Sunday, February 21, 2016

VIDUSA NA GOOGLE BOOKS (BESPLATNE E-KNJIGE)

        Kad otvorite knjigu, klikom na "Tools" (desni gornji ugao uz "zupčanik") omogućeno je besplatno skidanje e-knjiga u PDF formatu:

https://www.google.ca/?gws_rd=ssl#q=Petko+Nikolic+Vidusa+google+books&tbm=bks

https://www.scribd.com/user/1379034/Petko-Nikolic-Vidusa

https://archive.org/search.php?query=Vidusa

       Besplatno skidanje moguće je na sva tri linka (jedino Scribd traži besplatnu i vrlo jednostavnu registraciju).

Thursday, February 18, 2016

KAKO JE KNEZ LAZAR IZDAO CARA NA KOSOVU

Car Uroš V (Nejaki Uroš).
 
         Na Kosovu je došlo do velikog sudara vojske pristalica mladog srbskog kralja Stefana Uroša V Nemanjića, sina Dušanovog, i vojske samozvanog kralja Vukašina, jednog od uzurpatora i rušitelja Dušanovog carstva:
 
         "Do sudara ovih dveju armija došlo je na Kosovu. Moguća lokacija jeste grad Zvečan ili njegova okolina. Ovaj moćni grad je nekada u svojim rukama držao knez Vojislav Vojnović, a sada je njime upravljao Nikola Altomanović. Kao i uvek u borbama Nikola Altomanović je nastupio veoma odlučno i direktno se upustio u najveće kreševo. Lično je predvodio svoje ratnike dok je Lazar Hrebeljanović bio već mudriji i oprezno je posmatrao sam tok bitke. Ako je u direktnim sukobima i učestvovao nalazio se dovoljno blizu ivici bojišta tako da je u svakom momentu mogao, ako ustreba, da se bezbedno izvuče.
 
         Veoma brzo je Lazar Hrebeljanović uspeo da uvidi svoju grešku i da oseti da je vojska koju ima Vukašin mnogo jača i spremnija za ovu borbu. Po njemu bitka je bila izgubljena i bilo je mnogo pametnije izvući se negoli uludo poginuti. Tako je i uradio. Jednostavno je od svoje vojske izvukao ono što je iole vredelo i što se moglo i kasnije korisno upotrebiti dok je deo vojske jednostavno ostavio. Kada se izvukao iz bitke mogao je sa bezbedne udaljenosti da vidi da se Nikola Altomanović sa svojom malom vojskom još uvek veoma hrabro bori, ali da se obruč oko njega i dalje steže. U tome momentu mu se učinilo da je karijera Nikole Altomanovića završena i da će on naći svoj grob na Kosovu. Možda je toga momenta mogao i odahnuti jer se uspeo rešiti barem jednog konkurenta u borbama za teritorije. Dok se približavao svojoj prestonici u Kruševcu mora da je već u glavi imao i plan kako da Altomanoviću propast iskoristi najbolje, naravno u svoju korist.
 
         Iako ostavljen na bojnom polju nasuprot Vukašinovoj vojsci, Altomanović se ljuto borio. Bio je sjajan primer borca i viteza i u svom oklopu sav poprskan krvlju mora da je bio lepa slika za onoga ko uživa u ratničkim veštinama. Čak i u toj situaciji nije razmišljao o tome da svoje borce ostavi i da se izvuče. Stoga mu je i povlačenje Lazara Hrebeljanovića u tome momentu izgleda bilo neobjašnjivo i nerazumljivo. On sam ne bi svoga saveznika ostavio na cedilu na takav način, dok Lazar nije ni trepnuo. Da svi ne shvataju kodeks viteštva i svoje lične političke koristi na isti način, mogao je jasno videti.
 
         Da je dete sreće mogao se Altomanović uveriti kada je uz neki neobjašnjiv sticaj okolnosti, ali i uz veliku ličnu hrabrost uspeo da se nekako izvuče sa bojnog polja. Vojska mu je sigurno pretrpela teške gubitke, a kako je on prošao ostaje da se nagađa. Sudbina cara Uroša je bila najgora. Njega je živa zarobio Vukašin Mrnjavčević, ali ga nije povredio. Još uvek je magično ime Nemanjića bilo dovoljno da cara Uroša zaštiti od fizičkog uništenja, ali ne i od maltretiranja i ponižavanja." (Željko Fajfrić, Veliki župan Nikola Altomanović, DD "Grafosrem", Šid, 2000.)
 
         Nije li epski narodni pjevač ovu Lazarevu izdaju na Kosovu prevrnuo u izdaju Vuka Brankovića u kasnijoj bitci na Kosovu 1389. godine?

SVETOGRDNA LOZA NEMANJIĆA

 

         Prava istorija nije viteška epska romantika, već je neprekidni zveket mača o mač, neprekidno proljevanje nečije krvi, a ta krv vrlo često je krv vlastitog naroda, krv najbližih rođaka, krv rođenog brata, krv vlastitog oca ili krv svog rođenog sina.
 
         Stefan Nemanja, bez imena oca i bez rodoslova, rimokatolik koji je u zrelim godinama života miropomazan u pravoslavnoj crkvi, zvanično je vladao Raškom od 1166-1196. godine. Svjesno je i planski napravio građanski rat u Raškoj, istrijebio staro plemstvo i počinio prvi istorijski genocid nad srbskim dvovjernim krstjanima (“bogumilima”). Od crkve proglašen za čudotvornog miritočivog sveca (sveti Simeon Mirotočivi).
 
