KRST je prehrišćanski simbol SUNCA I ŽIVOTA i zato su ga crkveni oci uzeli kao SIMBOL ISUSA. Spisi Novog Zavjeta pisani su grčkim jezikom i u tim spisima je grčka riječ STAUROS (σταυρός) sa značenjem KRST (latinski: crux). Šta je izvorno značenje grčke riječi STAUROS?
Pogledajmo korijen srbske riječi ŠTAP:
“štap, gen. Stapa m (Vuk) = Scap (ŽK) ‘baculum’. Pored št- stoji i st- stâp, gen. stapa {Kosmet) = stap, gen. stapa (Zeta). Tako i u stcslav. Stapb pored stapb »Steigbügel«, (mak.) stap ‘toljaga’.” (1)
Korijen riječi ŠTAP je ŠTA- izvedeno od STA- koje nalazimo u sanskritu: sanskritsko STHA ( स्थ ) = MJESTO, STAJANJE, ŠTAP.
U grčkom STAUROS takođe je STA-: grčko ISTHEMI ( ἵστημι ) znači STAJATI. U grčkom ISTHEMI korijen je STH-, potpuno isti korijen kao u sanskritskom STHA koje znači MJESTO, STAJANJE, ŠTAP.
I u grčkom STASI (stási, στάση) je korijen STA- i takođe znači STAJATI, STAJANJE, ŠTAP.
Pogledamo li grčko STAUROS, vidimo da je to složenica: STA-UR-OS. Prvi dio riječi je STA- i nosilac je značenja MJESTO, STAJANJE, ŠTAP. Riječ UR potiče iz sumerskog i znači VATRA, SVJETLOST, SUNCE dok je ono OS (ός) sufiks za pridjev UROS = VATRENI, SVJETLI, SUNČANI.
U čemu je poenta ove priče? Poenta je u tome da golgotski krst, na kojem je po Pismu Isus raspet i umro, nikako ne može biti STAUROS koji je VATRENO, SJAJNO MJESTO SUNCA. Crkveni oci odredili su Isusu MJESTO na SUNČANOM KRSTU i tako je Isus SUNCE (PRAVDE) I BOG SUNCA i kao takav samo je zadnji od mnogih prehrišćanskih BOGOVA SUNCA.
Crkveni oci (a prvi crkveni oci većinom su bili su Jevreji) dali su Isusu ime ΧΡΙΣTOΣ (Χρίστος), što na grčkom znači ZLATO, jer je zlato SJAJNO I SVJETLO KAO SUNCE. Pošto su crkveni oci, od ranih hrišćana pa kroz istoriju crkve, uzimali crkveni porez, dakle je ime ΧΡΙΣTOΣ (ZLATO) ima značenje i u duhovnom (za narod) i u materijalnom smislu (za vođe crkve).
……………………….
(1) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973, str. 412.
No comments:
Post a Comment