6666. godina (1158. god.). Ovaj kalendar lažovi deretićevske škole podmeću neobaviještenim Srbima kao izvorni srbski calendar.
.....................................
        Literatura:
        1) The American Quarterly Register, by B. B. Edwards, Volume V, Boston, Perkins & Marvin, 1833, p. 198.
        2) The Encyclopaedia Britannica, Or Dictionary of Arts, Sciences, and General Literature, Volume 6, Issue 2, Cambridge, 1842, 658-659.
        3) Nikodim Milaš, Crkvena Pravila, Pravila svetog peto– šestog Vaseljenskog sabora - Trulski sabor, Pravilo 3, Novi Sad, 1895, str. 442-443.

POGUBNOST LAŽI

Hilandarska plaštanica
 
        Deretićevci iz Društva "Serbona" tvrde da je na grčkoj Artemidi, a tračkoj Germetiti, krst sa četiri polumjeseca. Koja je svrha te laži? Pazite ovo: Deretći tvrdi da su Asirci bili Srbi, a deretićevci uporno podupiru tu laž.
        Asirci su živjeli i još žive u području današnjeg Iraka i Sirije. I stigli migranit izbjeglice iz tih krajeva u Srbiju i, po svemu sudeći, tu će i ostati. Koliko ih ima u Srbiji trenutno? Zvanično oko 7000 , a nezvanično oko 10.000 ili više, a stizaće ih još i još. To su dakle potomci Asiraca, dakle potomci Srba koji su došli u zemlju Srba, a 99,9% migranata su muslimani. Dakle je Deretic svojom propagandom pripremao podlogu u Srbiji za ova događanja tako što je usađivao u svijest Srba da su Asirci bili Srbi.
 
         Pogledajmo ovaj znak na hilandarskoj plaštanici iz 14. vijeka: to su četiri "C" sa po jednom tačkom u centru. Naravno, to su četiri vremena Sunca (četiri C) sa četiri godičnja doba (četiri tačke). Ako deretićevci ubijede srbske budale, a mnoge su već ubijedili, da je na "Serboni" polumjesec, zaključak će biti da su i ovi znaci na Hristovom liku znakovi polumjeseca, a one tačke će biti zvijezde. I sta ćemo dobiti? Dobićemo prvo sumnju a poslije će to prelaziti u vjeru da je i Isus bio musliman i propovijedao o Alahu. I to će prevariti mnoge Srbe da počnu prelaziti u islam, a kad to krene, to se neće zaustaviti dok svi Srbi ne prevjere.
         Ko otvara grupe po Fejsbuku sa nazivom "Srbi islamske vjeroispovesti"? Muslimani Bošnjaci? Ne budite smiješni! To otvaraju deretićevci koji zagovaraju tvrdnju da su četiri "C" četiri polumjeseca. Zašto otvaraju te grupe čiji su članovi skoro sve sami Srbi? Dumajte tim svojim tikvama na ramenima!

SLOVENI I GERMANUS

 
        "Dok je Germanus sakupljao i organizovao svoju armiju u Sardiki,¹ ilirskom gradu, i dok je pripremao sve potrebne radnje za rat sa najistrajnijima, gomila Slovena kao nikada prije poznata stigla je na rimsko tlo prelazeći Dunav i stiže u blizinu Niša. Neki od njih odvojeni od njihove vojske i lutajući zemljom sami, zarobljeni su od nekih Rimljana i učinjeni zatvorenicima. I Rimljani su ih ispitivali zašto je ova armija Slovena prešla Dunav i šta im je cilj. I oni su odlučno izjavili da su došli sa namjerom da opsadom osvoje Solun i okolne gradove. Kad je car čuo za ovo, bio je veoma uzrujan i smjesta je pisao Germanusu usmjeravajući ga da odgodi trenutak njegove ekspedicije u Italiju i da brani Solun i okolne gradove i da svom silom odbije invaziju Slovena. Tako se Germanus, sa svoje strane, posvetio ovom problemu.
         Ali Sloveni, saznavši sigurno od svojih zarobljenika, da je Germanus u Serdiki, postaše uplašeni; Germanus je bio veoma poznat kod ovih varvara iz sljedećeg razloga. U vrijeme vlade Justijana, ujak Germanusov, Antaja, koji je živio blizu Slovena, prešao je bio Dunav sa velikom vojskom i napao rimsko područje. Ne dugo prije toga car je Germanusa postavio generalom cijele Trakije. U skladu s tim on je angažovan protiv neprijateljske armije, odlučno ih u okršaju pobijedio praktično pobivši sve njih; i Germanus kao rezultat ovog uspjeha, bijaše pokrio sebe velikom slavom poštovanja svih ljudi uključujući ove iste varvare. Zbog toga u svom strahu od njega, kao što sam već rekao, i takođe zato što su vjerovali da on komanduje velikom vojskom, videći to da je on poslan od cara protiv Totile i Gota, Sloveni su odmah odustali od njihovog marša ka Solunu ne usuđujući se više spuštati u polja, ali su prešli preko svih planinskih masiva i došli u Dalmaciju.”
(Procopius, History of the wars, Book VII, London, Willian Heinemann Ltd, 1962, p. 37-41)
……………………….
¹Današnja Sofija