        Vukan Nemanjić, prvorođeni sin Stefana Nemanje. I on je bio rimokatolik. Kao kralj vladao je Dukljom od 1195-1207. godine. Nakon smrti Nemanjine ratuje sa mlađim bratom Stefanom, pobjeđuje ga i postaje veliki župan Raške (1202-1205/1207). Međutim, arhiepiskop Sava, najmlađi sin Nemanjin, lišava brata Vukana raškog prestola i za vladara Raške postavlja brata Stefana. Nakon zbacivanja sa vlasti Vukanu se gubi svaki trag 1207. godine (neki smatraju da je tajno smaknut).
 
Stefan Prvovenčani bio je veliki župan Raške od 1196-1217. godine sa prekidom. Sava Nemanjić (potonji Sveti Sava) umoljava rimskog papu Honorija III da Stefanu da blagoslov i pošalje mu kraljevsku krunu, te 1217. godine papski legat donosi krunu u Rašku i saučestvuje u činu Stefanovog krunisanja. Proglašen je za srbskog svetitelja (prepodobni Simon Monah).
 
         Stefan Radoslav, najstariji sin Stefana Prvovenčanoga poznat i kao Radoslav Duka, bio kralj Raške između 1228-1234. godine. Godine 1233. dolazi u sukob sa bratom Vladislavom, u građanskom ratu biva poražen i zbačen s vlasti 1234. godine. Nakon poraza Radoslav bježi u Dubrovnik, ali izgleda da 1235. godine dobija garancije od brata i povlači se u manastir negdje na području tadašnje Raške. Mjesto i datum njegove smrti su nepoznati.
 
         Stefan Vladislav (nakon smrti sveti kralj Vladislav), je bio kralj Raške od 1234-1243. godine. Po smrti nasljeđuje ga mlađi brat Stefan Uroš I Nemanjić.
 
        Stefan Uroš I, kralj Raške od 1243-1276. godine, najmlađi je sin Stefana Prvovenčanog. Godine 1276. godine napada ga, pobjeđuje i zbacuje s prijestola njegov stariji sin Dragutin. Uroš se zamonašio u Humu i ubrzo umro.
 
         Stefan Dragutin bio je kralj od 1276-1282, a kasnije postaje i kralj Srema. Dragutin je 1282. godine abdicirao kao vladar Raške i vlast nad Raškom prepušta svom mlađem bratu Stefanu Urošu II Milutinu, pod uslovom da kasnije djeca Dragutinova naslijede Milutina na vlasti. Dragutin za sebe zadržava samo sjeverne pokrajine kojima vlada do smrti 1316. godine. Nasljeđuje ga sin Vladislav. Od crkve oglašen za sveca (prepodobni Teoktist).
 
         Stefan Uroš II Milutin je kralj od 1282-1321. godine. Bio je mlađi sin kralja Uroša I, mlađi brat kralja Dragutina (sremskog kralja) i otac Konstantina i Stefana, kasnije prozvanog Dečanski. Nakon neuspjele pobune njegovog sina Stefana Dečanskog, prevarom hvata Stefana, okiva ga i šalje u Skoplje sa naredbom pratiocima da Stefana oslijepe. U svojoj 46. godini života kralj Milutin vjenčan je u crkvi sa Simonidom koja je tad imala samo pet godina. Od crkve glasen za velikog svetitelja (sveti kralj Milutin).
 
         Stefan Vladislav II  je sin kralja Dragutina. Bio kralj Srema od 1316-1324. godine. Ratom poražen od strane srpskog kralja Stefana Uroša II Milutina, a potom i od Milutinovog sina kralja Stefana Dečanskog.
 
         Poslije Milutinove smrti 1321. godine u Srbiji izbija kratkotrajni građanski rat između tri različite frakcije. Prvu frakciju je predstavljao prestolonasljednik Konstantin Nemanjić, drugu Vladislav, a treću Stefan Dečanski. Na kraju Dečanski vrlo brzo ostvaruje potpunu pobjedu pa je Vladislav II bio prisiljen pobjeći na teritorij Ugarske gdje umire koju godinu kasnije.
 
         Konstantin Nemanjić je bio nasljedni sin kralja Milutina. Odmah nakon smrti Milutinove 1321. godine ubio ga je mlađi brat Stefan Dečanski, koji je i vlast prigrabio. Pseudobrokar navodi da je po Stefanovoj naredbi prikovan ekserima za drvo, nakon čega je presječen na pola, dok Orbini navodi da je to urađeno po naredbi njegovog brata od strica Vladislava, koji ga je uhvatio. Pričalo se da mu je glava, po Stefanovoj naredbi, odsječena i odrana, nakon čega je od nje napravljen pehar iz kojeg je Stefan Dečanski pio vino.
 
         Stefan Uroš III Dečanski, poznat kao Stefan Dečanski, kralj Srbije od 1322-1331. godine. Njegov sin Dušan je uz pomoć vlastele nasilno preuzeo presto a oca Stefana zatvara u tamnici u Zvečanu gdje Stefan i umire. Od crkve oglasen za sveca (sveti kralj Stefan Dečanski).
 
         Stefan Dušan, poznat i kao Dušan Silni bio srpski kralj od 1331-1345 i prvi srpski car od 1346-1355. godine. Značajno je proširio granice svoje države, osamostalio srbski crkvu od carigradske patrijašije i donio čuveni Zakonik kojim je suzbio samovoljnu vlast nad narodom osiljene vlastele. Iznenada je umro 1355. godine u 46. godini života, a nasljeđuje ga njegov sin Uroš. Od grčke crkve za života anatemisan, a po smrti od srbske crkve proglašen nezakonitim carem, a samim tim i njegovo carstvo biva nezakonito i nasljeđe Uroševo postaje nezakonito.
 
