Friday, April 24, 2015

PROSTO K'O PASULJ!

 
Godišnja doba sa zimskim i ljetnim solsticijem (neolit, Kina).

ANTROPOMORFNI PRIKAZ GODINE

 
(Ceramic, Figure, Haiti, Taino, Taino Museum)
 
     Sve je jasno: nebeski ekvator (plava), zima, proljeće, ljeto, jesen! Dva oka su Sunce na nebeskom ekvatoru u proljetni (istok) i jesenji ekvinocij (zapad).
     Svi ljudi na Zemlji nekad su obožavali i slavili Sunce i Boga vidjeli u Suncu, jer "Bog je vidjelo, i tame u njemu nema nikakve." (1.Jovan.1,1,5)
 

Y = RA

Srebrni novac sa natpisom X(O)RA (Salamis, Cyprus, c. 445-411 BC)
 


 Simbol RA na petroglifima sjevernoameričkih Indijanaca,

 
Motiv na stećku: S(O)RA
 

SUNČANI ORAO SA ČETIRI C (S)

 
       Antropomorfni prikazi ratnika Sunca sa štitovima. Na jednom od štitova je ptica sa Suncem glavom i četiri krila što su četiri godišnja doba. Oko ptice su četiri simbola C (S) što još jednom potvđuje da četiri C na srbskom grbu nisu polumjeseci. Glava Sunca iznad štita su proljeće i ljeto: dva roga su obilježena po tri mjeseca njihovog trajanja. Noge su jesen i zima. (Petroglyphs, Writing-On-Stone in southern Alberta, Canada).
 

LAGANJE SE NASTAVLJA

     
Juraj (Jarilo)
 
     Srbski starovjerci riješili da Dan Sv. Jurja (Jarila) slave 23. aprila po papskom gregorijanskom kalendaru. Danas već svako zna da je Jarilo drugo ime Jurja, a Juraj se kod Srba slavi na dan 6. maja gregorijanskog, odnosno 23. aprila julijanskog kalendara, jer su hrišćani srbskog Jurja zamijenili svojim Svetim Georgijem kod Srba nazvanog Đorđe. Svojim lažima srpski neorodovjerci (starovjerci) samo nanose zlo istini starog srbskog rodovjerja i tako daju svoj doprinos u uništavalju srbskih izvornih korijena i Srbstva uopšte.

      Dakle, sve je jasno s kim imamo posla kad su naši moderni starovjerci u pitanju: neće da budu Srbi i da Slave Jurja (Jarila, Đurđevdan) 6. maja (23. aprila po starom kalendaru) kao što to Srbi rade oduvijek, već prihvataju papski kalendar: TRAVANJ 23. travanj = Juraj; Đuro; Đurđica; Adalbert: http://mojkalendar.com.hr/katolicki-kalendar-2014.aspx

       I ovaj primjer služi kao dokaz da Srbi najviše zla nanose narodu Srba i prvi su koji rade na uništenju Srbstva.

Monday, April 20, 2015

MISTERIJA HRAMA NA CRKVINAMA KOD GRADA ILIJA U CRNOJ GORI

Crkvina na brdu kod Homerovog grada Ilija (fotografije preuzete sa Facebook-grupe "Crna Gora - Homerova kolijevka" Novaka Andesilića).
 
Na  lokaciji zvana Crkvina nalaze se temelji nekog drevnog hrama (premjerio Novak Andesilić pomoću mjerača na Google Earth).
 
 Po Google Earth mjerama ugao koji zatvara linija istoka sa punom linijom zida je 37,5 stepeni.
 
Crvenom linijom markirani dio zida sa pravcom istoka zatvara ugao od 24 stepena.
  
Ulaz u hram bio je iz portal sa zapadne strane hrama.
 