O KARAKTERU SLOVENA

 
         "Sada oni ubijaju svoje žrtve, ne mačem, ne kopljem, ne bilo kojim uobičajenim načinom, već čvrsto u zemlju pobijenim kocem koji je oštro zašiljen u nasjedaju jadnike na ovo i uz veliko nasilje nabijaju šiljak štapa između guzova potiskujući ga gore u utrobu i tako učine da organi budu uništeni. Ovi varvari takođe imaju metod da usade četiri debela štapa vrlo duboko u zemlju i nakon vezanja stopala i ruku zarobljenika za njih onda bi oni njih neprekidno tuk...li štapom po glavi ubijajući ih tako kao pse ili zmije ili bilo koju drugu životinju. Drugi opet bili su zatvoreni u njihove šatore zajedno sa njihovim govedima i ovcama – one, naravno, koje nisu u stanju da povedu u svoje mjesto – onda oni sve to zapale u šatoru bez milosti. Tako Sloveni neprekidno uništavaju sve one koje savladaju na svom putu.” (Procopius, History of the wars, Book VII, London, Willian Heinemann Ltd, 1962, p. 27)
 
         Nabijanje na kolac nije dakle turski izum na Balkanu, već izum Slovena. I pored ovakvih karaktera treba li se čuditi krvavoj i mučeničkoj istoriji Balkana od vremena dolaska Slovena pa do naših dana? Dokle će duh Slovena voditi glavnu riječ na Baklanu i hoće li se ikad Balkan osloboditi slovenskog rušiteljskog i zlikovskog ubilačkog sindroma? Teško nama s nama!

AGRESIJA SLOVENA NA BALKAN (II)


        “Onda su oni što ubiše Asbadusa pljačkali sve u pravcu mora i u olujnom naletu zauzeli grad na obali zvani Topirus,¹ iako je imao garnizon vojske; ovo je prvi obalni grad Trakije i dvanaest dana putovanja udaljen je od Bizantiona. I oni su ga osvojili na sljedeći način. Većina njih ostala je sakrivena u izboranom tlu ispred utvrđenja dok je nekolicina otišla blizu kapije koja je prema istoku i počeli su uznemiravati Rimljane na grudobranima. O...nda su vojnici držeći stražu ondje, sa pretpostavkom da ih nema više od ove grupe, brzo uzeli svoje oružje i svi do jednog jurnuli protiv njih. Nakon toga varvari su počeli da se povlače unazad praveći se da su se uplašili od njih, te su se Rimljani izvučeni u gonjenju našli znatno udaljeni od utvrđenja. Onda su ljudi sakriveni u zasjedi ustali iz svojih skrovišta stavši iza izvučenih, spriječivši im tako povratak u grad. Osim toga, oni što su bili u bježaniji okrenu se nazad i tako Rimljani budu izloženi napadu sa dvije strane. Onda varvari, nakon uništenja ovih do zadnjeg čovjeka, napadnu utvrđenje. Ali stanovnici grada dovedeni kao podrška vojnicima, nađu se u vrlo složenoj situaciji iako su bili zaštićeni od napadača koliko je situacija dopuštala. I prvi su se oduprijeli uspješno pomoću vrelog ulja i sipajući to i polijevajući one dole što su napadali bedem i svo se stanovništvo pridružilo bacajući kamenje na one, ali to nije puno otklonilo opasnost. Konačno varvari osvojiše njih pomoću mnoštva njihovih strijela i potisnu ih sa bojišta, nakon čega ovi postave ljestve protivu utvrđenja i osvoje grad munjevito. Onda odmah pobiju sve muškarce u broju od petnaest hiljada, pokupe sve vrijednosti i opljačkaju i smanje broj djece i žena odvodeći u ropstvo. Prije ovoga, kako god, oni nisu štedjeli uzrast, te su i jedne i druge i ostale grupe, od vremena kad su upali na zamlju Rimljana, svi koji su pali na njihovom putu bili su ubijani, mlad i star jednako, tako da je sva zemlja nastanjena Ilirima i Tračanima postala svuda puna nesahrenjenih leševa.“ (Procopius, History of the wars, Book VII, London, Willian Heinemann Ltd, 1962, p. 24-27)
……………………
¹ nasuprot Tasosa, u današnjoj oblasti Kavala