         Stefan Uroš V, poznatiji kao Uroš Nejaki, sin i nasljednik cara Dušana. Vladao je od 1355-1367. godine Državu mu raskopaju srbski velikaši koji su se za života Dušanova u crkvi zakleli na doživotnu vjernost Dušanu i sinu mu Urošu. Za raskop i propast Dušanovg carstva, kao i za ubistvo Dušanovog sina kralja Uroša, najviše su zaslužni crkva, Vukašin Mrnjavčević i Lazar Hrebeljanović. Radi pranja vlastite savjesti i njega je crkva proglasila svecem (sveti car Uroš).
 
        U pravoj istoriji nema viteške epske romantike, nema vjere, nema časti, nema poštenja i zato je prava istorija prezrena od onih koji neprekidno zveckaju mačem, koji neprekidno proljevaju nečiju krv, a ta krv vrlo često je krv vlastitog naroda, krv najbližih rođaka, krv zavađene braće, krv vlastitog oca ili krv svog rođenog sina.
 
         I tako najveći zlikovci, najkrvoločnije ubice i psihopate kao pobjednici od kreatora zla postaju sveci i kultni nacionalni junaci, te kao takvi tebi, čovječe, postaju uzor za proljevanje nečije krvi, a ta krv vrlo često je krv tvog vlastitog naroda, krv najbližih tvojih rođaka, krv rođenog brata, krv vlastitog oca ili krv tvog rođenog sina.
 
         U istoriji nema romantike i ono što će sutra biti naopaka i krvava istorija, danas ima umilni glas pobožne molitve u liku pastira nad stadom u porti klaonice


Saturday, February 13, 2016

BUNAR

Bunar
 
         Državni etimolog zadnje Jugoslavije kaže:
 
        “bùnar, gen. -ara (17. v.) = bunar, gen. -ara m (Vuk) ‘u istočnim stranama sinonim za zdenac < studenac (v.) = klàdenac (v.)’, odatle pridjev na -ski: bunarski (voda), augmentativ na -ina bunàrina f, radna imenica na -džija: bunardžija m = bunardžija (Kosmet) ‘zanatlija koji kopa bunare’. Opći balkanski turcizam (bunar ‘izvor, studenac’): bug., .arb. bunar. Također toponim.” (P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskog...a jezika, JAZU, Zagreb, 1971)
 
I reče Skok i slaga da je riječ BUNAR balkanski turcizam, a Turci za BUNAR kažu PINAR. PINAR i BUNAR nije isto!
 
Buna
 
      Sanskritsko BHU ( भू ) = POSTANJE, POČETAK POSTOJANJA, STVOREN, PROIZVEDEN, NICANJE, IZVORIŠTE, RAST. Sanskritsko BHUNA ( भूना ) = IZDAŠAN, OBILAN. Zar to nisu imena rijeke BUNE i njene pritoke BUNICE kod Mostara?
 
         Pogledajmo i riječi iz keltskog gaelik jezika:
 
BU = pomoćni glagol BITI
BUN = KORIJEN
BUNADAS = ORIGINAL, OSNOVA,
BUNAICH = USTANOVLJEN, OSNOVAN,
BUNAIT = OSNOVA
BUNANTA = SNAGA, DOBRA OSNOVA
BUNACHAR = POVJERENJE
BUNAILTEACH = NEPOMIČAN, FIKSIRAN
 (R. A. Armstrong, A. M.Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825, pg. 52-57)
 
         Uporedimo li sanskritske riječi BHU i BHUNA sa navedenim keltskim riječima i srbskim riječima BUNAR, BUNA i BUNICA, vidimo da su im korijeni i značenja isti.
 
I kako može riječ BUNAR biti iz turskog jezika od turske riječi PINAR? Lažu psi, sve nam lažu i kroz laži manipulišu i vladaju narodom radi odnarođivanja i zatiranja naroda.

SLATINA I SLATKOVINA

       
Slatkovina
 
        I pomoću toponima i hidronima možemo istoriju rasvjetljavati. Ovaj put za takav primjer poslužiće nam riječi SLATINA i SLATKOVINA.
 
         SLATINA je ime naselje, a SLATKOVINA vrsta trava. Prvo pogledajmo gdje se sve nalaze naselja sa imenom SLATINA!
 
Slovenija:
Rogaška Slatina,
Slatina pri Ponikvi,
Slatina Radinci.
 
Hrvatska:
Podravska Slatina,
Kutinska Slatina,
Moslavačka Slatina,
Petrova Slatina,
Slatina Pokupska,
Slatina Svedruška.
 
Srbija:
Slatina (kod Prizrena),
Slatina (kod  Čačka),
Slatina (kod Negotina),
Slatina (kod Kruševca)
Slatina (njive sela Dražanj kod Umčara, južoo od Beograda),
Slatina-potes (u ataru sela Odžaci kod Trstenika),
Slatina (kod Šapca),
Slatina (mjesto kod Prištine na kojem je izgrađen aerodrom),
Slatina (dio naselje Sopot kod Beograda),
Slatina (dio Loznice),
Slatina (kod Uba),
Slatina (kod Jagodine),
Slatina (kod Bora),
Slatina (kod Knjaževca),
Slatina (kod Prijepolja),
Slatina (kod Leskovca),
Slatina (dio Vrnjačke Banje),
Slatina (kod Vučitrna),
Slatina, (kod Leposavića),
Slatina (kod Podujeva),
Velika Slatina (opština Kosovo Polje),
Mala Slatina  (opština Kosovo Polje).

Crna Gora:
Slatina (kod Andrijevice),
Slatina (kod Danilovgrada),
Slatina (kod Pljevalja),
Slatina (kod Šavnika).
 
