Kao što svetosavski vjerom pogrčeni Srbi kriju krstjansku istinu od Srba, isto to čini i radikalni islamski vjersko-politički vrh u BiH: kriju od naroda istinu o srbskim krstjanskim korijenima današnjih Bošnjaka.
Evo jedan primjer zašto je iz 18. vijeka greblje (turski "mezarje") u Tulovićima kod Banovića zaboravljeno, zapusteno i zašto ga nema na današnjim mapama tuzlanskog kantona: na nišanima su krstjanski simboli. Pazimo ovo: 18. vijek, a "bogumilski", tj. krstjanski simboli na nišanima. Iako su formalno prešli u islam, ovi ljudi nisu odbacivali svoju krstjansku vjeru.
Simboli Ʌ znače podizanje Sunca od juga ka sjeveru, od zime ka proljeću i ljetu (ispod u sredini je znak krsta)
Krug kao simbol Sunca.
Kuća Sunca, a iznad je bordura sa tri linije koja upućuje na Božije Trojstvo.
Nizom simbola Ʌ prikazivani su krstovi na stećcima (podizanje Sunca od juga ka sjeveru u vrijeme zime i proljeća).
Tipična bordura stećaka sa motivom Sunca i Svetovida.
Ćirilićna skraćenica IC (Isus?).
Univerzalni drevni simbol kantice sa vodom života.
Još jedan nišan sa motivom kantice vode života (u plavom ramu je detalj srednjevijekovne freske u Bogorodičinoj crkvi Pećke patrijaršije u Prizrenu).
A danas? Danas potomci ovih islamiziranih krstjana veći su i žešći muslimani od većine muslimana u Turskoj i Bliskom istoku i mrze sve krstjansko.
No comments:
Post a Comment