Thursday, December 31, 2015

VID KAO MJERNA JEDINICI VREMENA

        Pri gledanju ljudsko “snima” određeni broj kvadrata u sekundi. U normalnom, prirodnom osmatranju oko "uhvati" 24 slike u sekundi. Filmski materijal i dan danas većinom se snima u 24 slike u sekundi. To su 24 herca (Hz) u sekundi, odnosno 24 VIDA u sekundi.
        VID je najmanja fizička mjerna jedinica vremena:
 
        1 SEKUNDA = 24 VIDA.
 
 

         Sad ćemo pokazati kako je VID kao Božija jedinica vremena ubilježena u vremenu i to ćemo prikazati kroz geometriju, jer je VID kao mjerna jedinica vremena nagoviješten još u znakovima vinčanske kulture (slika iznad).
 
 
         Sve počinje od geometrije broja 1 i broja Pi (3,14159…). Broj 1 je prečnik kruga T, a obim tog kruga je 3,14159 (Pi). Površina kruga T je 0,7853975 kvadratnih mjernih jedinica, a kvadrat ABCDA sa tolikom površinom ima strane duga po 0,886226551 mjernih jedinica. I sad pogledajmo:
 
         a) 1 tropska (sunčana) godina = 365,242 dana,
         b) dužina Kraljeve odaje u Velikoj piramidi je 412,1316378 (inči).
 
Brojevi Piramide nose svoju simboliku:
 
         365,252 : 412,1316378 = 0,886228551 = pojedinačna dužina strana kvadrata ABCDA = AB.
 
Jedna polovina dužine AB = 0,443113275 mjernih jedinica:
 
 
100 x 0,443113275 = 44,31132756 mjernih jedinica = 44,31132756 VIDA.
 
1 SEKUNDA = 24 VIDA:
 
44,31132756 : 24 = 1,846305315 sekundi.
 
1 MINUTA = 60 SEKUNDI:
 
1,846305315 : 60 = 0,030771755 minuta
 
Jedna tropska (sunčana) godina = 365,242 dana:
 
365,242 x 0,030771755 = 11,23913743 minuta godišnje = 11 minuta, 14,34824584 sekundi = razlika između dužine sideralne (zvjezdane) i tropske (sunčane) godine: sideralna godina (julijanska) je duža od tropske (gregorijanske) za 11 minuta 14,34824584 sekundi (zvanična astronomija mjeri 11 minuta i 14 sekundi).
 
U normalnom prirodnom gledanju čovjekovo oko vidi 24 slike u sekundi i to su 24 VIDA:
 
a) 24 VIDA = 24 Hz = 1 SEKUNDA = 0,016666666 MINUTA,
b) 44,31132756 TRENUTAKA = 1,846305315 SEKUNDI = 0,030771755 MINUTA.
 
Svaki dan godine po 0,030771755 minuta je 11,23913743 minuta i to je godišnja vremenska razlika između zvjezdane (julijanske) i sunčane (gregorijanske) kalendarske godine.
 
         Tako vidimo da je normalni prirodni rad čovjekovog oka Bog Tvorac podesio po razmjerama vremene između zvijezda i Zemlje (zvjezdana godina) i Sunca i Zemlje (tropska godina).
 
Bogu slava, a nama svima zdravlja i veselja u novoj 2016. godini!

Wednesday, December 30, 2015

PREĆUTANA TAJNA GREGORIJANSKOG KALENDARA

        Gregorijanski kalendar je  sunčani (tropski) kalendar, jer mjeri vrijeme punog kruga Zemlje oko Sunca. Julijanski kalendar je zvjezdani (sideralni) kalendar, jer mjeri puni krug Zemlje u odnosu na zvijezde (zbog tačnosti mjerenja vremena astronomi koriste julijanski kalendar).
 
        Godina julijanskog kalendara duža je od godine gregorijanskog za 11 minuta i 14 sekundi (11,23333333 minuta). Ta razlika godinama se skuplja i izaziva pomijeranje  datuma godišnjih doba u julijanskom kalendaru: skoro svakih 128 godina početak godišnjih doba pomjera se za jedan dan na niži kalendarski datum.
 
        Da bi se izbjeglo ovo pomijeranje i da bi početak godišnjih doba ustalili na istom datumu,  Rimokatolička crkva 1582 godine odbacuje julijanski zvjezdani kalendar i uvodi sunčani gregorijanski kalendar.
 
        I pogledajmo sad ovo: crkva je odredila dan Hristovog rođenja 25. decembra ondašnjeg julijanskog kalendara, jer je u vrijeme Hristovog rođenja na taj da padao prvi dan zime (zimski solsticij). I to je uzeto kao dan rođenja Sunca Pravde Isusa Hrista. Od tog 25. decembra do 1582. godine zimski solsticije se pomjerao kroz kalendar svake godine za 11,23333333 minuta:
 
         1582 godine po 11,23333333minuta je 17771,13333 minuta = 296,1855555  časova = 12,34106481 dana = 13. dan.
 
 
        Ako pogledamo priloženu sliku i od 25. decembra julijanskog (ćirilica) i odbrojimo 13. dan, to pada na 12. decembar julijanskog i to je bio 25. decembar 1582. godine gregorijanskog kalendara, tačno na dan rimokatoličkog Božića po gregorijanskom kalendaru.
 
        Ali, još   te 1582. godine Rimokatolička crkva je tvrdila da je prvi dan zime (zimski solsticij) u to vrijeme bio 22. decembar gregorijanskog, odnosno 9. decembar julijanskog kalendara, a to odgovara prvom danu zime tek u naše doba 20-21. vijeka. Provjerimo:
 
         2000 godina po 11,23333333 minuta = 22 466,66666 minuta = 374,4444444 časova = 15,60185185 dana = oko sredine 16. dana od 25. decembra julijanskog kalendara.
 
        Govore kako je Rimokatolička crkva ravnala svoj kalendar, ne prema početku hrišćanske ere, već  prema vremenu 325. godine kad je bio Prvi vaseljenski sabor.  Da vidimo koliko se prvi dan zime pomjerio za ovih 325. godina:
 
        325 x 11,23333333 = 3650,8333332 minuta = 60,472222 časova = 2,535300925 dana = sredina 3. dana od 25. decembra početkom hrišćanske ere i to je 22. decembar julijanskog kalendara.
 
Ali, svi govore da je od 325. godine do 1582. godine, kao godine uvođenja gregorijanskog kalendara, prvi dan zime pomjeren za 10 dana i to se lako provjerava:
 
        1582 – 325 = 1257 godina
 
        1257 godina po 11,23333333 minuta je 14120,3 minuta = 235,3383333  časova = 9,805763886 dana = 10. dan od 22. decembra julijanskog kalendara.