Bosna i Hercegovina:
Donja Slatina (kod Ribnika),
Gornja Slatina (kod Ribnika),
Donja Slatina (kod Šamaca),
Srednja Slatina (kod Šamca)
Slatina (kod Foče),
Slatina (kod Laktaša),
Slatina (kod Srebrenice),
Slatina (kod Teslića),
Slatina (kod Čajniča),
Slatina (kod Oštre Luke),
Slatina (kod Goražda).
 
Makedonija: Slatina (Slatino kod Kačanika).
 
Grčka: Slatino (od Grka prozvano Chrysi, Kastoria).
 
Ukrajina:
Slatina-Doly (Slatina-Selo),
Solotvino (mađarski: Aknaszlatina, rumunski: Slatina).
 
Albanija: Slatine (Sllatina).
 
Češka:
Slatina (Kladno oblast),
Slatina (Klatovy oblast),
Slatina (Litoměřice oblast),
Slatina (Nový Jičín oblast),
Slatina (Plzeň-North oblast),
Slatina (Svitavy oblast),
Slatina (Ústí nad Orlicí oblast),
Slatina (Znojmo oblast),
Slatina nad Úpou (Náchod oblast),
Slatina nad Zdobnicí (Rychnov nad Kněžnou oblast),
Horní Slatina (Jindřichův Hradec oblast),
Slatina (dio grada Brna),
Slatina (dio Chudenice),
Slatina (dio Františkovy Lázně),
Slatina (dio Horní Vltavice),
Slatina (dio Hostouň),
Slatina (dio Hradec Králové).

Slovačka:
Slatina (oblast Ljevice),
Slatina (rijeka).
 
Bugarska:
Byala Slatina (grad),
Slatina (dio Sofije),
Slatina (oblast Montana),
Slatina (oblast Plovdiv),
Slatina (oblast Silistra),
Slatina (oblast Loveč).
 
Rumunija:
Slatina (grad),
Slatina (oblast Suceava),
Slatina (oblast Nucșoara, Argeş)
Slatina-Nera (oblast Sasca Montană, Caraş-Severin),
Slatina-Timiş (oblast Caraş-Severin),
Slatina de Criş (oblast Dezna, Arad),
Slatina de Mureş (oblast Bârzava, Arad).
 
Hidronimi SLATINA u Rumuniji (u zagradama su nova rumunska imena):
Slatina (Sebeș), pritoka rijeke Sebeş,
Slatina (rumunski Leșunțu Mare), pritoka rijeke Leşunţu Mare,
Slatina (Nera), pritoka rijeke Bresnic,
Slatina (Brusturi), pritoka rijeke Brusturi,
Slatina (Remezeu), pritoka rijeke Remezeu,
Slatina (Putna), pritoka rijeke Putna,
Slatina (Cerna), pritoka rijeke Cerna,
Slatina (Trebiș), pritoka rijeke Trebiş,
Slatina (Criciova), pritoka rijeke Criciova,
Slatina (Iza), pritoka rijeke Iza,
Slatina (Arieș), pritoka rijeke Arieşul Mic.
Slatina (Râul Doamnei), pritoka rijeke Râul Doamnei
Slatina (Slatina-Timiș), pritoka rijeke Timiş,
Slatina (Bega), pritoka rijeke Apa Mare.
 
         Odakle potiče riječ SLATINA, čija je i šta znači?

Srbski glagol SLATI označava radnju u kojoj se neko ili nešto od nekoga ODVAJA, pravcem se GRANA i nekim drugim putem ide nekom drugom.

 
        GRANA, ODVAJANJE, RASCJEP, RAČVANJE na latvijskom je LISTES, a u savremenom srbskom LIST. Listovi se granaju iz glavnog nosećeg pravca. Listovi su OTCIJEPLJENI RASCJEP od GRANE.

        Gaelik (keltsko) SLAT = GRANA, ODVAJANJE, RASCJEP, RAČVANJE*. Gaelik IN (INE)** znači KANDŽA, KUKA. Svaka KUKA je SAVIJANJE, UVRTANJE, VINTANJE (svaka loza ima KUKE koje se VINTAJU oko drveta dok loza raste.

I pogledajmo: SLATI + IN > SLATIN; SLAT + INE = SLATINE. Ovo SLATINE vremenom prima oblik SLATINA.
 
U cvijetu slatkovine upisan je kolovrt kako se vinta (okreće).
 
        Šta je SLATKOVINA? Mnoge trave VINJAGE (loze) narodnim imenima nazivaju se SLATKOVINA. Riječ SLATKOVINA sastoji se od tri riječi SLAT KO VINA:
 
SLAT = ODVAJANJE, GRANANJE, RAČVANJE,
KO = KAO
VINA = LOZA (od korijena VIN- što znači VINTATI, SAVIJATI, UVRTATI).
 
SLATKOVINA = GRANA SE KO VINA = GRANA SE KAO LOZA.
 
         I na kraju: čija je riječ SLATINA? Keltska je to riječ, a Kelti su Cimbri…Simbri…Srbi.
…………………………..
        *R. A. Armstrong, A. M.Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825, pg. 498).
        **Ib. pg. 324

WIND, VINTANJE, VINO I VINJAGA

Vintanje
 
         Englesko WIND je VJETAR. Odakle potiče ova engleska riječ? Potiče iz srbskog jezika kojim su nekad govorili Srbi Brigi. Da ne gubimo vrijeme na lupetanja Zapadnjaka, slijedi kratko i jasno objašnjenje!
 