    U portalu su bila dva stupa (crveni kružići) isto kao u portalu Solomonovog hrama u Jerusalimu. Iz portal u brod hrama vodile su stepenice sa osam-devet stepenika, što znaci da je visina od tla do nivoa patosa u brodu hrama bilo oko 1,60 - 1,80 metara. Iz broda se uz četiri stepenika ulazilo u Svetinju nad svetinjama (oltarski dio hrama).
    Svetinja nad svetinjama (oltarski dio) ima specifičan srcolik izgled podijeljen na četiri dijela sa krstom po sredini. To otkriva vjersku namjenu hrama: to je hram Sunca i ta četiri dijela oko krsta su četiri godišnja doba (dva iznad i dva ispod poprečne linije krsta). Ispred oltarskog  dijela markirana je svastika.
     I sad dolazimo do glavnih pitanja: ko je i kad gradio ovaj hram i da li je hram u ono vrijeme bio okrenut u pravcu zapad-istok, te ga neka elementarna sila skupa sa tlom usmjerila u sadašnji pravac jugoistoka?
     Pošto je zimski solsticij na 23,5 stepeni jugoistočno od tačne linije istoka, to bi moglo da znači da je ovaj hram bio posvećen bogu zimskog solsticija kao što je to bio Svarozic kod prehrišćanskih Srba, ali oltarski krst svjedoči protiv toga, jer krstom se uvijek prikazuju pravi pravci strana svijeta i poprečna linija krsta uvijek  je simbol nebeskog ekvatora, a vertikalna linija usmjerena je u pravcu Zemljinih polova sjever-jug. Pogledajmo još jednom pravac hrama i pravac krsta u oltaru!
 
Ugao AB isti je kao i ugao istok-zapad: oko 37,5 stepeni.
 
    I poprečna linija oltarskog krsta usmjerena je ka jugoistoku kao i hram. Šta to znači? To znači da je i ovaj krst u oltaru nekad davno bio usmjeren tačno u pravcu istok-zapad i da je i hram bio postavljen u tom pravcu. Tako je bio postavljen Solomonov hram, tako su postavljana prehrišćanska svetilišta, tako se i danas postavljaju pravoslavni hramovi.
    Šta i kakva sila je zakrenula brdo sa hramom, odnosno šta je pomjerilo osu Zemlje za oko 37,5 stepeni? Da li se to dogodilo u jednom momentu, ili je to bio dugogodišnji proces? Da bismo znali odgovor na ova pitanja, prvo je potrebno tačno premjeriti hram i tačno izmjeriti njegov ugao u odnosu na današnji pravac linije istoka i ugao krsta u dnosu na današnji pravac sjever-jug.

Saturday, April 18, 2015

KRST NA NOVOM BRDU NA KOSOVU

Krst u kuli tvrđave Novo Brdo na Kosovu.
 
       Po izgledu krsta u kuli tvrđave Novo Brdo jasno je da je krst iz prednemanjićkog perioda, odnosno iz perioda srbskog dvovjernog krestjanstva, pogrešno nazvanog bogumilstvom.
To je solarni krst vremena godine i godišnjih doba. Baza krsta je u obliku obrnutog slova T koje u tom položaju označava jug i južno nebo. To je krajnja tačka južnog neba koju Sunce dostigne na zimski solsticij i prvi dan zime. Dakle taj dio krsta predstavlja kraj jeseni i početak zime... na zimski solsticij.
       Dva kamena sa strana oslonjeni su na vertukalu krsta i simboli su jeseni sa jedne i zime sa druge strane (jesen je markirana žutim, a zima plavim), a između njih je, kao što rekosmo, zimski solsticij.
Istočni dio neba predstavljen je desnim, a zapad lijevim krakom poprečnog dijela krsta. To je linija nebeskog ekvatora u pravcu istok-zapad.
       Vertikala krsta je pravac sjever-jug, jer od zimskog solsticija Sunce sa juga počinje da se penje ka svojoj maksimalnoj tčaki u zenitu na sjevernom dijelu neba i tu najvišu tačku dosegne na dan ljetnog solsticija i prvi dan ljeta. Taj dan obilježen je na krstu onim kamenim iznad horizontalnog poprečnog dijela krsta. To je glava godine.
       Uz poprečnu liniju postavljena su četiri oblikom i bojom markirana kamena: pored prečke na desnoj strani je okrugli kamen kao znak proljeća, a na lijevoj strani je okrugli kamen kao znak ljeta, a ispod su dva kafena kamena kao znakovi zime i jeseni.
       Pogledamo li pažljivije, odmah izpod prečke sa obje strane vertikalnog dijela krsta nalaze se po tri veća svijetla kamena. To su simboli tri mjeseca trajanja jeseni i tri mjeseca zime.
Uz gornji dio vertikalnog dijela, nalaze se malim latiničnim slovima titlama označene i skraćeno napisane dvije riječi: ih nk sto znači Isus Hrist Nika, tj. Isus Hrist Pobjeda.