        Držeći se onih 11,23333333 minuta za svaku godinu razlike u duzini zvjezdane od suncane godine papini astronomi su tačno izračunali 10 dana pomijeranja zimskog solsticija od 325 -1582. godine. Idemo do slike i odbrojmo deseti dan od 22. decembra julijanskog kalendara kad je bio Božič 325. godine. Deseti dan pada na 12. decembar julijanskog, tj. na 25. decembar gregorijanskog i to je 1582. godine bio prvi dan zime (zimski solsticij) i rimokatolički Božić.

        Sad se postavlja pitanje: zašto je još one 1582. godine Rimokatolička crkva slagala da je zimski solsticij te godine bio 22. decembra gregorijanskog, tj. 9. decembar julijanskog kalendara? Po astronomskom računanju tropskog gregorijanskog kalendara zimski solsticij morao je ostati fiksiran na 25. decembru kad je rimokatolički Božić, jer je tako bilo 1582. godine, a nije ostalo tako? Zašto nije? Da li se prvi dan zime kroz vrijeme od 1582. godine do 20. vijeka pomjerio na 22. decembar, sto bi značilo da je tačnost papinog tropskog kalendara samo jedna laž i obmana?
 
    

Tuesday, December 29, 2015

CER I CRKVA

 
Sanskritsko ZAARA = ŽUT
Srbsko ZAR = SVJETLOST
Persijsko ZERD = ŽUT...
Sanskritsko ZRII = SVJETLOST


ZAR = ZER = ZRII = ŽUTA SVJETLOST = SUNCE
ZER > CER

Sanskritsko CERU = NEŠTO CEMU SE ODAJE POŠTOVANJE, POŠTOVANI, OBOŽAVANI.
CER = HRAST (kod Srba je hrast još uvijek poštovan i obožavan).

ZER > CER > CERKVA > CRKVA

Monday, December 28, 2015

ŠTA JE KRŠTENJE

        Ovu priču počinjemo vedskim predanjem o BOGU ŽIVU i BOGINJI ŽIVI.
 
Sanskritsko JIVA = ŽIV, ŽIVA, ŽIVAN, ŽIVEĆI, ŽIVOTNI DUH.
Sanskritsko JIIVA = ŽIVANA = ZEMLJA.
 
BOG je JIVA jer je vječno ŽIV, ŽIVA, ŽIVAN, ŽIVEĆI, I ON JE ŽIVOTNI DUH.
ZEMLJA je JIIVA, tj. ŽIVA (dugouzlazni akcent na “i”).
 
        BOG JIV je MUŠKI PRINCIP (OTAC), a JIIVA je ŽENSKI PRINCIP (MAJKA).
BOG JIV i BOGINJA JIIVA su OTAC i MAJKA, jer STVARAJU ROD: OTAC OPLODI, MAJKA RAĐA ROD.
 
        Čime i kako BOG JIVA “oplođava” BOGINJU JIIVU? “Oplođava” je TOPLOM LJUBAVLJU KOJA JE U SVJETLOSTI SUNCA i VODOM KIŠE koja je SIMBOLIČNI prikaz je SPERME. Sve ovo je simbolični, alegorijski prikaz NEBA (JIVE) i ZEMLJE (JIIVE). JIVA je NEBESKI ŽIVOTNI DUH, JIIVA je ZEMLJSKA MATERIJA koja rađa ROD.
 
         KIŠA je VODA SA NEBA. Dok pada KIŠA, ona spaja NEBO (JIVU) i ZEMLJU (JIIVU). Spajanje MUŠKOG NEBESKOG i ŽENSKOG, ZEMALJSKOG je UKRŠTANJE VRSTA, jer NEBESKA DUHOVNA SUŠTINA nije ista ZEMALJSKOJ MATERIJALNOJ SUŠTINI, odnosno NEBESKO TIJELO OCA JIVE nije isto ZEMALJSKOM TIJELU MAJKE JIIVE i zato je njihovo sjedinjenje UKRŠTANJE RAZLIČITOSTI.
 
Po srbskom jeziku UKRŠTANJE je UKRŠTENJE ili kraće rečeno KRŠTENJE (vino u koje se doda voda je “kršteno” vino, jer ima suštinu vina i suštinu vode i te dvije suštine spojene su u jednu novu suštinu novog kvaliteta).
 
         Ime JOVAN ili IVAN izvedeno je od imena JIVA. KRSTITELJ JOVAN je KRŠTAVAO VODOM, tj. simbolično je spajao BOŽIJE DUHOVNO NEBESKO sa MATERIJALNIM ZEMALJSKIM TIJELOM ČOVJEKA. Jevrejska starozavjetna sekta esena uvela je običaj porinuća u vodu kao inicijaciju u "Red pravednika" i to je činio i Jovan Krstitelj, koji je porinućem u vodu rijeke Jordana i Isusa krstio.
 
         Hrist je objasnio da Jovanov način KRŠTENJA nije pravo UKRŠTANJE, tj, nije pravo KRŠTENJE čovjeka. Takvim KRŠTENJEM, kao vrstom UKRŠTANJA, ne postiže se pravi ROD, tj. pravo ROĐENJE, jer je to samo simbolična FORMA, te je Hrist objasnio:
 
        “Zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u Carstvo Božije?" (Jn. 3:5)
 
KRŠTENJE VODOM I DUHOM, šta ovo znači? Pogledajmo:
 
        “U početku stvori Bog nebo i zemlju. A zemlja bješe bez obličja i pusta, i bješe tama nad bezdanom; i duh Božiji dizaše se nad vodom.” (Stvaranje, 1, 1-2)
 
         DUH BOŽIJI odvojen je od VODE, a UKRŠTANJE (KRŠTENJE) je spajanje u JEDNO TIJELO, jer MUŽ I ŽENA UKRŠTANJEM (KRŠTENJEM) RAZLIČITOSTI postaju JEDNO TIJELO i pri tome donose ROD.
 
         DUHOVNO LJUDSKO ROĐENJE nastaje UKRŠTANJEM (KRŠTENJEM) ČOVJEKOVOG TJELESNOG sa BOŽIJIM DUHOM U ČOVJEKU. Čovjek stvoren na PRILIKU BOŽIJU i BOG mu je u tijelo udahnuo DUH ŽIVOTNI, te je ČOVJEK ujedno ZEMALJSKO BIĆE I NEBESKO BIĆE.
NOVO ROĐENJE je UKRŠTANJE (KRŠTENJE) ZEMALJSKOG I NEBESKOG U ČOVJEKU UKRŠTANJE(KRŠTENJE) VODE I BOŽIJEG DUHA. Na koju se VODU misli? Misli se na VODU koja je u čovjekovom tijelu, jer se čovjekovo tijelo pretežno sastoji od vode. Tu ZEMALJSKU TJELESNU VODU (nad kojom se diže DUH BOŽIJI), tu VODU čovjek treba da UKRSTI (KRSTI), tj. SPOJI sa BOŽIJIM DUHOM u sebi i to je ČOVJEKOVO DRUGO ROĐENJE. TAKAV ČOVJEK POSTAJE OBOŽENA TVAR, NOVI ČOVJEK U NOVOM TIJELU koje donosi BOŽANSKI DUHOVNI ROD.
 
