Tuesday, March 31, 2015

NEKE TAJNE VELIKE PIRAMIDE

      Po kodovima Velike piramide vrijeme možemo  kodirati u mjerama dužine i zapremine. Tako je  u mjerama nekih poznatih sakralnih objekata ugrađena simbolika mjera vremena i mjera Zemlje. Jedan od najpoznatijih takvih objekata je Crkva Svete Sofije (Aja Sofija) u Carigradu ( http://www.scribd.com/doc/33892260/The-Church-of-Holy-Wisdom ).
      U Apatinu je 2009. godine otvorena nova riječna marina koju krasi oko 8 metara visoki kip boginje Nike.
     
Kip apatinske Nike visoka je oko 8 metara.
 
      Jedan od kodova Velike piramide pokazuje kako u jedan objekat (ovdje kip Nike) mogu da se upisu mjere vremena i obratno. Evo tog odnosa mjera  vremena i dužine:
1 dan = 2,466586266 cm
Kip Nike zvanično je visok oko 8 metara = 800 cm.
 
Kodirana geometrija
 
       Gledajmo sad ovu "slučajnost": jedna godina ima 365,242  dana i to uzmemo kao prečnik kruga T. Površina kruga T iznisi 104.773,3763 kvadratnih mjernih jedinica, a kvadrat ABCDA ima istu toliku površinu. Stranice ovog kvadrata biće duge po 323,687158 mjernih jedinica.
      Umimo ovih 323,687158 mjernih jedinica kao mjeru vremena u danima, dakle uzmemo 323,687158 dana  i po Piramidinom kodu pretvorimo to u centimeter:
 
         323,687158 x 2,466586266 = 798,4022984 cm = 7,984022984 m =  proračunska, nacrtna visina kipa Nike u Apatinu, a onaj uzdignuti ravnokraki krst u Nikinim rukama upravo je simbol vremena godine o kojem smo ovdje pričali. 
 
..............................
 


Monday, March 30, 2015

RELIGIJSKA KONKURENCIJA I RELIGIJSKO ČEKIĆARENJE

Asa, starozavjetni judejski kralj, uništava idole (Bible Historiale, 1372).
 
 
Jevreji ljube Zida plača u Jerusalimu; ako zid nije idol, a šta je?
 
Muhamed (sjedi na bijelom konju okružen svetom vatrom) uništava idole Kabe u Meki (persijska minijatura, 11. vijek, Bibliotheque Nationale, Paris).
 
Muslimani ljube crni kamen u Meki: ako ovaj kamen nije idol, a šta je?
 
Sveta Apolonija unistava nehrišćanske idole (Giovanni d'Alemagna, national Gallery of Art, Washington, DC, Samuel H. Kress Collection).
 
Rimokatolička Sv. Marija Bistrička: ako ovo nije idol, a šta je?
 
Rimokatolička prodavnica: ako ovi kipovi nisu idoli, a šta su?
  
Sveti Nikola uništava nehrišćanske idole (13th century fresco, Church of Ss Nicholas & Panteleimon, Boyana Church, Sofia, Bulgaria).
 
Sveti Avram Rostovski uništava Velesov idol (Fresco of the monastery St. John the Evangelist, Rostov).

 
Ortodoksno cjelivanje krsta i ikone: ako krst i ikona nisu idoli, šta su?
 
Kip Bogorodice u porti manastira Dobrun kod Višegrada.
 
 
Čekićarenje se nastavlja: danas svi govore da je ovo varvarski čin, a u stvari je nastavak zajedničke im avramske tradicije uništavanja konkurencije u vjersko-političkom  biznisu.
 