STEFAN NEMANJA I KUMIRI SRBA DVOVJERACA

 Odlomak iz knjige "Žitije Stefana Nemanje" Stefana Prvovenčanog (Glava VI): tu se spominju kumiri jeretika. Pošto imaju kumire (idole), a Nemanja ih smatra jereticima, jasno je da su se radi o krštenim ljudima sa kumirima svoje prehrišćanske vjere. Neki u svojoj laži tvrde da su to bili rimokatolici, ali ih u laži hvata Domentijan u svom "Žitiju Svetog Simeona", jer kaže da je Nemanja tada porušio jeretička kapišća, a rimoka...tolici nisu gradili kapišća, već crkve, dok su kapišća srbska prehrišćanska i dvovjeračka svetilišta.
 
Starigrad u bivšoj srbskoj Pomeraniji (danas grad Oldenburg u Njemačkoj).
 
Korice (kanija) noža (artefakt iz Starigrada): u dnu je kumir Svarožića (rupica na grudima je tačka zimskog solsticija kad se rađa Mali Božić Svarožić). Na sredini su dva kumira u horizontalnom položaju, jer tako pokazuju liniju nebeskog ekvatora u pravcu istok-zapad. Jedan od njih je simbol proljetnog, a drugi jesenjeg ekvinocija (rupica između njih predstavlja oba ekvinocija).
U vrhu je glava Svetovida, a dvije konjske glave sa strana su u znaku Božijeg žezla (to je vrh Sunčevog drveta života proljeća i ljeta). Rupica ispod brade je tačka ljetnog solsticija i prvog dana ljeta (Vidovdan). Četiri konja (jedan je odlomljen i nedostaje, ali se jasno vidi da je tu bio) simboli su četiri godišnja doba: dva ispod i dva iznad nebeskog ekvatora.
 
Kumiri na kaniji iz Starigrada.
 
Kumiri iz Starigrada i likovi kumira na stećcima.
 
       Dokazi jasno govore o dvovjerju Srba prednemanjićkog, nemanjićkog i savremenog doba i svaki pokušaj pokrštenja srbskog dvovjerja u tkz. svetosavlje postaje sve očiglednija laž

JEDINSTVENE SRBSKE SVASTIKE

Motivi narodne nošnje na ženskom zubunu iz okoline Loznice: krst sa po tri grane na krajevima krakova simbol je četiri godišnja doba sa po tri mjeseca trajanja.

      Koliko je srbskih svastika na stećcima, a da li ste od srbskih modernih starovjeraca (rodovjeraca ili ne znam kako se sve ne zovu) ista čuli o tim prehrišćanskim srbskim simbolima? Pojavi se poneka slika svastika iz groblja u Rajačkim Pivnicama i to je sve.

Wednesday, April 15, 2015

TRAGOVI SRBSKOG BITISANJA KROZ MILENIJUME

Simbol C (S) i krst sa četiri C.

Slike s lijeva:
a) kultura lepenskog vira (9000 - 6000 g. prije Hrista),
b) vinčanska kultura (5000 - 4000 godina prije Hrista),
c) tripoljsko-kukutenska kultura (4000 - 3000 godina prije Hrista),
d) keltski novčić (50 godina prije Hrista),
e) grb Srbije (srednji vijek)
Ako laže koza, ne laže rog!

Tuesday, April 14, 2015

NEPOZNATI NOVČIĆ, ZODIJAK I SLOVO K

Krug zodijaka  
 
 
Dvanaest znakova zodijaka na bronzanom novcu nađenom u iskopavanju 1931. godine u mjestu Rapalo u Italiji (Liguria, Rapallo, Italy). Rapalo je mali gradic na obali mora  u zapadnom dijelu sjeverne Italije. 
 
