GOSPOD

        U prethodnom članku imali smo priču o riječi “gost”, a sad ćemo malo o riječi “Gospod”, o riječi kojom se Srbi obraćaju Tvorcu:

        “Etimologijski je riječ samo slavenska. Iz ie. mogu se tumačiti samo njeni elementi. Uzimlje se općenito da je praslavenska složenica od *gostьpodь …” (P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, JAZU, Zagreb, 1971))

        Riječ “Gospod” je složenica od dvije riječi: gostь-podь, odnosno od “gos-“ i sanskritskog (protosrbskog) “bodha”. “Gost” znači “starješina” i to značenje sadržano je u korijenu “gos-” koji se nalazi i u riječi “Gospod”.

        A šta u imenu “Gospod” znači riječ “pod”? To je skraćeni oblik protosrbskog (sanskritskog) “bodha”  iz kojeg se zvučno “b”, nakon gubljenja skupine “tь” u riječi “gostь“,  u izgovoru  izjednačava sa bezvučnim “s” koje se nalazi na kraju korijena “gos-” i tako “b” prelazi u bezvučno “p”: gostьbodha > gos-bhoda > gos-bod > gospod.

        Posto riječ “bodha” znači “znanje, pamćenje, opažanje, razumijevanje, svijest, osjećajnost, kazivanje, poučavanje, budnost, cvjetanje”, po tome riječ “Gospod” znači “Starješina znanja, pamćenja, opažanja, razumijevanja, svijesti, osjećajnosti, kazivanja, poučavanja, budnosti i cvjetanja”.

        Istim načinom nastala je i riječ “gospoda”: gost-bodha > gostbodha > gospoda (oblik “gospoda” je oblik množine, a jednina je “gospod”.

        Sanskritska riječ “bodhin”, koja znači “poznat, budan, uzrok znanja, uzrok viđenja” pokazaće nam kako je nastala riječ “gospodin”: sastavimo “gost” i  “bodhin” i eto riječi “gospodin”:  gost-bodhin > gostbodhin  > gosbodin > gospodin (hrišćani Zapada i Boga i čovjeka starješinu zovu Lord, tj. Gospodin).

        P.S. U korijenu riječi “gost” i “Gospod” je sanskritska riječ “go” što je jedno od imena Sunca.