      U Žičkoj besedi o pravoj veri Sveti Sava kaže:
      “Uz to, mi se klanjamo i poštujemo i celivamo svečesnu ikonu čovečanskog ovaploćenja Boga Logosa pomazanog Božanstvom i ostavšeg nepromenjeno, tako da onaj koji je pomazan verom smatra da vidi samoga Boga Koji se javio u telu i s ljudima poživeo. Klanjamo se i drvetu Časnoga krsta i svetim časnim sasudima i božanskim crkvama i svetim mestima . Klanj...amo se i čast odajemo ikoni Presvete Bogorodice i ikonama svečesnih Božjih ugodnika, uzdižući oči duše (naše) ka prvoobraznom liku i um uznoseći na ono što je neshvatljivo.”
       Nikolaj Velimirović kaže:
       “U Bibliji je jasno izrečeno, da je idolopoklonstvo svako obogotvorenje ma koje tvari Božje, bilo to sunca ili meseca, ili zvezda, ili kamena, ili drveta, ili životinje, ili gaja, ili visine, - ma koje tvari Božje ili rukotvorine čovečje.”
       U slovenskom hramu u Arkoni bio je veliki drveni idol posvećen Svetovidu. Da li je taj drveni kip za Slovene bio Bog? Da li su Sloveni ono drvo smatrali svojim Bogom? Da li su Sloveni zaista smatrali da ovaj drveni kip noću jaše bijelog hramovnog ždrijepca?
      Ne, Sloveni su vjerovali da bijeloga konja nije jahao drveni kip, nego stvarni Svetovid. Kip nije bio Svetovid, niti je Svetovid bio u kipu, nego su Sloveni kroz kip doživljavali duhovnu vezu sa Svetovidom i kroz ovaj kip klanjali se Svetovidu isto kao što se pravoslavci kroz ikone klanjaju Bogu i svecima.
      Nehrišćani vjeruju u ispravnost svoje vjere isto kao što pravoslavci vjeruju u jedinu ispravnost svoje vjere, ili kao što muslimani vjeruju u jedinu ispravnost svoje vjere, ili kao što judeji vjeruju u jedinu ispravnost svoje vjere. I sve te vjere: i nepravoslavci i pravoslavci i muslimani i judeji imali su i imaju svoje idole koji preko kojih su doživljavali i doživljavaju vezu sa svojim Bogom.
      Međutim, vjerovanje da je samo jedna njihova vjera prava vjera u Boga, vjerska isključivost čekićima razbija idole druge vjere, a isto tako čekićima je razbijala i razbija i glave ljudima koji nisu htjeli ili neće da se poklone toj “jedinoj ispravnoj vjeri” čekićara.
       Dok pročitaju ovaj članak, čekićari pravoslavlja  reći će da autor članka "Religijska konkurencija i religijsko čekićarenje" piše protiv njihovog pravoslavlja. Iz istog ugla posmatranja mogu da se jave i judeji i muslimani i da kažu da autor pomenutog članka piše protiv judaizma i protiv islama. Čekićari nastavljaju svoje čekićarenje u svakoj im mogućoj prilici i zato mira na svijetu nema i nikad ga sa ćekićarima i među čekićarima nije bilo i nikad ga neće biti.

Sunday, March 29, 2015

"SRBSKI KALENDAR"

Biblijska hronologija Septuaginte (klikni na sliku radi uvećanja): od početka stvaranja svijeta do hrišćanske ere ima 5508 godina (Zaharije Orfelin, Večni kalendar, Beč, 1783, str. 288-289) 

      Septuaginta (poznata i pod imenom "Prevod sedamdesetorice") verzija je hebrejskog Starog Zavjeta,  koja je radi potreba aleksandrijske biblioteka prevedena na grčki sredinom 3. vijeka stare ere. U njoj je navedena hronologija sa 5508 godina od početka stvaranja svijeta do hrišćanske ere. Dakle se ne radi ni o kakvom originalnom srbskom kalendaru, to je nečija laž.
      Najstariji istorijski zvanicni izvor pominjanja ovog kalendara je Treći kanon Šestog vaseljenskog sabora (Trulskog) održanog 691. godine:
      "Pošto je blagočestivi i hristoljubivi car naš oslovio ovaj sveti i vaseljenski sabor u pogledu toga, da
oni koji su ubrojeni u kliru i drugima božanstvene darove dijele, budu čisti i neporočni služitelji i dostojni mislene žrtve velikoga Boga, Koji je žrtva i Arhijerej, i da budu čisti od skvrne, koja je uz nekih od njih prionula od nezakonitih brakova; obzirom na to, što su podvlasni presvetoj crkvi rimskoj predlagali, da se ima obdržavati sva strogost pravila, a podvlasni prijestolu ovog Bogom čuvanog i carskoga grada praviločovjekoljublja i snishođenja,- otačaski i bogoljubno složivši i jedno i drugo, da ne bi ostavili ni krotost slabom, ni strogost oštrom, navlastito pak, kad je zbog neznanjaprekršaj zahvatio dosta veliko mnoštvo ljudi, zajednički ustanovljujemo za one, koji su se dva puta ženili bili, pak su pod teretom grijeha sve do petnaestog dana prošloga mjeseca januara, minulog četvrtog indikta, ŠEST HILJADA STO DEVEDESET DEVETE GODINE ostali, i neće da od istoga k sebi dođu, da imaju kanoničkome svrgnuću..." (Nikodim Milaš, Crkvena Pravila, Pravila svetog peto– šestog Vaseljenskog sabora - Trulski sabor, Pravilo 3, Novi Sad, 1895, str. 442-443) 
     Kao  grkoortodoks svetogorski monah Sveti Sava je ovaj kalendar uveo i kod Srba, a prije Svetog Save ovom kalendaru kod Srba nikakvog traga nema. 
.....................................
Z. Orfelin, Večni kalendar (str.288-289):
 http://scc.digital.bkp.nb.rs/document/S-II-0889

