Thursday, June 30, 2016

GLUPI NARODE SRBSKI

        Ja ne znam kako biste se vi iz Srbije osjećali i ponašali da i vas iz vaših rodnih zavičaja, vaših kuća i stanova sila nepravde u svijet otjera samo sa presvlakom u koferu?
 
         Više vi sa svoje zemlje i iz komfora svojih kuća kukate za Kosovom, nego što mi prognani Krajišnici i Bosanci kukamo za svojim zavičajem, svojim kućama i svojom imovinom.
 
         Mi vijekovima i generacijama rađani na svojoj zemlji, rasli, kućili se, živjeli, umirali i svoje pokojnike sahranjivali u svoja groblja na svojoj zemlji, pa opet bez ičega otjerani u svijet.
Mi ćutimo i sjetno trpimo. Za našom srbskom zemljom niko iz Srbije ne kuka: ni država, ni crkva, niti Srbi iz Srbije. Sve do rata 90-tih velika većina vas nije ni znalo da i tamo preko Drine postoje i žive Srbi, već smo vam bili sve sami Bosanci i Hrvati.
 
         Većina vas nikad nije ni bila na Kosovu, a opet svim glasom kukate za Kosovom, ali tajno u sebi Boga molite da ne bude mobilizacije ni rata. Već ako je vama srcem stalo do Kosova, iskreno se molite Bogu da vam podari i mobilizaciju i rat, obucite u uniforme i sebe i djecu svoju pa krenite na Kosovo ako vam je do Kosova stalo, kao što kukajući tvrdite da jest.
 
         Ali da znate jedno: svakom roditelju draži je život njegovog djeteta od sve zemlje, od sveg imanja i bogatstva ovog svijeta i kad roditelj vidi da može spasiti život djetetu, svega na svijetu se roditelj odriče da djetetu život podari.
 
         Neko će zapitati: a za što su ginuli naši preci? Često su naši preci ginuli su za živote svoje djece, i njihova djeca, kao odrasli, ginuli su za svoju rođenu i nerođenu djecu, ali su još češće ginuli zbog pohlepe svojih vođa i njihove međusobne otimačine za vlast, dok u zadnjih sto godina Srbi ginu planskom izdajom svojih vođa.
 
         A šta sa okupiranim svetim srbskim Kosovom? Reče jednom slijepi guslar: "Hrani sina pak šalji na vojsku!"
 
        Ali, Srbi, čuvajte se svojih vođa i njihovih dobošara iz crkve i medija. Čuvajte se njihove propagande i njihovog "srbovanja", jer će vam namjestiti isto kao što su namjestili Krajišnicima i srednjobosanskim Srbima: zaguslaju i opjane vas opojnim "kosovkim zavjetom", daju vam puške i municiju, ratuju dok dobro ne zarade na vašoj imovini, vašoj muci i vašim životima.
 
         Onda vas sve đuture prodaju, izmaknu vam tlo pod nogama i šalju po crnom svijetu od Tasmanije i Novog Zelanda do Aljaske i Njufaundlenda, šaljući za vama bradate crne mantijaše, salonske ambasadore, konzule i njihovu djecu da im i tamo devize zarađujete i dalje srbujući.
 
         Glupi narode srbski, hoćeš li ikad u pameti doći i shvatiti ko ti krv pije iz žile kucavice na grbači ti jasući?

Tuesday, June 21, 2016

21. JUN - VIDOVDAN


KONSTANTIN JE SLAVIO VIDOVDAN

 
         Dan ljetne dugodnevnce (ljetni solsticij) srbski je i slovenski praznik Vidovdan. Konstantin Veliki bio je obožavatelj mitraističkog Nepobjedivog Sunca (Sol Inviktus). Simbole mitrazima vidimo na njegovom novcu. Na oltaru Sunčeve kapije vremena su žrtvene vatre proljeća i ljeta sa vilnim krstomvima ispod. Između je Sunce na dan ljetnog solsticija (dugodnevnica, Vidovdan). Novac je kovan u Sisku (SIS).

VIDOVDAN JE TAČNO NA POLA GODINE

         Na stećku iz Donje Zgošće tačno je obilježen dan Vidovdana: prvi dan ljeta na ljetnu dugodnevnicu. 
 
         U naše vrijeme zimska kratkodnevnica i rođenje Svarožića Božića je 21. decembra (mala kućica sasvim lijevo). Od tog dana Sunce se penje ka velikoj kući proljeća.

        Nakon 3 mjeseca boravka u kući zime, ulazi u kuću proljeća, te opet nakon tri mjeseca 21. juna dolazi do kućice sa sokolom na krovu, koja pripada danu ljetne dugodnevnice, tj. Vidovdanu (kućica je između velikih kuća proljeća i ljeta). Kućica sa sokolom je Svetovidova kuća, dan ljetne dugodnevnice, tj. kuća Vidovdana. Sutradan je Sunce u velikoj kući ljeta.
 