      Nađeni novčić sa zodijakom nema opisa o porijeklu i vremenu. Prava linija je pravac nebeskog ekvatora istok-zapad, a crvena linija je pravac sjever-jug: sjeverno je ljetni solsticij u sazviježđu Blizanci, a zimski solsticij je u sazviježđu Strijelca. Između pravaca ovih linija su godišnja doba sa po tri mjeseca dužine. 
      Proljetni ekvinocij i prvi dan proljeća je u današnjem znaku Ribe (pravac plave linije istočno), te iz tog znaka izlazi Sunčeva spirala ka centru novčića (po tome se vidi da je velika važnost pridavana proljeću).
      Jesen je nastajala na zapadnom dijelu pravca plave linije i to je danas znak Djevice (jesenji ekvinocij obilježen je horizontalnim krstom.
      Po mjestu nastanka proljeća i jeseni znamo da je novčić iz vremena pred kraj stare i početka nove ere, jer je od sredine drugog vijeka stare ere proljeće počelo nastajati u znaku Ribe.
      Očito je da su nazivi ovih zodijačkih znakova kod naroda i vlasnika novca drugačji nego li danas, jer su i njihovi simboli drugačiji od današnjih, te znak Ribe  uopšte ne liči na ribu (današnjim simbolima jedino su slični znakovi Vodolije, Bika i Škorpiona). Znak Bika prikazan je skoro isto kao što se prikazuje i danas.
    Iznad znaka Ribe je znak Ovna obilježen krugom O i znakom B sto asocira na ćirilićna slova OB u riječi OBAH (OVAN).
     Ono što je ovdje vrlo zanimljivo jeste znak sazviježđa Strijelca: horizontalno slovo K sa krstom u sredini i kao što rekosmo to je zimski solsticij sa prvim danom zime. Skoro isti takav znak imamo na jednom stećku, ali na stećku ovaj znak predstavlja vrijeme ljeta i boga Kupala, jer je u vrhu "krova" stećka i tako označava vrh Sunčevog zenita na ljetni solsticij i prvi dan ljeta (slika ispod).
 
Znak slova K sa krstom  nalazimo i na stećcima kao motiv u korijenu rodne loze Sunčevog drveta života (klikni na sliku radi uvećanja).
 
Još jedan drevni horoskop sa znakom K (porijeklo, mjesto i vrijeme nastanka horoskopa  autoru ovih redova je nepoznato).
 
     Šta dakle predstavlja  slovo K sa krstom kao znak Strijelca na ovom novčiću sa krugom zodijaka? Predstavlja boga Koleda, srbskog prehrišćanskog boga kraja stare i početkom nove kalendarske godine: stari Koledo umire završetkom stare, a mladi Koledo (Svarožić) rađa se početkom nove kalendarske godine i mladog Koleda Svarožića predstavlja onaj krst u slovu K. To je Svarožićev krst, koji postoji  na mnogim stećcima. Svarožić je zimsko Sunce nakon zimskog solsticija i prvog dana zime  i  ono raste jačajući ka proljetnom Jarilu (Jurju) i ljetnom Kupalu (Svetovidu).
    Otkud ovaj novčić na zapadnom dijelu sjeverne Italije? Može biti dio ratnog plijena sa keltskog (srbskog) Balkana ili Panonije, ili ga je tu sa sobom donio neki rimski legionar porijeklom sa navedenog područja. Ko će to znati, ali je prava šteta što se ne zna šta je prikazano na drugoj strani novčića, jer bi time sve bilo jasno. 

Monday, April 13, 2015

STEĆAK ŽRTVENIK

Stećak žrtvenik sa kolovratima  (sa prehrišćanskog svetilišta na obližnjem brdu premješten je u portu Manastira Dobrun kod Višegrada). Strelicama su označeni kanali za oticanje krvi.
 