N. Milaš, Crkvena pravila (str.442-443):
https://www.scribd.com/doc/199852035/Crkvena-Pravila-Nikodim-Milas#scribd
 

Saturday, March 28, 2015

KNJIGA "STEĆCI, LAŽ I BOGUMILI"

     

      Knjiga "Stećci, laž i bogumili" dokumentovano pokazuje kako se jednom narodu pomoću religije kao ideologije duhovnog genocida, ovdje narodu Srba, promjenom suštine njegovog duhovnog bića, mijenja kompletni identitet naroda.
       Primivši vjeru u Hrista, a ne primivši rimsko ili romejsko hrišćanstvo, Srbi su zadržali svoju staru prehrišćansku vjeru i prehrišćanske običaje. Bio je to spoj srbske stare prehrišćanske vjere i vjere u Hrista. Ovakav vjerski sinkretizam je dvovjerje. Dvovjerci su bili i prvi Rusi koji su primili vjeru u Hrista.
       Time što su primili vjeru u Hrista, a sve staro zadržali, Srbi dvovjerci nisu ništa izgubili, već su postigli viši duhovni nivo i veće duhovne spoznaje o Višnjem Bogu i nebeskom svijetu bogova. Ali takva vjera nije pogodovala feudalnom uređenju hrišćanske države tipa Romejskog carstva, koje je hrišćansku crkvu pretvorilo u ideologiju vrhovnog feudalca cara i njegovih vazalnih feudalaca kroz moto "Jedan Bog Svedržitelj na nebu, jedan car svedržitelj na zemlji".
       Srbi su i prije vjere u Hrista vjerovali u jednog Višnjeg Boga Triglava, Boga nad bogovima, koji je kroz vjeru u Hrista identifikovan sa Svetom Trojicom. Ali tu nedostaje služenje jednom zemaljskom caru čije se carsko pravo prenosi na njegove potomke, a to je bilo protiv srbskog običajnog prava da se narodni starješina bira na narodnim saborima. I to je razlog zašto je Stefan Nemanja podigao mač i oganj na srbsku narodnu crkvu dvovjeraca krestjana, jer je ta crkva čuvala i provodila srbsko običajno pravo.
       I na krvi Srba dvovjeraca Nemanja je ustoličio svoju vlast kao nasljednog župana nad Srbima dvovjercima, kao što je to po nasljednom pravu bilo i kod Romeja. A onda dolaze nasljedni Nemanjići kao kraljevi i carevi kojima je romejska crkva služila kao instrument njihove državne ideologije.
       I tako počinje promjena suštine duha srbskog naroda: sve prehrišćansko u državi Nemanjića biva zabranjeno i strogo sankcionisano. Srbska dvovjerna vjera povlači se u ilegalu i ukriva se u ruho narodne književnosti i opstaje. Nemanja je promijenio sveštenstvo srbske crkve, ali nije mogao promijeniti duh srbskog naroda.
      I Nemanjići propadoše naglo kao sto su i dosli, propade i nemanjićka država, a obijesni srbski velikaši, vazali Nemanjica, nadahnuti duhom pohlepe Romeja, pobiše se izmedju se grabeći svako za se dio nemanjićke države. I tako mržnjom i pohlepom razjedinjeni izgubiše vlast, živote i zemlju pred Turcima, a narod opet osta dvovjeran u svojim selima, u svojim domovima i u svojim dušama.
       Srbi dvovjerci u Bosni takođe padoše pod Turke. Neki velikaši iz moranja odmah se poturčiše, a neki iz naroda primiše islam vremenom: većina iz moranja i nevolje, neki radi povlastica i vlastoljublja. Mnogi su ostali dvovjerci trpeći sve turske zulume.