         Od dana ljetnje dugodnevnice 21. juna (7. mjesec godine) Sunce se sljedeća tri mjeseca spušta, ulazi u malu kuću jeseni i za tri jesenja mjeseca spuštanja dolazi do kraja godine i novog rađanja Božića Svarožića.
        Dakle je jasno da su Srbi Vidovdan obilježavali na dan ljetne dugodnevnice, a ne na 15. dan 6. mjeseca lunarnog kalendara. Eto na stećku svima dokaz pred očima. To svjedoci i obredna narodna pjesma:
 
“Петар ми цветак примаше,
Петар ми венце вијаше
Па вели брату Купалу:
Ој мио брате Купало,
Старији брате Иване,
Примам ти цветак и живот
До мога страшног умрења
И нашег брата ређена
Рођења младог Божића
Сина нам старог Сварога”
 
Kupalo je Ivan (Ivanjdan) kao uspomana na vrijeme kad je ljetna dugodnevnica padala na Ivanjdan i to je tako bilo početkom hrišćanske ere.

SRBSKI RIMOKATOLIČKI RODOVERCI

 
         Pošto u kijevskom panteonu slovenskih bogova nema BELOG VIDA (SVETOVIDA), ruski neopagani na dan dugodnevnice obilježavaju samo dan KUPALA, a to isto rade i srbski neopagani, mada je prirodni dan Vidovdana (dugodnevnice) ujedno i dan Kupala.
 
 
         Srbski neopagani Vidovdan obilježavaju po papnom kalendaru 15. juna gregorijanskog kalendara na dan rimokatoličkog sveca Sv. Vita. Sve kukaju na Jevreja Isusa, a sa njegovim sljedbenicima slave njihovog sveca (kalendar na slici iznad).
 
         Kod Srba su izdaje Srbstva na sve na sve strane, pa i po pitanje srbske prehrišćanske vjere.

Sunday, June 19, 2016

RAŠANI U 8. VIJEKU ST. ERE

 
JAFET > GOMER > TOGARMA (u donjoj markiranoj zoni na mapi je grad TOGARMA). TIROŠ (TAUR, TILMAZ) sin je TOGARMIN i od njega su GIMIRI, KIMRI ili CIMRI (RAŠANI koje je u 8. vijeku potčnio Tiglat-Pileser III).

         Pominjanje naroda Rashana (Rašana, Srba) iz vremena asirskog cara Tiglath-Pilesera III (8. vijek stare ere):

        “He also subdued the Rashani and Bit-Amukkhani.“ (1)

         “On je takođe potčinio Rašane i Bit-Amukane.”

Zemlja ovih Rašana bila je u Maloj Aziji. U ono vrijeme tu su boravili Brigi i Kimbri.
……………………….
(1) C. H. W. Johns, Ancient Babylonia, Chapter VIII, University Press, Cambridge, 1913, p. 115.


NJEGOVO LAGANJE O ISTORIJI SRBA (III)

 
        "Када је Александар Велики, приликом свог освајачког похода, дошао до граница Индије, наишао је на град који се звао Низа. Представник града дошао је пред Александра, поклониосе пред њим као пред божанством и, према историчару Руфусу, изјавио: '... да је Александар, трећип ореклом од Јова, који је стигао у њихову земљу. Бака и Херкула (Сербона) знају само попредању, а Александар је сада лично пред њиховим очима'." (J. Deretić, Antička Srbija, Temerin, 2000, str. 26)
Deretić tvrdi da je Aleksandar Veliki bio Srbin, ali takođe  kaže da je Aleksandar Javanov potomak i to je tačno. U Danilovom proroštvu nagoviješten je budući grčki caru u liku runjavog jarca (Dan. 8, 5-24), koji će pobijediti Persiju i svi tumači ovog proroštva tvrde se da je to Grk Aleksandar Veliki.
 
        Od biblijskog Javana su Heleni (Grci) i to je poznata stvar, te kako može Javanov potomak biti Srbin, kako jedan Grk može biti srbskog roda? I srbski car Dušan bio je car Grka, ali nije bio Grk!

NJEGOVO LAGANJE O ISTORIJI SRBA (II)

        Tvrdeći da je Nino Belov Srbin i prvi srbski car na 31. strani "Antičke Srbije" Deretić se poziva na sljedeći citat i daje prevod:
 
         "Primi quoque Babylonis conditus Nebrodum aiunt auctorem litterae Hebraeorum his verbis: 'ChusNebrodum genuit' (codice Arm. Chus est Aetiops a quo procreatus creditur Nebrodus), qui, ut Scriptura, coepitesse gigas in terra. Is erat gigas venator coram Deo. Unde dictum manavit: Quasi Nebrodus gigas coram Deo!'' (З.ст.144/5).
 
        "Први који је основао Вавилон био је Неброд, за кога јеврејски записикажу, 'Хус је породио Неброда' (Хус је Етиопљанин коме се придаје рођење Неброда), који је премаСветом писму био исполин на земљи. Он је био исполински ловац пред Богом. Отуда изрека: КаоНеброд исполин пред Богом!''
 
Gle: Hamov Hus je Etopljanin, što znači da je predak Etiopljana i on je po Deretiću otac Srbina Nine Belova koji je bio prvi srbski car:
 
         "A sinovi Hamovi: Hus i Mesrain, Fud i Hanan. A sinovi Husovi: Sava i Avila i Savata i Regma i Savataka. A sinovi Regmini: Sava i Dedan. Hus rodi i Nevroda; a on prvi bi silan na zemlji;..." (Stvaranje, 10,6-8)
 
 
To je dakle to: Etiopljanin Srbin i prvi srbski car Nino Belov graditelj je Vavilonske kule i prvi bezbožnik i tiranin nakon Nojevog potopa! Svaka čast "Srbi Etipopljani", svaka čast!