AGRESIJA SLOVENA NA BALKAN (I)


         Ma koliko se naši "autohtoni" istorijski romantičari trudili da u sjaj miroljubive i plemenite slave odjenu Slovene i da ih lažima identifikuju kao domorodce Balkana, stvarnost istorije bila je sasvim drugačija: Sloveni nisu bili starosjedioci Balkana, a po okrutnom činjenu zla ni po čemu se nisu razlikovali od zla svih ondašnjih naroda.
 
        “Oko ovog vremena armija Slovena, računajući ne više od tri hiljade, prešla je rijeku Dunav ne nailazeći na... bilo kakav otpor, brzo je napredovala do rijeke Marice, koju su prešli bez problema i onda su se podijelili u dvije grupe. Jedna grupa njih oko hiljadu i osamsto ljudi, a druga bijaše ostatak. Iako su se grupe razdvojile jedna od druge, komandiri rimske armije pri susretu s njima, obostrano u Iliriji i Trakiji, neočekivano su pobijeđeni, neki ubijeni na poprištu, dok su se drugi spasili u neredu bježeći. Sada nakon svega pali su generali u ruke ovih dviju varvarskih armija iako su brojčano bili daleko slabiji od rimskih snaga, jedna neprijateljska grupa sudarila se sa Asbadusom. Ovaj čovjek bio je tjelohranitelj cara Justijana od vremena kad je služio među kandidatima¹, kako su se oni zvali, i bio je komandir konjice kohorti koje su od starih vremena bile stacionirane u Tzulurumu,² tvrđavi u Trakiji, sa mnoštvom najboljiih vojnika. Mnoštvo ovih Slovenima soprotstavljeni nisu bili problem i ovi su mnoge pobili u nečasnom bježanju; a takođe su zarobili Asbadusa i na kratko načinili su ga zatvorenikom, a potom ga spalili polivši ga tečnom vatrom, prethodno mu ogulivši kožu s leđa. Završivši ovo okrenuli su se pljački gradova i u Trakiji i po Iliriku u relativnoj sigurnosti: obe armije zarobile su mnoštvo tvrđava opsadom iako prethodno nisu imali nikakvog iskustva u napadima na gradske bedeme, niti su se usudili sići na otvoreno polje budući da ovi varvari ikada, činjenica je, ikada pokušali osvojiti oblasti Rimljana. Stvarno se čini da oni nikad nisu pokušali preći Dunav sa bilo kakvom vojskom osim ovom prilikom koju sam iznad pomenuo.” (Procopius, History of the wars, Book VII, London, Willian Heinemann Ltd, 1962, p. 21-23)
        Istina je: nije bilo doseljavanja Slovena na Balkan, ali je u VI vijeku bila agresija Slovena na Balkan.
…………………………
¹tjelohranitelji koji su se izdvajali po bijelim odorama
²današnji grad Chorlu (Çhorlu) u evropskom dijelu Turske