     ROD NEKRŠTENOG I PONOVO NEROĐENOG ČOVJEKA je kurvarstvo, krađa, zloba, pakost, lažljivost, lakomost, pakost, zavist, svađa, ubistvo, nemilost, lukavstvo, zloćudnost, ogovaranje, mržnja istine, bogomržnja, hvalisavost, gordost.
 
         ROD KRŠTENOG I PONOVO ROĐENOG ČOVJEKA JE poštenje, dobrota, iskrenost, milost, pobožnost, mirotvorstvo, skromnost. Sve ovo ukratko je rečeno ovako:
 
         1. “Ljubi Gospoda Boga svog svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svom misli svojom.” (Mat. 22, 37)
         2. “Ljubi bližnjeg svog kao samog sebe.” (Mat. 22, 39)
 
        “Svako drvo, koje ne rađa roda dobra, siječe se i u oganj se baca.” (Mat.7, 19)
 
        “Neće svaki koji mi govori: Gospode! Gospode! Ući u carstvo nebesko; no koji čini po volji Oca mog koji je na nebesima.” (Mat. 7, 21)
 
 
        Govore da je etimološko porijeklo "grčke" riječi BAPTISMA (βάπτισμα, gr.) nepoznato, a tu "grčku" riječ prevode kao "duboko porinuće". Međutim, u nekim indo-arijskim jezicima postoji riječ BAP* (izgovara se sa dugim A, pa se to A piše duplo: BAAP) i znači OTAC:
 
- Gujarati: BAAPA = OTAC
- Hindu: BAAP = OTAC
- Prakrit: BAAP = OTAC
 
BAAP (BAP) > BAPTISMA (βάπτισμα, gr.) = POOČENJE = BITI KAO OTAC.
 
         KRŠTENJE JE UKRŠTANJE ZEMALJSKOG U ČOVJEKU SA BOŽANSKIM U ČOVJEKU. Time čovek postaje nova tvar u novom oboženom tijelu i to je čovjekovo DRUGO ROĐENJE i samo takvi ljudi čine što je po volji OCA NEBESKOG i donose DOBAR ROD.
 
        “Koji uzveruje i krsti se, spasiće se; a ko ne vjeruje osudiće se.” (Mar.16, 16)
..................................
         *R. L. Turner, A Comparative Dictionary of the Indo-Aryan Language, Volume 1, Motilal Banarsidass Publishers Private Limited, Delhi, 2008, pg. 520
ISBN 978-81-208-1661-9

VLADARSKA TITULA "KARAN"

 
         Da su Srbi Cimbri (Cimeri) pokazuju mnoge riječi u srbskom jeziku. Jedna od tih riječi je vladarsaka titula KARAN. Tako imamo toponime KARANOVAC i u Srbiji kod Kraljeva i u Bosni kod Banjaluke. Tu su i prezimena KARAN i KARANOVIĆ.
 
        Keltsko (gaelik) CARAN* (velško CARAN, irsko CARAN, latinsko CORONA) je KORONA, tj. KRUNA. A svemu je početak u srbskoj riječi ZAR (svjetlost, sjaj):
 
ZAR > ZARAN > SARAN > CARAN = KARAN
..............................
         *R.A. Armstrong, A. M.Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825, pg. 100

SANSKRIT I JAHVE

Jakov se rve sa "Bogom".
 
        Jedna biblijska priča  pripovijeda o tome kako se Jakov, praotac Hebreja, rvao sa Bogom:
 
        "A kad osta Jakov sam, tada se jedan čovek rvaše s njim do zore. I kad vide da ga ne može svladati, udari ga po zglavku u stegnu, te se Jakovu iščaši stegno iz zglavka, kad se čovek rvaše s njim. Pa onda reče: 'Pusti me, zora je!'
 
       A Jakov mu reče: 'Neću te pustiti dokle me ne blagosloviš.'
 
        A čovek mu reče: 'Kako ti je ime?'
 
        A on odgovori: 'Jakov!'
 
        Tada mu reče: 'Odsele se nećeš zvati Jakov, nego Izrailj; jer si se junački borio i s Bogom i s ljudima, i odoleo si.'

        A Jakov zapita i reče: "Kaži mi kako je tebi ime?'
 
        A On reče: 'Što pitaš kako mi je ime?'
 
        I blagoslovi ga onde.

        I Jakov nadede ime onom mestu Fanuil; jer, veli, Boga videh licem k licu, i duša se moja izbavi. " (Stvaranje, 32, 24-30)
 
        Iz ove priče vidimo da se Jakovljev "Bog", koji Jakovu ni ime ne zna,  boji svjetlosti dana.

 
        Sanskritsko YAHU = MOĆNI, SILNI, NESPOKOJAN, NEMIRAN.
        Sanskritsko YAHVAA = UM, RAZUM, INTELIGENCIJA.
        Sanskritsko YAHVII = NEBO I ZEMLJA....
        Sanskritsko YAHVA = NEMIRAN, AKTIVAN, POKRETAN.
        Sanskritsko VESATI (VEH) = TEŽITI, NASTOJATI, STREMITI.
 
        Po semantici sanskrita: YAH+VEH = JAHVEH = JAHWEH = onaj koji stremi, nastoji, teži da bude MOĆAN (jer u stvari on to nije), koji stremi da bude INTELIGENTAN (jer on to nije); stremi da bude NEBO I ZEMLJA (jer on ni to nije), ali je NEMIRAN, AKTIVAN I POKRETAN.

       JAHVE NEMA NIKAKVE VEZE SA SUNCEM I SVJETLOŠĆU, A SUNCE JE ODUVIJEK SIMBOL BOGA, JER JE BOG SVJETLOST.

       "Tada reče Salomon: 'Gospod je rekao, da će stanovati u mraku.' (1. Car. 8,12)

JAHVE VOLI MRAK.

        Apostol Jovan kaže: "I ovo je obećanje koje čusmo od njega i javljamo vama, da je Bog svjetlost, i tame u njemu nema nikakve." (1. Jovanova, 1,5)

Apostol Jovan govori o onom što je o Bogu čuo od Isusa, dakle je sve je jasno!


Saturday, December 26, 2015

JEDAN BOG SVIJU

       
 Grančica JELIKE, runa ALGIZ i znakovi (tamge) vinčanskog pisma: ELI!

        Pred samu smrt u agoniji strašnog raspeća Isus gleda u nebo i zove  BOGA:

“ELI, ELI, lama sabahtani?”
"ILI, ILI, lama sabahtani"
 
        EL (IL, AL) je Isusov BOG, BOG o kojem je Isus cijelo vrijeme propovijedao i Njemu se molio: EL (IL, AL)  je Isusov BOG OTAC.

Sanskritsko ANILA (AN-IL-A) = BEL = BIL = BIJEL.

EL > ELB > BEL (ekavsko),
IL > ILB > BIL (ikavsko),
AL > ALB > ALB (keltsko i latinsko).