NJEGOVO LAGANJE O ISTORIJI SRBA (I)

        Pazite ovu Deretićevu tvrdnju:
 
        “Сумерци помињу Нина као Ур-Нина (48.ст.34). Арчибалд Сајс наводи овај сумерски запис којиу целости гласи: ''Ур-Нина краљ Ширпурла, Схирпурла'' (173.1.ст.68). Сајс каже да њему није јасно шта ово име значи, да ли је то неки град или нешто друго. Нама је јасно да се овде ради о првом помену српског имена." (1)
 
A sad čitajte šta Sajs ovdje piše o Nimrodu:
 
Stranica iz Sajsove knjige na koju se Deretić  poziva u tvrdnji da je Ur-Nino car Srba.
 
        “His name has not jet been discovered in the cuneinform record.” (2)
        “Njegovo ime još nije otkriveno u klinopisnim izvještajima”.
Sajs kaže da Nimrodovo ime nije otkriveno na pločicama sa klinastim pismom. Tako Deretić zamaja-va hiljade  srbskih naivaca.
 
I kaže Deretić:
 
        “Сајс каже да њему није јасно шта ово име значи, да ли је то неки град или нешто друго.”

A Sajs je urednik edicije u koju spada i knjiga u kojoj u jednoj od fusnota u vezi sumerskog grada Lagaša (Lagash) piše. Evo stranica iz te knjige:


G. Maspero, History of Egypt, Chaldea, Syria, Babylonia, and Assyria, Volume III, Edited by A. H. Sayce, Professor of Assyriology, Oxford, Printed by William Clowes & Sons, London, 1901?-1906,  p. 99.   
 
Sirpurla je starije ime grada Lagaša.
 
         “The name of the ancient town has been read Sirpurla, Zirgulla, etc.” (3)

        “Ime ovog drevnog grada je pročitano Sirpurla, Zirgula, itd.”

Tu riječ “Sirpula”, a to je staro ime grada Lagaša, Deretić svojom umjetničkom (a ne istoriografskom) slobodom tumači kao “prvi pomen Srba”.
 
Grad Lagaš
 
        Deretić  nije nenačitan i nemoguće je da nije znao šta znači riječ SIRPULA (SHIRPULA). To pišu svi autori koji su se bavili pločicama klinastog pisma.

Shirpula, Sirpula (Širpula) je staro ime grada Lagaša (iz knjige "Earli Babylonian History, by Rev. Hugo Radau, Oxford University Press American Branch, New York, 1900, p. 12).
 
Vladari Širpula (iz knjige "Earli Babylonian History, by Rev. Hugo Radau, Oxford University Press American Branch, New York, 1900, p. 46).

"Ur-Nina king of Shirpulah" (Rev. Hugo Radau, Earli Babylonian History, Radau, Oxford University Press American Branch, New York, 1900, p. 58).
 
         Sve ovo razumnima je dovoljno dokaza kako se neupćene i lakovjerne mase obmanjuju lažima.  

.........................
(1) Jovan Deretić, Antička Srbija, Temerin, 2000, str. 31.
(2) A. H. Sayce, Fresh light from the ancient monuments, Second Edition, Chapter II , The Religious Tract Society, Paternoster Row, London, 1884 , p. 44.
(3) G. Maspero, History of Egypt, Chaldea, Syria, Babylonia and Assyria, Vol. III, Edited by A. H. SAYCE, Prynted by Willim Clowes & Son, London, 1901?-1906, pg. 99.

ARBAN I RABAN

Arbanon

         Ana Komnena (Anna Komnene, Ἄννα Κομνηνή, 1083 – 1153) u svojoj Aleksijadi (Αλεξιάδα) prva je zapisala riječ ARBANON (grčki: Ἄρβανον, srbski: RABAN, siptarski: ARBȄR, ARBȄRIA). ARBANON je bila pokrajina u blizini Kroje, oblast oko današnje Tirane.
 
         Oko porijekla i značenja riječi ARBANON ima natezanja i neslaganja. Jedni smatraju da je to keltska riječ, drugi da je srbska, a treći tvrde da je šiptarska. Hajde da raspetljamo ovaj čvor nesporazuma?
 
         U mađarskom dijelu Panonije postoji rijeka ARBO koju mještani zovu RABA. Na toj rijeci je varoš ARBO (današnji Gyor) Kažu da je ime ARBO od njenog latinskog imena ARRABONA i da su imena od Rimljana po njivom osvajanju tog dijela Panonije. (1)
 
         Blizu rijeke ARBO, tj. RABE ima rijeka sličnog imena: RABKA (RAPCA). I ARBO i RABKA i poznate su lokalnom stanovništvu po iznenadnim i jakim poplavama. (2)
 
         Gdje je korijen oblika i značenja imena ovih rijeka koje iznenada nadođu i plave okolinu? Izvor je u šumerskim (sumerskim) riječima:
 
         a) šumerski: A-RA = VELIKA RUŠEVINA (3)
         b) šumerski BU = RAZORITELJ, UNIŠTITELJ (4)
         c) šumerski BU je kraći oblik od BUR (5)
        d) šumerski BUR = TAKE AWAY (en) = UZETI, ODUZETI, ODNIJETI, (bukvalno: UNIŠTITI).
 
