Tuesday, September 20, 2016

OB

        Opisujući značenje i etimološko porijeklo riječi OBA Skok kaže:
 
        “[Riječ je ie. (*ambholul) i baltoslavenska : gr. αμφω ‘beide’, awesta uwa-, lit. abu, got. bai m, ba n, gen. baddjē, engi. both, stvnjem. beide, bedė].” (1)
 
Za porijeklo riječi OBA Skok izmišlja nepostojeću indoevropsku (ie.) riječ “ambholul” i tako svoje neznanje pokriva hipotetičkom fantazijom. Nakon ove gluposti Skok prelazi na drugu glupost i kaže:
“-óba, sveslav. sufiks za tvorenje imenskih i pridjevskih apstrakta, koji mogu postati i imenice za lica : grd > grdoba, hudòba, gnusoba, rugoba, tjeskoba, zloba, utroba, čaroba.” (2)
 
Neće biti da je ovo OBA sufiks, jer se u navedenim složenicama nalaze se dva pojma: prvi kazuje OSOBINU, drugi OBLIK:
 
GRD + OB = GRDAN OBLIK > GRDOBA
HUD + OB = GNUSAN OBLIK = JADAN OBLIK > HUDOBA
GNUS + OB = GNUSAN OBLIK > GNUSOBA
RUG + OB = RUZAN OBLIK > RUGOBA
ZLO + OB = ZLI OBLIK > ZLOBA
UTR + OB = UNUTRAŠNJI OBLIK > UTROBA
ČAR + OB = ČAROBNI OBLIK > ČAROBA(N)
 
OB je zajednička imenica, osnovna mnogih izvedeni riječi: DOB, OBAL, OBALA, OBLIK, OBLAK, OBLOG, OBZOR, OBIL, OBRUČ, OBED, OBOR, OBRAD, OBRADA, OBNOVA, SOBA, DOBAR, OBA, itd.
 
         Sanskritsko OBA (ओब ) = SKUP. Šta je zadatak OBRUČA, nego da sve duge kace ili bureta drži u SKUPU: OB RUKU > OBRUK > OBRUČ.
 
        U biblijskoj Knjizi stvaranja ovako piše:
 
        “U početku stvori Bog nebo i zemlju. A zemlja bješe bez obličja i pusta, i bješe tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom ...” (Stvaranje,1,1-2)
 
 
Ako nešto postoji a nema OBLIK (OBLIČJE), ono je nevidljivo i nedodirljivo. Ako nešto postoji nevidljivo i nedodirljivo, suština toga su elektromegnetni talasi (kao talasi daljinskog upravljača: postoje, ali ih ne vidimo). Nebeska voda (eder ili eter) nije materija, već elektromagnetni talasi i kao takva nevidljive je i neopipljive suštine. Kao takvu Sunčeva svjetlost ne može je obasjati i zato je crna (slika 1): mrak ispunjen nevidljivom “materijom”.
 
        Biblija nastavlja:
 
        “I reče Bog: Neka bude svetlost. I bi svetlost. I vide Bog svetlost da je dobra; i rastavi Bog svetlost od tame. I svetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć. I bi veče i bi jutro, dan prvi.” (Stvaranje,1,3-5)
 
 
Dnevna svjetlost je vidljiva, ima vidljivi oblik koji dopire do Zemlje, svjesni smo njenog postojanja, ali je ne možemo dotaći ni opipati (slika 2). Dakle ni svjetlost nije materija u bukvalnom smislu, već je od elektromagnetni talasa.
 
Pa kaže Biblija:
 
        “Potom reče Bog: Neka bude svod posred vode, da rastavlja vodu od vode. I stvori Bog svod, i rastavi vodu pod svodom od vode nad svodom; i bi tako. A svod nazva Bog nebo. I bi veče i bi jutro, dan drugi.” (Stvaranje,1,6-8)
 
Sad imamo dva razgraničena prostora: nebo i zemlju. I napokon bijaše ovo:
 
        “Potom reče Bog: Neka se sabere voda što je pod nebom na jedno mesto, i neka se pokaže suvo. I bi tako. I suvo nazva Bog zemlja, a zborišta vodena nazva mora; i vide Bog da je dobro.” (Stvaranje,1,9-10)
 