U hebrejskom od EL izvedeno je ELOHIM.
U arapskom od AL izvedeno je ALLAH.
U sanskritu HELI je SUNCE.

BIL = BEL, BIJEL = ALB

EL
MEL
MELO
MELJE
 
EL
ELO
JELO

MELKO > MLEKO

EL
DEL
DELO

EL
TEL (aramejsko VIS, VISINA)
TELO

EL
DEL
DELO

EL
SEL
SELO

EL
VREL
VRELO

EL
ELTA
BELTA
PELTA (štit)

EL
ELIK
VELIK
VELKO
VELJKO
VELENKA

M - EL - EN - TA > MELENTA
M - EL - ANI - J A > MELANIJA

VAS - EL -  EN > VASELEN
VAS - EL - ENA > VASELENA

EL > ELK (en.) = JELEN

EL
ELEN
JELEN
JELENKO

EL
ELI
ELIKA
JELIKA
JELENA
JELENKA

JELIKA
ELIKA
ELIK
EL

IL
ILE
ILIJA
ILINKA

AL
ALAN
ALANI (antički namadski narod, susjedi Sarmata).

U velškom (kumbrijskom) ELAIN je JELEN.

Runa ALGIZ  = ELK = ELEN = JELEN

EL = IL = AL = IME BELOG BOGA OCA.

I objasni Isus u molitvi pred raspeće:

"Ovo govori Isus, pa podiže oči svoje na nebo i reče: Oče! Dođe čas, proslavi Sina svog, da i Sin Tvoj proslavi Tebe;
Kao što si Mu dao vlast nad svakim telom da svemu što si Mu dao da život večni.
A ovo je život večni da poznaju Tebe jedinog istinitog Boga, i koga si poslao Isusa Hrista." (Jn.17,1-3)

Thursday, December 24, 2015

Wednesday, December 23, 2015

ZAR, SAR, BAN, LABAN I LABUD

R.A. Armstrong, A. M.Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825, pgs. 48, 482

         "O rode nevjerni i pokvareni! Dokle ću biti s vama? Dokle ću vas trpjeti?" (Mat.17,17)

         ZAR = SVJETLOST, SJAJ...
         ZAR > SAR > CAR

         BAN = BIJEL
         BIJEL = SVET (sanskrit)
         BAN = SVETI = SVIJETLI
         SAR + BAN > SARBAN = SVIJETLI SJAJ, SVIJETLI CAR, SVIJETLI ZAR.

         Teško je, vrlo teško današnje izvarane i izmanipulisane ljude uvjeriti u istinu, jer sumnjaju i onda kad im se svi dokazi istine pred oči stavi.
 

Tuesday, December 22, 2015

LABARUM

Konstantinov labarum.

        LABARUM je riječ  koja označava vojni standard (znak) legija Konstantina Velikog. To je standard sa Hristovim monogramom Chi (X) -  Rho (P), što skraćeno na grčkom znači HRISTOS.
 
        Dresirani umovi zvaničnih etimologa ne mogu da nađu etimološko porijeklo riječi LABARUM.
 
        Konstantin je sa svojim ocem, carem Konstancijem, otišao u Britaniju 305. godine. Sljedeće godine Konstacije umire i tu i tad Konstantin se proglasio za cara.
 
        Zašto pominjemo Britaniju? Pominjemo je zato što su i tada u Britaniji boravili KUMRI (CUMBRI), a oni su potomci Briga (Friga) čija je prva postojbina bila na Brigiji, odnosno Helmu, tj. Balkanu. Današnji Velšani potomci su tih KUMRA.
 
        Svi potomci GOMEROVI poznati su pod jednim opštim imenom kao GIMIRI, KIMEROI, CIMBRI, SIMBRI, ZIMRI, KUMRI, KUMBRI, SUBRI, SURABI, SORABHI, SORABI, SORBI, SORABI, SSEBRI, ZIRBI, SARMATI, SRBI, a sve to je od antičkih Grka nazvano KELTI (Κελτοί).
 
        I pogledajmo sad ovo: kumrijsko (velško) LLAB* znači ZASTAVA. Kumrijsko LLABED** je ZNAK, OZNAKA.
 
        Latinizirano LLAB (LLABED) je LABARUM i znači ZASTAVA. Vojska iza jedne zastave je ZA STAV koji ZASTAVA simbolično predstavlja.

        Ima li u srbskom jeziku riječ sa korijenom LAB-? Ne, to nije isti korijen od koje je izvedena riječ LABUD, čiji korijen potiče jos iz sumerskih vremena i zajedničkog jezika svih ondašnjih ljudi, već je korijen kasnijeg, ali takođe starog porijekla.

         Uzmimo riječi LAPAK i LAPATAK:

        - LAPAT, gen. -ptá m (Mikalja, Bella, Stulić) »1° komad, dronjak« = lapât (Krk, Baška, Lika, Jačke,... lapák, gen. -pka »jezičac u pisku na gajdama« = lapák, gen. -pka (čakavski, srednja Dalmacija, otoci?)..." ***

LABAT je dalo LAPAT (B > P):

         a) KOMAD, DRONJAK,
         b) JEZIČAK U PISKU NA GAJDAMA

a) Dronjak na haljinama se LJULJA, NJIŠE.
b) Jezičak u gajdama TREPEREĆI na vazdušnoj struji stvara zvuk, dakle se i on TREPEREĆI NJIŠE.

Velško LLAB je ZASTAVA, a svaka ZASTAVA na vjetru se NJIŠE i TREPERI. To znači da sve što je LABAVO na svom mjestu se NJIŠE TAMO-AMO. I eto korijena LAB- i u današnjem srbskom jeziku.
.................................
        *Ellis Jones, A new pocket dictionary of the Welsh and English languages: Geiriadur llogell cymreig a seisonig; Cearnarfor, Cyhoeddwid Gan William Potter & Co, 1840, pg. 200
         **Ib.


        *** P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, JAZU, Zagreb, 1971

SVANU BELI DAN


         U engleskom jeziku SWAN je LABUD i da se ne zamaramo glupostima zapadnih "etimologa" i nashi domacih lupetala o etimoloskom porijeklu rijeci SWAN, evo tri najjasnija primjera:
 
1. engleski: SWAN,...
2. holandski: ZWAAN,
3. islandski; SVANUR,
4. norveški; SVANE,
5. danski: SVANE,
6. švedski: SVAN
7. baskijski: BELTXARGA
 
I evo svakome jasno: SVANUTI = SVANUĆE = SVJETLOST = BJELINA (baskijsko BELTXARGA):
 
         "Kad ujutro beli dan osvanu,
         momče leži, ni glavu ne diže,
         a devojče sitan vezak veze..."
                     (Poslenička lir. nar. pjesma)
 
BELI DAN SVANE!
SVANUĆE
SVANUTI
SVANE
SVAN
VAN
 
         BEL (BIJEL, BIL) = SVET.
         SVETOVID = SVANTOVID (korijen je SVAN-).
 