       Oni što su se poturčili promivši islam dugo su i tajno čuvali i srbsku staru dvovjeračku vjeru. Ali, kako je vrijeme donosilo istorijske promjene, tako se se i ovim islamizirani Srbima počeo mijenjati duh i dvovjerje predaka vremenom biva potisnuto do zaborava, a oni se duhovno počeše identificirati sa muslimanima Turcima i Arapima.
       Propašću Otomanskog carstva i dolaskom rimokatoličke Austrougarske, mnogi poturčenjaci otišli su sa Turcima. Oni što su ostali nađoše se se u rascjepu: ni Srbi, ni Hrvati, ni Turci! Šta su bili, ni oni nisu znali! Jesu li oni Bošnjani, potomci srednjevijekovnih dvovjeraca Srba krestjana? Ne, nisu oni Bošnjani, jer nije isto biti nevjernik i biti pripadnik Alahove vojske. I zamisliše sebe kao Bošnjake, jer ih tako kao vrsne Alahove ratnike i pripadnike turske vojske nazivaju neki istoričari i tako ih epske narodne pjesme spominju.
       I počeše Bošnjaci da sanjaju svoju islamski čistu državu Bosnu. I dođe pogodan trenutak 1992. godine da se to ostvari ratom po svaku cijenu. I bi rat i dotadašnji Srbi i Hrvati islamske vjeroispovijesti zvanično i državotvorno proglasiše sebe Bosnjacima! I tako, kroz religiju kao političku ideologiju, od dvovjernih Srba krestjana promjenom duha u narodu postade novi narod: Bošnjaci, narod bez istorije, bez jezika i bez posebnosti svoje kulture, osim islamskih vjerskih običaja koje oni proglasiše "istorijskom bosnjačkom kulturom". Promjena duha je tolika da se neki Bošnjaci, mada potomci dvovjernih Srba krstjana, počinju oblačiti kao arapski nomadi i šeici, jer duh tijelom caruje i tijelo je sluga duha. Duh čini narod narodom, a ne porijeklo po krvi!
       Sa Srbima koji su iz dvovjernog krestjanstva prešli u rimokatolicizam isto bijaše: izgubi im se dvovjerni srbski duh i postadoše žestoki Hrvati, genocidni mrzitelji Srba i svega što je srbsko.
Odlaskom Turaka sa Balkana ostatak dvovjernih Srba preuze SPC kao duhovni nasljednik nemanjićke državne crkve i ona nastavlja ono što su Nemanja, Sveti Sava i ostali Nemanjći naumili: izmijeniti duh Srbima dvovjercima i pretvoriti Srbe dvovjerce u nešto drugo, a samim tim iskorijeniti Srbe dvovjerce i stvoriti od Srba neki drugi narod.
       I zato pred Drugi svjetski rat izmisliše crkveni nemanjićki ideolozi termin "svetosavlje" i srbsko dvovjerje proglasiše svetosavljem: kao sve prehrišćansko u srbskom dvovjerju ostavio je Sveti Sava. I naivni Srbi zagrizoše svetosavski mamac i evo ih sada u ekumenizmu i sa genocidnim rimokatoličkim papizmom ruku pod ruku na zajedničke molitve idu i za sljedećih deset-petnaest godina, ako za to vrijeme ne dođe do Trećeg svj. rata ili propasti svijeta, Srbi će postati rimokatolici, tj. Hrvatska će graničiti sa Rumunijom i Bugarskom.
        I tako knjiga "Stećci, laž i bogumili" dokumentovano svjedoči ko su dvovjerni Srbi krestjani i ko je prvi krenuo da ih istrijebi i sta je SPC namjera sa Srbima. Knjiga opominje šta ce Srbi biti ako se kroz ekumensku svetosavsku ideologiju provede namjera uništenja srbskog dvovjernog duhovnog bića. I zato je knjiga u Srbiji medijski blokirana i zato se niko od pera ne usuđuje bilo šta o knjizi da objavi.