       "Čudno klesani kamen u Dobrunu kod Višegrada, poznat kao 'šareni kamen' (Pl. CXV 8) izgleda da je bio nešto drugo, a ne nadgrobni spomenik. To je mogao biti žrtveni kamen, jer je gornja površina izbrazdana radi oticanja neke tečnosti." (Marian Wenzel, "Ukrasni motivi na stećcima", Sarajevo, 1965, str.426)

Saturday, April 11, 2015

JANUAR I JANJE

     Otkud ime mjeseca januara, prvog mjeseca godine? Govore da je to od imena rimskog boga Janusa: Janus (Ianus, lat.) bio je rimski bog početka i preobažaja, bog nebeskih kapija.  Sad ćemo tu tvrdnju da provjerimo i prvo idemo do srbskih riječi: Jana, Janko, Janika, Janja, janja, jantar, janje.

    U riječima  Jana, Janko, Janja, Janika, janja, jantar, janje korijen je jan-. Šta znači korijen jan-? Pošto je sanskrit neka vrsta protosrbskog jezika, idemo do sanskrita: sanskritsko jana, janana, janaka, janika znači rođenje, proizvoditi, uzrokovati,  originalni postanak, stvaranje. Sanskritske riječi janati (skraćeno jan), janate (jan), janayati (jan), janayate (jan) znače sve što smo već nabrojali: rođenje, proizvoditi, uzrokovati, prvobitan, postanak, začetak, početak, stvaranje. I sve to označavaju riječi srbskog jezika: Jana, Janko, Janja, janja, jantar, janje, jer im je korijen jan- istog značenja kao i korijen sanskritskih riječi jana, janana, janaka, janika, janati (jan), janate (jan), janayati, (jan), janayate (jan).

    Ovce se janje u januaru i mlada janjad su prva koja se rađaju u novoj kalendarskoj godini: JANUAR je začetak, početak, stvaranje, rođenje novog Sunca, nove kalendarske godine. JANUAR je u stvari JAN URA, tj. JANURA i označava ZAČETAK, POČETAK, STVARANJE, ROĐENJE (JAN) VRIJEMNA (URE), ROĐENJE NOVOG SUNCA I POČETAK GODINE. To JANURA (JAN-URA) u latinskom je JANU AR, jer srbsko RA u metatezom u latinskom postaje AR (isto kao sto je srbska istarska rijeka RASA dobila latinsko ime ARSA.
 

      U svom “Etimologijskom rječniku hvatskoga ili srpskoga jezika” P. Skok pretpostavlja da je riječ jagnje od indoevropskog  ogyhno-, odnosno od sveslavenskog i praslavenskog agne, dodaući da ova riječ nije potvrđena za baltoslovensku zajednicu, te zaključuje: “Možda pripada protoevropskom supstratu”. Međutim, ni u sanskritu, kao najstarijem indoevropskom jeziku, nema ni jedne riječi koja počinje  sa ogyhno-. Postoji sanskritska riječ   ogha i znači stado, mnoštvo, tok, brzina, ali vidimo da latinsko agni (agnus) i sanskritsko ogha nisu iste riječi ni oblikom ni značenjem, jer sanskritsko agni znači vatra i žrtvena vatra.

      Izvorna  srbska riječ janje u crkvenoslovenskom jeziku svih Slovena preko crkve zamijenjena  je latinskom riječju agni (agnus) od starijeg grčkog  agni  (aγνή) sto znači čist (himna Bogorodici “Agni Parthene” ili Αγνή Παρθένε). U ortodoksnoj liturgiji agnec je žrtva (simbolika Hrista kao žrtvenog janjeta).  Od grčko-latinske riječi agni  stvorena je današnja srbska književna riječ jagnje, a izvorna narodna riječ je janje (to se desilo i u ostalim slovenskim jezicima).

      Tako vidimo da nisu u pravu svi koji govore da januar nije srbsko ime prvog mjeseca godine i vidimo da nisu u pravu svi koji tvrde da je srbska Nova godina počinjala početkom proljeća.