         Sanskritsko LAVANNA je SO. SO je BIJELA kao i LABUD. Da sanskritski korijen LAV- potiče od starijeg LAB- i da je to nekad u presanskritskom vremenu bio korijen riječi LABUD upravo svjedoči sanskritsko LAVANNA, jer osim što znači SO znači i GRACIOZNOST, LJEPOTA, SJAJ, ŠARM. Sve su to epiteti koji opisuju LABUDA.
 
         U sanskritu SVAN je PJESMA. U sanskritskom SVAN neki nalaze etimološki korijen engleskoj riječi SWAN. Ali labudovi nisu pjevači, zar ne? To je samo simbolika riječi SVAN.
Sanskritsko SVAN je PJESMA jer Sunce iz noćne tame izlazi VAN u SVANUĆE i to je radost, ti je PJESMA. SVAN je SVANUTO BIJELO SUNCE SVANUĆA.
 
VAN
SVAN
SVANE
SVANUTI
SVANUCE
 
         SWAN (en.) je LABUD. Riječ LABUD je od korijena LAB- i to još od starobiblijskih vremena znači BIJEL. Dokaz tome je starobiblijsko ime LABAN. Od korijena LAB- potiče i ime države LIBAN.
 
         Englesko LABEL (BIJELI ZNAK, ETIKETA) vuče porijeklo od starofrancuskog LABEL. Od starofrancuskog LABBA metatezom je postalo latinsko ALB i to je duga bijela sveštenička košulja, a samo ALB znači BIJEL. Francuzi su stari istorijski FRIZI, tj. BRIGI sa Balkana.
 
         Staronjemačko ALBIZ i staroenglesko ELFET znače LABUD, bukvalno BIJELA PTICA.

SRBI U BIBLIJI: CIMBRI = ZIMRI

Konan Cimerijan i kult zmije

ZIMRI je hebrejsko ime Cimerijana (Cimbra) porijeklom iz zemlje Cimerije.

Srbi u Bibliji (str. 128):
https://archive.org/stream/PepelIOpelo/Pepel%20i%20opelo#page/n127/mode/2up

KURTA I MURTA

 
         Svi znamo šta znači poslovica SJAŠI KURTA, A UZJAŠI MURTA, ali ne znamo da je to po keltskim riječima:
 
         a) KURTA (CURTA*, gael.) = LOŠ, ŠOKANTAN,
         b) MURTA** = UBILAČKI, UBITAČAN, UBICA
.......................
        *R.A. Armstrong, A. M.Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825, pg. 169
** Ib. pg. 411

KONTATI - KONTAŠ

 
        Infinitivni oblik glagola KONTATI sa svim svojim promjenama po vremenima i licima nije šatrovački govor, nije žargon, već je porijeklom od keltske (gaelic) riječi CONN* sa značenjem SMISAO, RAZLOG, SHVATANJE, SVIJEST. Tako i keltsko CONNAIL znači RAZUMAN, PAMETAN.

         KONTAŠ?
...............................
*R.A. Armstrong, A. M.Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825, pg. 143

BOG, RELIGIJE I BEZBOŽNOST


Bog je jedno, religije i bezbožnost su drugo.
Bog je Stvaralac, religije i bezbožnici su rušitelji.
Bog ne dijeli ljude, religije i bezbožnici dijele ljude.
Bog ne stvara mržnju, religije i bezbožnici stvaraju mržnju.
Bog ničemu i nikome zlo ne čini, religije i bezbožnici svemu čine zlo.
Bog je u Sloga i Harmonija prirodnih zakona, religije i bezbožnici su nesloga i disharmonija tih zakona.


BOG JE DOBRO DJELO, religije i bezbožnici su ZLO DJELO.

SKORDIĆI KOVAČI

 
         Srbski Kelti SKORDIĆI (Σκορδίσκοι, gr.) bili su vješti KOVAČI i po tome su i ime dobili.
 
         Keltsko SCOR (SGOR) = ZASIJECANJE, USIJECANJE LINIJA ILI ZNAKOVA, KRAĆENJE NA KOMADE, KOPLJE (posao KOVAČA).
         Keltsko SGORACH = UREZATI, UKUCATI LINIJU ILI ZNAK.
 
         Ime keltskog plemena SCORDIĆI izvedeno je od keltskog SCOR (σκορ, gr.) i grčkog DISKOI (δίσκοι):  SCOR + DISKOI (ΣΚOΡ + ΔΙΣΚOI, gr.) = SKORDISCOI = GRADITELJI DISKOVA = KOVAČI.
 
         SKORDIĆI su bili vješti u UKUCAVANJU, UREZIVANJU I ISKUCAVANJU RELJEFNIM MOTIVA NA METALNIM PLOČAMA. Njihovo čuveno majstorsko djelo je kotao iz Gundestrupa (Gundestrup cauldron).
 
         Keltsko GOBHAIN > KOVHAIN > KOVHAN > KOVAK > KOVAČ.
         Keltsko GOBHEADH > KOVHEAD > KOVHAD > KOVHAN > KOVAK > KOVAČ

OSMUDITI


        „I ako vlastelin, ili vlasteličić, opsuje sebra, da plati sto perpera; akoli sebar opsuje vlastelina, ili vlasteličića, da plati sto perpera i da se OSMUDI.” (Dušanov zakonik, član 55)

OSMUDITI = SPALITI

Otkud ova riječ OSMUDITI (< SMUDITI) u srbskom jeziku? Ostala od Srba Kelta koji su bili starosjedioci Balkana: keltsko SMUID = DIM. Gdje ima dima, ima i vatre.

KELTSKI SRADAGACH JE SLOVENSKI RADAGAST

 
         Keltsko SRAD (SRAID) = ISKRA, VARNICA = ZRAK, ZRAKA SUNCA.
Keltsko SRADACH = ISKRIČAV, PUN VARNICA (VARNIČAST) = ZRAKAČ, VARNIČAR.
Keltsko SPRADADH = ISKRIČAVOST, VARNIČNOST
Keltsko SRADAGACH (od SRADAG) = ISKRIČAVI, VARNIČNI, BLJEŠTEĆI.
Sanskritsko RADA znači SJAJ, VELIČANSTVENOST, DIVOTA i značenjem i oblikom srodno je i srbskom RADOST i keltskom SRADAG.
         Dakle je slovensko RADAGOST nastalo od kelstkog SRADAGACH, a sve se odnosi na boga ljetnog Sunca RADEGASTA ili RADAGOSTA.
         Da se radi o istom solarnom bogu svjedoče ZRAKE oko njegove glave na idolima nadjenim u Irskoj (Armagh, Ulster, Irska, 5.v., slika lijevo) iz vremena prije hristijanizacije i idol nađen u slovenskom svetilištu u sjevernoj Njemačkoj (Hohenzieritz, Prillwitz). I to je jedan od dokaza da su tkz. “Sloveni” potomci Kelta i njihove duhovne tradicije.

