RELIGIJSKA KONKURENCIJA I RELIGIJSKO ČEKIĆARENJE

Asa, starozavjetni judejski kralj, uništava idole (Bible Historiale, 1372).

 

 

Jevreji ljube Zida plača u Jerusalimu; ako zid nije idol, a šta je?

 

Muhamed (sjedi na bijelom konju okružen svetom vatrom) uništava idole Kabe u Meki (persijska minijatura, 11. vijek, Bibliotheque Nationale, Paris).

 

Muslimani ljube crni kamen u Meki: ako ovaj kamen nije idol, a šta je?

 

Sveta Apolonija unistava nehrišćanske idole (Giovanni d'Alemagna, national Gallery of Art, Washington, DC, Samuel H. Kress Collection).

 

Rimokatolička Sv. Marija Bistrička: ako ovo nije idol, a šta je?

 

Rimokatolička prodavnica: ako ovi kipovi nisu idoli, a šta su?

  

Sveti Nikola uništava nehrišćanske idole (13th century fresco, Church of Ss Nicholas & Panteleimon, Boyana Church, Sofia, Bulgaria).

 

Sveti Avram Rostovski uništava Velesov idol (Fresco of the monastery St. John the Evangelist, Rostov).

 

Ortodoksno cjelivanje krsta i ikone: ako krst i ikona nisu idoli, šta su?

 

Kip Bogorodice u porti manastira Dobrun kod Višegrada.

 

 

Čekićarenje se nastavlja: danas svi govore da je ovo varvarski čin, a u stvari je nastavak zajedničke im avramske tradicije uništavanja konkurencije u vjersko-političkom  biznisu.

 

      U Žičkoj besedi o pravoj veri Sveti Sava kaže:
      “Uz to, mi se klanjamo i poštujemo i celivamo svečesnu ikonu čovečanskog ovaploćenja Boga Logosa pomazanog Božanstvom i ostavšeg nepromenjeno, tako da onaj koji je pomazan verom smatra da vidi samoga Boga Koji se javio u telu i s ljudima poživeo. Klanjamo se i drvetu Časnoga krsta i svetim časnim sasudima i božanskim crkvama i svetim mestima . Klanj...amo se i čast odajemo ikoni Presvete Bogorodice i ikonama svečesnih Božjih ugodnika, uzdižući oči duše (naše) ka prvoobraznom liku i um uznoseći na ono što je neshvatljivo.”

       Nikolaj Velimirović kaže:

       “U Bibliji je jasno izrečeno, da je idolopoklonstvo svako obogotvorenje ma koje tvari Božje, bilo to sunca ili meseca, ili zvezda, ili kamena, ili drveta, ili životinje, ili gaja, ili visine, - ma koje tvari Božje ili rukotvorine čovečje.”

       U slovenskom hramu u Arkoni bio je veliki drveni idol posvećen Svetovidu. Da li je taj drveni kip za Slovene bio Bog? Da li su Sloveni ono drvo smatrali svojim Bogom? Da li su Sloveni zaista smatrali da ovaj drveni kip noću jaše bijelog hramovnog ždrijepca?

      Ne, Sloveni su vjerovali da bijeloga konja nije jahao drveni kip, nego stvarni Svetovid. Kip nije bio Svetovid, niti je Svetovid bio u kipu, nego su Sloveni kroz kip doživljavali duhovnu vezu sa Svetovidom i kroz ovaj kip klanjali se Svetovidu isto kao što se pravoslavci kroz ikone klanjaju Bogu i svecima.

      Nehrišćani vjeruju u ispravnost svoje vjere isto kao što pravoslavci vjeruju u jedinu ispravnost svoje vjere, ili kao što muslimani vjeruju u jedinu ispravnost svoje vjere, ili kao što judeji vjeruju u jedinu ispravnost svoje vjere. I sve te vjere: i nepravoslavci i pravoslavci i muslimani i judeji imali su i imaju svoje idole koji preko kojih su doživljavali i doživljavaju vezu sa svojim Bogom.

      Međutim, vjerovanje da je samo jedna njihova vjera prava vjera u Boga, vjerska isključivost čekićima razbija idole druge vjere, a isto tako čekićima je razbijala i razbija i glave ljudima koji nisu htjeli ili neće da se poklone toj “jedinoj ispravnoj vjeri” čekićara.

       Dok pročitaju ovaj članak, čekićari pravoslavlja  reći će da autor članka "Religijska konkurencija i religijsko čekićarenje" piše protiv njihovog pravoslavlja. Iz istog ugla posmatranja mogu da se jave i judeji i muslimani i da kažu da autor pomenutog članka piše protiv judaizma i protiv islama. Čekićari nastavljaju svoje čekićarenje u svakoj im mogućoj prilici i zato mira na svijetu nema i nikad ga sa ćekićarima i među čekićarima nije bilo i nikad ga neće biti.