A-RA-BU = A-RA-BUR > ARABUR > ARABURA > ARRABONA = ARABO = RIJEKA KOJA RAZARA I UNIŠTAVA.
 
Lokalno ime rijeke ARBO metatezom je dalo RABO od kojeg je nastalo ime RABA. Jezičku uspomenu na to čuva i lokalizam kosovskih Srba:
 
        “râban², írãbna (Kosmet, uz deca), pridjev na -ьп, ‘pohlepan, proždrljiv’. Poimeničen na -ik m prema f na -ica : răbnîk prema rabnïca. Složenica rabnogûz, -a ‘čovjek proždrljiv’.” (6)
 
ARBO > RABO > RABAN = PROŽDRLJIV KAO POPLAVA.
 
         Da li toponim ARBANON iz Komnenine “Aleksijade” (grčki: Ἄρβανον, srbski: RABAN, šiptarski: ARBȄR, ARBȄRIA) ima veze sa gore spomenutim imenom panonske rijeke ARBO? Nema veze i sad ćemo to pokazati:
 
         a) šumerski AR = SJAJAN (7) = ARYA (sanskrit)
         b) šumersko BANU = BITI ČIST (8) = BHA (sanskrit) = BAN (gaelik) = BAN (srbski)
 
AR-BANU > ARBANU = SJAJNA ČISTOĆA = ALBA (lat.) = BJELINA
 
Keltski (gaelik) AR = ZEMLJA, OBLAST, POKRAJINA
Keltski (gaelik) BAN = SVJETLOST, SJAJ, BJELINA
 
AR-BAN = ARBAN = ZEMLJA SJAJA = ZEMLJA BJELINE = ALBANI = ZEMLJA SJAJA = ALBANIJA.
 
Riječi ARBAN i ALBANI (ALBANIJA) su sinonimi: istog su značenja, samo različitog oblika: ARBANAS = ALBANAC = ZEMLJA SVIJETLIH, ZEMLJA BIJELIH.
 
        Vidimo da riječ ARBAN ima svoje porijeklo i značenje u sumerskom i keltskom (gaelik) jeziku: ARBAN nije dobijeno metatezom od imena albanske planine RABAN, a evo i dokaza:
 
         a) šumersko RAB = VELIK, VELIČANSTVEN (9)
         b) šumersko AN ekvivalent je šumerskom ANU = BOG (10)
 
Sumersko RAB-AN > RABAN = VELIKI BOG
 
         a) Keltski (gaelik) RA = VELIKI (11)
         b) keltski (gaelik) BAN = SJAJAN, BIJEL (12)
 
Keltsko RA-BAN > RABAN (srbski) = VELIKI SJAJ, VELIKA BJELINA
 
         A šta je sa šiptarskim ARBȄR i ARBȄRIA? Šiptari su porijeklom Normani koji su od 11. vijeka sa Sicilije i južne Italije upadali u vizantijsku oblast Albanije. Šiptarsko ARBȄR i ARBȄRIA potiču iz nordijskih jezika:
 
         švedski: ÄRVA = INHERIT (en.) = NASLIJEDITI
         norveški: ARVE = NASLIJEDITI
         danski: ARVE = NASLIJEDNITI
         holandski: ERVEN = NASLIJEDITI
         njemački: ERBEN = NASLJEDNIK
 
Vidimo da švedsko, norveško i dansko ARVE, te njemačko ERBE znači NASLIJE ĐE, NASLJEDNIK. Tako šiptarsko ARBȄR bukvalno znači DOMAĆI LJUDI, bukvalno: MJEŠTANI, a ARBȄRIA znači DOMAĆA ZEMLJA ili ZEMLJA MJEŠTANA. Dakle šiptarsko ARBȄR i ARBȄRIA izvedeni su od nordijskih oblika, a ne iz šumerskog i keltskog kao riječi ARBAN i RABAN.
 
         U šiptarskim riječima ARBȄR i ARBȄRIA je nordijski nazalni dvoglas Ȅ, koji takođe svjedoči nordijsko porijeklo šiptarskog jezika.
 
        Šiptari ne znaju izvorno značenje riječi ARBȄR i ARBȄRIA, te su ove riječi poistovijetili sa riječju ALBANIJA i ALBANAC, iako oni sebe nikad nisu zvali Albancima, već se zovu ŠĆIPETARI. Holanđani su takođe skandinavskog, vikinškog porijekla. Holandsko ŠĆIP (SCHIP) je ČAMAC, BROD. Od riječi SCHIP (ŠĆIP) potiče ime ŠĆIPETARI i to je njihovo potisnuto sjećanje na pretke im Vikinge BRODARE.
……………………….
(1) Sándor Nagy, The forgotten cradle of the Hungarian culture, Patria Publication Co, Toronto, 1973, p. 53.
(2) Ib.
(3) John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian Lexicon, Part I, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung, Leipzig, 1907. p. 36.
(4) Ib. p. 60.
(5) Ib. p. 63.
(6) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973, str. 91.
(7) John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian Lexicon, Part I, J. C. Hinrichs’sche Buchhan-dlung, Leipzig, 1907. p. 37.
(8) Ib. p. 382.
(9) Ib. p. 276.
(10) Ib. p. 32.
(11) Neil M’Alpine, A Pronouncing Gaelik Dictionary, Second Edition, Published by Stirling & Kenney, Edinburgh, 1833, p. 205.
(12) Ib. p. 27