DILJEM DILE

 
         Na Kosovu se čula riječ DȊLJE što znači DALJE (1). Na Viduši, selu kod Kaknja u Bosni, postoji toponim pod imenom DȊLJKA. Skok kaže:
 
        “…dîljka f (Vuk, 17. v.) 'puška'. Treba ipak istaći činjenicu, koju ističe Budmani, da se ova puška zove i divtija (Vuk) 'vrsta duge puške'...” (2)
 
         Beogradska srbska “elita” progoni domorodačke riječi iz srbskog jezika, odbacuje ih i zamjenjuje grčkim i slovenskim riječima, a drevne izvorne riječi domorodaca Balkana prepušta bivšim Srbima Hrvatima i Bošnjacima. Tako je i riječ DILJEM školskim sistemom izbačena iz književnog jezika Srba i prepuštena Hrvatima i Bošnjacima, tako da ce u nekoj budućoj analizi jezika biti da su jezikom Hrvati i Bošnjaci starosjedioci Balkana, a Srbi kao Sloveni došljaci na Balkan.
 
         Pogledajmo ove riječi srbskog jezika: RODILA, RADILA, SADILA, VADILA, itd. Kako su nastale ove riječi? Da li izvođenjem od korijenske riječi i nastavka ovim putem: ROD-ILA, RAD-ILA, SAD-ILA, VAD-ILA, GRADIILA? Ne, nastale su od dviju riječi: ROD-DILA, RAD-DILA, SAD-DILA, VAD-DILA, GRAD-DILA. To su postanjem složene riječi, a ne izvedenice.
 
        Keltsko (gaelik) DIL (3) znači 1°. RADAN, MARLJIV, ČESTIT, TRUDAN; 2°. OČUVANJE, ČUVANJE; 3°. REVNOSTAN. U svim značenjima keltsko DIL je TRAJNO RADNO DEJSTVO. To je semantička suština i engleske riječi DILEMA. To je suština i srbske riječi DILJEM.
 
         Keltsko (gaelik) DILE (4) znači ZEMLJA: ROD-DILE, RAD-DILE, SAD-DILE, VAD-DILE. Svaka prva riječ pokazuje vrstu posla, a druga se odnosi na zemlju. Dačkom PRIADILA (πpιαδίλα) odgovara napolitanskom (napuljskom) PRIADILA (πpιαδιλά) (5). Dačko PRIADILA je složenica: PRIA-DILA napolitanska riječ PRIADILA (πpιαδιλά) je složenica: PRIA-DILA (πpια-διλά). U obje riječi prva riječ PRIA nosilac je imena biljke, a DILA, kao druga riječ, označava njeno TRAJNO ZDRAVSTVENO DEJSTVO po keltskoj riječi DIL.
 
        Čemu sve ova priča? Priča nam kazuje istorodno porijeklo svih ovih jezika: keltsko, dačko, tračko, napolitansko i današnje srbsko iz istog su jezičkog korijena. Ako je jezički korijen isti, i narod je bio isti. Međutim, Srbi planski i organizovano rade na tome da sami sebi ponište lingvističke dokaze domorodačkog postojanja na Balkanu.
…………………………..
         (1) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 376.
         (2) Ib.
         (3) Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language, Second edition, Oxford: The Clarendon Press, New York: Mccmillan & Co., 1893, p. 158.
         (4) Neil M’Alpine, A Pronouncing Gaelik Dictionary, Second Edition, Published by Stirling & Kenney, Edinburgh, 1833, p.104.
         (5) Robert Elis, The Armenian origin of the Etruscans, London, Parker, Son and Bourn, 1861, p. 195-197.

VRTO

Vrto
 
Keltsko (gaelik):
         a) UR = ZELEN (1)
         b) AL = LEGLO, IZDANAK, POTOMAK, MLAD, STVARANJE, POKOLENJE, GENERA-CIJA (2).
         c) TAL = KAPANJE, PADANJE, ISPUŠTANJE (3).
Po zemlji KAPANJE, PADANJE i ISPUŠTANJE sjemena je sijanje.
Kad sastavimo UR TAL, dobijemo URTAL. Značenje ove riječi je u one tri prethodne: UR, AL, TAL. Prelaskom U u V dobijemo VRTAL. Prelaskom L u O dobijen je VRTO.
..............................
         (1) R. A. Armstrong, A. M.Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825, p. 753 .
         (2) Ib. p. 18.
         (3) Ib. p. 540.