         Korijen WIN- u riječi WIND glasovno odgovara srbskom korijenu VIN- u riječi VINTATI. Ima li neko kome je srbski maternji, a da ne zna šta znači riječ VINTATI: to znači MOTATI, SAVIJATI, UVRTATI. Dakle sve ono što vazduh čini s oblacima, maglom, prašinom, kišom, drvećem, lišćem, žitom, itd. Sve to jaka struja vazduha VINTLA (suprotno od VIN je NEVIN, ali se je to danas koristi samo u moralno-pravnoj oblasti života).
 
        Korijen VIN- takođe je korijen riječi VINO za koju glupaci državnih filoloških ustanova tvrde da je latinska riječ. A šta je VINJAGA? VINJAGA je LOZA. Grozđe od kojeg se pravi VINO raste na VINJAGI, tj. na lozi.
 
         Riječ VINJAGA je složena od dvije vrlo stare riječi : VIN-JAGA. Vidjeli smo da VIN nosi značenje VITLANJA, SAVIJANJA, UVRTANJA. Riječ JAGA objasnili smo u temi "Baba Jaga i jagorčevina" i rekli smo da kanarisko (Kannada,/Canarese/Kanarese) JAGALI* znači RAST, a JAGU** znači ZELEN, dok sanskritsko JAGAT znači BILJE. I sve je jasno: VIN - JAGA > VINJAGA = SAVIJEN (UVRNUT) RAST ZELENOG BILJA. Zato jedna od sanskritskih riječi za VJETAR glasi JAGAT, jer vjetar VITLA, SAVIJA i UVRĆE kao što se bilje pri rastu VITLA, SAVIJA i UVRĆE.
 
         Može li ovo ikome da bude nejasno? Ne može nikome, osim onom koga crkveno-političko jako opojno ideološko VINO VINTA k’o budalu.
…………………….
         *Rev. W. Reeve, A Dictionary, Canarese and English, Revised, Corrected and Enlarged by Daniel Sanderson, Wesleyan Mission Press, Bangalore, 1858, p. 443.
         **Ib. p. 453

Wednesday, February 10, 2016

DUHOVNI USTAŠA ARTEMIJE RADOSAVLJEVIĆ

Artemije Radosavljević, govnar izdajnički (slika preuzeta sa Fb-grupe "Istina je samo jedna - vladika Artemije"). 
 
        Artemije (Radosavljević), govnar svetosavski je izjavio:
 
        "Nije Jasenovac stvar koja stoji između nas i Rima. Jeres stoji između nas i Rima".
 
        E Artemije, pljujem ti i na ljudstvo i vjeru i na boga u kojeg vjeruješ kad  tako opraštaš dželatima i otpisuješ 750 hiljada nevinih žrtava jasenovačkih. Fuj, zlotvore bezdušni!
.................................
 

VIDASOV ILI SVETOVIDOV TROSTRUKI VILNI KRST

Keltske (srbske) fibule iz gromila (izvor crteža: Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, urednik Kosta Herman, Sveska XIII, Sarajevo, Zemaljska štamparija, 1901, str. 530-532).
 
         Na gornjoj slici su fibule (kopče za dolame) nađene u srbskim (keltskim) gromilma i potiču iz vremena srbskog običaja spaljivanja pokojnika. Tu vidimo trostruki vilni krst keltskog boga Sunca Vidasa (Vidasus, lat.).
 
         Na gornjoj fibuli vilnim krstom simbolično su prikazani proljeće (desni krak i desni krug Sunca) i ljeto (lijevi krak i lijevi krug Sunca) na prvi dan ljeta i ljetni solsticij. Vertikalna linija ishodi iz prvog dana zime i simskog solsticija (kružni biljeg u dnu).
        Na donjoj fibuli vilnim krstom prikazana je Sunčeva godina sa četiri godišnja doba (četiri kruga Sunca).

        Na obje fibule su po šest pera sa obje strane, što su šest mjeseci trajanja zime i proljeća kad se Sunce penje nebom (desna strana) i šest mjeseci ljeta i jeseni kad Sunce od sjevera pada ka jugu (lijeva strana).
         Na ovoj slici je Svetovidov trostruki vilni krst (simbol proljeća, ljeta i ljetnog solsticija) na stećcima u Dobrica poljani u Borcima kod Konjica (lijevo) i na lokaciji Mala gromila u mjestu Cista kod Imotskog.


DUKAĐINI SU BILI SRBI

Dukađini su bili Srbi (Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, urednik Kosta Herman, Sveska XIII, Sarajevo, Zemaljska štamparija, 1901, str. 130-131).

         "Glasnik Zemaljskog muzeja" je uređivao Kosta Herman (Kosta Hörman), Nijemac i austrougarski službenik u Sarajevu. On nije napravio cenzuru, već su cenzuru i laži učinili srbski autori prećutkujući ove istorijske podatke.
 

KNEZOVI KASTRIOTI, GOSPODARI OD KROJE


 Kastrioti su bili Srbi (Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, urednik Kosta Herman, Sveska XIII, Sarajevo, Zemaljska štamparija, 19001, str. 130). Sliku uvećaj  klikom.

        Što više Srbima pokazuješ istorijsku istinu o njima, sve više javnih i podmuklo-tajnih dušmana stićeš i zgadi ti se svo današnje Srbstvo.

Tuesday, February 9, 2016

SOLARNI SIMBOL C (S)

        Lijevo od srbskog grba je majanski simbol. Četiri puta po tri tačkice su četiri godišnja doba po tri mjeseca (na srbskom grbu su samo četiri godišnja doba).
 
        Veliki krug u dnu je južno nebo sa  zimskim solsticijem na prvi dan zime.

        Ljetni solsticij sa prvim danom ljeta je veliki krug pri vrhu (sjeverno nebo).
Najvećim krugom u sredini obiljženi su proljetni i jesenji ekvinocij sa prvim danom proljeća i prvim danom jeseni. Predstavljeni su jednim krugom jer se dešavaju na istom dijelu neba (na nebeskom ekvatoru, koji je na sredini između zimskog i ljetnog solsticija).