Sunday, June 12, 2016

SILOVANJE ISTORIJE ALBANIJOM

         Prvo na listi ilirskih plemena je pleme ALBANI ili ALBANOI (grčki: Ἀλβανοί), koje je po boravilo na centralnoj teritoriji današnje Albanije gdje je bio i njihov grad grčkim zapisan ALBANOPOLIS (Ἀλβανόπολις). Tek u drugoj polovini 19. vijeka po ilirskom plemenu ALBANI dobija zvanično ime današnja država ALBANIJA, a Zapadnjaci Šiptare počeše zvati Albancima.
 
         Šiptari sebe ne zovu Albancima, niti u svom jeziku imaju riječi AL, BAN, ALBAN, niti su ikada imali riječ ALBANIJA. Kako može jedan narod biti nazvan po riječi koju on u svom jeziku nema, niti ju je ikada imao? Može samo silovanjem istorije.
 
         Ime ALBANIJA potiče iz keltskog jezika: ALBION je najstarije ime Britanije:
 
        “ALBION is the name of Britain preserved by the Greek writers;…” (1)
 
“ Albion je ime Britanije sačuvano od grčkih pisaca;…”
 
        NA keltskom (gaeliku) imamo sljedeće riječi:
 
ALB = ŠKOTSKA (2)
ALBAINN = ŠKOTSKA (3)
ALBANACH = ŠKOTSKI (4)
ALBANNACH = ŠKOTLANĐANIN (5)
 
         “ALP, a high mountain. (Lat.) Milton has ALP, P. L. ii. 620; Samson, 628. We generally say ‘the Alps’. Milton merely borrowed from Latin. – Lat. ALPES, pl. the ALPS; said to be of Celtic origin.” (6)
 
“ALPE, visoka planina. (Lat.) Milton je imao ALP, P. L. II. 620; Samson, 628. Mi uopšteno kažemo ‘ALPE’. Milton samo pozajmljuje iz latinskog. – Lat. ALPE, mn. ALPI; rekavši da će to biti od keltskog originala.”
 
Ime ALPI (ALPE) je keltskog originala.
 
         Na Kavkazu je velika oblast ALBANIJA i jezik naroda tog kraja ni po čemu nisu srodni jeziku Šiptara, što znači da Šiptari ne potiču iz kavkaske ALBANIJE. Tvrdnje da Šiptari potiču sa kavkaske ALBANIJE namjerna je laž kojom se obmanjuju današnji Srbi, jer ta laž sugeriše da su Šiptari bili ALBANCI i prije dolaska na balkansku ALBANIJU, a istina je da Šiptari nemaju nikakve veze sa riječju ALBANIJA.
 
        U sjeverozapadnoj Španiji postoji grad ALBAN. Na sjeverozapadu Italije je grad ALBA (latinski: Alba Pompeia). Sve su to istorijske oblasti KELTA (CIMBRA, KIMBRA, ZIMRA, SURBA, SUBRA....SRBA):
 
AL = GNIJEZDO, POTOMSTVO, GENERACIJA (7)
BAN = BIJEL, SVIJETAL (8)
 
         Kod srednjevijekovnih potomaka Kelta na Balkanu bila je titula BAN, što je značilo BIJELI, SVIJETLI. To je ta keltska riječ BAN. Mnoštvo je srbskih toponima izvedeno od BAN kao BANIJA, BANOVO BRDO, BANJA LUKA, itd. Porijeklo riječi BAN namjerno se skriva, jer istina pokazuje ISTORIJSKO PORIJEKLO SRBA. Tako Skok laže da je riječ BAN avarskog porijekla:
 
         “Postanje ovog neslavenskog naziva iz oblasti administracije utvrđeno je. To je avarska riječ bajan ’vladalac horde’.” (9)
 
Srbskoj riječi BAN Skoku je bliže avarsko BAJAN, nego li galsko (keltsko) BAN!? Kako to? Od ludila srbofobije, ali političko-ideološko ludilo srbofobije u parčad se razbija pred istinom dokaza:
 
a) AL-BAN > ALBAN = POTOMAK SVJETLA
b) ALBA, ALBAINN = GNIJEZDO (ZEMLJA) POTOMAKA SVJETLA
 
         Glavni problem je što su današnji Srbi umno i duhovno zaslijepljeni te ne žele vide i gluvi su na istinu te žele da čuju. Pod crkvenom propagandom Srbi silom hoće da su Sloveni, mada su istorijski nekoliko hiljada godina stariji od Slovena (Sloveni su nastali miješanjem i suživotom Kelta i Skita).
 
…………………………..
         (1) Archibald B. Scott, The Pictish Nation, its people and its Church, T. N. Foulis, Publisher, Edinburgh and London, 1918. p. 1.
         (2) Rev. Dr Norman Macleod, A Dictionary of The Gaelic Language in two parts, Glasgow and London, W. R. M’Phun & Son, 1866, p. 18.
         (3) Ib.
        (4) Ib.
        (5) Ib.
        (6) Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language, Second edition, Oxford: The Clarendon Press, New York: Mccmillan & Co., 1893, p. 19.
        (7) Neil M’Alpine, A Pronouncing Gaelik Dictionary, Second Edition, Published by Stirling & Kenney, Edinburgh, 1833, p. 9.
        (8) Ib. p. 27.
        (9) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 104.