Friday, March 27, 2015

MOTIVI NA STEĆCIMA I SRBSKA NARODNA NOŠNJA

      Mnogi motivi stećaka ujedno su i motivi narodnog veza na narodnim nošnjama: isti narod simbolima jedne vjere ukrašavao je nošnju živih i krasio nagdrobne spomenike mrtvih, jer Bog Sunca Bog je i  ovima na ovom  i onima na onom svijetu.
 
Ženski zubun, Vrlika, Krajina.
 
Božije žezlo kao krst na Sunčevoj rozeti: Božije žezlo je simbol rađanja, života i rasta u proljeće i ljeto. Na ovom zubunu su dva ukrštena krsta: centralni krst pokazuje strane svijeta, a ukošeni krst je krst Sunčevog drveta života proljeća i ljeta. Bijela boja je "bijeli dan", žuta svjetlost Sunca, a crvena Sunčeve toplote i Boga Sunca, zelena boja života prirode u proljeće i ljeto, a plava je nebo.

 
Krst-svastika je simbol neprekidnog toka vremena i kruženja elemenata prirode. Plava strelica pokazuje uže vremena sa dva godišnja doba, a isto takvo uže na leđima  je sa četiri godišnja doba. Bijela strelica pokazuje znak dana (runa dagaz).
 
Ženski zubun, srbska narodna nošnja iz Janja kod Jajca (sliku uvećaj klikom).

Ženski zubun (sadak), srska narodna nošnja iz Dalmatinske Zagore, Bukovica, Knin i motivi na stećcima.

 
 Ženski zubun, nošnja Srba Like.
 
Neobična svastika na zubunu Srba Bajine Bašte.
 
Selo Ribari, Brus
 
Slarni simboli na nošnji Srba Surdulice (lijevo) i Svilajnca. 
 
Sredačka Župa, jugoistočno Kosovo: zelenom strelicom obilježeno je drvo života koje raste iz trokutaste prazemlje  sa simbolom C koji je simbol rođenja, života, rasta i besmrtnosti (sličan motiv je na zgošćanskom stećku (desno). Drvo je ukrašeno sa po tri plamena jezika kao tri mjeseca Sunca proljeća (desno) i tri mjeseca ljeta (lijevo). Na vrhu je Svetovidov sunčani krst kao znak ljetnog solsticija na Vidovdan. Romboidi su simboli neba, Božije premudrosti, razuma i kreativnosti. Tu su i perunike kao simboli svjetlosnog Peruna.
 
      Solarni simboli na narodnoj nošnji najviše su zastupljeni kod Srba Krajine, Like, Dalmacije, Bosne i istočne obale Drine u oblasti Starog Vlaha, odakle se preko Raške povezuje sa Kosovom i okolinom Vranja. 
      Nad srbskom narodnom nošnjom dešava se svojevrsni kulturocid, jer se zatiru regijske i lokalne narodnje nošnje, a potencira se vjestački šumadijski stil nošnji folklornih društava iz vremena Titove Jugoslavije na kojima su solarni motivi namjerno potisnuti floralnim ukrasima. I kako se dešava ubrzana  svetosavsk-grčko-papska uniformisanost srbskog uma i duha, tako se svim Srbima uniformiše narodna nošnja koja nema istorijsku tradiciju među svim Srbima, te tako folklornu šumadijsku nošnju sve više viđamo i kod Srba Republike Srbske i kod svih Srba po dijaspori. Šta nam to kazuje? To nam kazuje da su Srbi postali debilni pomodari i da zatiru istorijsku  originalnost  svojih zavičajnih korijena, misleći da će biti veći Srbi ako govore ekavicom i nose šumadijsku nošnju.
    

PROPORCIJE SUNCA, ZEMLJE I VREMENA

      Pošto su simboli na stećcima posvećeni Suncu, napravićemo mali izlet u godišnji dio kalendara vremena kad se zvijezde Oriona ne vide na nebu.
 