          I ovdje vidimo da je simbol C (S) simbol Sunca u četiri godišnja doba godine.
......................................
Simbol Maja: https://archive.org/stream/jstor-197146/197146#page/n9/mode/2up

BASTATI I OBASTATI NA BAŠTINI


        Mi Srbi znamo  šta je BAŠTA: komad plodne zemlje uz kuću ili vrlo blizu kuće. Od otaca i predaka naslijeđena zemlja je BAŠTINA. Evo kako Skok izvodi porijeklo drevne srbske riječi BAŠTINA:
 
        “baština f (Vuk, Mikalja, dubrovački pisci) = bašćina (Bernardin, Baraković) = baščina (14. v., kajkavci) = bočina (Jambrešić i slovenski) ‘Г očevina, djedovina, hereditas, praedium; 2° njiva (Crmnica)s, poimeničen ženski rod pridjeva ЪаЫпъпъ (14, 15. i 16. v.). Od Daničića moderniziran bez potrebe za današnji jezik baštinan m, baština L, kad se ne govori više (upor. istina f < istimna). Taj je izveden s pomoću općeg pridjevskog sufiksa -ьпъ od stcslav. bašta ‘otac’ (v. gore baca) Od hrvatskih leksikografa bilježe tu riječ samo Stulić i Daničić u poslovicama. Baština je pravni termin koji se iz crkvenog slavenskog jezika raširio i na zapad.” (1)
 
        I tako crni i  čemerni Skok kaže da je BAŠTINA nastalo od riječi BAŠTA što, kaže, znači OTAC  i poziva se na francusko BACA. Bože mili i istiniti, koliko je po srbskim knjigama neznanja i laži,  čudo jedno!
 
        Ima li ovdje Srba? Ima li ovdje iko ko razumije stare srbske riječi BASTATI i OBASTATI?
 
        Znate li, Srbi,  šta znači vaša riječ   IZBASATI? To, Srbi, znači   IZAĆI  IZ NEKOG NEPOZNATOG MJESTA I UBASATI U NOVO MJESTO: IZ BASATI (iz je prijedlog mjesta, BASATI je IĆI ODNEKLE, DOĆI IZ NEKOG MJESTA.
 
        Znate li , Srbi,  šta znači NABAS? Sanskritsko NABASHA ( नाभस ) znači NEBESKO,  te srbsko NABAS (koje se sastoji od NA BAS) znači DOBRO, SAVRŠENO, NEBESKO, BOŽANSKO, jer je sanskritsko BHAS ( भास् ) SVJETLOST, UŽIVANJE, SLAVA.
 
        Na jeziku Kanarisa (Kannada/Canarese) BASANTA je PROLJEĆE , a ono je godišnje MJESTO  života, rađanja i rasta i to se naročito primijeti u zelenom vrtu u BAŠTI. Kanarisko BASARI je DOBRO MJESTO. (2)
 
        Kanarisko BASI je CENTAR TEŽE, a BASURU (BASIRU) je RODNICA, MATERICA, TRUDNOĆA, a sve to je MJESTO ŽIVOTA. (3)
 
Kanarisko BASE je SUŠTINA, SRŽ, CENTAR. (4)
 
Kanarisko BASTA je MJESTO DOBRA, dok BASTI znači BORAVIŠTE, SELO, STANOVNIŠTVO, NAROD. (5)
 
Tako vidimo da BASTATI  znači BITI, POSTOJATI U DOBROM ŽIVOTNOM MJESTU.
BAŠTINA je MJESTO BIVANJA, MJESTO POSTOJANJA, MJESTO DOBROTE, MJESTO SUNCA I ŽIVOTA.
 
        Da bi BASTALI i OBASTALI na jednom DOBROM MJESTU ŽIVOTA na svojoj BASTINI naši preci gradili su BASTIONE, tj. KULE, UTVRĐENJA, TVRĐAVE.
 
        BAŠTINA nije “pravni termini iz crkvenog slavenskog jezika” kako Skok tvrdi, već je praiskonska srbska riječ Srba domorodaca koji su BASTALI i OBASTAJALI na svojoj milenijumski staroj BAŠTINI. Srbska riječ  BAŠTINA je imenovala ono  što nam je kasnije natureno pojmovima OTADŽBINA i DOMOVINA.
 
        Stara srbska narodna prezimena  BASARA, BASAREVIĆ, BASARIĆ, BASAREVAC znače BAŠTINAC, DOMORODAC, STAROSJEDILAC. Jedno istorijsko srbsko (keltsko) pleme iz 3-2 v. s. e. nosilo je ime BASTARANI (Bastarnae, Bastarni ili Basternae, lat., Βαστάρναι i Βαστέρναι, gr.).
 
        Dokle ćete, kukavni Srbi, slijepo vjerovati svojim crkveno-školskim lažovima i odbijati istinu o sebi i svojim očiglednim istorijskim korijenima? Dokle  ćete, crni Srbi, pokorno slijediti svoje najveće lažove, tirane i ubice vaše? Dokle  ćete se njima ropskim umom klanjati i  služeći im himne i tropare pjevati? Dokle  će vam, Srbi, laž  vjera biti?
…………………………
(1) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Jazu, Zagreb, 1971.
(2) Rev. W. Reeve, A Dictionary, Canarese and English, Revised, Corrected and Enlarged by Daniel Sanderson, Wesleyan Mission Press, Bangalore, 1858, pg. 707-708)
(3) Ib.
(4) Ib.
(5) Ib.