TIMOČKA KRAJINA

Timočka krajina
 
         Laž je magija i baca u umni hipnotički trans kako pojedinca, tako i jedan narod, tako i cijeli svijet. Među svim narodima u svijetu Srbi su narod kome se najviše lagalo i neprekidno im se planski i organizovano laže. Srbima lažu njihovi dušmani, ali laže im i njihova država, lažu im njihovi naučnici i laže im njihova crkva, jer su svi u plaćenoj vazalnoj službi srbskih dušmana.
         Fejsbuk vrvi od srbskih laži, ali što je vrlo interesantno jeste da najveći lažovi, prevaranti i umni hipnotizeri Srba imaju najviše pratilaca i prijatelja. Šta to znači? Znači da je većina Srba omađijana lažima i takvi uopšte ne razlikuju šta je stvarnost, a šta iluzija. E, kad se to desi pojedincu ili narodu, tad mu je najlakše glavu ukinuti.
         Evo mape TIMOČKE krajine. Mapa ne obuhvata današnju administrativnu granicu ove regije, ali ovdje je glavnina po kojoj je TIMOČKA krajina dobila ime. To je keltsko-tračka riječ očuvana u današnjem gaeliku u obliku TIMCHIOLL, tj. TIMČIOL: TIMCHIOLL = OBUHVAĆEN, OKRUŽEN (1). TIMOČKA krajina je OBUHVAĆENA i OKRUŽENA vodom Dunava.
............................
         (1) R. A. Armstrong, Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825, p. 552.

VRBAS

Vrbas (foto: Damjan Jovicin)

         Danas govore kako je to od "slovenske" riječi VRBA, mada je Skok pretpostavio da bi moglo biti od antičkih imena ove rijeke: URPANUS i URBASSUS (1).
Istorija kaže da su Brigi bili Tračani, a to je isto kao i Kelti jer su govorili istim jezikom. Pošto keltsko (gaelik) UR znači ZELEN (2) i BAN znači BIJEL, SVIJETAL, SJAJAN (3), od tog je nastalo ime URBAN.
         Keltsko-tračko B iz imena URBAN kod Rimljana je dalo P i sa latinskim sufiksom -US pisano je URPANUS. Latinsko URBASSUS je koruptirani oblik keltsko-tračkog URBAN.
U periodu slovenizacije URBAN je dao prvo oblik VRBAN a potom oblik VRBAS (u govoru je keltsko-tračko U prešlo u V). To je još jasnije na primjeru latinskog URBASSUS: prelaskom početnog U u V dobijeno je VRBASSUS, da bi se vremenom skraćenjem nastavka dobilo VRBAS.
Iako riječ VRBAS oblikom liči na riječ VRBA, ipak nije postala od riječi VRBA (i VRBA je keltsko-tračka riječ izvedena od keltsko-tračkog UR (zelen) i BA (bara, voda).
...........................
         (1) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973, str. 620.
         (2) R. A. Armstrong, A. M.Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825, p. 753.
         (3) Ib. p. 48.