Thursday, April 9, 2015

VRT

 
Vrt
 
      Danas samo u srbskom i slovenačkom jeziku postoji riječ vrt, a u narodnom govoru kaže se i vrto (za one koji ne znaju šta je vrt ili vrto, sinonim ove riječi je riječ bašta):

      “vrt m (1451, Baška, Vuk, zapadni krajevi, slov. vrt, gen. vŕta} ‘1° gradina, bašta, basca, perivoj, bostan, ćipur, džardin, trap, 2° toponim Vrt (Skaljari), Markov, Družin vrt (Stoliv)’. Nalazi se još u stcslav. гЫъ. Izvedenica na -ište vftište Ά (Bělic, upor. slov. vrtišče) ‘kupusište’ i bug. vrăt, pl. vrtove i vort ‘gradina’ dokazuje da je vrt bio nekada raširen na čitavom slavenskom Balkanu i da je u toku vremena riječ bila na istoku istisnuta gotovo posvema od augmentativne izvedenice gradina (v.) i od brojnih posuđenica. Leksikologijska je porodica brojna. Od priloške sintagme po vrtu kol. na –je povrće n (Vuk) = slov. povr'tje ‘zelen f, zerzevat’ i vrtjè ‘Gartenwirtschaft’, povŕtaj m (Bella, Voltidi) ‘isto’. Pridjev na -ьп > -an povrtan (Belostenec, Stulić, slov.) ‘onaj koji se nalazi po vrtu’, slov. vrtěn, poimeničen na -iça pòvrtnica f (Belostenec, Jambrešić, Voltiđi, Lika, ŽK, slov.) ‘rotkva’, pridjev povrtvřtničan, na -jak povrtnjak (Šulek)…” (P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, JAZU, Zagreb, 1971)

      U vrtu raste povrtalje ili povrće, koje još zovemo zelen, jer je zeleno. Pogledajmo kako se zelen kaže na nekim evropskim jezicima:

      katalonski: verd,
      francuski: vert,
      galicijski: verte,
      talijanski: verde,
      portugalski: verde,
      rumunski: verde,
      španski: verde

Sve ove riječi nastale su od srbske riječi vrt, jer su i svi ovi narodi nekad bili plemena Srba. Šta je osnovno značenje ovo riječi? Vrt je vrtlog, vrtenje, okretanje: kolovrt! Da je to tačno svjedoči nam i englesko convert  što u osnovnom značenju  znači obrnuti, a nastalo je od starofrancuskog convertir. Etimolozi pretpostavljaju da je ovo starofrancusko convertir nastalo od iskvarenog latinskog convertire koje je, govore pretpostavljajući, dalo latinsku riječ convertere sa značenjem  okrenuti se okolo, preokrenuti se , pa vele da je convertir sastavljeno od dvije riječi: com- sto znači zajedno i riječi vertere  sa značenjem okrenuti, obrnuti. Ali, nije to tako: starofrancusko convertir sadrzi u sebi dvije riječi srbskog jezika: kon-vrt. Pogledajmo:

      konđa f (Vuk, Šumadija) ‘ubradač, povezača udate žene’ — (sa disimilacijom nd > ng) konjga (Srbija, Valjevo, Mačva, Šumadija) = (sa nejasnim t < k) tünjga (Vuk, Baranja) ‘ženski potkapak od krpe oko kojeg se veže ubradač’; …” (P. Skok, ibid)

      Sta je konđa? To je povezača, dakle ona povezuje. U riječi konđa korijen je kon-. Taj isti korijen nalazimo u srbskoj riječi konac i konačano. Konac služi s spajanje, a konačno znači završeno, potpuno. Tako starofrancusko convertire označava potpuni obrt, potpuni vrt: kon-vert-ire gdje je con- srbski korijen kon-, a –vert- je od srbskog vrt, tj. obrt (-ire je samo sufiks). Svemu ovome nalazimo potvrdu u sanskritu: sanskritsko kunayati (skraćeno kun) znači zatvoriti, a to isto znači i sanskritsko kunita. Srbski korijen kon- u riječi konačno istog je značenja kao i sanskritski korijen kun-  u riječima kunayati (kun) i kunita, jer kad je nešto konačno, onda je krug (ciklus) zatvoren. Tako je vrtača zatvorena sa svih strana, a drugačije se zove dol, dola, a sanskritsko dola znači poseban položaj zatvorenih ruku, a takođe znači zavrtjeti.
  