NAJSTARIJI EVROPLJANI I BALKANSKA BUŠA

 
Buša je predak svih okolnih vrsta goveda.
 
         Da su preci svih Evropljana prvo boravili na Balkanu i odatle se vremenom naseljavali  širom Evrope, svjedoči i genetski najstarija pasmina goveda: balkanska buša (Bos brachyeros europeus).
        Na litvijskom jeziku "būvis" znači "biće, život", a na latvijskom bûšana znaci "biće" (J. Pokorni,Indogermanisches Etymologisches Wörterbuch). Dakle je to isto i kod Srba značilo "buša", ali se zabravilo.

Sunday, February 7, 2016

LATINSKI KRST

Latinski krst (Cambridge Antiquarian Society, Volume V, 1880-1884, Cambridge, 1886. pg. 76,78).
 
       Šta je tkz. latinski krst? Latinski krst nije jednokraki solarni krst, već mu je vertikalni krak ispod prečke duži od ostalih krakova. Je li to originalni krst crkve? Ne, to je krst sa novca nekih nehrišćanskih rimskih careva, a zvanični krst crkve postao je mnogo kasnije (po crkvenom "predanju" od 4. vijeka i vremena cara Konstantina i majke mu Jelene).
 

SRBI SUBRI I INSUBRI

Liguri Subri i Insubri (slike uvećaj klikom).
 
Pominjanje Surba (Cambridge Antiquarian Society, Volume VI, 1884-1888, Proceedings 1885-6, Meeting held May 10, 1886,  1xxi,  Cambridge, 1891).
Kelti Subri (Cambridge Antiquarian Society, Volume VI, 1884-1888, Proceedings 1885-6, Meeting held May 10, 1886, 1xxii,  Cambridge, 1891).

        SUBRI su LIGURIJANI, ogranak Gala (Kelta) TAURICA. Skupa sa INSUBRIMA su vijekovima prije hrišćanske ere boravili među mnogim galskim plemenima u današnjoj sjevernj Italiji uz rijeku Po, ondašnja Padus ili Eridanus. Zemlja INSURBA bijaše INSUBRIJA, a glavni grad Mediolanum, današnji Milano.
Značenje riječi Subri (Macalister, Robert, Alexander Stewart, The secret Languages of Ireland, Shelta, University Press, Cambridge, 1937, pg. 217).
 
        Rijec SUBRI istog je značenja kao i riječ SURBI ili SARBI: SORBI znači SUBRAĆA, SARBI su SABRAĆA, a SOBRI su SOBRAĆA.
 
         MED je SREDINA između nečega (MED je iz CENTRA cvijeta, suština cvijeta). SREDINA je između MEĐA. Latinsko MEDIETAS je SREDIŠTE, CENTAR, a svaki centar ima oko sebe OMEĐENI prostor.
 
         Gaelic LAN* je PUNOĆA. Tako bi MEDIOLANUM značilo PUNO SREDIŠTE. Pretpostavlja se da je izvorno ime grada bilo MEDHELAN ( < MED** + HELA***), što na velškom znači CENTAR OKUPLJANJA (tu je bilo i veliko svetilište keltskog boga Sunca).
 
         Ali, nas ovdje zanima ime INSUBRI (INSUBRES, lat.). Ime se sastoji od dvije riječi: IN-SUBRI.
 
         Pogledajmo srbsko IN u riječi INOK i to znači SAM, JEDAN i niko više s njim nema. On je INOKOSAN. Riječ INOKOSAN je složenica od dvije riječi : INO-KOSAN.
 
         Značenje riječi INO otkrivamo u srbskim riječima INOSTRAN, INOSLAVAN: IN znači JEDAN, UNUTRA, dok riječ INO znači VAN, IZVAN, NAPOLJU, tj. TUĐE (riječ IN ušla je u engleski sa značenjem UNUTRA).
 
         Riječ KOSAN je skraćeni oblik od KOSTAN i potiče od keltskog (velškog) COST što je današnje srbsko KOŠTATI, te kad je neko INOKOSAN, to znači da je samo on JEDAN sebi na trošku, jer je sam. Ako nije INOK INOKOSAN, već su s njim i DRUGI, onda su oni INI i to je množina. Tako dolazimo do zaključka da riječ IN u imenu INSUBRI znači JEDNI, UNUTRAŠNJI, SREDNJI, CENTRALNI.
 
         Značenje riječi SUBRI imamo u sanskritskom SUBHRI koje znači BIJELI, SVIJETLI, LIJEPI, SJAJNI, BLJEŠTEĆI, SUNČANI, SUNCE.
 
        INSUBRI su bili JEDNI, UNUTRAŠNJI, SREDNJI SRBI među okolnim SUBRIMA.
...................................
*R.A. Armstrong, A. M.Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825, pg. 341.
**Ellis Jones, A new pocket dictionary of the Welsh and English languages: Geiriadur llogell cymreig a seisonig; Cearnarfor, Cyhoeddwid Gan William Potter & Co, 1840, pg. 222.
*** Ib. pg. 187.

ZNAČENJE IMENA "TRIBALI"

Značenje riječi Tribhli (Macalister, Robert, Alexander Stewart, The secret Languages of Ireland, University Press, Cambridge, 1937, pg. 151)

         Tribali su bili pleme Tračana nastanjeni na području današnje Srbije i Bugarske. Značenje riječi "Tribali" nalazimo u tajnom jeziku koji potiče još od keltskih mudraca druida i barda (tkz. shelta language): "thribli"* znači "rod, rođaci, familija", a to je jedno od značenja imena "Subri" (subraća), "Sobri" (sobraća) i Sabri (sabraća).
 
..................................
 