Proporcije Sunca, Zemlje i vremena (klikni na sliku radi uvećanja).
 
      U kakvom se odnosu nalaze proporcije mjera Sunca, Zemlje i vremena pokazaće nam vremenska zbivanja od 27. aprila do 17. avgusta, a to je vrijeme kad se sazviježđe Oriona gubi sa noćnog neba, jer Sunce ulazi i u zonu tog sazviježdja.
      Pratimo mapu neba: linija 0 (nula) stepeni je linija nebeskog ekvatora. Tom linijom Sunce se kreće 21. marta na proljetni ekvinocij. To je proljetna ravnodnevnica i prvi dan proljeća i tada Sunce sa južnog zimskog neba ulazi u zonu sjevernog neba proljeća i ljeta.
      Od proljetnog ekvinocija Sunce se postepeno penje ka ljetnom solsticiju na 23,5 stepeni iznad nebeskog ekvatora. Ta tačka predstavljeno je malim kružićem na liniji ekliptike: 6 časova (6 hr) tkz. rektascenzije ili deklinacije.
      Prije nego sto dođe u poziciju ljetnog solsticija  na Vidovdan, Sunce 27. aprila dolazi na +13 stepeni, 47 minuta i 40 sekundi iznad nebeskog ekvatora. To je pravac linije i tog dana kreće se tom linijom. To je ujedno i tačka B. Dakle, od 27. aprila zvijezde Oriona gube se sa večernjeg noćnog neba, jer ulaze u zonu dana i ne mogu da se vide.
      Od 27. aprila i linije H Sunce nastavlja da se penje sve do one tačke ljetnog solsticija na Vidovdan 21. juna kad prestaje proljeće i nastaje ljeto (6 hr) i od tog dana ono ponovo počinje da se spušta ka nebeskom ekvatoru.
      Sredinom avgusta spušta se do linije H u tački C i to je opet +13 stepeni, 47' i 40 sekundi iznad nebeskog ekvatora. Tad je Sunce u sazviježđu Lava. Koji je to datum, koje vrijeme? Evo izračunaćemo po mjerama Sunca i Zemlje onako kako te mjere određuje Velika piramida:
 
a) prečnik Sunca = 1,392.000 km,
b) prečnik Zemlje = 12757,00336 km
 
               1,392.000 : 12757,00336 = 109,1165347 km = dužina vremena BC
 
Uzmimo ovih 109,1165347 km kao broj dana i prebrojmo dane od 27. aprila: 3 dana aprila, 31 dan maja, 30 dana juna, 31 dan jula i to je ukupno je 95 dana. Koliko još fali do 109,1165347 dana:
 
         109,1165347 - 95 = 14,1165347 dana
 
Ovih 14, 1165347 dana su dani avgusta, dakle 15. avgusta je vrijeme kad Sunce stiže u tačku C na liniji i tog dana prije izlaska Sunca sve zvijezde Oriona ponovo se vide na jutarnjem noćom nebu (samo četiri dana poslije je praznik Preobraženje). Dakle svakom kilometru proporcije veličina Sunca i Zemlje odgovara jedan dan vremena kad se zvijezde Oriona ne vide na nebu.
      Od tačke A (proljetni ekvinocij), do tačke D (jesenji ekvinocij) ima 182,621 dana:
 
             182,621 - 109,1165347 = 73,5044653 dana = AB + CD
             AB = 73,5044653 : 2 = 36,75223265 dana = CD 
 
Ovih 36,75223265 dana je od prvog dana proljeća 21. marta do 27. aprila, odnosno 36,75223265 dana od  15. avgusta do prvog dana jeseni 21. septembra.
 
      Zvijeda Sirius kod Velike Piramide u sezoni o kojoj smo pričali ne vidi se 70 dana. E sad pogledajmo:
 
a) broj Pi = 3,14159
b) 3,14159 : 2 = 1,570795
 
U toku godine Orion se ne vidi 109,1165347 dana:
 
            109,1165347 : 1,570795 = 69,46580216 dana = sredina 70. dana
 
109,1165347 : 2 = 54,55826735 dana = broj dana od 27. aprila do ljetnog solsticija 21. juna.
 