Friday, June 10, 2016

ISTORIJSKO PORIJEKLO SRBA

 
Ovdje ćemo pokazati istorijske dokaze a su Srbi porijeklom od Taura, zvanog Tulmez, Tilmak, Tilmik, Talmiz i Tiroš.  Taur je sin Togarmin, unuk Gomerov, praunuk Jafetov, čukununuk Nojev.

        “According to the genealogy in Genesis, Gomer is the eldest son of Japhet. This name is without doubt Semitic term for the population on the north shore of the Pontus, who were known to th Greeks as Cimmerians.” (1)

        “Računajući po genealogiji Knjige stvaranja, Gomer je najstariji Jafetov sin. Ovo ime bez sumnje je semitsko ime za populaciju na sjevernoj obali Ponta, koji je poznat Grcima kao Cimeri.”
 

        “The Cimmerians, who arrived in Asia Minor (the Tauri on the peninsula which was named after them, ..." (2)

        “Cimeri, koji su stigli u Malu Aziju (Tauri) na poluostrvu koje je po njima dobilo ime…” 

        “And those Cimmerians whom they also call Trerans (or some tribe or other of the Cimmerian)…” (3)

        “I ovi Cimeri koje oni takođe zovu Trerima (ili dio plemena ili neke od Cimera…”

        “The next tract of country was occupied by Treres, who were also Thracians;…” (4)

         “Sljedeći dio zemlje bio je zauzet  od Trera, koji su Tračani…”

        “Since the Treres, a Thracian nation, are always mentioned in connexion with the Cimmerians, and it is ascertained that Thracian tribes possessed the western coast of Pontus from the Thracian Bosphorus northwards as far as the mouth of Danube…” (5)

        "Od Trerea, tračkog naroda, uvijek se spominje veza sa Cimerima, te je utvrđeno da tračka plemena posjeduju zapadne obale Ponta od Tračkog Bospora prema sjeveru sve do ušća Dunava ..."

        “At a later time Cimmerians were identified with the Germanic Cimbri and the Celtic Kymri.” (6)

        “U kasnije vrijeme Cimeri su identifikovani sa germanskim Cimbrima i Keltima Kumrima.”

        “The names of the kings of the Bosporus correspond with Thracian names; and this fact in connection with the circumstance that there was a Thracian tribe termed Treres, connected with the Cimmerians has been adduced to prove that the Cimmerians where Thracians...”. (7)

“Imena kraljeva Bosfora odgovaraju tračkim imenima; i ovaj  fakt u vezi sa okolnošću da je tamo bilo tračko pleme Treri, vezano  sa Cimerima, zaključak je da su Cimeri bili Tračani.”

“Posidonije se prvi pojavljuje sa ukazivanjem da su Cimbri isti narod kao Cimeri.” (8)

        “The ancestor of the Phrygians remained on the table-land of Asia Minor, those of the Thracians went further to the north-west, towards Bithynia, over the Bosporus, which the Greeks named after the Thracians; and beyond the strait they inhabitet the land under the Balkan from the Black Sea to the shores of the Adriatic.” (9)

       “Preci Briga ostaju na stolnoj zemlji Male Azije, ovi od Tračana odoše dalje na sjeverozapad, prema Vitiniji, preko Bospora, kojeg su Grci nazvali po Tračanima; i iza tjesnaca oni naseljavaju zemlji na Balkanu od Crnog mora do obala Jadrana ".
 
        “And the Phrygians themselves are Brigians, a Thracian tribe, as are also the Mygdonians, the Bebricians, the Medobithynians, the Bithynians, and the Thynians, and, I think, also the Mariandynians. These peoples, to be sure, have all utterly quitted Europe, but the Mysi have remained there.” (10)

“I Frizi, koji sebe zovu Brigima, Tračko pleme, takođe su  Migonijani, Bebrikani, Medovitijani, Vitini i Dinijani, i, ja mislim, tkođe Marijandini. Ovi narodi, zasigurno drže cijelu kompletnu Evropu, ali Mizi ostaše tamo.”
 
       Dakle: Cimeri su Tračani i Brigi su Tračani; Cimeri su Cimbri, Cimbri su Kumri, Kumri su Kelti, a Kelti su Srbi.

……………………………
(1)  Max Duncker, The History Of Antiquity, Volumes I, Printed by Richard Bentley & Son, London, 1877, p. 547.
(2)  Ib. p. 546.     
      (3) Strabo, The Georaphy, 1, 3, 21.
      (4) Ib. 13, 1, 8.
      (5) Max Duncker, The History Of Antiquity, Volumes I, Printed by Richard Bentley & Son, London, 1877, p. 546.
      (6) Ib. p. 542.
      (7) Sir William Smith, A Dictionary of Greek and Roman Geography, Volume I, London, 1872, p. 624
     (8) Ib.
     (9) Max Duncker, The History Of Antiquity, Volumes I, Printed by Richard Bentley & Son, London, 1877, p.  p. 524.
     (10) Strabo, 7, 3.