Značenje riječi "Tribal" = vezano za pleme, karakteristika plemena, a pleme je rod, rođaci, sabraća (Sabri), sobraća (Sobri), subraća (Subri) = familija:
 

Wednesday, February 3, 2016

LIGURE, KLIZANJE I LIZANJE

Liguranje ili klizanje.
 
        “ligure f pl. (Srbija, Užice) ‘malene saonice što se djeca vozaju na njima po ledu i snijegu’. Vjerojatno u srodstvu sa rus. lyža ‘Schneeschuh, Schlittenbalken, Balkanstiel’, od ie. prijevoja *(s)lūga od korijena *sleul- ‘sklizati’ zastupljenog u germanskom i baltičkom.” (1)
 
Ligure
 
I u Bosni svi znaju šta su LIGURE, dakle nije tačna Skokova tvrdnja da ta riječ postoji samo u Užicu.
 
         Govoreći o porijeklu riječi LIZATI Petar Skok pretpostavlja njeno porijeklo u dva drevna indo-evropska korijena: *lei-gh pored *li-ğh. (2)
 
Pobogu, čemu indoevropski korijen kad taj korijen i dan-danas postoji u gaeliku u riječi LIGH (3) i u srbskoj riječi LIGURE.
 
         U gaelik jeziku, koji je grana keltskog jezika, LIGH znači LIZANJE. Riječ LIGH ima isti oblik i isto značenje kao i Skokov hipoteticki indo-evropski korijen LIGH za riječ LIZATI i tu nema dvoumljenja da se o istom korijenu radi. Tu je i sanskritsko LI ( लि ) sa značenjem ISTO, JEDNAKO, te bi LI-GURE značilo ISTE GURE, ISTE GRBE, jer su LIGURE na prednjem dijelu GURAVE, SAVIJENE.
 
         Od korijena LIG – preko oblika LIGANJE izvedeno je srbsko LIZANJE. Šta je LIZANJE? To je KLIZANJE jezika preko nečega i kao što jezik KLIZI preko sladoleda, tako i LIGURE KLIZE preko snijega i leda. Riječi LIZANJE i LIGURE postale su od istog korijena LIG- i bukvalno imaju isto značenje: KLIZANJE!
 
         Od korijena LIG-, koji je nosilac oblika i značenja riječi LIZANJE, izvedene su sljedeće riječi koje znače LIZANJE: ligim (stari irski), ligurio (latinski), leccare (talijanski), lick (engleski), slikke (danski), lik (holandski), лізаць (bjeloruski), лизати (ukrajinski), lízat (češki), laizīt (latvijski), lysis (litvanski), лижат (makedonski), lagħaq (malteški), lizać (poljski), лизать (ruski), olizovať (slovački), lizati (slovenački), lengüetazo (španski), slicka (švedski).
 
         Takođe i SKIJE služe za KLIZANJE, a na sljedećim jezicima SKIJE su: lyže (češki), лыжы (bjeloruski), лижі (ukrajinski), лыжи (ruski), lyže (slovački), lykkiä (finski). Sve ove riječi oblikom i značenjem slične su nabrojanim riječima koje znače LIZANJE, a lizanje je KLIZANJE.
 
         U srbskom jeziku naziv za SKIJE je SMUČKE, u slovenačkom SMUČI. Ove dvije riječi imaju isto porijeklo kao i englesko SMOOTH, što znači GLATKO, UGLAĐENO, a sve što je GLATKO i UGLAĐENO lako KLIZI.
 
         Riječ KLIZITI ( < GLIDITI) od je istog keltskog korijena kao i englesko GLIDE, a obje su od keltskog korijena GLID-: gaelik GLIDICH znači KRETANJE, POMICANJE, MRDANJE. (4)
 
         I tako smo pričom o LIGURAMA i SMUČKAMA razobličili neke lingvističke mućke o porijeklu riječi LIZATI i KLIZATI i još jednom smo pokazali povezanost srbskog i keltskog jezika, jer su u starini Kelti bili Srbi (Cimbri, Kimbri, Simbri...).
…………………………
(1) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Jazu, Zagreb, 1971.
(2) Ib.
(3) R. A. Armstrong, A. M.Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825, pg. 354.
(4) Ib. pg. 301

Monday, February 1, 2016

SIMBOL GODINE

 
 
Cherna voda, Cernavodă, Romania, 4000-3200 god. st. ere.
 
         Na figurini ženskog božanstva iz Crne vode u danasnjoj Rumuniji (Cherna voda, Cernavodă, Romania 4000-3200 god. st. ere) prikazan je symbol Sunčeve godine sa četiri godišnja doba sa po tri mjeseca njihovog trajanja. Horizontalna linija je pravac nebeskog ekvatora E-W sa urezanim danima. Vertikalna linija povezuje zimski sa ljetnim solsticijem, tj. prvi dan zime (bijeli krug) i prvi dan ljeta (crveni krug).


The Great Pyramid and the Bible

 
          The numbers and the measurements of the Great Pyramid also hold and show the knowledge of future events and show the major historical moments of human history: creation of the world, the time when the Pyramid was built, the great biblical flood, the birth of the Messiah, His suffering, resurrection and his second coming to Earth. This is the knowledge about our spiritual world.
 

The Great Pyramid and the Earth


        Why was the Great pyramid of Giza built? The Great Pyramid is a time capsule which holds ancient wisdom, knowledge about the ancient and modern metrology, knowledge about the size of the Earth, and fundamental but important knowledge about astronomy, with an exact precision which is only in our time established by the modern astronomical science. This is the knowledge about our material physical world. 

http://www.scribd.com/doc/295290172/Petko-Nikolic-Vidusa-The-Great-Pyramid-and-the-Earth