 
Konačno elektromagnetni talasi ispod neba SKUPLJANJEM bivaju preobraženi u vidljivu i opipljivu materiju: voda pod nebom se SKUPILA (sanskritsko OBA znači SKUP) prvo u vodu, a onda se iz vode pojavilo suvo tlo (zemlja, kopno). Gledajući sa neba prva stvorena Zemlja je velika lopta vode u atmosferi ispod neba (slika 3). To je prvo vidljivo i opipljivo OBLIČJE zemaljske stvorene materije i to je OB, jedna od riječi nebeskog jezika (u nekoliko milenija kasnijem latinskom ubacivanjem R dobijeno je ORB).
 
 
 
         Nakon stvaranja Mjeseca na nebu, najbliže Zemljinom OBU pojavio se i Mjesečev OB. To su sad DVA OBA, DVA TIJELA (slika 5). Riječ OBA je množina (SKUP) od OB i danas kod Srba ima značenje broja DVA: “Nas dva brata OBA ratujemo…”
 
U bukvalnom smislu OB je OBLIK, prvo KRUŽNI OBLIK opipljive materije vodene Zemlje, a kasnije se od OB izvode riječi sa opisima raznih OBLIKA.
 
Iz vode i kroz vodu nastalo je suvo, a suvo i čvrsto tlo okruženo vodom nazivamo KOPNO (slika 4). Riječ KOPNO nastala je od prefiksa K- i riječi OB: K-OB.
 
Englesko COB znači OKRUGLA IZRASLINA, GRUMEN, GLAVA (3). Velško COB znači BOKOR, ČUBA, ISPUPČENJE, VRH; PRIRODNI GRAĐEVINSKI MATERIJAL (4). I gle:
 
COB = KOB > GOB > GOBEL > GOBELJ (dio točka drvenih zaprežnih kola). Pogledajmo jedan GOBELJ i njegovo ISPUPČENJE (slika 6).
 
 
KOB – ISTE > KOBIŠTE > KOPIŠTE > KAPIŠTE (svetilište na brežuljku obilježeno kamenjem).
 
U srbskom TJESKOBA javlja se KOBA kao duži odlik od OB: TIJESNA KOBA = TIJESNI PROSTOR.
 
Srbski KOPA = GOMILATI, GRADITI, PLAST, STOG, GOMILA, (njemački: Getreideschober, Holzhaufe).
 
Od KOB postaje KUP tako što glas O iz KOB prelazi u glas U, a onda B prelazi u P: KOB > KUB > KUP (GOMILA, HRPA = KUPA): KOBA > KUBA > KUPA.
 
Keltsko (gaelik) COB = IZOBILNO, MNOŠTVO (5), jer KOPNO RAĐA. Keltsko (gaelik) CHOBHAIR = OSLOBOĐENJE, OLAKSANJE, IZBAVLJENJE (6), jer je za razliku od velike vode KOPNO JE SIGURNOST. Keltsko (gaelik) COBHARTACH = IMOVINA NA OBALI, IMOVINA NA KOPNU (7).
 
KOBTI > KOBTI > KOPTI = SABIRE, SKUPLJA
ZAKOBTITI > ZAKOPTITI = UMNOŽITI
 
         I tako u riječi OB imamo da je O je simbol kruga, B je BUK, a BUK je TALAS, oscilacija, dio frekvencije i amplituda elektromagnetnog talasa. U bukvalnom smislu OB je VIDLJIVO U PROSTORU SA OPIPLJIVIM OBLIKOM.
.........................
(1) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga II, JAZU, Zagreb, 1972, str. 534.
(2) Ib.
(3) Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language, Second edition, Oxford: The Clarendon Press, New York: Mccmillan & Co., 1893, pg. 118.
(4) William Richards, Welsh and English Dictionary (Geiriadur Cymraeg a Saeseneg), Caerfyrddin, 1832. p. 65.
(5) Neil M’Alpine, A Pronouncing Gaelik Dictionary, Second Edition, Published by Stirling & Kenney, Edinburgh, 1833, pg. 80.
(6) Ib.
(7) Ib.

No comments: