ZNAČENJE RIJEČI “SVASTIKA”

Svastike na stećcima

       Znak svastike označava kružni tok ciklusa prirode i vremena, a riječ svastika (swastika, en.) u zapadne evropske jezike ušla je tek krajem 19. vijeka, a sve dotle narodima Zapada bila je nepoznata. Zapadni etimolozi značenje ove riječi nalaze u sanskritskoj riječi  svastika  sto je mistični krst, ali takođe znači sladostrasnik, sreća, horoz (pijetao), trouglasta kresta-ukras, raskršće od četiri puta, četvorolist, četverolisna djetelina i vrsta bijelog luka.  I od svih ovih značenja Zapadnjaci su uzeli da sanskritska riječ svastika znači sreća, što je očigledni dokaz odabranog i proizvoljnog tumačenja jedne riječi.

      Sta istinski znači riječ svastika? Pođimo tragom srbskog jezika:

a)      svastika  je ženina sestra,

b)      svastik, svastičić i svastična su sin i kćerka ženine sestre, tj. svastike,

c)      svâk je muž ženine sestre (paš, pašanac, badžo, badžanac),

I svastika i svast su naša svojta, ne krvni, već duhovni svojaci, svojad, srodnici, rođaci, šira rodbina, rod.

      Evo kako Petar Skok u sovm Etimologijskom rječniku hrvatskoga i srpskoga jezika  tumači odrednicu svak (muž ženine sestre):

  "svâk, gen. sváka m (Vuk, â je nastao stezanjem od -oja- kao u ban i pas') = svõjãk (.također bug.)

 ‘(u gradovima) šogor (Hrvatska), badžanak (Bosna), beau-frère’. Stcslav. svajoki ‘affinis’, polj. i rus. ‘Landsmann’. Stezanje je potvrđeno u slov., češ., slvč., polj. i kaš. jeziku. Femininum je svasi, gen. -i = na -ika (glede sufiksa upor. vladika u Dubrovniku) ‘belle- -soeur’. U toj riječi α nije od stezanja, nego od palatalnog poluglasa ‘, upor. stcslav. svbstb, češ. svest', polj. świeść, rus. svestb, bug. na -ka švestka. To je prvobitno apstraktum deklinacije‘. Pridjev na -ov svòjakov = svákov, na -in svăstin, svástičin. Deminutiv na –ič svastičić m (Boka) »’svastičin sin’. Denominali svastìkati se, svojahati = svojakăt (Kosmet) = svojačiti koga ‘nekoga svojak zvati’. Osnovno svak = svõjãk = svojăk (Kosmet) je poimeničen pridjev svoj (v.) s pomoću sufiksa -ako. Upor. kol. svôjãt, gen. -í = svojta (v.). Apstraktum svast je naprotiv izvedenica od prijevoja ie. korijena *sue- (v. sebi). Sufiks -st je kao u tast (v.). Svi su ti izrazi stvoreni u praslav.   agnatskoj porodici. Upór. za izvođenje srodstva od *sue- arb. velia ‘brat’."

      Kod Skoka vidimo da je svâk sinonim (istog značenja) za svojak, tj. svojta, svojad, srodnik, rođak, šira rodbina, rod. Takođe vidimo da su svòjakov i svákov isto kao svăstin, svástičin, tj. svăstin i svástičin  znače svojta, svojad, srodnik, rođak, šira rodbina, rod.

      Svastika je dakle svojta, svojad, srodnik, rođak, šira rodbina, rod, a potvrdu toga imamo i u sanskritu: sanskritsko sva znači od mene, svoj, jer je rodbina od nas. Sanskritsko svaka znači prijatelj, dok sanskritsko svasey znači kćerka materine sestre (tetišna), sestra od tetke. Dakle je svasey naša svojta, srodnik, rođak, šira rodbina, rod. Sanskritska riječ  svasaa znači sestra, a sestra je rod.

      Dakle i riječ svastika svojim smislom upućuje na našu duhovnu nebesku svojtu,  naše nebeske srodnike, nebeske rođake,  naš nebeski rod.

      Zemlja sa svojom prirodim je naš rod,  Sunce je naš rod, zvijezde, Mjesec i sva vaseljena je rod naš, jer nam je i Bog Rod: “Jer kroz Njega živimo, i mičemo se, i jesmo; kao što i neki od vašijeh pjevača rekoše: jer smo i rod Njegov.” (Djela ap.17,28)