SRBSKO-KELTSKI


BARA = ABAR = močvara,
AM = AMA = dio konjske opreme,
AR = AR = zemlja, tlo.


BIJEL, BEL = ALL < riječi nastale od EL, što je jedno od drevnih imena Boga.
BAN = BAN = bijel, svijetal.
ALL+BAN > ALBAN = BIJELOSVIJETLI (današnji originalni Albanci su crne puti).
BEO = BEO = ŽIV, ŽIVEĆI.
BELI = BEUL, BEIL, BELUS = ime Boga.
BAT = BAT = štap, batina.
BAT > BATALIUN > BATALJON.
BAT > BATAIL = LOM, MLAĆENJE, OKRŠAJ, BITKA (srbsko BATAL znači SLOMLJEN, NEUPOTREBLJIV).

BEARA (srbsko prezime) = BEARRA = KOPLJE, OŠTRINA.
BOR = BORR = VISOK, PLEMENIT, PONOSAN, SJAJAN, RATOBORAN.
BOSNA < BOSONA (keltsko BOS = SIROMAŠAN, BIJEDAN, PREZREN, ZAO; keltsko ON = UZAK PROLAZ, PROSJEK (PROLAZ ili PROSJEK dolinom rijeke BOSONE, kasnije BOSNE, prostorno je UZAK, imanjem bio SIROMAŠAN, za život NESIGURAN i zato je bio ZAO i PREZREN).

Thursday, December 17, 2015

VARIN DAN – VARICA

O Varici u casopisu "Letopis Matice slovenske", Ljubljana, 1892, str.143.

         VARICA SE VARI,
         SAVICA JUE HLADI,
         NIKOLICA KUSA.
               (Obredna narodna pjesma)


         VARINDAN se obilježava 17. decembra po gregorijanskom, odnosno 4. decembra po julijanskom kalendaru. Tog dana je Varin dan, sutradan je Savin dan ( kao bajagi posvećen sv. Savi Osvećenom), a nakon toga je Nikoljdan, dan posvećen hrisćšanskom svetom Nikoli.

         Ovako se radilo u mom rodnom selu sve do progona Srba iz centralne Bosne 1992. godine:

"Srbi nosijo po nekaterih krajih na „varin dan" (god sv. Barbare, 4/,6 decembra) „varice" na studenec. Varica je razno žito in druge stvari, skuhane na večer pred godom. V noči puste varico pri ognji, da vre, ter prorokn-jejo drug dan („varin dan") kakošna bode letina. V Boci jo nosijo z jutra molčeči na studenec in posipajo vodo z njo, govoreči: „Dobro jutro, ladna vodo, mi tebe varice, a ti nama vodice i jarice, janjiče i muške glavice i svake srečice." (I. Navratil, Slovenske narodne vraže in prazne vere, Letopis Matice slovenske, Ljubljana, 1892, str.143)

         Radi se o sačuvanom srbskom običaju još od drevnih vedskih vremena, običaju posvećenom vedskom božanstvu Varuni kuvanjem ritualnog žita “varice”. Varica se kua na Varin dan, na izvore i potoke posipa se rano na Savindam, a jede se i na Nikoljdan. Sve do današnjeg dana ovaj običaj sačuvali su Srbi poluvjerci, dvovjerci hrišćani, tkz. krstjani.

       Šta je Varindan? Kao pravi odgovor danas imamo dvije tvrdnje: tvrdnju narodnog običaja i tvrdnju crkve. Po nazivu i necrkvenom ritualu da se zaključiti da je Varindan u znak vedskog božanstva Varune, boga neba, vode i kosmičkih okeana. Crkva tvrdi da je Varindan po hrišćanskoj mučenici Varvari. Crkva laže o Varindanu kao danu neke svete Varvare, tj. BARBARE (po varijanti zapadnog hrišćanstva), ali mi ne kuvamo BARICU, nego VARICU.

         Pogledajmo sanskritske riječi i uporedimo ih sa imenom VARICA i simbolikom smisla kuvane varice:

a) sanskritsko VARI = VODA voda
b) sanskritsko VARUNA = BOG SVIH VODA
c) sanskritsko SAVA = SUNCE, GODINA
d) sanskritsko NAKA = NEBESKI SVOD, RAJ
e) sanskritsko KUDATI= KUSATI (JESTI)

VARUNA VARI
SAVA HLADI
NAAKA KUSA

VARICA (SE) VARI
SAVICA (JE) HLADI
NIKOLICA KUSA
 
        SAVA je hladno vrijeme kasnog jesenjeg SUNCA (kasniji trački SAVADIOS, SAVADIOZ, SABADIOS).

         Svetom Nikoli, čiji se praznik proslavlja 19. decembra, crkva je pripisala da je on zaštitnik mornara i ljudi koji putuju vodom. Dakle je i ovdje o vodi riječ i to je smisao ova tri praznika: Varindan - Savindam - Nikoljdan! Jasno da su ova tri praznika dio jedne praznične cjeline iz vedskih vremena i to je hiljadama godina starije od vremena svetog Nikole koji je živio u vrijeme između 255 (270?) i 346. godine.

         Ovo je još jedan primjer kako su crkveni oci crkvene svece i “svece” ubacivali u već postojeće kalendarske praznične dane prehrišćanske srbske vjere čije izvorište nalazimo u Vedama.

...............................

Wednesday, December 16, 2015

NAFTA

 
         Riječ NAFTA nastala je od riječi NAV (svijet mrtvih slovenske mitologije), jer crna NAFTA je U ZEMLJI:

         NAV > NAVTA > NAFTA

         Dakle je NAV ipak u Zemlji.

PANDRKNO

       
 
        Riječ PANDRKNO vuče svoj oblik i svoje značenje još od vedskih Arijevaca, Briga i Tračana. To je složenica je od dvije riječi: PAN - DRKNO!
 
         PAN je korijen riječi PANAIJA. Sanskritsko PANA znači POTONUO, PANUT, STRADAO, koji je OTIŠAO, PROHUJAO, SVRŠIO SVOJE. Brigijsko-tračko PANION, PANIAN, PANISAS znači PROVALIJA, RUPA, BLATO, MOČVARA, BARA. Sve je to značenje riječi PAN u riječi PANDRKNO.
 
Riječ DRKNO izvedena je od DRK. Značenje riječi DRK pokazaće nam njene izvedenice:
 
a) DRK > DRKAN > DRSAN > DRZAK,
b) DRK > DRKAN > DRČAN
 
         DRČAN čovjek je DRZAK, SILAN, OHOL, UZDIGNUT, NAKURČEN (sanskritsko DHRRK znači PONOSNO, ODVAŽNO, BESTIDNO).
 
         Kad čujemo da je neko PANDRKNO, znači da je PRDNUO U ČABAR, tj. UMRO, a kad neko PANDRKNE, u njegovu čast priprema se PANAIJA.