LEBANE I POLEBATI


         LEBANE su naselje u južnoj Srbiji. Tračko LÉBA (Λέβα) grčki autori preveli su kao πoλις: NASELJE, GRAD (1). Grci nisu znali pravo značenje ove tračke riječi i zato je prevode kao GRAD, dok je bukvalno značenje BITI, ŽIVOT. To je današnje srbsko HLEB (ek.), HLJEB (ijek.) i HLIB (ik.). Ovdje treba znati da je ovoj riječi “H” dodato Vukovom reformom, dakle je bilo LEB, LJEB, LIB.
         LEB je kuvao LEBAN i pekao ga u LEBANI. LEBANA je pekara, a više pekara su LEBANE.... LEBANE su mjesto sa više pekara: tu se pekao LEB za Caričin Grad (Justiniana Prima).
LEPINA (vrsta tankog hljeba) je od LEBINA. Tračko LEBA zadržalo se i u glagolskim oblicima LEBATI (jesti) i POLEBATI (pojesti). Toponim LEVAČ takođe je od LEB.
I pogledajmo: ikavski oblik od LEB je LIB i od toga je izvedeno ime dalmatinskog plemena LIBURNI, a lađa im se zvala LIBURNA. Kod Iraca lađa je LIBHEARN (2) jer je boravak na lađi za pomorce ŽIVOT: LEB ili LIB.
         Ovo LIB u engleskom dalo je LIVE (živjeti), u danskom LEVENDE, u holandskom: LEVEN, u frizijskom LIBJE, u švedskom LIVE, u njemačkom LEBEN, u mađarskom ÉLŐ, u islandskom LIFA, u latvijskom DZĪVOT.
         I tako vidimo da i riječi svjedoče starost i porijeklo naroda.
……………………..
         (1) Robert Elis, The Armenian origin of the Etruscans, London, Parker, Son and Bourn, 1861, p. 64.
         (2) Ib.

RISAN


         Grad RISAN (grčki: Ρίζων, Rizon; latinski: Risinium) dobio je ime od dvije keltske riječi: RIS-AN(N). Keltsko (gaelik) RIS znači UNUTRA (1), dok AN (2) znači STOJI, ANN znači POSTOJI (3) . Tako RISAN znači UNUTRA STOJI ili UNUTRA POSTOJI. Mjesto grada RISAN u Boki Kotorskoj svjedoči tačnost njegovog imena.
.............................
         (1) R. A. Armstrong, Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825, p. 467.
         (2) Ib. p. 22.
         (3) Neil M’Alpine, A Pronouncing Gaelik Dictionary, Second Edition, Published by Stirling & Kenney, Edinburgh, 1833, p. 13.

BELI BOG BEL

 
        "Gledah dokle se postaviše prestoli, i starac sede, na kome beše odelo belo kao sneg, i kosa na glavi kao čista vuna, presto Mu beše kao plamen ognjeni, točkovi Mu kao oganj razgoreo." (Dan.7,9)
Dakle je i biblijski Bog bijel, tj. BEL, mada se starozavjetni Judeji gade vavilonskog BELA koga oni zovu BAL.
        BOG BEL je vrhovni BOG neba i zemlje. On je davalac života, Bog pravde, bog porodice, sloge i zajednistva, Bog svih elemenata zemlje, a naročito OGNJA.
BELI VID = BEL = BAL = BELENIS = BELENI = BIJEL, BEL, BIL.
Kulin ban morao je da potpiše neku povelju na BILINOM polju, dakle na BELOVOM polju.
Ako BEL pročitamo s desna, to je LEB (hleb) što na tračkom bukvalno znači ŽIVOT.
        Zašto je običaj u Evropi da mlada oblači BELU vjenčanicu? Zato jer BEO na keltskom (gaeliku) znači ŽIV. (1)
BAL = BEL = BEO = ŽIV
Riječi BEL i SVET su sinonimi, tj. imaju isto značenje i zato je ime BELI VID istog značenja kao i SVETI VID (SVETOVID).
Dakle ono biblijsko "SVET, SVET, SVET GOSPOD SAVAOT" znači BEL, BEL, BEL GOSPOD SAVAOT.
Sanskritsko SAVA ( सव ) = SUNCE
BEL, BEL, BEL GOSPOD SUNČANI = SVET, SVET, SVET GOSPOD BELI VID = BEL, BEL, BEL GOSPOD BELI VID = BEK, BEK, BEK GOSPOD SVETOVID.
Riječ BEL sadrži ime Božije: B-EL, B-IL, B-AL.
EL = IL = AL
AZBUKA: B = BUKVA = SLOVO = ZNAK
BELA (BEL) = ZNAK BOŽIJI
        Evo još jedan dokaz da je BOG JEDAN, a religije siju razlike i podjelu među ljudima.
.....................................
(1) R. A. Armstrong, Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825, pg. 60.