Gledajmo sad i ovo:
 
a) prečnik Zemlje je 12757,00336 km
b) prečnik Sunca je 1,392.000 km
c) Sunce je veće od Zemlje 109,1165347 puta
 
Uzmimo prečnik Sunca je 1,392.000 km i pogledajmo kojom brzinom bi neki predmet morao da se kreće da bi tu dužinu prešao za 109,1165347 dana:
 
            1,392.000 : 109,1165347 : 24 h : 60' : 60" = 0,147650501 km/sek = 147,6505019 m/sek = originalna visina Velike piramide.

Thursday, March 26, 2015

STEĆCI I SJEĆANJE NA JEDINOG BOGA SVIH LJUDI

      Od praistorije pa do današnjih dana širom svijeta susrećemo iste solarne simbole. Otkud to? To je zato što su svi ljudi ovog svijeta nekad bili jedna mala skupina sa istim znanjem o Jednom Bogu. Znali su oni i za druge bogove, ali su u simbolima čuvali sjećanje na vrhovnog Boga svih bogova i svih ljudi. To je Bog Sunca koji kroz Sunce daje život svemu na Zemlji. Simbol moći i sveopšte nebeske i zemaljske  vlasti Boga Sunca predstavljen je račvastim simbolom BOGA RA (Ra je najstarije ime Sunca): jedna grana pripada proljeću, druga ljetu i to su plodne grane Sunčevog nebeskog drveta života.
 
 
Božije žezlo (neolit, Kina).
 
Božije žezlo (Hetiti, 1500 st. ere).
 
Božije žezlo (indijanski petroglif, Utah, USA).
 
 Božije žezlo u rombu, simbolu neba (lopovi pokušavaju da unovče i petroglif,  Mono County, California).
 
Božije žezlo na antropomorfnom prikazu Sunčeve godine (petroglif sjevernoameričkih Indijanaca).
 
Božije žezlo sa po tri mjeseca proljeća i ljeta (petroglif sjevernoameričkih Indijanaca).
 
Božije žezlo kao dio drveta života (Persija, rani srednji vijek).
 
Božije žezlo na nadgrobnicima u Etiopiji (12. vijek).
 
Božije žezlo na novcu ugarskog kralja Bele III (1172-1196).
 
Slovenski broš iz Pomeranije (Museum Wolin, Poland). 
 
 
Božije žezlo kod ruskih dvovjerca (11-13 vijek).
 
Božije žezlo  na stećku nehrišćana Slovena Pomeranije (Njemačka, 10-13. vijek).
 
Božije žezlo na stećku dvovjernih Srba.
Motivi Božijeg žezla na stećcima srbskih dvovjeraca krestjana. 
 
Prvi Bog sa  žezlom (motiv na stećku iz Donje Zgošće kod Kaknja).
     
      I tako su kroz milenijume i vijekove svojim pokvarenim umom i bezbožnim djelima života ljudi sebi stvorili razne religije o raznim bogovima, kako bi u svoje ime vladali ljudima i narodim. Ratuju ljudi i krve se u ime svojih bogova, a sve svoje lične koristi radi.
      A On, Pravi i Jedini Bog, i dalje kroz Svoje Sunce daje svima jednako grijući i ljubeći podjednako sve što je stvorio na Zemlji ne gledajući ko je bogat, a ko siromah, ne gledajući ko je kakve boje kože i ko je kakve vjere. To je jedina pravda na Zemlji, jer Bog Pravde stvori zemlju i kroz  Sunce pravdom i ljubavlju stvara i održava život na Zemlji.
      Kreatori lažnih vjera i služitelji lažnih bogova počeše da prodaju i ono što je Bog za sve na zemlji stvorio: prodaju vjerske rituale, naplaćuju vam rođenja vaše djece, naplaćuju uvođenje djece u njihovu vjeru, naplaćuju vam ženidbe i slave vaše, naplaćuju  vam i što živite i što mrete, vodu vam prodaju, prodaju vam vazduh i razmišljaju tražeći način kako i svjetlost Sunčevu da vam prodaju. Vi ih znate ko su oni i razmislite da li njihovoj vjeri pripadate, da li se s njima njihovom bogu molite i da li im kao bogovima svojim životima služite? A kao što je jedno Sunce za sav svijet, tako je Jedan Jedini Bog za sve ljude na svijetu.