Tuesday, June 7, 2016

ULCINJ

 
         P. Skok povezuje ime ULCINJ sa i šiptarskom riječju "ulk" što znači "vuk" (1). Kako je to Skok povezao, mislim da to ni njemu nije bilo jasno.
        ULCINJ je bio glavna trgovačka luka, NABAVLJAČ robe i SNABDJEVAČ trgovaca od indijskih začina do roblja:
 
         a) keltsko (gaelik) ULAIDH = BLAGO, RIZNICA (2)
         b) keltsko (gaelik) ULLAICH (ULAMH) = SNABDJETI, NABAVITI (3)
………………………
        (1) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973, str. 541.
        (2) Rev. Dr Norman Macleod, A Dictionary of The Gaelic Language in two parts, Glasgow and London, W. R. M’Phun & Son, 1866, p. 584.
        (3) Ib.

ČARU I ČARUGA

(H)etrurski Čaru (Charu, lat.) i hajduk Čaruga.
 
         U (h)etrurskoj mitologiji bog podzemlja, koji vadi i provodi duše u podzemlje, imao je ime ČARU (CHARU, lat.). Hajduk Jovo Stanisavljević (1897–1925) imao je nadimak ČARUGA.
Neki tvrde da je ČARUGA izvedeno od turskog "çıkaran" (ç se izgovara kao vrlo blago ć) što znači "problematičan".
 
        Pošto sanskritsko KAARU znači STRAŠAN, UŽASAN, tursko "çıkaran" sa značenjem "problematičan" otpada, a riječi ČARU i ČARUGA vidimo da imaju isti korijen i isto značenje: STRAŠAN, UŽASAN.
 
        ČARUN je STRAŠAN i UŽASAN, a čovjek koji je djelima sličan njemu (ubija ljude) je ČARUGA. Riječ je preživjela u srbskom narodu preko 2000 godina.

ILIRSKI LABEATI SU LAVI

Labaeti
 
        “LABEATES, tium, m. Populi Illyrici nomen, de quo mox; ita dicti, ut videtur, a voce Illyrica LAVVI, quae nunc montes praeruptos significat. – b) Labaetae dicti Plin. 3. 26. 3., Labaetes vero Liv. 45. 26., ubi in accus. Labeatas dixit Graeca positione. – c) Hinc derivatum est adiectivum Labeatis quod unice apud Graecos occurrit Λαβεάτις, ex quo vocabuli quantitas patet in peanultima.” (Doct. Vincentii De-Vit, Totius Latinitatis Lexicon, Tomus Decimus; ...Totius Latinitatis Onomasticion, Tomus Quartus, Prati Aldina Edente, 1887, p. 6).
 
Citirani autor kaže da je riječ LABEATI ilirskog porijekla od ilirske riječi LAVI (lavvi, lat.). Ilirski narod zove sebe LAVI! Oblik LAVI je stari oblik mnozine srbske imenice LAV, a oblik LAVOVI je odlika savremenog jezika:
 
        “…Oko koplja devet dobrih konja,
         A pored njih devet ljutih lava.”
 
Da li išta ima nejasno ko su bili Iliri plemena LAVA, ili kako su Grci pišu: LABEATIS (Λαβεάτις)? Bili su Srbi i sve je jasno, ali nije u duhu antisrbske politike.

BOK

Bokvica, bokovi i bokal.
 
         Već smo rekli da je ime BOKA (Kotorska) izvedena od keltskog BOC, odnosno od srbskog BOK. Govoreći o riječi BOK Skok kaže:
 
         "Izvjesno je da je bok sveslavenska imenica iz praslav. doba, ali ie. srodstvo nije utvrđeno." (1)
 
         Ne priznajući da je to originalna srbska riječ Skok pokušava da nađe korijen toj riječ i u latinskom, njemač kom, staroskandinavskom i mađarskom, ali priznaje:
 
         "...ali sva ta upoređenja ne objašnjavaju semasiologiju sveslav. imenice bok." (2)
 
To što u keltom (gaeliku) postoji BOC, Skok ni ostali ne žele da to porede sa srbskim jezikom. Njima su Kelti i Srbi daleko k'o nebo i zemlja. Razlike u pisanju BOC (gaelik) i BOK (srbski) uopšte nisu važne, jer je pisanje stvar državnih cenzora.
 
         Dakle: BOC (gaelik) = BOK (srbski)
 
         Ponovimo još jednom Skokove riječi:
 
         "Izvjesno je da je bok sveslavenska imenica iz praslav. doba, ali ie. srodstvo nije utvrđeno."
 
         Kaže Skok da indoevropsko (ie.) srodstvo srbske riječi BOK nije utvrđeno, a gle: u jugozapadnom dijelu dravidske Indije govori se kanariski jezik (Canarese/Kanarese/ Kannada language), ogranak sanskrita. U tom jeziku riječi BOKKI i BOKKE (3) znače isto što i BOC (gaelik) i BOK (srbski): ŽULJ, PLIK, BUBULJICA, ISPUPČENJE, IZBOČINA.
..........................
         (1) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 183.
         (2) Ib.
         (3) Rev. W. Reeve, A Dictionary, Canarese and English, Revised, Corrected and Enlarged by Daniel Sanderson, Wesleyan Mission Press, Bangalore, 1858, p. 739.

