BOG DODOL, DODOLA I DODOLSKE PJESME

        Najstarije srbske obredne pjesme su dodolske pjesme. Uz određeni scenski ritual dodolske pjesme pjevaju se za vreme ljetnje suše. Cilj im je da umilostive Boga da pusti kišu. U svom Rječniku Vuk Karadžić piše:

        "Nekoliko djevojaka, kad je suša, idu po selu od kuće do kuće, te pjevaju i slute da udari kiša. Jedna se djevojka svuče do košulje sa svijem, pa se onako gola uveže i obloži različnom travom i cvijećem tako, da se nigdje ne vidi ni malo, i to se zove dodola (načinila se kao dodola - reku djevojci, ili ženi, koja se mnogo nakitila po glavi): pa onda zađu od kuće do kuće. Kad dođu pred kuću, onda dodola igra sama, a one druge djevojke stanu u red i pjevaju različne pjesme; potom domaćica ili drugo kakvo čeljade uzme pun kotao ili kabao vode, te izlije na dodolu, a ona jednako igra i okreće se. U dodolskijem se pjesmama na kraju uza svaku vrstu: oj dodole, dodole!"

Mi idemo preko sela

Mi idemo preko sela,

oj dodo le!

moj božole!

a oblaci preko neba,

oj dodo le!

moj božole! 

Iz oblaka prsten pade,

oj dodo le!

moj božole!

ujagmi ga kolovođa,

 oj dodo le!

 moj božole!

Pogledajmo ovaj refren:

“oj dodo le,

moj božole.”

Kad se izgubi znanje o značenju jedne riječi, onda se i riječ pogrešno zapisuje, jer vidimo da narodni pjevač u molitvenom obraćanju “oj dodo le, moj božole” obraća se Bogu, snishodljivo mu tepajući riječju “Božole”. Pošto je Božole hipokoristika imena Bog, onda je tom Bogu ime Dodol i pjesmu je trebalo zapisati ovako: 

Mi idemo preko sela,

oj Dodole,
moj Božole!
a oblaci preko neba,
oj Dodole,
moj Božole! 
Iz oblaka prsten pade,
oj Dodole!
moj Božole!
Ujagmi ga kolovođa,
oj Dodole!
moj Božole!

Bogu je ime Dodol! Pogledajmo sljedeću pjesmu:

Molimo se Višnjem Bogu

Molimo se Višnjem Bogu

Oj dodo, oj dodole

Da udari rosna kiša

Oj dodo, oj dodole
Da porosi naša polja

Oj dodo, oj doodle

I šenicu ozimicu

Oj dodo, oj doodle

I dva pera kukuruza

Oj dodo, oj dodole.

 (Zapisano 1976. godine, selo Boljare, Vlasotince. Kazivač Olga Milošević. Zabilježili: Ljiljana Milošević, učenica i nastavnik Miroslav Mladenović)

Prepišimo i ovu pjesmu po pravilnom izgovoru narodnog pjevača:

Molimo se Višnjem Bogu

Oj Dodo, oj Dodole!

Da udari rosna kiša

Oj Dodo, oj Dodole!

Da porosi naša polja

Oj Dodo, oj Dodole!

I šenicu ozimicu

Oj Dodo, oj Dodole!

I dva pera kukuruza

Oj Dodo, oj Dodole!

I ovdje narodni pjevač tepa svom Bogu Dodolu zovući ga Dodo. Ko je Bog Dodol (Dodo)?

        Drevni Pelasti imali su božanstvo sa imenom Dodona, što je po profesoru Radivoju Pešiću isto kao i pelaški Domatros, isto kao i slovenski Dažbog (Dajbog):

     “I upravo sarmatskim pismom nastao je monogram pelaškog božanstva Domatros koji od Pelasta preuzimaju i Krićani pre XVIII pre Hrista. Milan Budimir nas izveštava da ‘glavno muško božanstvo ima arhaičan kult u epirskom naselju Dodoni sa osobenim sveštenicima i kaluđerima negrčkog porekla’. Dopuštena je veza starobalkanskog, dogrčkog, što će reći Pelaškog htonskog božanstva Do-dona, Do-matros, odnosno Dios sa Dažbog i to s toga sto sporedni oblik za Dažbog glasi Da-bog.” (R. Pešić, Optužujem ćutanje, Pešić i sinovi, Beograd,  2001, str. 41)

I kakve veze ima pelaško muško božanstvo Dodona (Domatros) i slovenski Dažbog sa bogom Dodolom (Dodom)? Ima, ima veze, samo polako!

        Pogledamo li riječ Dodol, u njoj odmah uočavamo srbsku riječ do za koju danas tvrde da je prijedlog koji uvijek označava kretanje od jednog do drugog mjesta. Danas to jeste prijedlog, ali nekad davno u starini to je bila jednosložna imenica do u značenju linija, pravac, razmak, mjera, vrijeme i tu riječ i danas imamo u riječi dob, doba. Nalazimo je i u sanskritskom dolaa što znači ritam, zamah, mah, osciliranje. Zar Sunce nema svoj ustaljeni ritam izlaska, kretanja i zalaska? Zar to nije svakodnevno osciliranje Sunca? Uzmimo sanskritsko bhaa (svjetlo) i dodajmo ispred srbskog do: do-bha > doba.  I eto linije, eto mjere vremena trajanja svjetlosti (dana) od izlaska do zalaska Sunca, od istoka do zapada: do-ba > doba. Dakle u riječi Dodol riječ do znači razmak, trajanje, vrijeme.

        Velšani su Kimbri, a Kimbri su samo jedno od drevnih imena Srba. U jeziku engleskih Velšana Kimbra (Cymrieg language) i danas postoji riječ dodol. Velško dodol sastoji se od  dvije proste riječi: do-dol. I šta dodol znači? Znači postavljen, namješten, centriran. Velško dodi znači staviti, postaviti, namjestiti, dati, a velško dodiad je postavljanje, davanje, darivanje. I u svim navedenim velškim riječima riječ   do je nosilac potvrdnog značenja: da (jest), a riječ dol znači kriva linija,  krivulja, a to isto znači i srbsko dol. I evo na crtežu grafičke predstave značenja imena Dodol ili Dodo:

 

Dodol (Dodo) je ime Boga Sunca.

 

        Bog Dodol (Božole Dodo) je Sunce, Bog Sunca, Višnji Bog, kasnije Perun i Dažbog), a djevojka ogrnuta travom i cvijećem je Dodola (Zemlja). Tako je dodolskim ritualom simbolično-scenski predstavljena veza ljudi sa  Bogom Ocem Suncem i Majkom Zemljom, a od Boga Dodole tražena kiša ovdje je potreba Majke Zemlje da od Sunca Oca bude kišom kao nebeskom spermom oplođena da bi ljudima rodila ljetinu.

        Tako od pelaskog božanstva Dodone (Domatrosa), pa preko srbskih dodolskih pjesama i imena boga Dodole dolazimo do velšanske riječi dodol sa jasnim dokazom da su i Srbi i Velšani Kimbri  porijeklom i od Pelasta kao potomaka Jafetovog sina Gomera po kome su i ime dobili: Gimiri, Khumri, Cimerijani, Cimeri, Kimmeri, Kimbri, Simbri, Zimri, Sirbi...