SMEDEREVO

 
         Ime grada SMEDEREVO vuče svoj korijen iz keltskog jezika:
 
a) keltsko SMEID znači VAL, TALAS, NJIHANJE...
b) keltsko SMEIDEADH znači TALASANJE, MAHANJE
c) keltsko SMEIDEAGH je BLAGO TALASANJE
d) keltsko DEUR znači SUZA, KAP
 
SMEID + DEUR > SMEDEREVO = SUZA TALASA, KAP TALASA
 
        Zašto takvo ime? Zato jer je utvrđenje na riječnoj obali u koju udaraju talasi Dunava. To znači da je tu prvobitno bilo keltsko utvrđenje i po talasima (SMEID) i kapima talasa (DEUR) koje su padale po utvrđenju SMEDEREVO je dobilo ime.
 
         Sva ostala imena zapisana po istorijskim izvorima (Smeder, Zmedrew, Semendruo, Swindereo, Semerdia, Semendra) samo su strani iskrivljeni oblici pomenutih keltskih riječi.
 
       Keltsko SMEID je preko skracenog oblika SMED dalo srbsko SMET (nanos snijega, snijeg nanesen vjetrom; zapuh; 2. nanos, hrpa lišća, pijeska nanesena vjetrom). TALASI (VALOVI) su vjetrom NANOS vode, a SMET je vjetrom NANOS snijega.
 
 
Kletsko DEUR je SUZA, KAP, a kod Srba je ostalo DERATI (SE), a to je PLAČ, a u PLAČU se rone KAPI SUZA.
...........................
Izvor keltskih rijeci:

ILIRI I ILIRIJA


        Sve što se o imenu ILIRA I ILIRIJE zna jeste grčka mitologija, a koga su lukavo podli Grci svojom "naukom" istini priveli, taj u laži živi i toj laži služi. Takav je sav već sluđeni Zapad, takav je i sve više od Grka zavedeni Istok, takvi su i jadni Srbi između Istoka i Zapada. I da ne pričamo o lažima grčke mitologije o ILIRIMA i ILIRIJI, pokazaćemo na dokazima ko su ILIRI i sta znači riječ ILIRIJA.

      ILIRI I ILIRIJA po grčkoj i latinskoj istorijografiji zabilježeni su pod ovim imenima:

a) grcki Ἰλλυριοί (ILLIROI),
b) latinski: Illyrii (ILLYRII) ili ILLYRI  

    Uzmimo za primjer imena nekoliko “ilirskih” plemena:

JAPODI (Ιάποδες, gr.) ime su dobili po JAFETU, najstarijem Nojevom sinu:
JAFET:

a) hebrejski: Yapheth (YAPHET),
b) grcki:  Ἰάφεθ (IAPHET),
c) latinski: Iafeth (IAFET) ili Iapetus (IAPETUS)

        Pogledajmo li i uporedimo grčke oblike riječi IAPHET – IAPHODES , vidimo da je ime naroda izvedeno od od imena JAFET, jer je korijen imena JAPH- (PH je pisano nekad F, a nekad P.
JAFET > JAFODI pisano grčkim je ‘IAPHET (Ἰάφεθ) > ἸAPUGE (‘Iάπυγες).

        JAFET je imao sina GOMERA, Gomer sina TOGARMU, Togarma sina TAURA koji je poznat i pod imenima TAURI, TALMIZ, TULMEZ, TIROŠ. Svi potomci GOMEROVI poznati su pod jednim opštim imenom kao GIMIRI, KIMEROI, CIMBRI, SIMBRI, ZIMRI, KUMRI, KUMBRI, SUBRI, SURABI, SORABHI, SORABI, SORBI, SORABI, SSEBRI, ZIRBI, SARMATI, SRBI, a sve to je od antičkih Grka nazvano KELTI (Κελτοί).
 
        Pogledajmo kako je od GOMEROVOG sina TAURA postalo ime “ilirskog” naroda DEURI i DAORSI:

a) TAURI > TEURI > DEURI
b) TAUR > TAURI > TAURSI > DAURSI > DAORSI

      Kako je postalo ime DALMATI:

TALMIZ > TALMAZI > DALMAZI > DALMATI

Evo kako je nastalo ime TALIJANA u zemlji TALIJI (Italiji):

TALMIZ > TALMAZ  > TALI > TALIJANI

Ime plemena AUTERIATA postalo je od TAURIATI (od imena TAUR).

TIROŠ > TIROŠANI  > TIRAŠANI > TIRAČNI > TRAČANI
ETRURCI (RASI):

 TIROŠ > TIROŠI > TIRSENI > RASENI > RASI (korijen je TIR- od imena TIROŠ).

Ime TIROŠ dalo je ovim putem ime naroda RAŠANI:

TIROŠ > TIRAŠI > RAŠI > RAŠANI

Ime naroda RUSI takodje vuče porijeklo od imena TIROŠ:

TIROŠ > TIROŠI > TIRAŠI > RAŠI > ROŠI > RUSI

        Dakle su svi ovi narodi potekli od GOMERA, odnosno od Gomerovog unuka TAURA poznatog i pod imenima TAURI, TALMIZ, TULMEZ, TIROŠ i svi su KELTI,  a KELTI su GIMIRI, KIMEROI, CIMBRI, SIMBRI, ZIMRI, KUMRI, KUMBRI, SUBRI, SURABI, SORABHI, SORABI, SORBI, SORABI, SSEBRI, ZIRBI, SARMATI, SRBI.

        Ime GOMER ima korijen GOM- od kojeg su u srbskom jeziku izvedene riječi GOMILA, MNOŠTVO, GOMOLJ.

I evo ko su bili ILIRI i  šta znači zemlja ILIRIJA:

a) keltsko IL = MNOŠTVO, RODNOST, IZOBILJE, OBILNO,
b) keltsko IRE = ZEMLJA, TLO,
c) keltsko IRION = POLJE, OBLAST, ZEMLJA

        I tako biva: keltsko IL+ IRE > ILIRE = MNOŠTVO NA ZEMLJI
Keltsko IL + IRION > ILIRION > ILIRIJA = ZEMLJA MNOŠTVA

        I tako, dragi moji Srbi, i dalje glumite neznanje, i dalje pljujte i odbijajte istinu koja vam se pred očima pokazuje i nastavite da živite u lažima koje vam serviraju vaši veliki i vaši sveti lažovi.
……………………..
Keltski (gaelik): R.A. Armstrong, A. M.Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825, pg. 323, 335
Link ka knjizi: https://archive.org/stream/gaelicdictionary01arms#page/n5/mode/2up

Sunday, December 6, 2015

BALKON I BALKAN

 
        Svi znamo sta je BALKON: to istureni dio kuće koji je samo jednom svojom stranom vezan za kuću. BALKON je kao POLUOSTRVO, jer je i ono sa tri strane opkoljeno vodom i samo je jednom svojom stranom vezano za kopno.
 