BOKA (KOTORSKA)

 
Bokile (jarac)

         "bòkile m (Vuk, Grbalj) 'ime jarcu'. Upór. beko, a. 1302. carnes de beco u Dubrovniku i frč. bükk > fr. bouc. Daničić pomišlja na tal. bocca 'sulud', što ne odgovara značenju." (1)
 
Eto ne znaju, neće ili ne smiju da kažu, jer keltsko (gaelik) BOC (2) znači JARAC. Zašto  je jarac BOC? Zato jer ima IZRASLINE u vidu ROGOVA: keltsko (gaelik) BOC znači ŽULJ, PLIK, ISPU-PČENJE, IZRAZLINA, IZBOČINA. (3) 

         Otkud keltska riječ u crnogorskom Grblju? Zato jer su domorodački Kelti bili Iliri, a nisu Iliri bili Šipitari.
 
Boka Kotorska
 
         Tu je i BOKA (Kotorska)? Čija je riječ BOKA? Opet keltska (gaelik), jer BOC znaci i ŽULJ, PLIK, ISPUPČENJE, IZRAZLINA, IZBOČINA. (3)
 
Zar BOKA (Kotorska) nije vodeno ISPUPČENJE, IZBOČINA?
 
  Gaelik BOC isto je srbskom BOKA (trn), BOK, BOKOR.
...............................
         (1) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 184.
         (2) Rev. Dr Norman Macleod, A Dictionary of The Gaelic Language in two parts, Glasgow and London, W. R. M’Phun & Son, 1866, p. 75.
        (3) Ib.

KOTOR

Stari Kotor
 
        “Cathair is a name associated with the sites of many cities and muinntirs in the territories of the Britons and the Picts. Etymologists insist that it represents two words – (I) Cathair (Brit. Caer, Latin Castrum), a fort; seen in ‘Caerleon,’ Fortified camp of the Legions; and in ‘Chaer Pheris’ the thirteenth-century Dun-Fres (Dumfries), Fort of the Frisians. (2) Cathair (Welsh Cadair, Latin Cathedra, a chair, particularly a bishop’s Cathedra or Chair.” (1)
 
         "Čini se, međutim, da je bila samo jedna riječ 'katar', koja je tokom vremenom primila sporedno značenje, ne sa značenjem tvrđave, već sjedišta zaštićenog tvđravom. Ni u jednom smislu 'katar' nije bila episkopalna riječ. Korištena je vijekovima prije uspostavljanja monarhističkog ili eparhijskog biskupa sa njegovim službenim 'katedra'. To nije Stolica biskupa, već Stolica abova koji je bio autoritet u zemlji Pikta kroz mnoge duge vijekove."
 
        “kotar, m Vuk ‘1° plot oko stoga sijena za obranu od stada, ‘nešto spleteno od pruća’, na -ina kotàrina (Lika) ‘ograđeno mjesto u kojem je zdjeveno sijeno’.
...........................................................................................................................................................
  .........................................................................................................................................................
  .........................................................................................................................................................
Zatim kotar m (1423) u vrlo starom značenju ‘territórium, meda, kraj, srez’.
...........................................................................................................................................................
...........................................................................................................................................................
...........................................................................................................................................................
 Osnovno je kot od ie. korijena *get-, prijevoj *qot- / *qat-, koji znači ‘pleterni rad, za stanovanje’. Paralele su u avesti kata- ‘komora, kiljer’, nperz. kad ‘kuća, got. hepjō ‘komora’, njem. Hütte, stengi, cote, sanskrt. particip cotant ‘sakrivajući’. ” (2)
 
         Piktsko cathair ima isto značenje i potiče od istog drevnog korijena kao i današnje srbsko kotar: kraj, mjesto, crkvena oblast u kojoj je episkopsko sjedište. Ali kako to dovesti u vezu sa zamkovima i tvrđavama? Vrlo prosto: u drevnoj istoriji oko sela podizane su ograde u vidu kotara i od tih kotara oko sela proizašla su sva značenja piktske riječi cathair i savremene srbske riječi kotar, sve do latinske riječi castrum (zamak, tvđrava). I sad dolazi ono najglavnije:
 
        “On the other hand, there are places in Pictland connected with the early Celtic missionaries called ‘Suidhe’, a seat and an alternative name among the people is ‘Cathair’.” (3)
 
        “U drugu ruku, tamo su mjesta u zemlji Pikta povezana sa ranim keltskim misionarima zvana ‘sjedište’, stolica, i jedno alternativna ime u narodu je 'katar'.”
 
Piktsko (gaelik) cathair je naselje, utvrdjeni grad, sjedište, presto, tron. (4)
 
        Ime KOTOR (latinski: Dekatera, Catarum, Catera, Ecaterum, Cattaro) izvedeno je od iste osnove kao i piktsko CATHAIR.
……………………………
        (1) Archibald B. Scott, The Pictish Nation, its people and its Church, T. N. Foulis, Publisher, Edinburgh and London, 1918. pg. 1.
         (2) P. Skok, P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 168.
         (3) Archibald B. Scott, The Pictish Nation, its people and its Church, T. N. Foulis, Publisher, Edinburgh and London, 1918. pg. 33.
         (4) Neil M’Alpine, A Pronouncing Gaelik Dictionary, Second Edition, Published by Stirling & Kenney, Edinburgh, 1833, pg. 67
.