Francuski "thé vert" je "zeleni čaj".

      I tako je vrt  mjesto gdje se sadi zelen, a zeleni čaj na francuskom je thé vert, gdje vert znači zelen. Vrt je uvijek ograđen i zaštićen i u vrtu sve se vrti od sjemenke preko klice  i stabljike do cvijeta i ploda i tako se u vrtu kolo vrti iz sezone u sezonu, iz godine u godinu
      Grci vrt zovu hortos (χόρτος) (kazu da je odatle izvedeno latinsko horti), a samo grčko χόρ je zelen, zelje (зеље). Hora (ora) je vrijeme (oro je kolo (χορός, gr.), a Hors je bio slovenski bog vremena). I gle: vrt je vrtnja, okretanje, obrtanje, dakle ciklusi, vrijeme, odnosno Hor. Sve je nekako povezano i sve  liči na to da je i grčko hortos (χόρτος ) i latinsko horti izvedeno od imena Hors, imena nekadašnjeg srbskog boga vremena.
 

Tuesday, April 7, 2015

ČOVJEČE, BUDI VOJNIK ISTINE I SVJETLOSTI

Vojnik Istine i Svjetlosti
 
      Šta je istina? Istina je Bog i Bog je Svjetlost. Čovjek je stvoren po liku Božijem, dakle je i svaki čovjek (kao obličje Božije) ujedno i istina i svjetlost.
      Međutim, svjedoci smo da je istine na zemlji skoro nestalo i da svuda caruje i vlada laž. Istina  na zemlji je onemoćala kao dijete dijete u povoju i rijetki pojedinci još je spominju, čuvaju i njeguju. Ali sve dok se istina samo spominje, ljulja i njeguje u rukama pojedinaca i grupa, ona je u povoju i kao takva nejaka je da išta promijeni oko sebe.
     Dosta je bilo ljuljanja, potrudimo se da zemaljska istina prohoda i da raste kako bi svijetu mogla da govori i  da pobjeđuje laž. Sve dok o istini samo dadilje brinu, a ostali dođu, vide istinu i kažu: "Juh, baš je slatka!", ta istina živjeće dok žive i njene dadilje.
      Istina ne smije biti beba koja se ljulja, već mora biti sjeme Istine koje svako od istine treba da sije gdje god ima prilike za sjetvu. Srbska njiva je velika, a nije samo u Beogradu; njiva svijeta je velika, a nije samo u Srbiji.
     Ali, da bi  zemaljska istina sijala Svjetlošću, za to treba imati hrabrost i zato istinu siju rijetki pojedinci, a ostali dođu, vide, čuju, pročitaju, aplaudiraju i odu opet se utapajući u laž robujući lažima.
     Pozitvinih pomaka na nekim njivama i poljima ima, ali bez učešća većine i tu će prinosi istine propasti. Većina naroda boji se da radi na njivama i poljima istine, jer to prvo zahtijeva ličnu borbu sa vlastitim lažima, pa onda zahtijeva ličnu borbu sa političkim, istorijskim, religijskim i svim drugim vladajućim lažima društvenog sistema.
     Borba za istinu od čovjeka traži da bude vojnik Istine i Svjetlosti, jer je to jedina svrha čovjekovog boravka na zemlji:  "Nije li čovek na vojsci na zemlji? A dani njegovi nisu li kao dani nadničarski?" (Jov,7,1)
     Boreći se za zemaljsku istinu u zemaljskom carstvu, mi smo vojnici nebeske Istine, Božiji vojnici i dobrovoljni nadničari na polju istine Božije. I samo se tom borbom zaslužuje Nebesko carstvo, jer: "Gospod je velik ratnik; ime mu je Gospod." (Egz.15,3)
     I  zato neka svako sebe preispita je li i kakav je vojnik Istine i Svjetlosti, i kao Božiji vojnik bori li se istinom za sebe i svoje Nebesko carstvo u koje treba da preseli nakon ovog zemaljskog carstva.