        Govore da je riječ BALKON potekla početkom 17. vijeka od italijanskog BALCONE i petpostavljaju da potiče iz njemačkog (longobardskog) *BALKO, što znači SLJEME, GREBEN

        BALKON I BALKAN istog su korijena: BALK- (BALC-). Nama su dresirali razum da je riječ BALKAN turskog porijekla i uvjerili nas da to znači ŠUMOVITA PLANINA. To je laž, to je podvala, to je prevara, to je zaglupljivanje naroda.
 
        Pogledajmo ovaj citat:
 
„BALC, bailc, s. A balk; a boundary; a ridge of earth between two furrows: also the crusty surface of the earth occsaioned by long heat. W. balc. Swed. balc, a partition.“ (Robert Archibald Armstrong, A Gaelic Dictionary: In Two Parts I. Guelic and English. - II. English and Gaelic, London, 1825, str. 47)
 
BALC (BALK) je GRANIČNA ZONA, GREBEN između dvije kotline. To je planina BALKAN u Bugarskoj). BALKAN je isturen napolje kao i BALKON, te je samo jednim dijelom vezan za kopno kao glavnu cjelinu. Kao takav je POLUOSTRVO između voda. BALKAN je keltska riječ, riječ iz jedne od dvije grupe keltskih jezika pod zajedničkim imenom “gaelik jezici (gaelic language)“.
BALKAN je riječ keltskog, a ne turskog jezika (Drevni Kelti su Srbi, odnosno drevni Srbi su Kelti).

Thursday, December 3, 2015

ED > VED > VEDA > VODA

        ED je SUŠT, SUŠTA POČETNA TVAR od koje je stvoren svijet i to su fizičari nazivali ETER. Riječ ETER izvedena je od EDER, što znači SUŠTINSKI, SUŠTINA. Podsjetimo se na biblijski početak stvaranja svijeta:
 
        "U početku stvori Bog nebo i zemlju. A zemlja beše bez obličja i pusta, i beše tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom." (Stvaranje, 1, 1-2)
 
U ovom citatu vidimo da zemlja postoji, ali oblika nema, a pošto nema oblika, ona je nevidljiva, sve je tama, sve je CRNO. Ali tu je VODA.
 
         U tumačenju etimološkog porijekla riječi VIDRA (Lutrinae, lat.) Petar Skok pretpostavlja da je postanak ove riječi povezan sa hipotetičkim korijenom *UED, što znači MOKRO. Skok je vrlo blizu tačnog odgovora, jer je riječ VIDRA indirektno izvedena od korijena VED, što znači U SUŠTINI, jer je V = U, a ED je SUŠT(INA), a ta suština je VODA. I tako je išlo:
 
VED > VEDA > VODA
VED > S VED > SVET > SVETOM (D iz ED prešlo je u T)
 
Sanskritsko VODHR znači NOSITI, LEŽIŠTE, NOSAČ, a to je ED kao SUŠTA TVAR.
 
Mi i danas kažemo: „SVEDI krov na dvije vode.“
SVED je dalo SVOD = nebeski SVOD koji je oko Zemlje SVEDEN.
Sanskritsko VEDA je SVETO ZNANJE: S VEDAK > SVEZAK = PISMO = ZNANJE.
 
        "I reče Bog: Neka bude svetlost. I bi svetlost. I vide Bog svetlost da je dobra; i rastavi Bog svetlost od tame. I svetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć. I bi veče i bi jutro, dan prvi." (Stvaranje, 1, 3-5)
 
ED > V ED > VED > VEDA > VODA
S VED > SVET
S VEDLO > SVETLO
 
SVETLO ovog svijeta je postalo OD i IZ VEDA, tj. OD i IZ VODE, a svemu je sustina ED.
 
 
VEDRO za vodu i nebo kao VEDRO za vodu Zemlje.
 
ED > V ED > VED > VEDRO
VEDRO je DRŽAČ VODE, POSUDA ZA VODU
 
        "Potom reče Bog: Neka bude svod posred vode, da rastavlja vodu od vode. I stvori Bog svod, i rastavi vodu pod svodom od vode nad svodom; i bi tako. A svod nazva Bog nebo. I bi veče i bi jutro, dan drugi." (Stvaranje, 1, 6-8)
 
ED > V ED > VED
S VED > SVED > SVOD = DRŽAČ VODE
 
        "Potom reče Bog: Neka se sabere voda što je pod nebom na jedno mesto, i neka se pokaže suvo. I bi tako." (Stvaranje, 1, 9)
 
Nebesko plavetnilo mi nazivamo VEDRO, a bukvalno značenje ove riječi je DRŽAČ VODE, NOSAČ VODE. Nebo je VEDRO koje DRŽI VODU ZEMLJE.
 
BEDRO je čovjekov dio tijela u kojem se stvara čovjekovo sjeme, sperma koja je suštinski prenosnik začeća, stvaranja, rađanja i života:
 
        "I kad uđe u kuću svog boga, ubiše ga onde mačem koji iziđoše iz bedara njegovih." (2. Dn. 32, 21)
"Prorok dakle budući, i znajući da mu se Bog kletvom kle od roda bedara njegovih po telu podignuti Hrista, i posaditi Ga na prestolju njegovom." (Dj. 2,30)
 
Nosilac značenja riječi BEDRO je ED, što je SUŠTA TVAR, VEDA, VODA.
Uzmimo za primjer i riječ RETKO:
 
ED > RED > REDKO > RETKO = TEČNO STANJE
 
ED je SUŠT, SUŠTA TVAR, SUŠTINA, SRŽ, ŽIVOTNI SOK. Iz čega je izvedena riječ SOK? Pogledajmo:
 
S OG
OG je OGANJ, OGANJ je BOG. Dakle je sve nastalo od S OGOM, tj. S BOGOM.
 
         Sanskritsko i srbsko VID je ZNANJE, VIDOVITOST. Kako je od VED nastalo VID? Srbski korijen ID- dao je riječ IDE, a to je KRETANJE, IDENJE. VEDA je VODA i VODA se KREĆE, ona se VODA, tj. TEČE, KRUŽI.
 
V ID > VID
V = U
ID = IDENJE
 
VID = U IDENJU (čovjek uči dok je živ, znanje se prenosi s koljena na koljeno, dakle je tok znanja uvijek u IDENJU, U KRETANJU). Od BOGA, izvora znanja, znanje TEČE ka čovjeku. Zašto kažemo da je neko kao VIDRA? Zato jer je umno ili tjelesno OKRETAN, BISTAR.
 
         Po svemu ovome da se zaključiti da je EDER (ETER) SUŠTINA TVARI od koje je STVOREN SVIJET i da kao TVAR služi kao prenosnik svjetlosnih čestica FOTONA kroz vasionu. Nikola Tesla bio u pravu kad je tvrdio da je osnovna boja svjetlosti CRNA, jer je SVJETLOST postala iz EDERA (ETERA) koji je CRN. Tako još vidimo da Ajnštajnova tvrdnja da za putovanje fotona kroz kosmos nije potreban nikakav prenosnik nije tačna, jer ETER zaista postoji i PROVODI SVJETLOST.